- 1 -              Rev 539/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 539/2022-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice bolnica ... K., OIB ... V. L., koju zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D., protiv tuženice S. S. O., OIB ... iz O., koju zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-883/2019-2 od 8. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pr-26/19 od 22. listopada 2019., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-883/2019-2 od 8. listopada 2020. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pr-26/19 od 22. listopada 2019., u dijelu koji se odnosi na iznos od 15.405,58 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2013. do isplate (troškovi školarine i mentorstva) i na iznos od 672.975,83 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te u odnosu na troškove postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženici isplatiti iznos od 47.260,00 kn na ime primljenog dodatka za odvojeni život zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose koji su pobliže navedeni u izreci prvostupanjske presude. U točki II. naloženo je tuženici isplatiti iznos od 15.405,58 kn na ime troškova školarine i mentorstva zajedno sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2013. do isplate. U točki III. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženici isplatiti iznos od 672.975,83 kn s osnove plaće sa zakonskim zateznim kamatama. U točki IV. naloženo je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 44.593,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično je uvažena žalba tuženice te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je obvezana tuženica isplatiti tužitelju na ime troškova školarine i mentorstva iznos od 15.405,58 kuna zajedno sa zateznim kamatama počev od 1. siječnja 2013. pa do isplate, te je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za obvezivanje tuženice da tužiteljici isplati iznos od 47.260,00 kn na ime primljenog dodatka za odvojeni život, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude. U točki II. uvažena je žalba tužiteljice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženici isplatiti iznos od 672.975,83 kn s osnova plaće sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačno navedene iznose. U točki III. preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude te je naloženo tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 53.250,00 kuna u roku od 15 dana.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-889/2021-2 od 7. prosinca 2021. dopustio reviziju zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

„Treba li troškove specijalizacije razmjerno umanjiti ukoliko je specijalizant djelomično izvršio svoju obvezu i radio kod poslodavca određeno razdoblje?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 15.405,58 kn (troškovi školarine i mentorstva), zatim u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda za iznos od 672.975,83 kn te u dijelu u kojem je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka, podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je pripada li tužiteljici pozivom na odredbe ugovora od 13. listopada 2008. zahtijevati od tuženice isplatu sredstava utrošenih za specijalističko usavršavanje u utuženom iznosu tj. svih isplaćenih bruto plaća u tom razdoblju te ostalih materijalnih naknada i troškova školarine.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili slijedeće činjenice:

- da je tuženica dostavila svoju prijavu povodom natječaja od 26. travnja 2008. kojeg je raspisala bolnica ... K. za izbor kandidata za specijalizaciju fizikalne medicine i rehabilitacije

- da je ravnateljica tužitelja dana 13. svibnja 2008. donijela odluku pod br. 01-201/08 o izboru kandidata za specijalizaciju, a u istoj se odluci utvrđuje da je izabrana dr. S. S. O. koja se upućuje na specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije

- da je pismenom od 30. lipnja 2008. tužitelj nadležnom Ministarstvu uputio prijedlog za odobrenje specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije za svoju djelatnicu dr. S. S. O.

- da je po takvom prijedlogu ministar zdravstva i socijalne skrbi RH dana 18. rujna 2008. donio rješenje po kojem dr. S. S. O., zdravstvenoj radnici bolnica K. V. L. odobrava specijalizacija

- da je dana 13. listopada 2008. među strankama sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon specijalizacije

- da se istim ugovorom tužitelj obvezao za vrijeme specijalističkog usavršavanja tuženoj isplaćivati plaću predviđenu za liječnika specijalizanta te snositi troškove ispita i školarine po zahtjevu ustanove u kojoj se specijalizacija obavlja

- da se tuženica prihvaćajući uvjete iz tog ugovora obvezala nakon završenog specijalističkog staža ostati u radnom odnosu kod tužitelja najmanje deset godina

- da je u čl. 4. spomenutog ugovora utvrđeno da za slučaj da tužena u svojstvu liječnika specijaliste ne ostane na radu kod tužitelja onoliko vremena koliko je ugovoreno ili se pak uopće nakon specijalizacije ne vrati na rad u istu ustanovu, da će vratiti tužitelju čitav iznos utrošenih sredstava zajedno sa kamatama

- da je tuženica dana 15. listopada 2008. započela obavljati specijalistički staž i to u K. S. (28 mjeseci), potom u K. S. mm Z. (7 mjeseci), zatim u K. Z. (2 mjeseca) potom u bolnica K. t. (6 mjeseci) i u Centar ... u Z. (1 mjesec)

- da je po završetku specijalističkog staža dana 3. prosinca 2012. tuženica položila specijalistički ispit iz fizikalne medicine i rehabilitacije

- da je među strankama 3. prosinca 2012.. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme po kojem je tuženica za tužitelja obavljala poslove na radnom mjestu liječnika specijaliste

- da je zbog obiteljskih razloga dana 14. ožujka 2016. tuženica svom poslodavcu podnijela pismeni zahtjev za raskid ugovora o radu

- da je 16. ožujka 2016. tužitelj donio odluku po kojoj tuženoj prestaje ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnome mjestu liječnika specijaliste i to sa danom 16. ožujka 2016.

- da protiv takve odluke tuženica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava niti ostvarivala sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je prvostupanjskog suda da bi tužiteljici sukladno općim propisima obveznog prava i odredbi članka 342. stavka 2. ZOO, pripadalo pravo jedino potraživati naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze, pri čemu je teret dokaza na tužiteljici da postoje pretpostavke za ostvarenje prava na naknadu štete. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nema pravo  plaću tuženice uračunati u troškove specijalizacije te da za takav zahtjev ne postoji valjani pravni osnov, pa je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 672.975,83 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Obzirom na činjenicu da tuženica nakon specijalističkog ispita nije ostala na radu kod tužitelja onoliko vremena koliko je ugovorom određeno, sud je prihvatio kao osnovan zahtjev za povrat svih ostalih stvarnih troškova specijalizacije (troškovi školarine i mentorstva te naknade za odvojeni život).

 

10. Sud drugog stupnja ne prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, već zaključuje da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženici, pa je i tuženica dužna ispuniti svoju obvezu prema tužitelju koju je preuzela Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije od 13. listopada 2008. Otkazivanjem ugovora o radu prije nego što je tuženica provela na radu kod tužitelja deset godina nakon položenog specijalističkog ispita, za tuženicu je nastala obveza koju je preuzela odredbama članka 4. u vezi s člankom 2. navedenog Ugovora i to na vraćanje čitavog iznosa utrošenih sredstava. Nadalje, smatra da tužitelj ne može potraživati iznose od 47.260,00 kuna na ime isplaćenih naknada za odvojeni život za 2010., 2011., i 2012. u situaciji kada je taj iznos istodobno uključen u tužiteljevu izračunu koji se odnosi na isplaćene plaće. U odnosu na troškove školarine i mentorstva drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o stvarnim izdacima koje je tužiteljica imala povodom specijalističkog usavršavanja tuženice, pa je stoga taj iznos tuženica dužna vratiti.

 

11. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. toga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je u revizijskom stupnju postupku je li tuženica dužna naknaditi tužiteljici troškove koji su nastali isplatama plaće i drugih troškova koje je tužiteljica imala za vrijeme dok je trajala specijalizacija tuženice.

 

14. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. izražava shvaćanje „…za Ustavni sud nije sporno da obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa, koja je kao takva utvrđena Općoj bolnici P. u odnosu na podnositelje nije i ne može u smislu odredbe članka 12. Pravilnika/11 (kako je glasio prije njegovih izmjena i dopuna) predstavljati „troškove koje je bolnica imala za vrijeme trajanja specijalizacije“. Troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata zaposlenih na izabranim radnim mjestima specijalizacije strogo su odvojiva novčana kategorija koja predstavlja obvezu te je i kao takva dogovorena na strani bolnice u kojoj specijalizant provodi odobreni program izabrane specijalizacije. Ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje bolnica (kao poslodavac) ima vezano uz svoju obvezu isplate specijalizantu naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji je pravni odnos između bolnice i specijalizanta (kao zaposlenika) i reguliran odvojenim pravnim poslom-sklopljenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme…Naime, Ustavni sud ne smatra spornim da su podnositelji i za vrijeme specijalističkog programa, osim što su se educirali u izabranoj specijalizaciji, radili i obavljali poslove radnog mjesta izabranog specijalizanta u funkciji rada i liječenja pacijenata, a za koje su s Općom bolnicom P. i sklopili ugovore o radu na neodređeno vrijeme. Isto tako, podnositeljima je omogućeno i stjecanje neophodnih vještina, znanja i iskustva prijeko potrebnih za nastavak njihovog daljnjeg rada, nakon položenog specijalističkog ispita na radnom mjestu liječnika specijalista. Međutim, takav trošak ne može predstavljati bruto isplaćena plaća podnositelja (isto navodi i Vrhovni sud u presudi broj Revr-333/17-2 od 20. studenog 2018.).“

 

15. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/12, 82/13 i 22/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 131/17; u daljnjem tekstu: ZoZZ/08) i na temelju njega donesen Pravilnik/11, kao mjerodavni propisi na temelju kojih je odlučivano o tužbenom zahtjevu podnositelja u predmetnom parničnom postupku, u međuvremenu su prestali važiti.

 

15.1. Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22: u daljnjem tekstu: ZoZZ/18) stupio je na snagu 1. siječnja 2019. i čijim stupanjem na snagu prestao važiti ZoZZ/08.

 

15.2. Člancima od 186. do 191. ZoZZ/18 normirano je radno pravno područje međusobnih prava i obveza zdravstvenih radnika koji prolaze program specijalističkog usavršavanja i zdravstvene ustanove kao poslodavca, pitanja koja su vezane uz njihovo specijalističko usavršavanje ali i moguće situacije ako zdravstveni radnik kao specijalist prije isteka vremena ugovorne obveze rada iz članka 186. stavka 2. ZoZZ/18 otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi u kojoj obavlja specijalizaciju i novi radni odnos zasnuje u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Z. ili jedinica lokalne samouprave, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva.

 

15.3. Odredbom članka 191. ZoZZ/18 definirano je i što se smatra troškovima specijalizacije, za razliku od ZoZZ/08 koji takvu odredbu nije sadržavao.

 

16. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

„U situaciji kada je djelomično izvršena ugovorna obveza na način da je liječnik specijalist kod poslodavca proveo radeći određeno vremensko razdoblje nakon položenog specijalističkog ispita, a imajući u vidu pravno shvaćanje koje je izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023., o tome što obuhvaćaju troškovi specijalizacije te da osim ugovora o međusobnim pravima i obvezama treba imati u vidu i sadržaj ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je podnositeljica revizije sklopila sa tuženikom i u njemu sadržana prava, kao i činjenicu da je podnositeljica za vrijeme specijalističkog programa, osim što se educirala u izabranoj specijalizaciji, radila je i obavljala poslove radnog mjesta izabranog specijaliste u funkciji rada i liječenja pacijenta, potrebno je ocijeniti jesu li u utuženim iznosima sadržani troškovi specijalizacije.“.

 

17. Budući da nisu raspravljene i utvrđene sve odlučne pravno relevantne činjenice, imajući u vidu ranije navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a ukinuti obje presude u dijelu koji se odnosi na iznos od 15.405,58 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2013. do isplate (troškovi školarine i mentorstva) i na iznos od 672.975,83 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te u odnosu na troškove postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl.166. st. 3. ZPP-a).

 

19. Ovdje, valja reći, a u svezi revizijskih navoda tužiteljice da Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju u kojem je dopustio reviziju, poslovni broj Revd-889/21 od 7. prosinca 2021. nije odbacio prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na preostala pitanja, pa iz tih razloga i ta pitanja navodi u reviziji, da su takvi navodi revizije u suprotnosti s odredbom članka 387. stavka 6. ZPP-a. Stavkom 6. članka 387. ZPP-a propisano je da u rješenju kojim se dopušta revizija revizijski sud navodi u kojem dijelu i u odnosu na koje određeno pravno pitanje dopušta podnošenje revizije, što je revizijski sud i učinio. Stoga, suprotno revizijskim navodima tuženice, nisu ispunjene pretpostavke za postavljanjem preostalih pitanja (u odnosu na koja nije dopušteno podnošenje revizije), osim pitanja navedenog u rješenju poslovni broj Revd-889/2021-2 od 7. prosinca 2021., pa ta (preostala ) pitanja ovaj sud nije uzeo u razmatranje.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.