1

Poslovni broj: 13 Gž R-832/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž R-832/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. M. iz S.1, …, OIB:2…, 2. tužiteljice L. D. iz S.1, …, OIB:…, 3. tužiteljice B. D. iz S.2, …, OIB:…, 4. tužiteljice B. C. iz R., …, OIB:…, 5. tužiteljice Š. J. iz P., …, OIB:…, te 6. tužitelja Z. M. iz S.1, …, OIB:…, kao nasljednika iza pokojnog J. M. iz Z., …, OIB: …, protiv tuženika B. i. S.2 d.d., OIB:.. iz S.1, …, zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici u S.2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1244/2022 od 22. kolovoza 2022., na sjednici vijeća dana 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1244/2022 od 22. kolovoza 2022.u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 6.239,60 kn/ 828,14 €[1] na ime izgubljene zarade sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, dok je tužbeni zahtjev odbijen za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 6.239,60 kn. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.970,00 kn/ 792,36 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. te pod točkom II., kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je bio zahtjev prednika tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, koju je pretrpio kao posljedicu pretrpljene ozljede na radu dana 23. travnja 2013., za koju je odgovoran tuženik te je u ovoj fazi postupka sporna samo visina imovinske štete s osnove izgubljene zarade.

 

5. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje žalitelj.

 

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

 

8. Polazeći od dopune nalaza i mišljenja vještaka br. 18/18 od 03. listopada 2018., u kojoj vještak za knjigovodstvo i financije D. K. utvrđuje da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 23. travnja 2013. do 25. listopada 2013. kao razlika između prosječne zarade koju je tužitelj ostvarivao prije nezgode i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja iznosi bruto 6.239,60 kn ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 3, odnosno neto 3.276,91 ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 8. Tablice 3. koja je prilog dopune vještačenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada izgubljena zarada kao razlika između prosječne zarade koju je tužitelj ostvarivao prije nezgode i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja u bruto iznosu od 6.239,60 kn, te odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

 

9. U odnosu na žalbene navode da tužitelju ne pripada izgubljena zarada u bruto iznosu nego u neto iznosu, valja reći da radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08). Naime, prema odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (tako i Vrhovni sud u Revr 1027/13-2 od 28. rujna 2016. i drugim odlukama), pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete, tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika. (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-603/13 od 12. srpnja 2017. te u odluci Revx -365/2018 od 18. veljače 2020.), slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani jer se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika.

 

10. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, kada je u dijelu kojim je na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sadržanom u zahtjevu za isplatu bruto iznosa od ukupno 6.239,60 kn odbio tužitelja za zatezne kamate i na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak. te je izreka prvostupanjske presude, suprotno navodima tuženika u tom dijelu jasna i može se ispitati.

 

11. To iz razloga, što prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s člankom 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/2015., 115/2016., 106/2018. istovjetno članak 47. Zakona o porezu na dohodak /Narodne novine, broj: 115/2016., 106/2018./) i člankom 61. stavkom 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. - Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014., 137/2015., istovjetno i pravila o utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada sadržana u novom Pravilniku o porezu na dohodak /Narodne novine broj: 1/2017. do 80/2019.), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće /naknade plaća/ nije niti dospio.

 

12. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je donio pravilnu i zakonitu odluku kada je tužitelju dosudio bruto iznos od 6.239,60 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, slijedom čega je žalba tuženika neosnovana i kao takva odbijena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci pod toč. I.

 

13. Glede odluke o parničnom trošku, tužitelj je konačno u pogledu visine naknade štete uspio sa 61% svog zahtjeva (konačno tražio 23.039,60 kn, a odbijen je sa 8.496,80 ukupno), dok je glede osnove uspio sa 100% zahtjeva što ukupno iznosi 161%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 80,5%, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 0%, a u odnosu na visinu je uspio sa 39%, što iznosi ukupno 39%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 19,5%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 80,5% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 19,5%, dobije se 61% te tuženik treba tužitelju naknaditi 61% opravdanog i potrebnog troška, a ne kako je to utvrdio prvostupanjski sud u omjeru 30%. Međutim, kako je žalbu podnio tuženik, nema mjesta preinaci odluke u pogledu parničnog troška jer bi takva preinaka išla na štetu žalitelja.

 

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 23. siječnja 2017. te podneska od 6. rujna 2018. jer su navedeni podnesci i po stavu ovog suda bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

15. U odnosu na navode tuženika da je izreka pobijane odluke nejasna jer nije naveden točan datum od kada teku zatezne kamate na parnični trošak, valja reći da su neosnovani. Naime, iz izreke presude jasno proizlazi da je određeno da zakonske zatezne kamate teku od presuđenja do isplate, dakle, teku od 22. kolovoza 2022. do isplate. Naime, sud prvog stupnja pravilno je priznao tužitelju pravo na kamatu na parnični trošak od presuđenja odnosno od 22. kolovoza 2022. To zato jer je prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17), ovrhovoditelju priznato pravo na zakonske zatezne kamate na parnični trošak i onda kad u ovršnoj ispravi nema odluke o plaćanju zakonskih kamata na parnični trošak. S obzirom na takvu dikciju zakona, dakle, kad zakon daje pravo ovrhovoditelju na zakonske zatezne kamate i kad u ovršnoj ispravi o kamatama nije odlučeno tada, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, tužitelj ima pravo da mu se u odluci kojom se prihvaća zahtjev za naknadu troškova kao ovršnoj ispravi, a povodom njihovog zahtjeva, prihvati i zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata.

 

16. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 5. rujna 2023.

 

 

    Predsjednica vijeća:

          Jasenka Grgić, v.r.