REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1944/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc.
Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tekstil Zadar d.o.o. za trgovinu i usluge,
Zadar, Ivana Meštrovića 9, OIB 04451653115, kojeg zastupa punomoćnik Marin
Birkić, odvjetnik iz Zadra, Braće Vranjana 9, protiv tuženika Grad Zadar, Zadar,
Narodni trg 1, OIB 09933651854, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju
Aleksandar Car, dipl. iur., radi isplate o odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje
revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-5654/2021-2 od 14. prosinca 2021. kojom je preinačena presuda Trgovačkog
suda u Zadru poslovni broj P-66/2021-73 od 21. listopada 2021. na sjednici održanoj
5. rujna 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5654/2021-2
od 14. prosinca 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru
poslovni broj P-66/2021-73 od 21. listopada 2021. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Da li se strane ništetnog ugovora o zakupu u smislu odredbe čl. 519 Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim?
2. Da li nesavjesna ugovorna strana ima pravo na povrat onoga što je drugoj
strani dala na temelju ništetnog ugovora?
3. Da li nesavjesnost strana ništetnoga ugovora utječe na obvezu stjecatelja
za povratom osiromašenom glavnice ( glavnoga potraživanja ) koju je od nesavjesno
osiromašene strane stekao na temelju ništetnoga ugovora?
odnosno
Da li savjesnost odnosno nesavjesnost ugovornih strana utječe samo na
opseg vraćanja stečenog bez osnove sukladno članku 1115. Zakona o obveznim
odnosima?
4. Da li kod ništetnosti ugovora restitucijski zahtjev može predstavljati i
potraživanje onoga što nije dano drugoj strani temeljem ništetnog pravnoga posla?
5. Da li se ugovorna strana ništetnog ugovora oslobodila obveze vraćanja
onoga što je stekla ništetnim ugovorom polaganjem dugovane stvari kada druga
ugovorna strana kao vjerovnik odbije primiti ispunjenje ?
6. Da li restituciju kao pravnu posljedicu ništetnosti, uz primjenu pravila o
povratu u prijašnje stanje, isključuje pravo stjecatelja/ vlasnika stvari iz čl. 165. st. 1.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sve i kada vlasnik stvari u parnici ne
postavlja procesnopravni zahtjev.
7. Na kome je teret dokaza u parnicama radi restitucijskog zahtjeva temeljem
čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, da suprotna strana primjenom pravila
istodobnog ispunjenja iz čl. 358. st. 1. ZOO-a nije ispunila ili nije spremna istodobno
ispuniti svoju obvezu ?
8. Da li se dobrovoljno ispunjenje obveze utvrđene ugovorom zaključenim u
formi javnobilježničkog ovršnog akta, sa ugovorenim sredstvom osiguranja plaćanja
tražbine – zadužnice, može tumačiti primjenom odredbe iz čl. 1112. st. 1. ZOO-a kao
plaćanje neduga i da li bi takva isplata predstavljala jedan od izuzetaka iz predmetne
odredbe?
9. Da li se ispunjenje obveze utvrđene pravnim poslom zaključenim u formi
javnobilježničkog ovršnog akta, sa ugovorenim sredstvom osiguranja plaćanja
tražbine – zadužnice, može tumačiti primjenom odredbe iz čl. 1112. st. 1. ZOO-a kao
plaćanja radi izbjegavanja prisile ?“ pozivajući se na drugačija pravna shvaćanja
zauzeta u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 259/2016-2 od 17.
ožujka 2021., Rev 264/2015 od 17. listopada 2018., Rev 247/2011 od 22. listopada
2014., Rev 4298/2019-2 od 12. svibnja 2020., Revd 1114/2021-2 od 10. ožujka 2021,
Revt 184/2014-2 od 14. travnja 2015.
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbaci.
3. Postupajući sukladno čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,
148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da
postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo iz razloga što su postavljena pitanja
činjenične naravi, dijelom polazeći od drugačijeg opisa činjeničnog stanja koje ne
odgovara onome koje je utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima a i
odluke na koje se poziva kao razloge važnosti ne koincidiraju u odnosu na konkretnu
situaciju. Nadalje, u odnosu na dio postavljenih pitanja tužitelj navodi da o istima
nema prakse revizijskog suda, a niti ne postoje okolnosti koje bi upućivale da
pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda ili pravnih shvaćanja
istog višeg suda (čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP).
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za
intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na
temelju odredbe čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 5. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Kontrolni broj: 06690-22347-9796e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
