Poslovni broj: 31 Gž-354/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 31 Gž-354/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Držaić kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice N. G. iz M., …, OIB … i drugotužitelja M. G. iz O., …, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku J. A., odvjetniku iz R., protiv prvotuženika M. B. iz V., …, OIB … i drugotužene D. B. iz V., …, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku S. I., odvjetniku iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3918/2017-64 od 5. rujna 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. rujna 2023. godine

 

 

r i j e š i o   j e

 

I              Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2918/2017-64 od 5. rujna 2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II              Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela kč.br.2491/1 k.o. M., koji je u Prilogu 3, ispravljenog prema podnesku, preklop službenog digitalnog plana i izmjerenog stanja s naznačenim prijepornom međnom linijom od 2. kolovoza 2019., a koji je dostavljen sudu 24.09.2019., kao privitak odgovora na podnesak stalnog sudskog vještaka geodetske struke B. G., dipl.ing. geodezije od 02. kolovoza 2019. (dostavljen sudu 24.09.2019.) označen slovima „B-D-E-C-B dio zida ruševine koji se nalazi na k.č.2491/1“, pa se nalaže tuženicima trpjeti da tužitelji prijavni list, kojim će se provesti parcelacija predmetne k.č.2491/1, k.o. M., sprovedu u Uredu za katastarske i geodetske poslove i zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji.

Obvezuju se tuženici solidarno naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate“.

II Nalaže se tužiteljima da naknade tuženicima parnični trošak u iznosu od 13.600,00 kn/1.805,03 eura[1], u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ove presude žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud navodi da uvidom u zk.ul.3012 k.o. M. (list 4 spisa) proizlazi da su kao suvlasnici kč.br. 2491/1 upisani tuženici M. B. i D. B. svaki u ½ dijela.

 

5. Uvidom u zk.ul.3015 k.o. M. (list 7 spisa) proizlazi da su kao suvlasnici kč.br. 2492/1 upisani tužitelji N. G. i M. G. svaki u ½ dijela.

 

6. Odredbom čl. 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

 

7. Svjedokinja A. B. je u svom iskazu navela da je bila u vrlo dobrim odnosima sa majkom 1-tužiteljice (2-tužitelj da je sin 1-tužiteljice), dok je sa 1-tužiteljicom najbolja prijateljica već 50 godina. Koliko zna kuća u M. gdje tužitelji žive nekada je pripadala roditeljima tužiteljice, a tužitelji su je obnovili. Iz pričanja majke 1-tužiteljice zna da je sporni zid nekada bio dio građevine odnosno kuće koja se na tom mjestu nalazila i u kojoj je prema priči majke 1-tužiteljice bio dućan. Svjedokinja je nadalje navela da, koliko ona zna ta građevina nije bila u vlasništvu roditelja njezine prijateljice (1-tužiteljice) već da su oni imali kuću do te, sada ruševine, dok ona ne zna čija je bila ta građevina čiji ostaci su sada na terenu. Navela je svjedokinja nadalje da tužitelji u M. žive 40-ak godina a na pitanje da li na bilo koji način koriste spornu nekretninu odgovara da ona ne zna točno što tužitelji sve koriste, zna da imaju vrt oko svoje kuće. Ona da sa tužiteljima nije toliko detaljno pričala o tome što oni koriste, zna da su kupili jedan dio nekretnine ali ne zna šta. Ona da ne zna tko je koristio tu ruševinu pa tako niti sporni zid prije nego što su to tužitelji kupili.

 

8. Svjedokinja D. T. je u svom iskazu navela da je susjeda 1-tužiteljice, a sve što zna o predmetnoj nekretnini da je njoj pričala njezina majka. Tako da zna da je tu nekada bila kuća u kojoj je bio dućan, te da je to bombardirano nakon 2. svjetskog rata i ostale su samo ruševine, a na terenu da se i vidi da su to ruševine nekadašnje građevine i to da je sve što ona zna. Na izričito pitanje da li zna da li tužitelji imaju neke veze sa spornim dijelom nekretnine odgovara da „valjda imaju, ona da pojma nema“. Na pitanje da li su tužitelji to kupili odgovara da jesu ali ne zna od koga, ne zna niti kada su to kupili. Kada je se pita da li tužitelji koriste sporni dio nekretnine odgovara da „valjda koriste“, ona da to ne zna jer da toliko ne zadire u njihove privatne stvari.

 

9. Prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su oni ili njihovi pravni prednici bili u posjedu utužene nekretnine potrebno vrijeme dosijedanja obzirom da niti jedan svjedok nema saznanja tko je koristio sporni dio nekretnine prije tužitelja, niti uopće imaju saznanja da li tužitelji koriste spornu nekretninu, pa odbija tužitelje s traženom pravnom zaštitom.

 

10. Ova odluka suda prvog stupnja ne može se prihvatiti.

 

11. Među strankama nije prijeporno, a to i utvrđuje prvostupanjski sud, da su tužitelji kupoprodajnim ugovorom od 2012. godine kojeg su zaključili s bivšom vlasnicom kupili tadašnju kč. 1242 sadašnje oznake kč. 2492/1 dok su tuženi kupoprodajnim ugovorom iz 2000. godine kupili nekretninu tadašnje oznake kč. 1243 a sadašnje oznake 2491/1. Predmet spora u naravi predstavlja kameni zid koji je širine oko 60 cm i to u onom dijelu počam od međne linije između nekretnine stranaka prema službenom katastru pa unutar nekretnine tuženika s tim da iz nalaza i mišljenja vještaka koji su vještačili u ovoj pravnoj stvari jasno proizlazi da se radi o kamenome nosivom zidu koji je sastavni dio ruševnog objekta koji se nalazi na nekretnini tužitelja.

 

12. Iz stanja spisa, i to saslušanih svjedoka u ovoj pravnoj stvari, a koji takva saznanja imaju od svojih predaka dalo bi se zaključiti da se je u biti radilo o stambenom objektu s poslovnim dijelom koji je značajno oštećen u tijeku Drugog svjetskog rata a nakon čega se nije obnavljao a zbog čega je postepeno propadao te se sada nalazi u ruševnom stanju a kako je to zatečeno prilikom očevida i konstatirano od strane vještaka.

 

13. Tužitelji su u tijeku postupka tvrdili da se radi o objektu koji je starosti od 160-180 godina pri čemu valja reći da iz povijesnog zk izvatka za nekretninu tužitelja a koji je priložen uz podnesak tužitelja od 15. veljače 2018. godine vidljivo je da prvi upis kuće datira iz 1842. godine, kao što valja reći da iz očitovanja vještaka (list 214-215 spisa) proizlazi da vizualnom metodom nije moguće sa sigurnošću utvrditi kad je ta ruševna građevina sagrađena, osim da je starija od 100 godina, kao što valja reći da iz iskaza svjedoka J. B. koji je po zvanju arhitekt bi proizlazilo da po njegovoj procjeni ruševna građevina je stara oko 160-180 godina a uporište za to nalazi u činjenici da je građena kao suhozid, dakle, bez vezivnog materijala kao što su cement ili vapno s tim da je naveo da se taj vezivni materijal kao što su cement ili vapno na tom području počeo primjenjivati tek negdje oko 1880. godine.

 

14. Obzirom na ovakav dokazni materijal potrebno je ocijeniti kada je objekat koji je sada ruševan sagrađen te da li je to bilo za vrijeme primjene pravnih pravila bivšeg OGZ a po kojem paragrafu broj 1468. za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini bilo je potrebno vrijeme od 30 godina, odnosno 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. godine i to bez obzira da li je posjed zakonit – dovoljno je da je pošten.

 

15. Dakle, potrebno je ocijeniti da li su pravni prednici tužitelja i prije 6. travnja 1941. godine stekli dosjelošću vlasništvo na utuženom dijelu nekretnine uz napomenu, a što je ovaj sud prethodno napomenuo, da utuženi dio nekretnine u biti predstavlja nosivi zid ruševnog objekta koji se, osim utuženog dijela, nalazi na nekretnini tužitelja.

 

16. Pritom valja reći da prema paragrafu 328. predmnijeva se poštenje posjeda, kao što i valja reći a obzirom na činjenicu da utuženi dio nekretnine tuženika koji u naravi predstavlja zid se i dalje nalazi na nekretnini tuženika, bi proizlazilo da prijašnji vlasnici nekretnine tuženika nisu tražili njegovo uklanjanje.

 

17. Zbog navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom I s tim da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud treba na temelju rezultata dokaznog postupka ocijeniti postojanje onih činjenica na koje je ukazao ovaj sud ovim rješenjem, dakle, da li su prednici tužitelja primjenom pravnih propisa koji su u to vrijeme bili na snazi dosjelošću stekli utuženi dio nekretnine tuženika.

 

18. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).             

 

 

U Zagrebu 5. rujna 2023. godine

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.