1

                                                                      Poslovni broj 21 Gž-2695/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

   Poslovni broj 21 Gž-2695/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice D. L., OIB …, K., koju zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u K., protiv tuženika D. S., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u P., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Psp-40/2022-27 od 30. ožujka 2022., dana 5. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Psp-40/2022-27 od 30. ožujka 2022. i rješava:

"Tuženik D. S. iz Z., smetao je tužiteljicu D. L. iz K., OIB … u posljednjem mirnom posjedu stana u K., na adresi … koji se nalazi na drugom katu u hodniku desno - ulični dio na način da je tuženik u vremenskom periodu od 24.-30. kolovoza 2020. promijenio bravu na navedenom stanu što je tužiteljica saznala 31. kolovoza 2020. pa da mu se slijedom toga ubuduće zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje posjeda tužiteljice, a da mu se nalaži da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužiteljici preda ključ od predmetnog stana koji se nalazi u K., na adresi … koji se nalazi na drugom katu u hodniku desno - ulični dio."

 

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 527,57 eura[1] / 3.974,98 kn sa zateznim kamatama od 5. rujna 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženik D. S. iz Z., smetao tužiteljicu D. L. iz K., OIB … u posljednjem mirnom posjedu stana u K., na adresi … koji se nalazi na drugom katu u hodniku desno - ulični dio na način da je tuženik u vremenskom periodu od 24.-30. kolovoza 2020. promijenio bravu na navedenom stanu što je tužiteljica saznala 31. kolovoza 2020. pa da mu se slijedom toga ubuduće zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje posjeda tužiteljice, a da mu se nalaži da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužiteljici preda ključ od predmetnog stana koji se nalazi u K., na adresi … koji se nalazi na drugom katu u hodniku desno - ulični dio, i da mu se naloži da tužiteljici nadoknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom

Pod točkom II. izreke tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,17 eura/ 3.000,00 kn u roku 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/10 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se sukladno žalbenim navodima rješenje preinači.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite utemeljen na činjeničnoj osnovi da se tužiteljica nalazi u posljednjem mirnom posjedu stana u K., koji je oporučno naslijedila iza pok. M. S. kao izvanbračnog partnera, a da je tuženik u vremenskom periodu od 24.-30. kolovoza 2020. dok je tužiteljica bila na moru promijenio bravu na predmetnom stanu u ul. …, II kat građevine u hodniku - desno - ulični dio što je tužiteljica saznala 31. kolovoza 2020., a radi čega traži posjedovnu zaštitu da mu se ubuduće zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje posjeda tužiteljice, a da mu se nalaži da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužiteljici preda ključ od predmetnog stana koji se nalazi u K., na adresi … koji se nalazi na drugom katu u hodniku desno - ulični dio.

 

5. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovan uz utvrđenja i zaključke:

-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1601/2022-2 od 25. listopada 2022. ukinuto rješenje ovoga suda poslovni broj Psp-25/2020-17 od 17. ožujka 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

-da je u ponovljenom postupku proveden dokaz saslušanjem svjedoka N. G.

i L. G. D., te dokaz saslušanjem tužiteljice osobno,

-da na temelju odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

(Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik, a da na temelju odredbe čl. 12. st. 1. ZV posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari,

-da je sukladno čl. 22. st. 1. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo i slično smetanje ubuduće,

-da su svjedoci M. A. K., M. K., A. D., A. V., N. M. i N. G. u bitnome iskazivali suglasno i to na način da im je poznato da je tužiteljica dolazila kod sada pokojnog M. S., da mu je pripremala hranu, prala, peglala, plaćala račune, da je imala ključ kojim je ulazila u

stan, i to utorkom i četvrtkom sigurno, a po potrebi i više puta,

-da iz iskaza saslušanih svjedoka i to M. A. K. i M. K. koje su radile zajedno sa tužiteljicom proizlazi da je ponekad hranu i odjeću tužiteljica nosila sa sobom na posao pa tek s posla išla kod sada pokojnog M. S.,

-da svi naprijed navedeni svjedoci nisu se znali izjasniti na koji način je tužiteljica posjedovala predmetni stan, opisujući pri tome da je pomagala i brinula se o sada pokojnom M. S.,

-da na isti način iskazuje i svjedok N. G. koja je susjeda tužiteljice na njezinoj adresi prebivališta koja također ne zna na koji način je tužiteljica posjedovala stan, zna da je tužiteljica vodila brigu o M. S.,

-da je svjedok E. A. koji živi na drugom katu zgrade u kojoj se nalazi

predmetni stan iskazao da je M. živio sam sve do svoje smrti, svjedoku D.

B. poznato je da je D. S. promijenio bravu jer mu je to rekao,

dok svjedoku L. G. D. ništa nije poznato o posjedu stana sada pokojnog M. S.,

-da u svom iskazu tužiteljica ni na koji način nije opisala na koji način je izvršavala

posjed predmetnog stana, već je iskazivala o okolnostima svojeg odnosa sa sada pokojnim M. S., da je dolazila u predmetni stan, da je plaćala račune za režije, otplatu stana kao i da je imala ključ od istog,

-da iz iskaza tuženika proizlazi da je bravu promijenio 14. kolovoza 2020., a što je sukladno iskazu svjedoka D. B. koji je iskazao da je pred Veliku Gospu 2020. na zamolbu tuženika istog odvezao u K., a na povratku mu je tuženik rekao da je promijenio bravu,

-da je tuženiku poznato da je tužiteljica obavljala poslove za njegovog oca,

-da tužiteljica nije dokazala da je posjednik stana u K. na adresi …, a na kojem je tuženik promijenio bravu,

-da sve to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka predloženih po tužiteljici i tuženiku, koji svjedoci su nesrodni strankama i sud ih kao takve smatra nezainteresiranima za ishod ovog postupka,

-da je tužiteljica bila osoba koja je brinula o sada pokojnom M. S. na način da mu je prala, kuhala, plaćala račune, odnosno bila pomoćnica, ali da tužiteljica nije dokazala da je bila posjednica predmetnog stana pa je prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 12. ZV, ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

 

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je utvrđeno da je tužiteljica obavljala poslove za sada pokojnog M. S., da to tuženik ne osporava, da se brinula o njemu na način da mu je prala, kuhala, peglala, plaćala račune, da je čak hranu i odjeću tužiteljica nosila sa sobom na posao pa s posla nosila kod sada pokojnog M. S., da je imala ključ kojim je ulazila u stan te da je tuženik promijenio bravu i onemogućio tužiteljicu da uđe u stan.

 

8. Sporno je da li je tužiteljica bila posjednica stana u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZV kojom je propisano da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari.

 

9. Odredbom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP predviđena je mogućnost da drugostupanjski sud odlučujući o žalbi i bez rasprave utvrđuje odlučne činjenice ukoliko ih je moguće utvrditi na temelju isprava ili izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1696/2015-2 od 9. travnja 2019.). Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom navedene odredbe i analizom provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te je na temelju takvog utvrđenja preinačio rješenje suda prvog stupnja.

 

10. Odredbom čl. 8. ZPP propisano je da sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

 

11. Iz provedenog postupka proizlazi:

- da je prema Izvatku iz zemljišne knjige kao vlasnik stana upisan sada pokojni M. S. (list 4 spisa),

- da je na zapisniku od 11. svibnja 2020. u ostavinskom postupku iza pokojnog M. S. donijeto rješenje kojim je proglašena oporuka ostavitelja kojom predmetni stan i grobno mjesto ostavlja tužiteljici, a sinu, ovdje tuženiku, stan u Z.,

- da je na zapisniku određeno da se ročište odgađa, a slijedeće će se zakazati pismenim putem, a radi toga jer je prisutna oporučna nasljednica D. L. tražila rok radi dogovora s drugim oporučnim nasljednikom (list 5 spisa),

- da iz uplatnice br. 17, dnevnik 8 od 17. veljače 2020. (list 42 spisa) proizlazi da je uplatitelj L. D., a svrha uplate kupci - pogrebne usluge/pogrebne usluge za pok. M. S.,

- da iz izjave od 26. lipnja 2018., koja je ovjerena po javnom bilježniku pod brojem OV-5915/2018 proizlazi da je M. S. istom potvrdio da živi u izvanbračnoj zajednici s D. L. (list 43 spisa),

-da iz punomoći od 27. lipnja 2018. ovjerenima po javnom bilježniku pod brojem OV- 5197/2018 i OV-5916/2018 proizlazi da je istima M. S. opunomoćio D. L. za radnje vezane uz račun banke i primanje pošte kod H. p. d.d.(list 44 i 45 spisa),

-da iz potvrde Ustanove proizlazi da je M. S. na smještaju u Ustanovi od 4. ožujka 2019. (list 46 spisa),

-da iz službene zabilješke o dojavi Policijske postaje K. od 26. kolovoza 2020. proizlazi da je telefonom E. S. dojavio policiji da je D. L. dozvolila nasilan ulazak u stan u K., u nazočnosti policije, a zbog sumnje na curenje vode, iz izvješća policije proizlazi da u stan nije nasilno ulaženo već da će upravitelj zgrade i predstavnik stanara odlučio pokušati stupiti u kontakt sa D. S. iz Z., sa sinom prethodnog vlasnika stana (list 52 spisa).

 

12. Cijeneći navedene dokaze, a posebno izjavu sada pokojnog M. S. od 26. lipnja 2018., ovjerenu kod javnog bilježnika, u kojoj je naveo da živi u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljicom te oporuku od 11. studenoga 2019. kojom je sada pokojni M. S. predmetni stan ostavio tužiteljici i u oporuci naveo „svjedoci su joj cijela zgrada da je skrbila o meni“, ne ulazeći u pravnu osnovanost niti izjave o izvanbračnoj zajednici (sada pokojni M. S. se nije uspio razvesti od druge žene koja se vratila u R., prva žena je majka tuženika), niti oporuke (u spisu nema podataka da li ju je tuženik osporavao) ovaj sud smatra da je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije bila samo pomoćnica sada pokojnog M. S. u smislu odredbe čl. 12. st. 2. ZV nego je izvršavala i svoju vlast glede predmetnog stana.

 

13. Okolnost što tužiteljica stan nije koristila za trajno i neprekidno stanovanje (niti prije niti poslije smrti M. S.) jer je brinula o ocu (što nije bilo sporno među strankama), u situaciji kada je tužiteljica kao, za sada neosporena, oporučna nasljednica držala ključeve spornog stana i isti imala mogućnost koristiti (nezavisno od volje trećih osoba), te je spriječena ponašanjem tuženika da ga koristi, a u posjed stana je ušla voljom sada pokojnog M. S., što proizlazi iz njegove izjave iz 2018. godine da živi sa tužiteljicom, neovisno kako je to pravno nazvao, a koji stan joj je i oporučno ostavio, ne predstavlja okolnost iz koje bi proizlazilo da tužiteljica nije izvršavala svoju vlast glede stana.

 

14. Stoga, ocjenom svakog provedenog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, polazeći od odredbe čl. 10. st. 1. ZV kojom je propisano da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a faktična vlast postoji kada osoba ima svakodobnu i realnu mogućnost raspolaganja određenom stvari, koju mogućnost je tužiteljica imala, jer to proizlazi iz izjave sada pokojnog M. S. da tužiteljica živi s njim, utvrđen je kao osnovan zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženiku da ju je svojim ponašanjem smetao u posjedu stana. Pri tome prema odredbi čl. 17. st. 1. ZV ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Tužiteljica je temeljem usmene oporuke postala posjednica predmetnog stana u trenutku smrti M. S. u obimu i kvaliteti posjeda kakav je bio posjed njezinog pravnog prednika. U primjeni zakonske odredbe iz čl. 17. st. 1. ZV nije odlučno da li je zakonski ili oporučni nasljednik jer pravna osnova za nasljeđivanje u nasljedničkom posjedu nije odlučna za posjedovnu zaštitu. Nije relevantno niti da li je pravni osnov stjecanja posjeda tužiteljice kao oporučne nasljednice temeljem usmene oporuke pravno valjan jer se u parnici za smetanje posjeda ne raspravlja o pravnom osnovu posjedovanja. Za stjecanje posjeda stranke kao nasljednice i za zaštitu u posjedovnoj parnici relevantno je da je prednik tužiteljice sam bila posjednik stvari koja je predmetom posjedovne zaštite i da je trenutkom njegove smrti posjed u obimu i kvaliteti kakav je on imao prešao na njegovu nasljednicu.

 

15. Pri tome, to što je ovaj sud činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama utvrdio na temelju izvedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom, tuženik nije onemogućen u raspravljanju kada je o žalbi tužiteljice odlučeno bez rasprave. Naime, navedeni dokazi su provedeni pred prvostupanjskim sudom u stadiju glavne rasprave te je tuženik bio u mogućnosti da se potpuno rasprave okolnosti vezane za sadržaj tih dokumenata, a ovaj sud ne nalazi razloga, niti su u postupku takvi razlozi istaknuti, da bi navedeni dokazi bili nevjerodostojni.

 

16. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Dakle, cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. Stoga, u situaciji kao što je predmetna, tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je to odlučeno pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

17. Tužiteljici je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u smislu odredbe Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) što uz primjenu Tbr. 42. i 50. Tarife iznosi 3.750,00 kn / 498,00 eura, trošak žalbe sukladno zahtjevu tužiteljice 82,95 kn/11,01 eura (list 101 spisa), trošak sudskih pristojbi na tužbu, rješenje i žalbu u traženom iznosu (list 101 spisa) od 139,81 kn/18,56 eura, ukupno 527,57 eura / 3.974,98 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. do 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i dr., dalje: ZOO i čl. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 156/22).

 

 

U Zagrebu 5. rujna 2023.

 

                                                                                                         Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar, v.r.