REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 2357/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki
članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja CROATIA RECORDS d.d. Zagreb,
Makarska 3, OIB 45495790992, drugotužitelja MENART d.o.o. Zagreb,
Bencekovićeva 19, OIB 89031399895, trećetužitelja DANCING BEAR d.o.o. Zagreb,
Heinzelova 47/a, OIB 25474613614, četvrtotužitelja AQUARIUS - RECORDS d.o.o.
Zagreb, Petrova 138, OIB 94148441157, petotužitelja DALLAS d.o.o. Zagreb,
Paromlinska 49/I, OIB 24347475593, šestotužitelja HIT RECORDS d.o.o. Zagreb, OIB
71881695198, sedmotužitelja SCARDONA GLAZBENA PRODUKCIJA d.o.o. Zagreb,
Srebrnjak 121, OIB 93795492699, koje zastupa punomoćnica Dina Korper Žemva,
odvjetnica iz Odvjetničkog društva Korper & Partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure
Deželića 16, protiv tuženika INFORMACIJA d.o.o. Zagreb, Kolarova 6, OIB
51404356549, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica iz
Zagreba, J. Palmotića 41, radi povrede intelektualnog vlasništva, odlučujući o
prijedlogu svih tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-1466/2023-2 od 18. travnja 2023., kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2063/2017 od 17.
veljače 2023., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

- 2 - Revd 2357/2023-3

Obrazloženje

1. Svi su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja za koja smatraju da
su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

2.1. Pozvali su se i na povredu temeljnog prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga
je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i
80/22 - dalje: ZPP), dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga
obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

4. Tuženik je podnio odgovor na taj prijedlog, usprotivio se njegovim navodima i
predložio odbaciti, podredno odbiti prijedlog te je zahtijevao trošak sastava toga
odgovora.

5. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP-a.

O prijedlogu podnesenom u smislu st. 1. čl. 385.a ZPP-a

6. Vezano uz prvo pravno pitanje je za obrazložiti da se pravno shvaćanje suda u
pobijanoj odluci temelji na odlučnom činjeničnom utvrđenju (a ovaj, revizijski sud
ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja kakvog su ga utvrdili
nižestupanjski sudovi i nema ovlast to činjenično stanje preispitivati) da digitalni otisak
(„fingerprint“) ne može poslužiti za rekonstruiranje fonograma ili bilo kojeg njegovog
dijela, dakle, u bilo kojem obliku niti se iz toga otiska može izvući bilo kakva informacija
o zvuku - pa, slijedom toga, se ne može raditi niti o reprodukciji. Stoga pravno pitanje
pod rednim brojem 1., koje se ograničava samo na mogućnost preslušavanja toga
digitalnog otiska kako bi se ocijenilo radi li se o reprodukciji fonograma, nije odlučno
za oduku u sporu, jer se njime zapravo na cjelovit način ne propituje pravno shvaćanje
suda u pobijanoj odluci i, čak da se da odgovor na to pitanje, to ne bi moglo utjecati na
odluku u sporu.

7. Drugo pravno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a. Naime,
da bi se odgovorilo na to pitanje sasvim sigurno bi trebalo u tom odgovoru postaviti
određenu granicu koliki bi to (kvalitativno i kvantitativno) dio informacije o fonogramu
digitalni otisak trebao imati - da bi se nešto smatralo reproduciranjem fonograma. No,
to će, međutim, određivanje ipak ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja te se
u tom smislu ne može uspostaviti pravni standard primjenjiv u svim prilikama te se radi

- 3 - Revd 2357/2023-3

o činjeničnom pitanju na koje će odgovor ovisiti o okolnostima svakog konkretnog
slučaja.

8. Osim toga, čak i ako bi se ta dva pitanja kvalificirala kao bitna za odluku u sporu i
kao prava pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a, bilo bi zaključiti da se u odlukama
Europskog suda na koje se, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a pozivaju
tužitelji, nije izrazilo pravno shvaćanje u okviru činjeničnopravne situacije podudarne
sa ovopredmetnom pa tako, a ni na ikoji drugi način, ne bi bio dokazan razlog važnosti
tih pitanja u smislu navedene odredbe.

9. S obzirom da je pravno shvaćanje nižestupanjskog suda utemeljeno na odlučnom
zaključku o izostanku radnje koja bi predstavljala povredu prava tužitelja, jer (ukratko i
krajnje pojednostavljeno za potrebe ovoga obrazloženja) da nije bilo fiksacije ni
reprodukcije fonograma (a i kako je navedeno u toč 6. ovoga obrazloženja), ukazuje
se jasnim da su pravna pitanja koja su u prijedlogu navedena pod rednim brojevima 3.
i 5. neodlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari.

10. Četvrto i šesto pravno pitanje se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti
postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njima podnositelji
zapravo upiru na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka, a što
samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

10.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito
u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog
pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem
revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja,
čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu,
što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju
važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem
je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje tužena
smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2.
ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.

O prijedlogu podnesenom u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a

12. Povredu Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997,
113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) zajamčenog prava na pravedno
suđenje tužitelji vide u, kako navode, tome da je sud u konkretnom slučaju odlučivao
o pravnim pitanjima koji nisu predmet tužbe.

12.1. Zaključilo bi se iz navoda prijedloga za dopuštenje revizije da to izlaženje iz okvira
predmeta tužbe tužitelji vide u činjenici da je sud u obrazloženju pobijane odluke naveo
da „Izradom fingerprintova se ne krše bilo kakva prava proizvođača fonograma,
uključujući i pravo reproduciranja (umnožavanja), jer je legitimno i zakonom propisano

- 4 - Revd 2357/2023-3

pravo autora i izvođača kontrolirati korištenje predmeta zaštite kojih su oni nositelji, te
to pravo ne može biti zapriječeno nikakvim pravima proizvođača fonograma“.

13. Ovaj sud ocjenjuje da samim izražavanjem takvog shvaćanja u obrazloženju
pobijane odluke, sud nije odlučivao o pitanju koje nije bilo predmet tužbe, jer se u
predmetnom postupku ipak izrijekom odlučivalo (samo) o postavljenom tužbenom
zahtjevu.

14. Nadalje, čak i neovisno o prethodnom, nije učinjeno vjerojatnim niti da bi
izražavanjem takvog pravnog shvaćanja prilikom obrazlaganja pobijane presude došlo
do osobito teške postupovnopravne povrede kojom bi došlo do povrede navedenog
Ustavom zajamčenog prava. To stoga jer je jasno da je pravno shvaćanje
nižestupanjskog suda zasnovano (čak i neovisno o onom citiranom u toč. 12.1. ovoga
obrazloženja) na temeljnom utvrđenju o izostanku tehnoloških aspekata koji bi se mogli
pravno kvalificirati kao reproduciranje ili fiksiranje i to fonograma i nemogućnosti da se
iz digitalnog otiska može izvući bilo kakva informacija o zvuk (u tom smislu vidjeti i toč.

6. i 9. ovoga obrazloženja) u smislu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima
(„Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14), a koji bi doveli
do povrede prava u smislu čl. 133., u svezi čl. 19. toga Zakona. Na takvo, odlučno
pravno shvaćanje, dakle, ne utječe izraženo pravno shvaćanje citirano u toč. 12.1.
ovoga obrazloženja.

15. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem
je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a - u pogledu pozivanja na povredu
temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom - valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a
odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije
je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe
čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje
odluke povodom prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-3085c-708e8

Kontrolni broj: 04ec2-26518-94a12

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.