Poslovni broj 5 Gž R-608/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-608/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. OIB … iz Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5217/2020-26 od 3. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5217/2020-26 od 3. ožujka 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I. i dijelu III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.579,69 EUR/11902,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2023. do isplate,.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 4.101,52 EUR/30902,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće (toč. I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 4.101,52 EUR/30902,90 kn i zahtjev za isplatu bruto iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 203,56 EUR od 20.2.2015. do isplate, na iznos od 342,04 EUR od 20.3.2015. do isplate i na iznos od 207,05 EUR od 20.5.2015. do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.579,69 EUR/11902,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2023. do isplate, dok je odbijen dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 676,56 EUR/5.097,54 kn (toč. III. izreke).

 

2. Protiv dijela navede presude pod toč. I. i dijela toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine,", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19-dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od siječnja 2015. do travnja 2017.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, a nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu električara i da je temeljem Ugovora o radu za privremeni rad u inozemstvu od 24.7.2012. i 15.10.2015. bio privremeno bio upućen na rad u Nj. i da mu je osnovana plaća bila utvrđena u iznosu od 11,05 EUR bruto po satu za određeno vrijeme i normirani radni učinak. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju u spornom razdoblju od siječnja 2015. do travnja 2017. naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivana sukladno osnovnoj mjesečnoj plaći, odnosno osnovnoj cijeni sata rada, dok je prema obračunu na temelju prosječne isplaćene plaće za prethodna tri mjeseca po istom osnovu tužitelju manje isplaćeno 4.854,16 EUR/36402,81 kn.

 

9. Slijedom utvrđenja da je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora različito regulirana Kolektivnim ugovorom tuženika (od 27. veljače 2014. i 1. prosinca 2017.) i odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), te da je tuženik sukladno odredbi čl. 9. st. 3. ZR bio u obvezi primijeniti za radnika – tužitelja povoljnije pravo, odnosno odredbu čl. 81. ZR, prema kojoj se visina naknade plaće za godišnji odmor određuje u visini prosječne mjesečne plaće radnika u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 4.101,52 EUR/30902,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće, a odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja dospjela prije 3. lipnja 2015., jer su u smislu odredbe 139. ZR zastarjela.

 

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

11. Imajući u vidu da Kolektivni ugovor tuženika naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje u visini radnikove osnovne plaće (čl. 65.), a što je različito od zakonske odredbe čl. 81. ZR, pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da treba primijeniti za radnika povoljnije pravo (čl. 9. st. 3. ZR), odnosno odredbu čl. 81. ZR prema kojoj se naknada plaće radniku određuje najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući pri tome sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

 

12. U žalbi ponovljeni navodi tuženika, isticani i tijekom postupka, da u osnovicu za izračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora ne ulaze godišnje i druge povremene isplate koji se isplaćuju po osnovi ostvarenih rezultata rada, nisu osnovani, jer zakonska odredba čl. 81. ZR jasno definira i propisuje da u prosjek plaće treba uračunati sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, te u skladu s tim u navedeno nedvojbeno ulaze i stimulacije po osnovi ostvarenih rezultata rada.

 

13. Kako tuženik nije imao nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, već je na raspravi 17. siječnja 2023. učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata, to u ovoj žalbenoj fazi postupka nisu uzeti u razmatranje prvi puta iznijeti žalbeni navodi da tužitelj nije tijekom cijelog utuženog razdoblja boravio i radio u Nj. i da je prije donošenja odluke o visini naknade plaće za godišnji odmor trebalo utvrditi broj dana godišnjeg odmora koji ranik ima pravo koristiti, potom broj radnih dana koji se uračunavaju u godišnji odmor radnika i konačan broj dana godišnjeg odmora koje je radnik iskoristio, jer se radi o novim činjenicama, koje se u smislu odredbe čl. 352. st. 2. ZPP u žalbi ne mogu iznositi, osim ako se ne radi o bitnim povredama odredaba parničnog postupka, a što ovdje nije slučaj.

 

14. Ipak, žalitelju valja odgovoriti da su ovi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani, jer je tuženik na traženje suda i dostavio obračunske liste plaće tužitelja za utuženo razdoblje, a koje je sam i sastavio, a u kojima je jasno naveden mjesec, godina i broj dana/sati godišnjeg odmora koje je tužitelj imao pravo koristiti i koje je koristio. Isto to je navedeno i u nalazu i mišljenju financijskog vještaka, na koje tuženik nije prigovarao.

 

15. Neosnovani su i daljnji navodi žalbe da je prvostupanjski sud pobijanom presudom odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva za koji preinaka nije bila dopuštena u smislu odredbi ZPP-a, jer osim što se tuženik preinakama tužbe koje je tužitelj izvršio u podnesku od 25. svibnja 2022. i podnesku od 16. siječnja 2023., kada je zahtjev postavio u sadašnjoj valuti EUR, uopće nije niti protivio, tužitelj je sukladno odredbi čl. 191. st. 2. ZPP nakon provedenog vještačenja bio ovlašten uskladiti svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, jer se radi o okolnosti koja je nastala nakon zaključenja prethodnog postupka i tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

 

16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i tužitelju dosuđena neisplaćena razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od srpnja 2015. do travnja 2017. u sveukupnom bruto iznosu od 4.101,52 EUR/30902,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće.

 

17. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbama čl. 154. st. 2. i 155. ZPP, koju odluku tuženik žalbom određeno niti ne pobija.

 

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

19. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP), tako i po visini troškova koji su određen (čl. 155. ZPP), koju odluku tuženik žalbom određeno niti ne pobija.

 

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 5. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

  Jasenka Grgić, v.r.