1

Poslovni broj: 78 Gž-2380/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 78 Gž-2380/2023-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Jakovčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. L. iz K. S., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u S., protiv tuženika H. o. k. – d.d. za o., Z., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., P. & partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-655/2018 od 26. listopada 2022., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-655/2018 od 16. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja H. L. iz K. S., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-655/2018 od 26. listopada 2022., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-655/2018 od 16. svibnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.

 

              II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-655/2018 od 26. listopada 2022., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-655/2018 od 16. svibnja 2023. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos od 378,00 kn (50,17 eur)[1] i u odluci o troškovima postupka i sudi:

 

              II.a Nalaže se tuženiku H. o. k. – d.d. za o., Z., …, da tužitelju H. L. iz K. S., …, plati daljnjih 50,17 eur (387,00 kn) sa zateznom kamatom koja je tekućom na taj iznos od 26. listopada 2022. do isplate, po stopi koja je od 26. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. određena u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se u ostalim odnosima određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku 15 dana.

 

              II.b Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

              III. Svaka stranka snosi svoj trošak žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 26.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2018. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete za tuđu ponoć i njegu iznos od 205,00 kn/27,21 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2022. do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 1.122,00 kn/148,91 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2022., dok je preko tog iznosa, odnosno za iznos od 378,00 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 987,20 kn/131,02 eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2022. do isplate (točka IV. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke u cijelosti, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos od 378,00 kn sa zateznom kamatom i protiv odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom IV. izreke u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 987,20 kn/131,02 eur žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe i zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom IV. izreke žalbom pobija tuženik sadržajno ističući žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da sud drugoga stupnja preinači prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka sadržano u izreci pobijane presude u skladu s navodima žalbe ili da prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

4. Žalbe su djelomično osnovane.

 

5. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, nenovčane imovinske štete zbog činjenice da mu je bila potrebna tuđa pomoć, imovinske štete vezane uz troškove liječenja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama, koju štetu tužitelj trpi kao posljedicu stradavanja u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

 

6. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na duševno i tjelesno zdravlje odbio kao neosnovan uz obrazloženje da činjenice koje je utvrdio, a o kojima ovisi odluka o ovom dijelu tužbenog zahtjeva u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO)  ukazuju da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, da iznos pravične novčane naknade kojim bi tužitelju ta šteta bila reparirana iznosi 17.000,00 kn, a kako je tuženik tužitelju po ovoj osnovi naknadio štetu platio i u većem iznosu, 17.250,00 kn, da tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa naknade štete po ovom osnovu nije osnovan.

 

7. Ovaj je sud ocijenio da je sud prvoga stupnja donoseći odluku o ovom dijelu tužbenog zahtjeva ocjenu dokaza proveo u skladu s čl. 8. ZPP-a, da je na temelju tako provedene ocjene dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i da je valjanim i jasnim razlozima do kojih je na temelju toga došao i uz pravilnu primjenu materijalnog prava na koje se pozvao donio zakonitu odluku.

 

7.a Činjenice da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice, zbog koje je nosio Shantzov ovratnik, da je pretrpio bolove (jake u trajanju od 12 sati, srednje jake u trajanju od 7 dana i slabe u trajanju od 30 dana), da je pretrpio strah (slabi u trajanju od 1 do 2 dana, srednje jaki u trajanju od 10 dana i slabi u trajanju od 4-6 tjedana) i da je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 4% dokazuju da je tužitelj pretrpio neimovinsku štete u vidu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u smislu čl. (1100. st. 1. i 2. i čl. 19. st. 1. i 2. ZOO). No, ta je štete, i po shvaćanju ovoga suda, kada se u obzir uzmu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja i Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda za određivanje visine iznosa naknade neimovinske štete, u svakom slučaju reparirana isplatom pravične novčane naknade štete u iznosu od 17.250,00 kn.

 

7.b Naime, vrsta ozljede koju je tužitelj zadobio, kao i duljina i jačina pretrpljenih bolova i straha te postotak smanjenja životne aktivnosti u konkretnom slučaju čine osnovu za priznavanje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 17.000,00 kn, kako to pravilno obrazlaže i sud prvoga stupnja (točka 22. obrazloženja), a činjenica da je tužitelju tuženik platio i veći iznos pravične novčane naknade štete po shvaćanju ovoga suda zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa pravične novčane naknade štete čini neosnovanim. Pri tome žalitelju valja odgovoriti da su spomenuti Orijentacijski kriteriji samo okvir, a ne zakonom propisana matematička formula koja strogo veže sud kod donošenja odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete. Stoga navodima žalbe u tom dijelu pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju, a to tužitelj nije uspio učiniti niti subjektivnom analizom provedenih dokaza ili pak pozivanjem na sudsku praksu. Ovo jer je svaki slučaj u kojem je nastala neimovinska šteta specifičan sam za sebe i treba ga promatrati i cijeniti u skladu s konkretnim činjenicama istog, a ne povezivanjem s ostalim slučajevima s kojima možda ima neke određene sličnosti.

 

7.c Slijedom rečenog odluka suda prvoga stupnja u ovom je dijelu potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

8. Osnovano, međutim tužitelj upire na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP vezano uz visinu imovinske štete priznate tužitelju za troškove liječenja, odnosno troškove putovanja vezane uz liječenje.

 

8.a Sud prvoga stupnja u vezi ovog dijela tužbenog zahtjeva u obrazloženju navodi (točka 35. obrazloženja) da iz dokumentacije u spisu i nalaza i mišljenja vještaka M. J. proizlazi da je tužitelj radi liječenja išao na fizikalne terapije u 3 navrata svaki puta po 10 terapija i da je stoga toliki broj puta imao i trošak putovanja od mjesta stanovanja do mjesta gdje je obavljao fizikalnu terapiju i obrnuto, koji trošak je sud odredio u visini cijene karte javnog prijevoza za to putovanje i to u svakom smjeru u iznosu od 2,27 eru/17,00 kn (visina cijene prijevoza od koje je sud pošao nije sporna u ovoj fazi postupka).

 

8.b No, pravilno se u vezi tako utvrđenog žalbom tužitelja ističe da je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe naveo da je na fizikalne terapije išao 3 puta po 15 terapija, dakle 45, a ne 30 puta, kako utvrđuje sud, a što je ovaj drugostupanjski sud, uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu, utvrdio točnim (specijalistički nalazi izdani po liječnicima poliklinike, listovi 25 do 26 spisa). Dakle, da je sud prvoga stupnja, kako to navodi  u obrazloženju, zaista izvršio uvid u dokumentaciju tada bi utvrdio da je vještak dr. M. J. u ovom dijelu pogrešno pročitao medicinsku dokumentaciju i da je pogrešno u nalazu naveo da je tužitelj na terapijama bio manje od broja terapija koje je stvarno obavio.

 

8.c Stoga je u pravu tužitelj kada navodi da mu je sud prvoga stupnja zbog pogrešno utvrđene činjenice u ovom dijelu dosudio manji iznos naknade imovinske štete od onoga na koji ima pravo (čl. 1095. st. 1. ZOO-a). Naime, pravilnom primjenom te odredbe, s obzirom da iz isparava u spisu jasno proizlazi da je tužitelj proveo 45 fizikalnih terapija (još 15 više u odnosu na broj koji je utvrdio sud prvoga stupnja) i da je na svaku od njih putovao, tužitelju je trebalo priznati daljnji trošak nastao vezano uz liječenje, za još 15 daljnjih odlazaka na fizikalnu terapiju. Kako cijena karte u jednom smjeru nije sporna (iznosi 2,27 eru/17,00 kn) to bi za odlazaka i povrataka s 15 daljnjih terapija tužitelju pripadala naknada štete u iznosu od 67,69 eur/510,00 kn (30 X 2,27 eru/17,00 kn), no kako tužitelj ne traži taj iznos već iznos za koji je tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen (378,00 kn/50,17 eur), to mu je taj iznos i dosuđen ovom drugostupanjskom odlukom (čl. 373. točka 1. ZPP).

 

9. Navode žalbe vezano uz zahtjev za naknadu troška nastalog vezanom uz EMNG snimanje ovaj sud nije posebno razmatrao. Ovo jer sud drugoga stupnja odluku po žalbi ispituje samo u odnosu na onaj dio prvostupanjske presude protiv kojeg je podnesena žalba i o kojem je odlučeno izrekom, a u odnosu na zahtjev za isplatu troška nastalog plaćanjem EMNG snimanja u iznosu od 400,00 kn izrekom pobijane presude nije odlučeno.

 

9.a Stoga, kada sud prvoga stupnja u tom dijelu nije odlučio izrekom, a tužitelj ne traži donošenje dopunske presudu u tom dijelu (čl. 339. st. 1. ZPP-a), niti se žalba u tom dijelu može smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda u smislu čl. 342. st. 2. ZPP-a jer se žalba ne odnosi samo na taj dio prvostupanjske odluke, to u odnosu na ovaj dio žalbe nije bilo mjesta odlučivanju o žalbi tužitelja.

 

10. Djelomičnom preinakom prvostupanjske presude došlo je do promjene u uspjehu stranaka u ovom postupku, uz što i obije stranke žalbama spore uspjeh izračunat po sudu prvoga stupnja, a time i visinu odluke o troškovima parničnog postupka, pa je u tom dijelu slijedom rečenog ovaj sud odluku o troškovima ispitao u cijelosti.

 

11. U ovom predmetu osnova tužbenog zahtjeva nije bila sporna, već je bila sporna samo visina pa je stoga samo glede visine trebalo utvrditi uspjeh tužitelja u ovom postupku.

 

11.a Tužitelj je s tužbenim zahtjevom uspio u iznosu od 226,29 eur/1.705,00 kn od ukupno zatraženih 3.743,45 eur/28.205,00 kn, čime njegov uspjeh s visinom, glede vrijednosti predmeta spora iz konačnog zahtjeva, iznosi 6%, a tuženika 94%.

 

11.b Međutim, u ovom slučaju uspjeh tužitelja ne čini samo iznos dosuđen ovom presudom u odnosu na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, već i iznos naknade štete koji je tužitelju, u vezi ovog štetnog događaja, tuženik dijelom već namirio u visini od ukupno 2.685,10 eur/20.230,90 kn.

 

11.c Imajući stoga umu takav uspjeh ukupni uspjeh stranaka ovaj sud ocjenjuje da su stranke u postupku uspjele u bitno podjednakom dijelu, zbog čega smatra da je valjalo odlučiti na način sa svaka stranka snosi svoj trošak, sukladno čl. 154. st.  4. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

 

12. S obzirom na ovakvu odluku ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati na daljnje navode žalbi stranaka u ovom dijelu (čl. 375. st. 2. ZPP).

 

13. Kako je tužitelj sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, a glede odluke o troškovima parničnog postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak, to je zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 3. u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP), dok je o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbe odlučeno na način da sam snosi svoj trošak (čl. 166. st. 3. u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP) jer je i po njegovoj žalbi, a tuženik se žalio samo protiv odluke o troškovima postupka, odlučeno kao i u odnosu na tužitelja, da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

U Zagrebu 5. rujna 2023.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                       Ines Smoljan, v.r.