REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-890/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja AR iz [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi rasporeda na radno mjesto, dana 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-112-02/23-03/20, URBROJ: 251-02-01-23-2 od 21. prosinca 2023. i rješenje Grada Zagreba, Službe za informacijski sustav i tehničke poslove KLASA: UP/I-112-02/23-003/1782, URBROJ: 251-15-01/001-23-1 od 6. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Službe za informacijski sustav i tehničke poslove KLASA: UP/I-112-02/23-003/1782, URBROJ: 251-15-01/001-23-1 od 6. studenog 2023., pod točkom 1. izreke određeno je da se tužitelj raspoređuje s danom 20.11.2023., na neodređeno vrijeme na radno mjesto stručni savjetnik za tehničke poslove (II. kategorija, potkategorija savjetnik, kvalifikacijski rang 5), u Sektoru za tehničke poslove u Službi za informacijski sustav i tehničke poslove, te mu se utvrđuje obračun plaće (točka II.), kao i to da će mu se dio plaće po osnovi dodatka za staž povećavati svake godine (točka III.).
2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-02/23-03/20, URBROJ: 251-02-01-23-2 od 21. prosinca 2023., odbijene su kao neosnovane žalbe ovdje tužitelja izjavljene protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika jer smatra da isto nije obrazloženo, te nisu otklonjeni njegovi žalbeni prigovori. Smatra da je degradiran rasporedom na radno mjesto nižeg ranga i s nižim koeficijentom složenosti, te da je imao prednost kod rasporeda zbog boljih ocjena. Isto tako ističe kako nije obrazložen djelokrug poslova koje je obavljao prije i poslije rasporeda na radno mjesto. Prigovara da nije proveden ispitni postupak, čime mu nije omogućeno izjašnjavanje u upravnoj stvari, dok u odnosu na službenu bilješku navodi da ju nije potpisao. Prigovara da prije donošenja odluke bitne za položaj radnika nije provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom ili drugim ovlaštenim predstavnikom sindikata. Ujedno ističe prigovor da je diskriminiran kao osoba sa utvrđenih 100% tjelesnog oštećenja. Predlaže poništiti osporavano rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru osporava navode tužbe. Smatra kako je raspored tužitelja na novo radno mjesto napravljen sukladno novom Pravilniku o unutarnjem redu, čijim donošenjem se između ostalog reorganiziralo unutarnje ustrojstvo Službe za informacijski sustav i tehničke poslove. Ističe da se pri donošenju rješenja o rasporedu tužitelja vodilo računa o njegovom dotadašnjem radu i kvalifikacijama. Ostaje u cijelosti kod osporavanog rješenja te smatra da je isto obrazloženo. Ističe da zadržavanje dosadašnjih službenika u kategoriji rukovodećih radnih mjesta ne može biti osnovni prioritet u odnosu na svrhovitost razloga racionaliziranja poslovanja. Protivi se prigovorima da je tužitelj stavljen u nejednak položaj odnosno da su u ovoj stvari od utjecaja njegove ranije ocjene. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Dana 2. rujna 2025. provedena je rasprava u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz spisa tuženika Sud nalazi da je citirano prvostupanjsko rješenje o rasporedu doneseno po službenoj dužnosti, primjenom članka 105. st. 1. i 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 86/08-112/19, dalje: Zakon), a nastavno na donošenje i stupanje na snagu Izmjena i dopuna Pravilnika o unutarnjem redu Službe za informacijski sustav i tehničke poslove (Službeni glasnik Grada Zagreba, 34/23 - u daljnjem tekstu: Pravilnik).
8. Člankom 105. stavkom 1. Zakona propisano je da se donošenjem pravilnika o unutarnjem redu, službenici raspoređuju na radna mjesta, a sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali.
8.1 Stavkom 2. istog članka propisano je da ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti.
9. Nije sporno da je citiranim Pravilnikom, koji je stupio na snagu 27.10.2023., izmijenjeno dosadašnje ustrojstvo Službe za informacijski sustav i tehničke poslove, te je tužitelj raspoređen na radno mjesto za koje ispunjava uvjete propisane Pravilnikom.
10. Spornim se ukazuje da li je tužitelj zakonito raspoređen na novo radno mjesto, nastavno na istaknute tužbene prigovore.
11. Po izvršenom uvidu u isprave spisa predmeta, te po provedenoj raspravi u ovom upravnom sporu, Sud nije mogao ocijeniti osnovanim prigovore tužitelja.
12. Naime, u konkretnom slučaju, proizlazi da je tuženik obrazložio razloge rasporeda tužitelja na novo radno mjesto, te stvarne potrebe Službe u kojoj je tužitelj raspoređen, vodeći računa o poslovima koje je tužitelj obavljao i stečenim stručnim kvalifikacijama.
13. Nije se mogao cijeniti osnovanim prigovor tužitelja da je rješenje o rasporedu odnosno osporavano rješenje neobrazloženo, budući su iznesene sve činjenice utvrđene u postupku, razlozi, te propisi temeljem kojih je stvar riješena.
13.1 U odnosu na prigovor tužitelja da je degradiran, iz čega se može zaključiti da tužitelj ustraje kako je nadalje trebao biti raspoređen na ranije radno mjesto, pravilno je utvrđenje tuženika da ne postoji obveza rasporeda službenika na radno mjesto na kojem je zatečen u trenutku stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu, već se valja primarno rukovoditi potrebama službe, kako je to i propisano Zakonom.
13.2 Tuženik u odgovoru na tužbu obrazlaže i razliku u opisu poslova i zadataka radnog mjesta na kojem je tužitelj bio ranije raspoređen, kao i razloge zbog kojih tužitelj nije raspoređen na radno mjesto pomoćnika pročelnika za tehničke poslove, odnosno radno mjesto voditelja službe za analizu i unapređenje poslovnih procesa, kao konkretnih radnih mjesta za koje je propisan viši koeficijent.
13.3 Pritom Sud uočava da tuženik polazi od poslova koje je tužitelj obavljao od prvog dana zaposlenja u gradskoj upravi (1995.), te navodi i kasnije poslove koje je obavljao, kako bi obrazložio da se pri rasporedu tužitelja vodilo računa da ga se rasporedi na radno mjesto s identičnim ili što sličnijim opisom poslova koje je do tada obavljao te stečenim kvalifikacijama, u djelokrugu ustrojstvene jedinice za tehničke poslove.
14. Stoga Sud nema osnova za ocjenu da je predmetni raspored tužitelja nezakonit, već iz podataka spisa proizlazi da je raspored na novo radno mjesto sukladan novom Pravilniku, te se vodilo računa o području rada tužitelja i poslovima koje je do tada obavljao. Ujedno je dano valjano obrazloženje u odnosu na utjecaj ranijeg ocjenjivanja tužitelja na provedeni raspored, pri čemu tuženik ne spori da je tužitelj za svoj rad ranije ocjenjivan visokim ocjenama.
15. U odnosu na prigovor da mu nije omogućeno izjašnjavanje u provedenom postupku (članak 30. st. 1. ZUP-a), Sud nalazi kako iz očitovanja tuženika proizlazi da je o sastanku s tužiteljem sastavljena službena bilješka od 19. listopada 2023., koja nosi određenu klasifikaciju i urudžbeni broj pod kojim je zavedena u upisnike tuženika, a ista je potpisana od strane pročelnika ĆR i pomoćnika pročelnika OR. U istoj se bilješci navodi da je tužitelju izrijekom rečeno da njegovo ranije radno mjesto više nije ustrojeno, slijedom čega će se tužitelj rasporediti s obzirom na njegovu struku i dosadašnje kvalifikacije, ocjene i učinkovitost, a vodeći računa o poslovima koje je obavljao, na radno mjesto stručnog savjetnika za tehničke poslove s koeficijentom 2,49.
15.1 Tužitelj tijekom spora nije ničim osporio navode da je s njim održan sastanak, slijedom čega neovisno o izostanku potpisa tužitelja na istoj službenoj bilješci, Sud ne može utvrditi osnovanim prigovor da mu nije dana mogućnost izjašnjavanja.
15.2 U razmatranju navedenog prigovora tužitelja, Sud nadalje ukazuje kako se prema članku 30. st. 1. i 2. ZUP-a stranci u upravnom postupku mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, osim ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.
15.3. U konkretnom slučaju se ne radi o usvajanju tužiteljevog zahtjeva, a donesena odluka ima negativan učinak na pravne interese tužitelja, slijedom čega je postojala prethodna obveza tuženika omogućiti tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima, u vezi s čim Sud nalazi da tužitelj ne osporava održavanje sastanka od 19. listopada 2023., već prigovara da nije potpisao službenu bilješku tuženika o tom sastanku.
15.4 Ovaj Sud ukazuje da se već iz pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude posl. broj: Usž-1166/23-2 od 27. ožujka 2024., odnosno okolnost da nije dokazano održavanje sastanka prije donošenja odluke o stavljanju na raspolaganje, smatra relativno bitnom povredom (uz uvažavanje okolnosti da je tužitelj izjašnjavanje o svim okolnostima i pravnim pitanjima iznio u žalbi, kao i tijekom upravnog spora, te je navodima tužbe kao i podnescima iznio sve prigovore od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti osporavanih rješenja).
16. Stoga rukovodeći se navedenim, Sud ocjenjuje kako eventualni propust u primjeni članka 30. st. 1. ZUP-a u konkretnoj stvari nije utjecao na pravilnost i zakonitost osporavanih rješenja, već je isto moglo predstavljati tek relativno bitnu povredu odredbi upravnog postupka, a s obzirom na to da je tužitelj izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima mogao iznijeti i u žalbi, kao i u tijekom ovog upravnog spora, u kojem je Sud ovlašten preispitivati sva činjenična i pravna pitanja.
16.1 U tom smislu, tužitelj je opširnim navodima tužbe i podnesaka, detaljno iznio sve tvrdnje za koje je smatrao da se odnose na ocjenu pravilnosti i zakonitosti osporavanih rješenja, a koje tvrdnje je Sud u ovom upravnom sporu cjelovito ispitao.
17. Nadalje, prema stanju spisa predmeta, Sud nalazi da se tuženik poziva na dopis Sindikata od 12. listopada 2023., iz kojeg proizlazi da je prije donošenja Pravilnika provedeno savjetovanje sa Sindikatom, slijedom čega se ne može naći osnovanim prigovor tužitelja o povredi zakona zbog neprovođenja savjetovanja sa Sindikatom.
18. Konačno, tužbeni prigovor da je tužitelja diskriminiran kao osoba sa utvrđenih 100% invaliditeta nije ničim obrazložen. Naime, tužitelj tvrdi da je doveden u nejednaku poziciju po osnovi invaliditeta, međutim, niti navodi u odnosu na koga (konkretnog službenika) je doveden u nejednaku poziciju niti Sud po ičemu može zaključiti da je tjelesno oštećenje tužitelja i utvrđeni invaliditet, uistinu predstavljalo osnovu prema kojoj je doveden u nejednak položaj.
18.1 Dakle, navedeni tužbeni prigovor je po ocjeni Suda iznesen paušalno bez ikakvih dokaza kojima bi tužitelj Sudu učinio vjerojatnim da je diskriminiran po osnovi invaliditeta ili po bilo kojem drugom osnovu, slijedom čega se isti prigovor nije mogao cijeniti osnovanim.
19. Sukladno svemu iznesenom, nalazeći da je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, Sud je u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, proveo i zaključio raspravu 2. rujna 2025., te nije našao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka OR (predloženog podneskom tužitelja od 16. lipnja 2025.).
20. Slijedom navedenog, Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
21. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu, 2. rujna 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. AR, [adresa], 26,
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg S. Radića 1
3. U spis
