Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pn-310/2020-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Barčićeva 3, OIB: 29743547503, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Pavlak & Pavlak d.o.o., u Rijeci, uz sudjelovanje Milenij Hoteli d.o.o. Opatija, V. C. Emina 6, Opatija, OIB:78796880101, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. lipnja 2025., u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice Maje Buljan Gržetić, odvjetnice u Rijeci i tuženikova punomoćnika Viktora Pezelja, odvjetnika u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača na strani tuženika, 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Barčićeva 3, OIB 29743547503, da na ime naknade štete isplati tužitelju, MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.908,60 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.467,28 EUR na ime neimovinske štete teku počem od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2020. do isplate, a na iznos od 652,50 EUR na ime tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i troškova puta teku počem od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok na iznos od 788,82 EUR na ime izgubljene zarade teku na svakomjesečni iznos izgubljene zarade počem od 15-og dana tekućeg mjeseca a za prethodni mjesec pa do isplate kako slijedi:

-na iznos od 69,87 EUR počem od 15.01.2019. do isplate,

-na iznos od 128,95 EUR počem od 15.03.2019. do isplate,

-na iznos od 69,76 EUR počem od 15.04.2019. do isplate,

-na iznos od 10,56 EUR počem od 15.05.2019. do isplate,

-na iznos od 128,84 EUR počem od 15.07.2019. do isplate,

-na iznos od 10,68 EUR počem od 15.09.2019. do isplate,

-na iznos od 69,76 EUR počem od 15.10.2019. do isplate,

-na iznos od 69,76 EUR počem od 15.12.2019. do isplate,

-na iznos od 10,68 EUR počem od 15.01.2020. do isplate,

-na iznos od 128,84 EUR počem od 15.03.2020. do isplate,

-na iznos od 10,68 EUR počem od 15.04.2020. do isplate,

-na iznos od 10,68 EUR počem od 15.05.2020. do isplate,

-na iznos od 69,76 EUR počem od 15.06.2020. do isplate,

sve to po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od 15. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, iznad iznosa od 7.908,60 eura, do svote od 9.757,70 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku, Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Barčićeva 3, OIB 29743547503, da tužitelju, MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.223,65 eura, sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (2. rujna 2025.) pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad 3.223,65 eura, a do zatraženih 4.055,02 eura) tužiteljev zahtjev za naknadu troška se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. rujna 2020., u bitnom, navodi da je višegodišnji kuhar - šef kuhinje u Hotelu Agava u Opatiji, a koji hotel da je u vlasništvu trgovačkog društva Milenij Hoteli d.o.o. Opatija, V.C. Emina 6, Opatija, da je 11. rujna 2018., radeći svoj uobičajeni posao, krenuo izvagati bačvu s otpadom u gospodarskom prilazu hotelu, da je tom prilikom teško ozlijedio zglob desne ruke, d je dešnjak. Konkretno, kod dizanja bačve na vagu, zbog masnoće, da mu je bačva iskliznula iz lijeve ruke te da mu se kod padanja bačve desna ruka izvrnula i teško ozlijedila. Nadalje, pojašnjava da je osjetio snažnu bol u zglobu, da je nešto „škljocnulo", da je pozvao u pomoć direktora Rotima, da je odmah odvezen u Ortopedsku bolnicu Lovran, da mu je obavljen RTG desnog ručnog zgloba, da je bilo vidljivo kako jedna kost iskočila, da su mu stavili longetu od sredine prstiju do lakta, koju je nosio 7 dana, da je ponovno obavio RTG i opet da su mu stavili longetu daljnja 2 tjedna. Osim toga, da je upućen na MR u studenom u KBC Rijeka, Lokalitet Sušak, da je na novoj kontroli utvrđeno da je došlo do ozljede ligamenata, da je bio na fizikalnoj terapiji u istoj bolnici u Lovranu 15 dana, da mu je 22. svibnja 2019. obavljena operacija (Dr. M) i stavljena longeta duž cijele desne ruke koju da je potom nosio mjesec i pol dana. Nakon toga da nosi do 28. listopada 2019. kraću longetu i poslije ortozu do sredine podlaktice, da je išao ponovno na fizikalnu terapiju u 3 - 4 turnusa po 15 radnih dana, da mu je bolovanje zaključeno 2. lipnja 2020. Tužitelj ukazuje da je iz te ozljede na radu trpio i trpi mnogobrojnu štetu i to; - tijekom 21,5 mjeseci bolovanja zbog niza tretmana, fizikalnih terapija, operacije, da je trpio jake fizičke boli, nakon završenog liječenja u 35-oj godini života da su mu zaostale ozbiljne trajne posljedice: ima stalne boli u tom ručnom zglobu, posebno kod nošenja i iole težeg tereta, promjene vremena i kod dužeg rada i umora, smanjena mu je gruba snaga te ruke (a dešnjak je), ne može dizati teret iznad 8 kg, više se ne bavi sportom (strah od pada na tu ruku), ima teškoće s tom rukom i kod kuhanja tj. obavljanja posla kojim se bavi, kod nezgode i tijekom dugog liječenja da je pretrpio jaki strah za ishod liječenja, da mu je cijelo vrijeme bolovanja bila potrebna tuđa pomoć i njega ukućana (ruka cijelo vrijeme imobilizirana i bez funkcije), da mu je zaostalo blaže nagrđenje: s vanjske strane zgloba vidljive velike pjege i oteklina, da je imao je troškove liječenja: kupio ortozu - 700,00 kn, za zavoje i gelove platio 300,00 kn i za lijekove protiv bolova platio 200,00 kn - ukupno 1.200,00 kn, da je imao i povelike troškove prijevoza: 600,00 kn za prijevoz do [adresa] i natrag (terapije), 2x na MR na Sušak i Liganj - 200,00 kn, za ostale kontrole - 300,00 kn, ukupno 1.100,00 kn, da je za vrijeme bolovanja od 11. rujna 2018. do 2. lipnja 2020. gubio je mjesečno na zaradi 600,00 kn, odnosno ukupno 12.900,00 kn. Podnositelj tužbe specificira štetu po osnovi povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje - neimovinska šteta (imajući u vidu kao kriterije fizičke boli, trajne posljedice, strah i nagrđenje) - 55.000,00 kn, te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu - 5.000,00 kn, za troškove liječenja - 1.200,00 kn, za troškove puta - 1.100,00 kuna, za gubitak na zaradi 12.900,00 kn 20.200,00 kuna, da se povodom predmetnog štetnog događaja 24. lipnja 2020. obratio izvansudskim odštetnim zahtjevom za naknadu štete tuženiku, kao osiguravatelju poslodavčeve opće odgovornosti, ali da je tuženik dopisom od 7. kolovoza 2020. otklonio taj zahtjev kao neosnovan. Predlaže donošenje kondemnatorne presude kojom zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 75.200,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 9. listopada 2020. (stranice od 84 do 87 spisa) tuženik, u bitnom, osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, da je obzirom na pretrpljenu štetu tužbeni zahtjev tužitelja previsoko postavljen, da nije u skladu sa Kriterijima Vrhovnog suda niti s postojećom sudskom praksom, da je u vrijeme u vrijeme nastanka štetnog događaja s poslodavcem tužitelja imao sklopljenu važeću policu osiguranja opće odgovornosti iz djelatnosti br. 010007241082, stoga ne spori svoju pasivnu legitimaciju. U odnosu na okolnost nastanka predmetnog događaja koji se odnosi na osnovanost tužbenog zahtjeva, tuženik smatra da postoji isključiva odgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, da je iz Zapisnika o izjavi tužitelja sastavljenog 12.9.2018. razvidan mehanizam ozljeđivanja tužitelja, da je prethodno ozljeđivanju tužitelj vršio svakodnevne poslove i radne zadatke, da je u tijeku tog rada podizao bačve sa hranom na vagu, i prilikom podizanje jedne bačve vlastitom nepažnjom, da mu je iskliznula iz ruke i pala na desnu ruku i ozlijedila desni zglob, da sam tužitelj iskazuje da je nezgoda nastala zbog njegove nepažnje. Nadalje, da navedeno potvrđuje i činjenica da je tužitelj bio od strane poslodavca upoznat s opasnostima i mjerama zaštite na radu, da je s obzirom na njegovo radno iskustvo, tužitelja bio svjestan opasnosti na radu, da iz svega slijedi kako je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom, da je radnju podizanja bačve vršio neoprezno, nepromišljeno i ishitreno, da njegova odgovornost za ozljedu i proizašle posljedice zbog navedenog opisa nastanka štetnog događaja, da od strane tužitelja nije dokazan propust osiguranja zaštite na radu, a prema dokumentaciji prijave o ozljedi na radu kako je jasno utvrđeno da je izvor i uzrok ozljede nepažnja radnika. Nadalje, tuženik osporava visinu neimovinske štete jer ista da je previsoko postavljena, da po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova nije primjerena posebnosti slučaja i nije sukladna uobičajenoj sudskoj praksi kod utvrđivanja novčanih naknada s obzirom na intenzitet bolova i trajanje bolova tužitelja, da iznos novčane naknade zbog pretrpljenog straha nije primjeren posebnosti slučaja niti uobičajenoj praksi kod utvrđivanja takve vrste novčanih naknada neimovinskih šteta, u odnosu na tuđu njegu i pomoć prema sudskoj praksi cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 15,00 kn na sat, da na ime troškova puta tužitelj potražuje paušalno određen iznos od 1.100,00 kn, da ne dostavlja nikakve dokaze koji bi opravdali takav trošak, da je tužiteljevo prebivalište u [adresa], isti ne bi imao pravo na taj trošak. Također, osporava i osnovu visine gubitka na zaradi kao i dužinu trajanja bolovanja, dok je za donošenje odluke o zateznoj kamati bitan datum završetka liječenja, a to da se iz činjenica tužbe ne može utvrditi. Tuženik predlaže pozvati na miješanje u parnicu na strani tuženika poslodavca tužitelja - Milenij Hoteli d.o.o., OIB:78796880101. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Potražuje od tužitelja parnični trošak.

3. Prema prijedlogu tuženika, dopisom od 28.1.2021. (str. 92 spisa) Milenij Hoteli d.o.o. pozvan je na miješanje, odnosno na stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Dopisom od 12.2.2021. (str. 94 spisa) Milenij Hoteli d.o.o. prihvaća stupanje u parnicu na strani tuženika, kao umješač.

4. Prvostupanjski sud primjećuje iako uredno pozivan na svako ročište, umješač na strani tuženika nije ni na jedno pristupio, a pored toga nije nijednim podneskom tijekom cijelog postupka iznosio bilo kakvu argumentaciju kojom bi kontirao tužiteljevim činjeničnim navodima, dokaznim prijedlozima, niti njihovom sadržaju nakon što su bili izvedeni.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao konačno postavio u podnesku od 10. ožujka 2025. (stranice 313 i 314 spisa).

6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u svu materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu, koje isprave su pročitane. Nadalje, na ročištu 28. ožujka 2023. saslušan je tužitelj MA (str. od 122 do 126), dok su na ročištu 24. listopada 2023. saslušani svjedoci OA (str. 135 spisa) i SA (str. 136 i 137 spisa). Provedeno je i medicinsko vještačenje po Darku Majiću, stalnom sudskom vještaku iz područja opće kirurgije i traumatologije, čiji nalaz i mišljenje od 11. veljače 2024. prileže spisu na stranicama od 247 do 255 spisa, kao i vještakovo očitovanje od 8.4.2024. (str. 271 i 272 spisa) kao odgovor na istaknute primjedbe stranaka vezane uz nalaz i mišljenje.

7. Glede meritum spora, po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; nastavku teksta: ZPP), sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev parcijalno osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelj za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice ozljede na radu 11. rujna 2018. kod poslodavca Milenij Hoteli d.o.o..

9. Nesporno je među strankama da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja radio kod umješača Milenij Hoteli d.o.o. te da se tijekom radnog vremena ozlijedio. Također, nesporna je i pasivna legitimacija tuženika koja proizlazi iz odredbe članka 965. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; nadalje: ZOO) prema kojoj u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji ako postoji odgovornost osiguranika (poslodavca) i u opseg osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorene svote osigurateljeve obveze.

10. Sporno je, je li se tužitelj ozlijedio postupajući tom prilikom s krajnjom nepažnjom, je li tužitelj napisao i potpisao izjavu od 12. rujna 2018. (stranica 97 spisa). Tuženik osporava i visinu tužitelju nastale štete, odnosno iznos postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Prije svega, jasno je utvrđeno da je tužitelju pretrpljena predmetna ozljeda od 11. rujna 2018. priznata 26. listopada 2018. od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (stranice od 10 do 13 spisa) pod evidencijskim brojem 135531109181/2018, upravo ozljedom na radu, a što je i ovjereno pečatom navedene javne ustanove te potpisom ovlaštene osobe. Dakle, zadobivena ozljeda tužitelju je priznata po ovlaštenom upravnom tijelu kao ozljeda na radu u smislu odredbe članka 66. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne Novine" broj 80/2013 i 137/2013; - dalje u tesktu: ZOZO). Navedena isprava predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, pa zato sadrži u sebi presumpciju istinitosti. Tiskanicu prijave predmetne ozljede na radu tužitelja popunila je i vlastoručno potpisala OA, sam. referent ljudskih resursa kao radnika poslodavca. Odlučujući o pitanjima iz svog djelokruga, upravno tijelo (HZZO- a) može, između ostalog, i ne priznati ozljedu na radu prilikom rješavanja o postavljenom zahtjevu u upravnom postupku, odnosno dostavljenoj Prijavi, jasno, sve u korelaciji s utvrđenim relevantnim činjenicama u pojedinom predmetu u kojem je ovlašten i dužan postupati. Dakle, konkretno, nadležno je tijelo priznalo predmetnu ozljedu tužitelju kao onu nastalu upravo na radu. Prema tome, tvrdnju tuženika istaknutu već u odgovoru na tužbu da je prema dokumentaciji prijave o ozljedi na radu jasno utvrđeno da je izvor i uzrok ozljede nepažnja radnika sud ne prihvaća jer je tako nešto ne proizlazi iz sadržaja tog dokumenta (pod opisom načina ozljeđivanja piše da se radi o iskliznuću bačve s otpacima hrane zbog težine), dok je provedeni postupak pred nadležnim HZZO-om rezultirao priznanjem predmetnog stradavanja tužitelja kao ozljede na radu, a ne nepriznavanje iste i u tom smislu utvrđenje nadležnog upravnog tijeka da bi se radilo u okvirima odredbe članka 67. ZOZO-a o nekakvom postupanju tužitelja koje je bi imalo elemente njegova skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu odnosno pri obavljanju djelatnosti.

12. U stranačkom iskazu tužitelj MA navodi da je prije štetnog događaja već radio oko 9 godina kod poslodavca Milenij Hoteli d.o.o., da je bačva koju je predmetnog dana (na radnom mjestu šef kuhinje) krenuo izvagati napravljena od tvrde plastike sa čepom, da je imala volumentažu koja bi odgovarala težini oko 65 do 70 kg. Tvrdi da je imao obavezu svakodnevno vagati biootpad koji bi ostao nakon pojedinih obroka u hotelu od gostiju, da je firma koja se bavi biootpadom odvozila bačve nakon što bi se izvagale, da je vaganje odredila direktorica poslodavca TA jer je sumnjala da firma koja odvozi biooptad stavlja veću težinu nego što se doista ostataka hrane sakupilo, a poslodavac da je plaćao firmi koja je otpad odvozila, da je većinom on, kao šef kuhinje, vagao te bačve, da je vaga na koju se trebala bačva podignuti bila otprilike u visini iznad njegova pojasa. Nadalje, da su se bačve punile u pravilu do vrha, da su u njih ostatke ubacivali i konobari i kuhari, da nije imao rukavice na rukama dok je podizao bačvu jer se rukavice smiju koristiti samo u kuhinji, to da su jednokratne rukavice po HASAP-u, da nitko nije bio s njim kada je podizao bačvu, da je nakon nesreće jako zaboljela desna ruka, da je dešnjak, da je prvi došao do njega direktor ZA, a nakon toga i kolega SA koji ga je otpeljao u Lovransku bolnicu gdje ostao jedan dana, da su mu tamo vratili kost na zglobu na mjesto, obzirom da je iskočila te su mu stavili longetu 15 dana. Potom da je ruka slikana i nakon toga opet je stavljena longeta idućih 15 dana, da je nosio i ortozu ukupno 22 mjeseca, da je 2 - 3 mjeseca nakon ozljeđivanja bio na magnetskoj rezonanci gdje je utvrđeno da su svi ligamenti na desnoj ruci potrgani, da je obavio i operaciju desnog zgloba ruke, da je ostao bolnici u [adresa] između 3 i 5 dana nakon provedene operacije. Tvrdi da može maksimalno podignuti desnom rukom teret mase 8 kg i to s ortozom, da su ga kod doktora vozili majka i sestra, a one da su mu pomagale u svakodnevnim uobičajenim aktivnostima kod kuće, da je ortozu platio 700,00 kuna, da je kupovao ice gel za hlađenje područja gdje je imao bolove, kao i gaze za previjanje, zavoje, steznike za ruku, alkohol za previjanje rane, da je sveukupno potrošio oko 1.500,00 kuna, da je dva puta išao do Rijeke na magnetsku rezonancu, da je udaljenost u jednom smjeru od adrese stanovanja 32 do 33 km, da je u bolnicu [adresa] udaljenu 5 km u jednom smjeru od mjesta stanovanja išao radi terapija koje su trajale u etapama od 15 dana i tako je bilo kroz period od 4 mjeseca, da je na bolovanju proveo 22 mjeseca, da mu je prosječna plaća sa svim dodacima prije ozljeđivanja iznosila između 10.000,00 i 14.000,00 kuna, a za vrijeme bolovanja da dobio oko 10.000,00 kuna neto mjesečno. U odnosu na ispravu sa stranice 97 spisa tužitelj ističe da je nije sastavio niti potpisao, da 12. rujna 2018. nije mogao pisati zbog longete i natečene ruke, da je nakon ozljede mogao uobičajeno držati kemijsku olovku u ruci među prstima i pisati poslije 8

- 9 mjeseci, da je prije ozljede uspio izvagati bačvu i da je bila teška oko 62 kg, da je prste obje ruke morao gurnuti u bačvu s vanjske strane, da je tada bačva pala s vage, uhvatila mu desnu ruku i izvrnula ju, da je bačva bila masna i prljava izvana jer su se u nju bacale razne namirnice između ostalog i masne juhe, umaci, ostaci salate, da mu je prilikom prvog dolaska u [adresa] obavljeno RTG snimanje, da mu je fizikalna terapija trajala između 4 i 6 mjeseci, da više ne može igrati košarku, plivati, niti raditi poslove u kojima se podižu teški tereti. Pored toga, da je za sve odlaske kod doktora u [adresa] i [adresa] potrošio otprilike 1.500,00 kuna, da je po prvi puta došao u prostorije poslodavca otprilike godinu dana nakon stradavanja, da prilikom stradavanja posao vezan uz podizanje bačvi na vaganje obavljao kao i inače, da je prije stradavanje poslove dizanje i vaganja bačvi obavljao oko godinu i pol do dvije najčešće svakodnevno, da je visina bačve bila do jednog metra, da je vrijeme kada se ozlijedio bačva bila puna, da je i morala biti kako se prema sumnji njegovih nadređenih ne bi poluprazna bačva negdje naknadno napunila vodom, da je kontinuirano bio manjak radnika, da je on sam zbog toga dizao bačve, a kolega SA da bi podizao bačve kada njega nije bilo. Osim toga, da nije mogao drugačije organizirati da se vaga nalazi na nekoj drugoj poziciji jer to ovlaštenje nije imao u opisu poslova, da je bio nadležan za vođenje kuhinje, da je posao skladištara bio vezano uz poslove oko vaganja, da je bačva koja mu je iskliznula iz ruke bila od 62 kg i izvana masna, da je u smjeni kuhinje hotela Agava trebalo biti 8 radnika u dvije smjene, a bilo ih je po dvoje u smjeni.

13. Svjedokinja OA u iskazu ističe da je radila u Milenij hoteli d.o.o. u kadrovskoj službi do ožujka 2019., da je MA radio u kuhinji hotela Agava, da ima saznanja da mu se dogodila nezgoda na radu, da nije vidjela što mu se dogodilo, da je obavljala poslove svog radnog mjesta vezano uz proceduru priznavanja ozljede na radu kolegi MA, da se ne sjeća je li s tužiteljem ikada razgovarala vezano uz to što mu se desilo. Svjedokinja, dalje, potvrđuje da je na prikazanoj joj ispravi (str. 97 spisa) njen rukopis, da joj nije poznato tko je potpisao tu izjavu, da je postupila po nalogu nadređene osobe, da ne zna odakle je doznala konkretan opis nastanka štetnog događaja, svjedokinja navodi da ne zna, da ne zna je li na ispravi točan datum 12. rujna 2018. Potvrđuje da je sastavila Prijavu ozljede na radu (stranica 10 do 12 spisa) za tužitelja.

14. Svjedok SA u svom iskazu, u bitnom, navodi da je tijekom 2018. radio u hotelu Agava na radnom mjestu kuhar, da MA poznaje s posla, da su radili u istoj kuhinji istog hotela, tužitelj da je radio na radnom mjestu šefa kuhinje, da nije vidio trenutak ozljeđivanja tužitelja, da je u to vrijeme odnio baciti smeće, da kada sam se vratio da mu je MA rekao da je ozlijedio ruku, da ga je autom vozio u bolnicu u [adresa], da mu je rekao da je dizao bačvu s biootpadom, da je tih bačvi bilo više, da su u njih bacali sve ostatke hrane što bi ostale u kuhinji, da su se bačve nalazile u kuhinji na podu ali kad bi napunili bačvu da su ih trebali dizati na stol jer je na stolu bila vaga i svaka bačva bi se trebala vagati, da se jedino po proceduri rada nisu trebale vagati bačve u koje se stavljalo iskorišteno otpadno ulje, da su se nakon što bi se izvagao biootpad odnosno bačva podaci o masi evidentirali, da bi se te bačve stavljale na stranu i po njih da su dolazili drugi ljudi koji su ih micali iz kuhinje odnosno objekta hotela, da su se bačve vagale pune, da je prosjek težine bačve bio oko 30-tak kg, ali da je moguće da su bile i duplo teže, da su bačve vagali i svjedok i tužitelj, da su radnu operaciju i posao vaganja bačvi punjenih s otpadom obavljali po nalogu koji je došao iz uprave poslodavca, da su bačve imale ručke sa strane koje su bile sastavni dio tih bačvi koje su bile od plastike, da bi ruke ulazile u te ručke koje nisu bile s vanjske strane bačvi kada ih se htjelo podignuti, da te ručke nisu na toj poziciji bile praktične, da bačve nisu uvijek bile čiste, da se poklopac na bačvama odvidavao svaki put kada bi se ubacivao biootpad i ponovno zavidavao, da ne zna tko je dao nalog da vaga bude na povišenoj poziciji na stolu, da su radnici morali raditi onako kako im je bilo naloženo, da je tužitelj sam vagao bačvu kad se ozlijedio jer da su njih dvojica bili jedini u kuhinji.

15. Na sadržaje iskaza oba svjedoka nije bilo primjedbi, dok je u odnosu na navode tužitelja tuženik istaknuo primjedbu isključivo vezano uz njegovu tvrdnju da nije sastavio spornu izjavu (stranica 97 spisa).

16. U odnosu na u prethodnom odlomku obrazloženja navedenu privatnu ispravu (s napisanom izjavom) dostavljenu u preslici po tuženiku uz odgovor na tužbu (naknadno uložena u spis na ročištu 6.5.2021. – str. 96), tužitelj je osporavao da ju je napisao i potpisao. Obzirom na osporavanje tužitelja, sud je naložio umješaču (tužiteljevom poslodavcu) da dostavi tu ispravu u izvorniku. U okviru visokog stupnja njegove pasivnosti u ovoj parnici, umješač na strani tuženika nije postupio po nalogu suda. U smislu pravila dokazivanja, preslikom privatne isprave (samom za sebe) ne dokazuje se istinitost njenog sadržaja, već se do relevantnih zaključaka u tom smislu dolazi u korelacijskoj analizi sa svim ostalim izvedenim dokazima.

17. U parničnom postupku stranke iznose određene tvrdnje koje potom dokazuju (u smislu njihove istinitosti, točnosti) predloženim odgovarajućim dokaznim sredstvima kojima se ne utvrđuju neke nove okolnosti, različite od činjenica koje su prije njihova izvođenja stranke, svaka za sebe, već prezentirale sudu.

18. Iz odgovora na tužbu i isticanja tijekom postupka tuženikov argumentacijski temelj (ishodište) osporavanja tužiteljevih navoda predstavlja isprava od 12. rujna 2018. (str. 97 spisa). Tuženik eksplicitno tvrdi da je njen sadržaj napisao upravo tužitelj i da iz te isprave slijedi razvidnim tužiteljevo postupanje s krajnjom nepažnjom u vrijeme ozljeđivanja. Tuženik to tvrdi, međutim tuženik te tvrdnje nije dokazao. Naime, svjedokinja OA (čiji iskaz nitko nije osporio) je nedvosmisleno iskazala da je upravo ona napisala tu izjavu, da ne zna tko je ispravu potpisao, te da je to napravila po nalogu sebi nadređene osobe. Ta izjava napisana je u prvom licu jednine, a što bi bilo logično i životno samo da je tužitelj osobno sastavljao sadržaj, pa i to predstavlja dodatni element za zaključak da tužitelj taj dokument nije niti napisao, ni potpisao, a što u tom smislu zapravo i slijedi iz navoda svjedokinje OA. Osim toga, umješač nije pojasnio zašto joj je njegov (svjedokinji nadređeni) radnik uopće naložio (prvo) da ona taj dokument napiše i (drugo) baš u prvom licu jednine. Ovo u smislu objašnjenja koji je uopće bio logični razlog takvog pristupa, odnosno što se razumno time, tako htjelo postići. Općenito, niti tuženik, ni umješač na njegovoj strani ničim nisu razjasnili okolnosti nastanka tog dokumenta (gdje bi ga tužitelj sastavio, tko bi sve tada bio prisutan i drugo), a potom su te tvrdnje koje su izostale, trebali i dokazati u spoznajnom smislu do razine izvjesnosti. U odnosu na 12. -tog rujna 2018. (datum naznačen na ispravi) tužitelj je na dominantnoj ruci (da mu je desna ruka dominantna slijedi, osim iz njegova iskaza i iz nalaza te mišljenja vještaka dr. Majića) počev od prethodnog dana kada je ozlijedio ručni zglob i šaku, imao podlaktičnu longetu (medicinska dokumentacija – nalaz za izvršeni pregled od 11.9.2018. – stranica 36 spisa), dakle ozlijeđenu ruku (šaku) zbog imobilizacije nije mogao koristiti za pisanje (osim longete, tužitelj u stranačkom iskazu kao razlog nemogućnosti pisanja ističe i natečenost ruke), te navedeno predstavlja još jedan razlog zašto sud (suprotno isticanjima tuženika) nije prihvatio sadržaj sporne (u preslici) isprave istinitim u smislu njegove cjelokupne autentičnosti (pisanje sadržaja i potpis tužitelja). Povrh svega, iz rezultata dokaznog postupka ne slijedi da je tu ispravu na kojoj je napisan datum 12. rujna 2018. poslodavac dostavio HZZO-u, niti da je isticao prigovore ili se pozivao (dok je taj upravni postupak još trajao) koristeći se tim dokumentnom s ciljem utvrđivanja razloga normiranih u članku 67. ZOZO-a (osobito u kontekstu zakonskih sintagmi, o citirano: « … skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na radnom mjestu odnosno pri obavljanju djelatnosti… »), a to sve u svrhu donošenja suprotne odluke od one kojom je tužitelju predmetna ozljeda u konačnici priznata nastalom na radu.

19. Kako je tuženik nesporno pasivno legitimiran (argumentirano u točki 9. obrazloženja), te se time nalazi se u istoj pravnoj poziciji kao i tužiteljev poslodavac, to njegova odgovornost za štetu slijedi iz odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., nadalje: ZR) kojim je regulirano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. S tim u vezi na temelju utvrđenog stanja stvari u ovom predmetu slijedi da je tužitelju konkretno nastala šteta na radu (ne u vezi s radom), a ovo stoga što je istu pretrpio tijekom obavljanja radnih zadataka po nalogu RA, direktorice poslodavce, unutar redovnog radnog vremena. Nadalje, člankom 25. stavci 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu («Narodne novine» broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – nadalje: ZZR) normirano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac, odnosno osiguratelj (ako radnik neposredno od njega zahtjeva naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara poslodavac kao osiguranik) može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala

1 0

zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, tim odredbama materijalnog prava propisana je odgovornost poslodavca (isto i osiguratelja) za štetu koji radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti, jednako kao i odgovornost imatelja opasne stvari, što supstancijalno znači da postoji oboriva presumpcija osigurateljeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnog, u sporu, leži na njemu kao tuženiku.

20. Nadalje, člankom 19. stavci 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; nadalje: ZOO) određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zatim, člankom 1089. stavakom 1. ZOO-a normirano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Konačno, odredbom članka 1095. stavak 2. ZOO-a regulirana je naknada imovinske štete koja se odnosi na naknadu troškova liječenja od zadobivenih ozljeda, te drugih potrebnih troškova s tim u vezi.

21. Tuženik je taj koja je trebao dokazati ekskulpacijske razloge jer je tužitelj svojim uvjerljivim iskazom kao stranke (u odredbi članka 9. ZPP-a propisana je dužnost stranke da govori istinu), čijim je sadržajem detaljno opisao dinamiku i način nastanka mu štetnog događaja (nakon što je izvagao, na njenom vanjskom dijelu, masnu bačvu od 62 kile punu ostataka neiskorištene hrane, ona mu je iskliznula i izvrnula ruku) tijekom vršenja duže od godinu dana svakodnevne istovrsne radne operacije (vaganja bačvi s ostacima hrane) koju je obavljao za poslodavca po nalogu direktorice na jednak način kao i inače, a osobito uzimajući u obzir iskaz svjedoka SA koji je kazivao o relevantnim okolnostima istovjetno s tužiteljem (da su u bačve bacali sve ostatke hrane, da su vaganja radili po nalogu koji je došao iz Uprave poslodavca, da bačve nisu uvijek bile čiste), pa prema tome sadržaje iskaza obje saslušane osobe koji su u svojoj ukupnosti bili i jezgroviti i minuciozni, sud je prihvatio kao istinite jer su iskazivali suglasno. U odnosu na tužiteljevo negiranje da bi napisao i potpisao spornu izjavu (str. 97 spisa), kao što je već argumentirano u točki 18. obrazloženja, sud je utvrdio (prihvaćajući kao istinit iskaz svjedokinje OA koja je navela da je ona napisala taj sadržaj bez isticanja da je bilo što (pot)pisao tužitelj, za koga se ona uostalom niti ne sjeća da je išta s njim razgovarala vezano uz štetni događaj)

1 1

da se ne radi o ispravi koja bi sadržavala bilo što napisano otečenom (i smještenom u longetu) šakom / rukom tužitelja, idućeg dana nakon stradavanja. S navodima saslušanih osoba sukladni su i drugi izvedeni dokazi (medicinska dokumentacija, te nalaz i mišljenje vještaka dr. Majića). Povrh svega, tuženik nije isticao nikakve prigovore na sadržaj iskaza oba svjedoka, dok je prigovor na iskaz tužitelja (koji se ticao isključivo pitanja autentičnosti sporne isprave) sud otklonio kao neosnovan. Stoga je tužitelj uvjerio prvostupanjski sud da mu se 11. rujna 2018. dogodila nesreća na radu (i priznata od strane HZZO-a) upravo na način kako je to opisao i tvrdio, dok s druge strane tuženik suprotno nije dokazao.

22. Tuženikova argumentacija (počev od odgovora na tužbu) koja se zapravo svodi na tvrdnje da je nesreća posljedica tužiteljeve krajnje nepažnje jer je radnju podizanja bačve vršio neoprezno, nepromišljeno i ishitreno, predstavlja krajnje generalizirane navode. Ovo osobito stoga što tuženik nije nakon toga sadržajem i konkretizirao tu neopreznost, nepromišljenost i ishitrenost na način da je opisao koja je to bila isključiva radnja (radnje) tužitelja ili koji je to bio njegov neispravan postupak (“korak“), odnosno što je točno tužitelj pogrešno napravio spornog trenutka neposredno prije nego što je mu je izvana masna bačva iskliznula i ozlijedila desni zglob, a svakako pritom uzimajući u obzir iskaz tužitelja gdje je rekao da je prije dana stradavanja barem godinu i pol obavljao istovrsne poslove vaganja bačvi na jednak način, a koji dio iskaza tuženik nije osporio. Prema tome, tuženik nije detaljno pojasnio što je tužitelj različito učinio u kritično vrijeme u odnosu ranija jednoobrazna postupanja prilikom vaganja bačvi, kao radne operacije vršene po nalogu poslodavca, pa da bi se te (u jasnom jezično - izričajnom smislu) opisane radnje i / ili propusti pravilima logičkog zaključivanja mogli supsumirati pod pojam tužiteljeve krajnje nepažnje, na što pledira tuženik. U odnosu na tvrdnje tuženika o neopreznosti, nepromišljenosti i ishitrenosti tužitelja prilikom podizanja bačve, tužitelj je u iskazu pred sudom detaljno pojasnio da mu je sporna masna bačva iskliznula iz ruke nakon što je podignutu bačvu izvagao, a iduća aktivnost poslije te, logično i životno ne može biti radnja ponovnog podizanja već podignute bačve, već isključivo i samo njenog spuštanja na pod s pozicije gdje je bila postavljena vaga i obavljeno vaganje.

23. Temeljem utvrđenog i analiziranog stanja stvari sud nije provodio po tuženiku u odgovoru na tužbu (na dnu druge nenumerirane stranice tog podneska) istaknute dokazne prijedloge - očevid na licu mjesta i vještačenje po inženjeru zaštite na radu. Osim toga, ti dokazi nisu provedeni i iz razloga jer su predloženi, a kako jasno slijedi iz sadržajne strukture odgovora na tužbu, isključivo na okolnosti vezane uz osporavanje previsoko postavljenih zahtjeva tužitelja po osnovi neimovinske štete (fizički bolovi i strah).

24. Nije prihvaćena niti tuženikova tvrdnja da je tužitelj bio od strane poslodavca upoznat s opasnostima i mjerama zaštite na radu. Tako nešto ne slijedi iz sadržaja niti jednog od dostavljenih i izvedenih dokaza. U tom smislu nije utvrđeno da je poslodavac (umješač) proceduru obavljanja posla punjenja (više desetaka kila teških) bačvi ostacima hrane, i potom njihova vaganja, koji posao je sam poslodavac organizirao nužnošću podizanja punih bačvi do

1 2

pozicije postavljene vage, uopće normirao ikakvim svojim internim aktom (takvog dokaza u spisu nema), a čime bi se poštovale i odredbe ZZR-a o prevenciji (čl. 3. st.1. točka 18. - Prevencija je planirana, odnosno poduzeta mjera u svakom radnom postupku kod poslodavca, s ciljem sprječavanja ili smanjenja rizika na radu), tj. općim načelima prevencije (članak 11. ZZR-a), kao i njegove obveze iz odredbe članka 17. stavka 2. ZZR-a kojom je normirano da je poslodavac obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu.

25. Kod ovako utvrđenih okolnosti tuženik u dokaznom postupku nije dokazao ekskulpacijske razloge (normirano u čl. 25. st.2. ZZR-a, u vezi s člankom 965. st.1. ZOO-a) da bi šteta tužitelju nastala samom njegovom krajnjom nepažnjom. Posljedično svemu istaknutom, na strani suda nije bilo elemenata za konkluziju o egzistiranju bilo kakvog razloga da se tuženik oslobodi odgovornosti ili da se umanji njegova odgovornost za štetu nastalu tužitelju.

26. Po osnovi prethodno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi tuženikova odgovornost za nastalu štetu tužitelju, a koja odgovornost se temelji na odredbama čl. 111. st. 1. ZR-a, čl. 25. ZZR-a, zatim čl. 19., čl. 1100., čl. 1089., čl. 1046. i čl. 1095. stavak 2. ZOO-a, s tim da konkretno nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a, u vezi s člankom 965. st.1. ZOO-a, budući tuženik presumpciju svoje odgovornosti nije oborio.

27. Glede visine tužiteljeve štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Darku Majiću, Specijalistu opće kirurgije, subspec. Traumatologije, koji je u Nalazu i mišljenju od 11. veljače 2024. (stranice od 247 do 255 spisa) navodi da je MA je nastradao u ranim jutarnjim satima 11. rujna 2018. radeći svoj uobičajeni posao, vaganja bačve s otpadom, prilikom podizanja iste na vagu, kada mu je ona zbog masnoće iskliznula iz lijeve ruke i izvrnula desnu ruku u zglobu, da je RTG slika pokazala kako je jedna kost vidno iskočila. Vještak ističe da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu. U okviru provođenja vještačenja, vještak je pregledao tužitelja 9. veljače 2024., te je u nalazu naveo da se tužitelj i dalje žalio na bolnost desna šake kod jačih opterećenja šake te bolnost RC zgloba kod dorzalne devijacije od 90 st. (ne može napraviti sklek). Gruba mišićna snaga desne ruke nešto slabija nego lijeva, pun oseg kretnji u radiokapalnom zglobu desne šake. Bolnost kod pune dorzalne devijacije te ulnarne devijacije desne šake. Ožiljci na ruci neprimjetni. Nadalje, da je tužitelj trpio tjelesne bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno 1 mjesec (tijekom akutne faze liječenja, postoperativni tijek te tijekom provođenja fizikalne terapije u početnim fazama provođenja iste kada se očekuju jači bolovi), te bolove slabog intenziteta sumacijski 3 mjeseca. Što se tiče straha kod tužitelja da je postojao primarni u trenutku nezgode u trajanju 30 minuta, zatim sekundarni strah jakog intenziteta oko 2-3 dana kod saznanja za potrebu operacijskog liječenja te tijekom perioperacijskog vremena, te srednjeg intenziteta zbog straha od posljedica povreda i ishoda liječenja u trajanju od mjesec dana sumacijski, dok trajnog straha i zabrinutosti za

1 3

zdravlje prema medicinskoj dokumentaciji s trajnim posljedicama nema. U odnosu na tuđu pomoć stručne osobe tužitelju da je bila potrebna 1 sat dnevno kroz 10 dana poslije operacijskog tijeka (navedenu pomoć mogao ostvariti kod svog obiteljskog liječnika), pomoć nestručne osobe 1 sat dnevno tijekom 2 mjeseca (nošenje ortoze i imobilizacije te pomoć u svakodnevnim poslovima i prijevozu) te reducirano na 2 sata tjedno još 2 mjeseca tijekom faze liječenja nakon operativnog zahvata do pune gibljivosti te stanja bez bolova desne dominante šake. Tužitelju pojačana i modificirana prehrana nije bila potrebna, dok naruženja nema. Spram pitanja smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja, vještak je istaknuo da se radi se o osobi mlade aktivne dobi, u vrijeme ozljede star 33 godina, da je ozljeda desne dominantne ruke, da zaostale posljedice u vidu mogućih povremenih bolova nakon operacijskog liječenja ozljede ligamenata ditsalnog radio-ulnarnog zgloba te smanjena gruba snaga desne šake te bolnosti kod određenih kretnji šake s traumatološke strane ostavljaju smanjenje životnih aktivnosti 5%. Navedena ozljeda da može imati značajne reperkusije za daljnje aktivnosti obzirom da se radi o dominantnoj šaci kod mlade osobe, radno i životno aktivne koja je kuhar po zanimanju te često ima pojačana opterećenja obije šake osobito dominantne desne šake. Nemogućnost jačih opterećenja desne ruke da trajno može imati za posljedicu smanjen opseg posla koji može obavljati.

28. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Majića sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen u skladu s postavljenim zadatkom vještaku, te medicinskom dokumentacijom sadržanom u spisu i nakon obavljenog pregleda tužitelja, uz napomenu da je vještak podneskom od 8. travnja 2024. (stranice 271 – 272 spisa) otklonio primjedbe istaknute na isti od strane tužitelja i tuženika.

29. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a/05 kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

30. Međutim, moraju se imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali

1 4

samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

31. Pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete sud je, dakle, uzeo u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te njegove izmjene od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ali i stopu inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, koja je od srpnja 2020. do srpnja 2025., iznosila 31,9 % (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanja visine štete nastale na strani tužitelja vodio računa o inflaciji posljednjih pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve uzeo u obzir prilikom procjene visine štete. Slično pravno shvaćanje već je zauzeo Županijski sud u Zagrebu, u odlukama posl.br. Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i posl.br. Gž- 2045/2024-2 od 24. rujna 2024.

32. Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja u provedenom postupku, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i provedenog medicinskog vještačenja iz čega slijedi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći doživio tešku tjelesnu ozljedu izvrnućem desne ruke u zglobu uz ozljedu ligamenata, da mu je ozljeđenja ruka dominantna, dob tužitelja (rođen **.**.1985. dakle u vrijeme stradavanja bio je u 33. godini), neugodnosti kod liječenja (dva RTG snimanja, dugotrajno nošenje longete, imobilizacija, magnetska rezonanca, operativni zahvat u smislu artroskopije desnog radiokarpalnog i mediokarpalnog zgloba te rekonstrukcije lezije triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa), potom da je došlo do smanjenja njegovih životnih aktivnosti od ukupno 5 %, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 1 mjesec te slabog intenziteta 3 mjeseca, da je kod njega bio primarni strah u trenutku nezgode u trajanju 30 minuta, zatim sekundarni strah jakog intenziteta oko 2-3 dana kod saznanja za potrebu operacijskog liječenja te tijekom perioperacijskog vremena, te srednjeg intenziteta zbog straha od posljedica povreda i ishoda liječenja u trajanju od mjesec dana, za zaključiti je da obim svih opisanih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične mu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti (neimovinske štete) u iznosu od 5.004,00 eura, te uvećanjem te svote i elementom (faktorom) inflacije od 31,9 % (točka 31. obrazloženja), ukupno 5.600,00 eura.

33. Tijekom postupka tuženik je istaknuo da ima s osiguranikom (umješačem) ugovorenu franšizu od 10%. Iz sadržaja police osiguranja broj [broj police osiguranja] (stranica 129 spisa), za koju tuženik još u odgovor na tužbu ističe da se radi o polici opće odgovornosti iz djelatnosti, jasno je da je ugovorena odbitna franšiza 1.000,00 kuna (sada 132,72 eura) po štetnom događaju, dok tuženikov osiguranik sudjeluje kod svake štete s 10% kod odgovornosti iz posjedovanja i davanja prostora za garažiranje, a to nema veze s predmetnim štetnim događajem. Franšiza osiguranja je iznos ili postotak predviđen ugovorom o osiguranju, do kojeg iznosa šteta nije naknadiva iz osiguranja, te taj iznos oštećenik (radnik) može ostvariti od poslodavca (osiguranika), kako bi realizirao naknadu štete u punom, stvarnom

1 5

iznosu. Zbog toga je iznos od 6.600,00 eura umanjen za svotu od 132,72 eura, pa je tužitelju odmjereno 6.467,28 eura.

34. Prihvaćanjem mišljenja vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (vještak dr. Majić navodi da je tužitelju bila potrebna pomoć nestručne osobe 1 sat dnevno tijekom 2 mjeseca, te potom 2 sata tjedno još 2 mjeseca tijekom faze liječenja nakon operativnog zahvata) te cijeneći sukladno odredbi članka 223. ZPP-a da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 6,00 eura. S tim u vezi uzeta je u obzir i općepoznata činjenica trajanja inflacije tijekom nekoliko zadnjih godina, povećanje cijena roba i usluga, pa po ocjeni ovog suda u današnje vrijeme ta svota od 6,00 eura po satu predstavlja realan trošak tuđe nestručne pomoći, stoga je tužitelju odmjeren iznos od 456,00 eura za pretrpljenu imovinsku štetu po ovoj osnovi. Tužitelju pripada i svota od 66,50 eura po osnovi troška liječenja, jer je sud smatrao potreban trošak kupljenih zavoja, gelova i lijekove protiv bolova, ali ne i za kupljenu ortozu (700,00 kuna) jer vještak u dopuni nalaza ističe da taj trošak nije opravdan jer se gipsana imobilizacija može dobiti u ustanovi gdje je besplatna, a učinak gipsane imobilizacije je jednak imobilizaciji ortozom. Prema nalazu i mišljenju vještaka te medicinskoj dokumentaciji i iskazu tužitelja, dva puta je išao do Rijeke na magnetsku rezonancu (udaljenost u jednom smjeru od adrese stanovanja 32 do 33 km), da je u bolnicu [adresa] udaljenu 5 km u jednom smjeru od mjesta njegova stanovanja išao radi terapija koje su trajale u etapama od 15 dana i tako je bilo kroz period od 4 mjeseca, te 20-tak obavljenih kontrola u [adresa], pa po osnovi troška puta, sud je temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 223. ZPP-a ocijenio da tužitelju pripada naknada štete u iznosu od 130,00 eura. Sveukupno po osnovi tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja odmjeren je iznos od 652,50 eura.

35. Glede gubitka zarade po osnovi radnog odnos odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenje i drugim potrebnim troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

36. Vezano uz izračun postoji li na strani tužitelja izgubljena zarada dok je bio na bolovanju 22 mjeseca, a koje bolovanje je posljedica predmetne ozljede na radu, korišten je kao ishodište prosjek primanja ostvarenih kod poslodavca u razdoblju od 6 mjeseci koje je prethodilo štetnom događaju (od ožujka 2018. do kolovoza 2018.). Tužiteljeve platne liste je dostavio umješač za period od ožujka 2018. do lipnja 2020. (stranice od 283 do 310 spisa). Nitko od stranaka nije isticao nikakav prigovor na sadržaj te dokumentacije.

Jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja iznosa mjesečnih primanja tužitelja od ožujka 2018. do kolovoza 2018. i dijeljenjem te sume s brojkom 6, izračunato je da su tužitelju u tom periodu prosječna primanja iznosila 9.873,98 kuna / 1.310,50 eura. Pri tome valja istaći, u matematičkom smislu, da su točni i izračun tužitelja iz podneska od 10.3.2025. (str. 312 spisa) koji je izgubljenu zaradu izračunao uzimajući u obzir samo mjesece u kojima su mu primanja bila niža od 6. -mjesečnog prosjeka, i izračun tuženika iz podneska od 8.4.2025. (str. 318 i 319 spisa) koji je uzeo u obzir sva primanja u periodu bolovanja, računajući njihov prosjek koji je potom

1 6

usporedio s prosjekom primanja 6 mjeseci prije štetnog događaja. Obje stranke su kod svojih izračuna koristile proste matematičke operacije zbrajanja, oduzimanja i dijeljenja. Prema izračunu tužitelja izgubljena zarada iznosi 788,82 eura, dok po tuženikovu izračunu tužitelj nije trpio štetu u vidu izgubljene zarade jer mu je prosjek svih primanja tijekom bolovanja (1.334,05 eura) bio viši od prosjeka 6 mjeseci prije bolovanja (1.310,50 eura). Dakle, radi se o pravnom pitanju na koji način se ovaj oblik imovinske štete računa. Prvostupanjski sud je prihvatio pravilnom tužiteljevu metodu izračuna kojom se u obzir vezano uz utvrđenje visine štete uzimaju u obzir samo oni mjeseci bolovanja u kojima je ostvario primanja manja («deficit») u odnosu na prosjek. Naime, naknada izgubljene zarade je oblik naknade imovinske štete. Samo oni mjeseci u kojima je primanje tužitelja niže od prosjeka predstavljaju njegov stvarni gubitak. U mjesecima kada je tužitelj imao primanja veća od prosjeka, štete nije bilo, a samo šteta se naknađuje. Navedeno odgovara i načelu pravičnosti jer naknada proporcionalno pokriva stvarno pretrpljeni gubitak, bez kompenzacije za razdoblja u kojima šteta nije nastala. Naime, ako se koristi metoda izračuna da se uzme prosjek zbroja svih primanja tijekom čitavog bolovanja, gubitak se «razvlači» i ne održava stvarni individualni deficit svakog mjeseca. Prema tome, prihvaćajući kao matematički i pravno točnu tužiteljevu metodu izračuna (stranica 312 spisa), do kojeg rezultata je koristeći istu došao i sud (bez potrebe financijskog vještačenja i povećanja parničnog troška), slijedi zaključak da je tužitelj tijekom perioda od 22 mjeseca bolovanja imao gubitak na zaradi u ukupnom iznosu od 788,82 eura.

37. Odluka o zateznim kamatama na dosuđenu neimovinsku štetu donesena je primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a kojim je normirano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je pisani zahtjev za naknadu štete podnio tuženiku 23. lipnja 2020. U odnosu na imovinsku štetu tužitelju zakonska kamata pripada od dana presuđenja jer se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina utvrđena tek provedenim medicinskim vještačenjem po cijenama na dan presuđenja, tako da tužitelju za ovaj vid štete pripada zatezna kamata od 2. rujna 2025. do isplate, u smislu odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO-a (tako VSRH u Rev- 3562/2019 od 29. studenog 2022., Rev-168/2017 od 26. siječnja 2021., Rev- 638/2020 od 12. siječnja 2021.).

38. Članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. sukladno članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 155/23). Odlučivanje o zateznim kamata podrazumijeva primjenu materijalnog prava.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I dispozitiva.

1 7

40. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih iznosa u točki I izreke tužbeni zahtjev nije osnovan pa je zato odlučeno sadržajem točke II presude.

41. Vezano uz odluku o trošku (točka III izreke) tužitelj je zahtijevao konačni iznos glavnice od 9.757,70 eura, dok je uspio s iznosom od 7.908,60 eura (81,05 %), stoga sud zaključuje, u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako je u ovoj parnici tužitelj uspio sa 90,53 %, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100,00 %, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio sa 81,05 % (100% + 81,05 % = 181,05 % : 2 = 90,53 %). Prema tome, tuženik je ostvario uspjeh u omjeru od 20,71 % (100% - 90,53 % = 9,47 %). Oduzimanjem 90,53 % s 9,47 % dolazi se do 81,06 % (što jest postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici).

42. Tužitelju je priznat trošak (prema Troškovniku na stranici 322 spisa), prema vrijednosti predmeta spora. Prilikom odmjeravanja troška u obzir su uzete i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava; izvansudskog odštetnog zahtjeva (taj trošak bio potreban jer se vezano u taj podnesak računa tijek zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete), tužbe, četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku od 16.11.2020., 21.3.2023., 18.3.2024. i 10.3.2025., zatim pristupa na ročišta 28.1.2021., 6.5.2021., 28.3.2023., 24.10.2023., 6.5.2024. i 27.6.2025., svaka od 12 radnji po 200,00 eura, ukupno (12 x 200,00 eura) = 2.400,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife, Tbr. 8. toč. 1. Tarife i Tbr. 9. toč. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 2.5.2024. izvan Tbr.8.toč.1. Tarife, u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), ukupno 2.500,00 eura, te pripadajući PDV od 25 % na prethodne stavke (625,00 eura - Tbr. 46. Tarife), dakle 3.125,00 eura, što pomnoženo s (postotkom) 81,06 % (koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici) iznosi 2.533,13 eura. Tužitelju je uz to priznat u cijelosti trošak medicinskog vještačenja 398,00 eura (taj trošak bio je potreban za vođenje parnice obzirom je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva – čl. 155. st. 1. ZPP-a), te iznos od 146,26 eura za tužbu i 146,26 eura za presudu (Tar.br. 1. stavak 1. i Tar.br.2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi – «Narodne novine» broj 37/2023), dakle sveukupno 3.223,65 eura.

43. U preostalom zatraženom dijelu trošak nije priznat. S tim u vezi, podnesak od 26.10.2023. nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer je dokaz o uplati predujma za vještačenje tužitelj mogla dostaviti i bez pisanja posebnog podneska. Iznos od 43,70 eura (razlika uplaćeno predujma od 450,00 eura i rješenje o odmjerenom trošku vještaku – 398,00 eura) ne ulazi u parnični trošak i biti će vraćen tužitelju.

44. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini

1 8

određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).

45. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).

U Rijeci 2. rujna 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - e.komunikacijom

- tuženiku – po pun. - e.komunikacijom

- umješaču na strani tuženika - e.komunikacijom