1

Poslovni broj: 51 Gž R-2399/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 51 Gž R-2399/2022-3

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i suca izvjestitelja, te Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R., iz S.1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S.2, protiv tužene Republike Hrvatske za ministarstvo, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S.2, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2889/2020-17 od 3. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2889/2020-17 od 3. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen daljnji trošak postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

"I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju uvećani dio naknade plaće u ukupnom iznosu od 29.835,36 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. pa do dana isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja zakonska zatezna kamata na navedeni iznos teče kako slijedi:

-na iznos od 174,38 kn. od 15.08.2010 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 205,26 kn. od 15.09.2010 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 1.418,88 kn. od 15.01.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 682,59 kn. od 15.02.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 292,55 kn. od 15.04.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 551,28 kn. od 15.07.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 294,21 kn. od 15.08.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 420,33 kn. od 15.10.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 30,42 kn. od 15.11.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.468,51 kn. od 15.12.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.585,95 kn. od 15.01.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 4.064,92 kn. od 15.02.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.207,69 kn. od 15.03.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 589,93 kn. od 15.04.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 1.687,98 kn. od 15.05.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 1.378,24 kn. od 15.06.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.274,20 kn. od 15.07.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.509,24 kn. od 15.08.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.760,59 kn. od 15.09.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 887,07 kn. od 15.10.2012 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 2.351,14 kn. od 15.11.2012 god., pa do dana isplate.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, a za iznos od 83.359,49 Kuna, te u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 12.544,42 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

 

2. Protiv dijela presude pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 83.359,49 kuna te protiv odluke o trošku pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen daljnji trošak postupka, pravodobno se žali tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u toč. II. pobijane presude te u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dijela plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i rad blagdanima u razdoblju od travnja 2010. do studenog 2012.

 

5. Prvenstveno ovaj sud ističe kako nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. odnosno izreka presude nije proturječna razlozima presude te razlozi nisu nejasni niti proturječni. Navodi tužitelja kako iz toč. 12., 13. i 14. obrazloženja presude proizlazi da je glavni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te da je obrazloženje presude kontradiktorno jer su navedene točke protivne toč. 18. obrazloženja nisu osnovani. Tužitelj, u biti, žalbom ističe protivljenje pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda smatrajući da mu pripada naknada za prekovremene sate za čitav dan izvan radnog vremena, odnosno za 16 sati dnevno povrh 8 sati rada, dok sadržajno, pobijana presuda sadrži opsežno i temeljito obrazloženje kako navedeno, odnosno tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj postavio, nije u cijelosti osnovan. Obrazloženje presude nije kontradiktorno, isto sadrži jasno utvrđeno činjenično stanje te obrazloženje pravilne primjene materijalnog prava, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno presudu donio na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Među strankama je sporno je li tuženik pravilno obračunao i isplatio razliku plaće za prekovremene sate rada, uvećano za dodatke na ime rada noću, nedjeljom, subotom i blagdanima sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno predstavlja li vrijeme provedeno u toj službi nakon redovnog radnog vremena prekovremeni rad ili pasivno dežurstvo. Također je među strankama u ovoj pravnoj stvari sporno je li tužitelj u utuženom razdoblju, kao službenik koji zbog naravi posla ne smije napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, imao pravo na slobodno vrijeme te koliko je u predmetnom slučaju trajao stvarni rad tužitelja u utuženom razdoblju.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, odlučne činjenice točno su i potpuno utvrđene, dok žalbeni navod kojim tužitelj tvrdi da je u utuženim periodima, zbog cjelodnevne prisutnosti na brodu neprekidno radio, nije osnovan te istim tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a sve kako je obrazloženo ovom presudom.

 

9. Tijekom postupka sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće bitne činjenice:

- tužitelj je od travnja 2010. do studenog 2012. radio kao policijski službenik ministarstva Republike Hrvatske u upravi S. –d. ž., postaje S.,

- tuženik organizira rad i određuje vrijeme trajanja posla tužitelju,

- tužitelj je, izvršavajući radne naloge tuženika, provodio na brodu nekoliko dana zaredom, u prosjeku od 6-8 dana, boraveći neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi i na poziv pa je tako radio prekovremeno, noću, subotom i nedjeljom te blagdanima,

- da tuženik nije dokazao kako je izvršio preraspodjelu radnog vremena, odnosno tužiteljev rad u kontinuitetu od po nekoliko dana za redom nije nadoknađen slobodnim danima niti je o tome donesena pisana odluka,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da tuženik nije platio tužitelju dio plaće po utuženim osnovama.

 

10. Na utvrđene bitne činjenice valja primijeniti odredbe čl. 44., čl. 56. i čl. 118. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12) te čl. 44., čl. 56. i čl. 120. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 104/13). Odredbama važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, u čl. 44. određena je visina naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno, naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr. Odredbama čl. 44. st. 1. Kolektivnih ugovora propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. St. 2. je propisano da je se dodaci iz st. 1. toga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, st. 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

 

11. Prema tumačenju odredbe čl. 39. u svezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 92/04, 141/04, dalje: KU/04) koje je na sjednici od 10. lipnja 2006. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, pored terenskog dodatka službenici, pa tako i policijski službenici, imaju pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. KU samo za stvarno odrađene sate rada u koje se uračunava i vrijeme putovanja.

 

12. Prethodno navedeno utvrđenje činjenica temelji se na pravilnom shvaćanju materijalnog prava. Naime, vrijeme koje policijski službenik provede za trajanja višednevne službe na moru, a koje vrijeme se odnosi na sate nakon redovnog radnog vremena, ali bez perioda od 8 sati odmora, predstavlja prekovremeni rad, s obzirom da je životno i logično da članovi posade ne mogu napuštati brod za vrijeme trajanje takve službe i da takva služba traje od trenutka ukrcaja na plovilo do iskrcaja. Stoga prvostupanjski sud pravilno, suprotno žalbenim navodima, prekovremenim radom tužitelja ocjenjuje razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao.

 

13. Rad policijskog službenika ne može se vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata jer je neprirodno, neprihvatljivo i neživotno da bi itko nekoliko dana zaredom mogao raditi 24 sata bez ikakvog prekida, već se mora uzeti u obzir i slobodno vrijeme, a koje je vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada. Prema tome, uzimajući u obzir sve navedeno, rad tužitelja se u obračunu plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata kako to smatra tužitelj, jer nije fizički moguće niti životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od po nekoliko dana uzastopno. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u odluci poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. kao i u mnogim drugim kasnijim odlukama te odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1359/2018-2 od 17. prosinca 2020. ranije donesenoj u predmetnom postupku. Prvostupanjski sud je, u skladu s navedenim, pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je izračunao visinu potraživanja tužitelja uzimajući u obzir da je tužitelj na brodu u slučaju višednevnih plovidbi boravio na brodu 24 sata te je iz obračuna izuzeo 8 sati dnevnog odmora te utvrdio da bi tužitelj u spornom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 29.835,36 kuna bruto, dajući za to valjane jasne, određene i iscrpne razloge, koje prihvaća i ovaj viši sud.

 

14. Žalitelj neosnovano osporava i pravilnost pobijane presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu razlike plaće za prekovremene sate rada za razdoblja 27.-30. svibnja 2010., 17.-20. rujna 2010., 4.-7. listopada 2010., 9.-14. travnja 2011., 12.-17. rujna 2011. te 7.-11. prosinca 2011. zbog nedostatka brodskog dnevnika. Ovaj žalbeni navod nije točan budući da je vještak za dva od navedenih razdoblja (od 12. do 17. rujna 2010. i od 7. do 11. prosinca 2011.) radne sate računao na temelju radnih naloga, a što je i navedeno u nalazu i mišljenju. Nadalje, kako sudski vještak zbog nedostatka podataka o radnom vremenu u spornim razdobljima nije iskazao prekovremene sate, a da sam tužitelj nije predložio dopunu nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da vještak na temelju drugih, pa i personalnih dokaza provedenih u postupku utvrdi prekovremene sate i visinu naknade plaće za to razdoblje, proizlazi da tijekom postupka nije dokazana osnova i visina potraživanih iznosa naknade plaće za prekovremene sate za navedeno razdoblje. Ovdje sud ističe i da je netočan žalbeni navod da je dopuna izrađena na traženje tuženika, budući da je iz zapisnika s ročišta od 19. veljače 2021. razvidno kako je isto zahtijevao tužitelj, a u svakom je slučaju dopuna izrađena sukladno uputama navedene drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1359/2018-2 od 17. prosinca 2020.

 

15. Slijedom navedenog, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da postoji obveza tuženika spram tužitelja u dosuđenom iznosu, pri čemu je vještak utvrdio točan broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima te visinu dodataka na plaći tužitelja kroz utuženo razdoblje, s tim da je nakon takvog utvrđenja iz obračuna izuzeo 8 sati dnevnog odmora te se u angažiranosti tužitelja kod tuženika u radu tijekom višednevnih službi koje su trajale 24 sata više dana, 8 sati odnosi na redovan rad koji je tužitelju isplaćen kroz plaću, 8 sati na prekovremeni rad, a 8 sati na dnevni odmor. Na temelju tako izrađenog nalaza i mišljenja sud je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, pravilno primijenivši materijalno pravo.

 

16. Odluka o troškovima postupka također je zakonita, kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP-a, imajući pri tome u vidu i činjenicu da tužitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

 

17. Zbog svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi, a niti je počinjena koja od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je po čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

18. S obzirom na to da nije uspio sa žalbom, sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava žalbe te je stoga odlučeno kao u točki  II. izreke.

 

 

U Zagrebu 5. rujna 2023.

 

    Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić