REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 970/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke
Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine
Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u
pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB
84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE
d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici,
odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući
o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Pž-2138/2019-2 od 27. listopada 2020., kojom je preinačena presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-359/2018 od 19. veljače 2019., u
sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2138/2019-2 od 27. listopada 2020., te se
predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je, kao neosnovan, tužbeni
zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od
27.791,57 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2013. do isplate, te je
naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od
8.178,33 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2017. do isplate (točka II.
izreke). U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu
parničnog troška u iznosu od 5.625,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-359/2018 od 19. veljače 2019. u točkama I. i II. izreke te je
suđeno:
"1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 27.791,57 kn
(dvadesetsedamtisuća-sedamstodevedesetjednu kunu i pedesetsedam lipa) sa
zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se
određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u
roku od osam dana.
2. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u
iznosu od 8.178,33 kn (osamtisućastosedamdesetosam kuna i tridesettri lipe) sa
zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2017. do isplate, kao neosnovan."
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 4401/2021 od 23.11.2021. dopuštena je tuženiku
revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-2138/2019 od 27.10.2020., u odnosu na pitanja:
'' Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine,
mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme
nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje?
Je li za utvrđivanje pravno odgovarajuće uzročne veze koja bi bila osnovom
utvrđenja građanskopravne odgovornosti za štetu, dovoljno postojanje teoretske
mogućnosti kauzalnog neksusa i je li teret dokaza o postojanju uzročne veze na
oštećeniku koji mora dokazati da je upravo zbog konkretne štetne radnje nastupila
određena konkretna šteta?''
4. Protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tuženik je
podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog
pogrešne primjene materijalnog prava.
5. Predlaže reviziju prihvatiti, te preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja i obvezati ga da nadoknaditi parnični trošak tuženiku, uključujući i troškove
sastavljanja revizije i sudske pristojbe na reviziju.
6. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
7. Revizija je osnovana.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 27.791,57 kn na ime
naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom mirovine koju je tužitelj priznao svojoj
osiguranici Mariji Rupčić od 1. svibnja 2010. do 30. travnja 2013., koju je prouzročio
osiguranik tuženika.
9. 1. Drugostupanjski sud je pri donošenju pobijane presude izrazio pravno
shvaćanje prema kojem u konkretnom sporu treba primijeniti odredbe čl. 160. u vezi
s čl. 163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 102/98,
71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07,
35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13 - dalje:
ZOMO/98), jer se radi o specijalnom zakonu koji uređuju pitanje visine koju trpi
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pa se ne primjenjuje odredba čl. 27. st. 3.
Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09,
75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).
9. 2. Utvrđujući, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a:
- da je 3. travnja 2004. došlo do prometne nezgode u kojoj je stradala osiguranica tužitelja Marija Rupčić,
- da je osiguranici tužitelja rješenjem od 9. studenog 2009. (Klasa: 141-02/08-
01, Urbroj: 341-25-05/3-08-137330) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog
profesionalne nesposobnosti za rad, i to počevši od 16. prosinca 2008.,
- da je nalazom i mišljenjem vještaka broj 1628 od 16. prosinca 2008.
provedenog u upravnom postupku utvrđeno da zbog ozljeda izvan rada (prometne
nezgode od kolovoza 2004.) kod osiguranice tužitelja postoji profesionalna
nesposobnost za rad,
- da je stručno povjerenstvo za reviziju dalo mišljenje broj 607 od 23. siječnja
2009. u kojem je navedeno da je suglasno s nalazom i mišljenjem vještaka broj 1628
od 16. prosinca 2008.
- da je nalazom i mišljenjem vještaka na kontrolnom pregledu broj 542982 od
3. siječnja 2011. utvrđeno da je zdravstveno stanje osiguranice tužitelja ostalo isto te
i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada,
drugostupanjski sud smatra da u tim okolnostima predmetni nalaz i mišljenje
vještaka broj 1628 od 16. prosinca 2008. provedeno u upravnom postupku, a koje je
potvrđeno od strane stručnog povjerenstva za reviziju mišljenjem broj 607 od 23.
siječnja 2009., jednako kao i nalaz i mišljenje vještaka na kontrolnom pregledu broj
542982 od 3. siječnja 2011., dovoljan su dokaz o postojanju uzročno posljedične
veze između prometne nezgode od 3. travnja 2004. i umirovljenja osiguranice
tužitelja.
10. Tuženik smatra da je odluka drugostupanjskog suda nezakonita (zbog pogrešne
primjene materijalnog prava) i da odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, jer smatra da u ovom sporu nije pravno relevantan ZOMO-u,
neovisno što je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema
odredbama tog zakona (i to zbog šetnog događaja od 3. travnja 2004.), jer je
obračun visine utužene štete trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP-u, kao
posebnog zakona, a ne primjenom ZOMO-a. Uz to smatra da je u ovom slučaju
pogrešno primjenjeno pravilo o teretu dokazivanja.
11. Kako je naprijed navedeno, i u ovoj fazi postupka sporno je primjenjuju li se u konkretnom slučaju na utvrđivanje postojanja i visinu obveze tuženika odredbe
ZOOP-u ili ZOMO-u, te je sporno izneseno shvaćanje u odnosu na pitanje tereta
dokaza uzročne veze gubitka radne sposobnosti i invalidskog umirovljenja
osiguranice tužitelja i prometne nesreće od 3. travnja 2004. postavlja navedena
pitanja.
12. Iznesena pravna shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno, a i u protivnosti
je s stajalištima revizijskog suda iznesenim u odlukama: Rev 66/2022 od 1. veljače
2022., Rev 3401/2018 od 20. travnja 2022., Rev-113/07 od 14. veljače 2008., Rev
1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-
1067/2012 od 5. prosinca 2017. i dr.
13. 1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom primjerice u odluci Rev-
1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv
osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je
ZOOP-u koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku
kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka
samog štetnog događaja - prometne nezgode.
13. 2. Navedeno pravno shvaćanje temelji se na činjenici da je tuženik društvo koje
se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od
automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima
u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu,
a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena
Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos
tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze
tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan
ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.
13. 3. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom
statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o
obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o
obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo
u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su
propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu
štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne
stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane
pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača
štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o
obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i
14. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ''Ugovor o obveznom osiguranju i njegov
učinak'', a ta odredba glasi:
''Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.''
15. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim
odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje
osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića,
a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija
osiguranja.
16. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo je odlučiti primjenom
odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP koji uređuje ''subrogacijske zahtjeve nositelja
socijalnog osiguranja''.
17. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda
ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od
razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na
radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine
utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju
povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
18. I u odluci EU suda C-371/12 od 23. siječnja 2014., izneseno je pravno shvaćanje
da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze
osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od
automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim
nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj
sud razlikuje građanskopravnu odgovornosti za štetu uzrokovanu motornim vozilima,
koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg štete naknade štete oštećenicima
na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika, (područje koje je uglavnom
uređeno nacionalnim pravom, presuda C-484/09 od 17. ožujka 2011 Carvalho
Ferreira Santos).
19. Stoga je u pobijanoj drugostupanjskoj odluci pogrešno primijenjeno materijalno
pravo jer je taj sud svoju odluku utemeljio na pogrešnom stavu o mjerodavnom
propisu koji se primjenjuje na odnos između parničnih stranaka, slijedom čega nije
primijenjena odredba čl. 27. st. 3. ZOOP kao specijalnog propisa za utvrđenje visine
štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg
društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina oštećenicima iz prometnih nesreća.
20. U odnosu na drugo pitanje u drugostupanjskoj odluci je također pogrešno
primijenjeno materijalno pravo vezano za pravilo o teretu dokazivanja uzročne veze
između gubitka radne sposobnosti i invalidskog umirovljenja osiguranice tužitelja i
predmetne prometne nesreće.
21. Iz sadržaja spisa (odgovor na tužbu, pod točkom IV.) tuženik je osporio uzročnu
vezu umirovljenja osiguranice tužitelja i prometne nezgode od 3. travnja 2004., jer u
toj prometnoj nezgodi osiguranica tužitelja nije zadobila tjelesne ozljede koje po
redovnom tijeku stvari rezultiraju potpunim gubitkom profesionalne i radne
sposobnosti.
22. Tuženik u svojoj reviziji ustraje pri tvrdnjama da u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije
dokazao da je njegova osiguranica, Marija Rupčić, zbog posljedica predmetne
prometne nezgode izgubila radnu sposobnost i nije dokazao postojanje pretpostavki
invalidskog umirovljenja osiguranice Marije Rupčić, a što da je bilo u adekvatnoj
uzročnoj vezi s prometnom nezgodom od 3. travnja 2004., jer postojanje samo
teoretske mogućnosti kauzalnog neksusa, koja podrazumijeva tek specifični rizik od
nastanka štete, nije dovoljno da bi bilo odlučujuće prilikom utvrđivanja pravno
odgovarajuće uzročne veze koja bi bila osnovom utvrđenja građanskopravne
odgovornosti za štetu (tako i u Rev-449/04 od 17.11.2005.). Uzročna veza se u
parnici radi naknade štete nikada ne pretpostavlja i dužan ju je dokazati tužitelj.
23. Parnični sud nije vezan pravomoćnom odlukom iz upravnog postupka, jer se
rješenjem iz upravnog postupka rješava samo pitanje ima li ili nema osiguranik pravo
na mirovinu. Tim se rješenjem nigdje ne odlučuje o tome jesu li razlozi koji su doveli
do umirovljenja u uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom ili nekim drugim događajem
koji s tom nezgodom nemaju veze (tako i u Revr 639/2004 od 21.04.2005.)
24. Naime, prema odredbi čl. 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je
naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi
čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje
njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a
da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke
odgovornosti za štetu i tužitelj mora dokazati pretpostavku postojanja uzročne veze
štetne radnje i štete. Stoga je tužitelj u ovoj pravnoj stvari trebao dokazati uzročnu
vezu između predmetne prometne nezgode i gubitka radne sposobnosti osiguranice
tužitelja, kao jedne od pretpostavki odgovornosti za naknadu štete. (tako i u Rev-x-
165/2016 od 7. ožujka 2017., Rev 1261/21 od 2. veljače 2022., i Rev-12/22 od 12.
siječnja 2022. i dr.).
25. Prema navedenom, ponavljajući naprijed navedena pravna shvaćanja u odgovoru na drugo postavljeno pitanje u ovoj reviziji za odgovoriti je:
Parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku
glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja i osiguraniku štetnika (ovdje tuženika)
dopušteno je u parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo
umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi. O rezultatu dokazivanja i eventualnom
etabliranju uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja
osiguranika tužitelja ovisi i odštetna odgovornost tuženika.
26. Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda
nije bilo uvjeta za preinaku te je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao
u izreci.
27. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 5. rujna 2023.
Predsjednica vijeća: Jasenka Žabčić
Kontrolni broj: 0a326-2c7c8-23ecd
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=JASENKA ŽABČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
