- 1 -              Rev 414/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 414/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,  Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženice A. d.d. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-535/2021-2 od 17. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-333/19-39 od 16. studenoga 2020., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. toč. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj partije …-…/…, sklopljenog 21. srpnja 2006., ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. - M. iz O. pod brojem OU-993/2006, kojom se tužitelj obvezao tuženici platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom Ugovora; pod toč. II. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 3. toč. 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj partije 5140230452-20010383472/2006, sklopljenog 21. srpnja 2006., a ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. - M. iz O. pod brojem OU-993/2006, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 26.705,90 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima a koje teku na pojedinačne iznose kako je to naznačeno u izreci presude; pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.347,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2020. pa do isplate, dok je pod toč. V. odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom iznosu.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena toč. I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

 

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-4320/2022-2 od 14. prosinca 2022. tuženici je dopušteno  podnošenje revizije u ovom postupku protiv presude zbog pravnog pitanja:

 

              ''Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine u cijelosti odluke nižestupanjskih sudova te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja-potrošača za utvrđenjem ništetnim odredbi čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 2006. kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

 

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji u dokaznom postupku je prvostupanjski sud proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplate u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan isplate kredita, te je riješio da neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka D. Č., djelatnika tuženice, koji je sudjelovao u postupku prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a kojeg je tuženica predložila radi dokazivanja tvrdnji da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutna klauzula te na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.

 

8.2. Prvostupanjski sud je, u obrazloženju svoje odluke naveo da iz razloga ekonomičnosti postupka kao i iz razloga što je sud činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje pravilne i zakonite odluke (između ostalog pozivajući se na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, a koje su potvrđene presudama ovoga suda broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018 u dijelu u kojem je utvrđeno da je i tuženica u određeno navedenim razdobljima povrijedila kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u  njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe), riješio da neće provesti dokaz saslušanjem svjedoka D. Č., jer isti iako pozvan putem poslovnice tuženika u O. nije pristupio na ročište na koje je pozvan s napomenom da će biti saslušan kao svjedok.

 

8.3. Drugostupanjski sud je prihvatio navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda navodeći da u smislu odredbi čl. 502.c ZPP te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), te da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u pravomoćnim odlukama za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene ništetnim, da prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, razumljive i uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

 

9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2.

ZPP-a).

 

10. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. st. 4. ZZP-a, te navodi kako je odbijanjem prijedloga za saslušanje djelatnika tuženice D. Č., kao svjedoka i pozivanjem na vezanost za utvrđenja iz kolektivnog postupka zapravo pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe čl. 502.c ZPP kao i čl. 81. st. 4. ZPP, s obzirom da je tuženica osporavala činjenično stanje koje je utvrđeno u kolektivnom postupku (obaviještenost potrošača o značenju i parametrima promjenjivosti odnosno pojedinačno pregovaranje) te je predlagala saslušanje svjedoka upravo na sporne okolnosti. Ukazuje da je pravo tuženice, unatoč utvrđenjima iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa, dokazivati u individualnim parnicama da se konkretne činjenice parničnog postupka razlikuju od onih utvrđenih u kolektivnom sporu, a što je propisano čl. 81. st. 4. ZPP. 

 

11. Članak 81. ZZP- a glasi:

 

(1). Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

11.2. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je kako se u pojedinačnim parnicama tužitelji mogu pozivati na pravno utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite.

 

12.1. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorne odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tom su postupku, odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zaposlenika banaka na okolnost obavijesti koje su davali

potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

 

12.2. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem ''za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog, pojedinačnog interesa.'' ''Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće…''

 

13. Prema navedenom, predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega i nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka.

 

14. U ovom postupku, tuženica je predlagala dokaze na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja Ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi.

 

15. Prvostupanjski sud je na zadnjem ročištu glavne rasprave od 13. listopada 2020. rješenjem odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka D. Č. nakon što je utvrdio da je dostava poziva svjedoku D. Č. uručena na adresi Poslovnice u O. koju je tuženica  naznačila kao adresu svjedoka, da tuženica nema niti primjedbi na provedeni dokazni postupak niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka kao i da je tuženica odluku o potrebi saslušanja svjedoka D. Č. prepustila sudu.

 

16. Prema shvaćanju ovoga suda slijedom navedenog nesumnjivo se nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, nije povrijeđeno, jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog Ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku, ali je u ovom postupku tuženici omogućeno dokazivanje.

 

16. Stoga s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja pogrešne su tvrdnje tuženice da su sudovi odbili provesti dokaz saslušanjem radnika tuženice na okolnost pojedinačnog pregovaranja ugovorne odredbe, jer je prvostupanjski sud riješio da se neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka.

 

17. S obzirom da je prvostupanjski sud odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka, jer isti iako uredno pozvan nije pristupio ročištu, ne radi se o situaciji da je sud odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka, kako to pogrešno revidentica tvrdi. Imajući u vidu da je tuženica odluku o potrebi saslušanja tog svjedoka prepustila sudu. Polazeći od raspravnog načela vođenja parnice kao dominantno postupovnog načela, u kojem je glede iznošenja činjenica i predlaganje dokaza, ali i inicijative za izvođenje dokaza, odlučna uloga samih stranaka, ponašanje tuženika koje se svodi na "prepuštanje" odluke o izvođenju određenog dokaza sudu, nije ništa drugo nego preuzimanje odgovornosti i rizika za neizvođenje tog dokaza. Slijedom toga, prema shvaćanju revizijskog suda, postupanjem nižestupanjskih sudova nije povrijeđeno pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

 

18. Slijedom navedenoga reviziju tuženice je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.