REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1387/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja,
Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa Hotel Esplanade d.d. u stečaju
Zaprešić, Ivana Vencla 32, OIB: 36493724247, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici
iz Odvjetničkog društva Andreis & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba,
Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz
Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji
tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8645/16-
5 od 14. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena, te
djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1891/12-13 od 5. ožujka
2013., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je osnovanim osporavanje tražbine II. višeg
isplatnog reda stečajnog vjerovnika Grada Zagreba u iznosu od 19.810.524,13 kn,
prijavljene u stečajnom postupku nad dužnikom Hotel Esplanade d.d. u stečaju,
Zagreb, Mihanovićeva 1, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj St-
277/11 (toč. 1.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične
troškove u iznosu od 364.787,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana
donošenja presude do isplate (toč. 2.). Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu
troškova postupka u iznosu od 249.025,00 kn (toč. 3.), kao i tuženik sa zahtjevom
naknadu troškova postupka u iznosu od 510.000,00 kn (toč. 4.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je toč. 1.
izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem se utvrđuje osnovanim osporavanje
tražbine II. višeg isplatnog reda, stečajnog vjerovnika Grada Zagreba u dijelu za iznos
od 6.588.075,41 kn prijavljene u stečajnom postupku na dužnikom Hotel Esplanade
d.d. u stečaju, Zagreb, Mihanovićeva 1, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu
br. St-277/2011 (toč. I.). Djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je
prvostupanjska presuda u dijelu toč. 2. prvostupanjske presude, te je odbijen zahtjev
tužitelja za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine II. višeg isplatnog reda
stečajnog vjerovnika Grada Zagreba nad dužnikom – tužiteljem za iznos od
142.390,01 kn (toč. II.).
Rješenjem suda drugoga stupnja djelomično je ukinuta presuda suda prvoga stupnja
u dijelu toč. I. kojim se utvrđuje osnovanim osporavanje tražbine II. višeg isplatnog
reda vjerovnika Grada Zagreba, a koji se odnosi na osporavanje tražbine za iznos od
13.080.058,71 kn na osnovi zateznih kamata, kao i toč. 2., 3. i 4. izreke, te se u tim
dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu pod toč. I. tuženik je pravovremeno
podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda u pobijanom dijelu preinači
i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine drugostupanjska presuda i
predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova
postupka.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski
sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i
samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je prihvatio pravilnim shvaćanje
prvostupanjskog suda da je osnovan tužiteljev prigovor zastare tražbine komunalne
naknade dospjelih u periodu od 1993. do 2002., budući su protekli rokovi za apsolutnu
zastaru čl. 92. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 127/00, 86/01 i 150/02
– dalje: OPZ/00) i čl. 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/08 i 18/11
– dalje: OPZ/08). Naime, tim člancima bio je propisan rok apsolutne zastare prava na
utvrđivanje i naplatu poreza i sporednih davanja od šest godina, računajući od dana
kada je zastara počela prvi puta teći.
8. Utvrđenje je drugostupanjskog suda da je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja
2009., budući je rješenjem o prisilnoj naplati prihoda Grada Zagreba od 16. ožujka
2009. pokrenuta prisilna naplata dugovanja po rješenjima o utvrđenju komunalne
naknade od 20. siječnja 2003. Drugostupanjski sud ističe da je apsolutna zastara
nastupila prije podnošenja prijave tražbine u stečajnom postupku 2011.
9. Tuženik u reviziji ponavlja tvrdnje iznesene tijekom postupka pred prvostupanjskim
sudom, odnosno u žalbi da je došlo do prekida tijeka zastare, te da u tom smislu treba
primijeniti pravila obveznog prava odnosno čl. 379. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje:
ZOO/91), odnosno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05).
10. Prema shvaćanju revizijskog suda navodi tuženika o podnošenju prijedloga za
izvršenje, odnosno donošenje upravnih rješenja, kojima je došlo do prekida zastare
nisu osnovane.
11. Suprotno tome, kako rješenjem o prisilnoj naplati prihoda Grada Zagreba od 16.
ožujka 2009. pokrenuta prisilna naplata dugovanja po rješenjima o utvrđenju
komunalne naknade od 20. siječnja 2003., te kako se radi o naplati tražbina komunalne
naknade za razdoblje od 1993. do 2002., pravilno je primijenjeno materijalno pravo
kada je utvrđeno da je nastupila apsolutna zastara u smislu čl. 92. OPZ/00, odnosno
čl. 96. OPZ/08.
12. Apsolutna zastara ne postoji u obveznom pravu, pa pozivanje na odredbe ZOO/91,
odnosno ZOO/05 nije pravilno. Posljedica apsolutne zastare je da se neko pravo uz
prigovor zastare ne može prisilno naplatiti. Rok od šest godina je apsolutni rok zastare
prava na utvrđivanje, ali i na naplatu poreza i drugih davanja. Dakle, u roku od šest
godina potrebno je ne samo utvrditi postojanje obveze, već i naplatiti tražbinu poreza
i drugih davanja, konkretno komunalne naknade.
13. Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog
prava, radi čega je bilo potrebno odbiti reviziju tuženika primjenom odredbe čl. 393.
ZPP.
Zagreb, 5. rujna 2023.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 0b321-546bb-fd1e5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
