REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: Pn-23/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sucu Almi Horvatinović kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste ŽŽ u pravnoj stvari tužitelja TŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić Gradu, protiv tuženika PŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mateji Radočaj, odvjetnici u Čazmi, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2025. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.000,00 zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos od 6.000,00 eura teče počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju TŽ naknaditi tuženiku PŽ parnični trošak u iznosu od 400,00 eura, uvećano za zatezne kamate koje se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuće na taj iznos od 2. rujna 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 400,00 eura do zatraženog iznosa od 453,23 eura, odnosno za iznos od 53,23 eura, uvećano za zatezne kamate koje se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuće na taj iznos od 2. rujna 2025. do isplate.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 712,82 eura uvećano za zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od 2. rujna 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 20. veljače 2025. naveo kako je dana 17. prosinca 2021. godine došlo do prometne nezgode koju je prouzročio tuženik na način da je upravljajući motornim vozilom BJ 645HC Volkswagen Polo naletio na traktor Now Holland TS 110 reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja LŽ iz [adresa], a koji traktor je TŽ kupio od DŽ **.**.2019. godine. Uslijed navedene nezgode koju je prouzročio tuženik došlo je do imovinske štete na traktoru u vlasništvu tužitelja u visini od 6.000,00 eura. Naime, uslijed naleta tuženika sa svojim vozilom na traktor tužitelja na traktoru je nastala znatna šteta (oštećenje osovine-pogonske osovine, semeringa, ležaj osovine….). U svezi opsega štete za isto postoji Izvid štete i predračun koji je trenutno u posjedu Croatia osiguranja d.d. Tužitelj je tek u mjesecu ožujku 2022. godine saznao da je štetu prouzročila osoba tuženika budući je tada službeno dobio Potvrdu Policijske postaje Čazma od dana 08.03. 2022. godine. Dakle tek 08.03. 2022. godine tužitelj je saznao ime i prezime štetnika, adresu njegova stanovanja i OIB tuženika. Prije 08.03. 2022. godine tužitelj je neformalno saznao da je vozilo tuženika osigurano kod Croatia osiguranja d.d. kojem se tužitelj i obratio radi mirnog rješenja spora. Isto tako prije podnošenja ove tužbe tužitelj se obratio tuženiku s pozivom da mirnim putem riješe spor no tuženik je isto kategorički odbio bez valjana obrazloženja pozivajući se neosnovano na zastaru. Dakle za štetu na traktoru Now Holland TS 110 reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu LŽ odgovara tuženik PŽ. Visina štete je 6.000,00 eura i takova procjena je izvršena po osobama iz Croatia osiguranja d.d. Tužitelj predlaže da sud donese presudu i naloži tuženiku isplatu iznosa od 6.000,00 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe do isplate te trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te prije svega ističe prigovor zastare potraživanja. Naime, čl. 230.st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju tuženik je istoga dana kada se dogodila nesreća, dakle 17. prosinca 2021., saznao za štetnika i za samu štetu. Čak da tužitelj nije znao za navedeno istoga dana, tada je u svakom slučaju znao za štetnika i štetu dana 27. prosinca 2021. kada je podnio odštetni zahtjev Croatia osiguranju d.d., odnosno osiguranju u kojem je bilo osigurano vozilo tuženika. Apsolutno je nelogično da bi tužitelj saznao za štetu i štetnika tek u ožujku 2022. jer je u tom slučaju nejasno kako se onda tužitelj već 27. prosinca 2021. obratio Croatia osiguranju d.d. sa odštetnim zahtjevom. Dakle, u svakom slučaju je protekao zastrani rok od tri godine obzirom da je ova tužba podnesena tek u veljači 2025. godine. Tuženik ujedno ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, iz historijata tužbe razvidno je da tužitelj svoje potraživanje temelji na osnovi nastale prometne nezgode od 17. prosinca 2021., zbog čega se ima kao lex specialis primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, tuženik je u vrijeme prometne nezgode imao važeću policu osiguranja od automobilske odgovornosti sklopljenu sa Croatia osiguranje d.d., stoga bi se u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj mogao naplatiti od osiguratelja, međutim tužitelj je iz nekog razloga odlučio tužiti samo tuženika, iako je razvidno da se tužitelj inicijalno obratio Croatia osiguranju d.d. sa odštetnim zahtjevom, a tek podredno neposredno tuženiku. Uzimajući u obzir da je tuženik u vrijeme prometne nezgode imao sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti sa Croatia osiguranje d.d., a u ovom postupku je tužen isključivo PŽ to se predlaže sudu da obavijesti Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862 o ovoj parnici kako bi Croatia osiguranje d.d. stupio kao umješač na strani tuženika PŽ. Tuženik ujedno osporava i postavljenu visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj potražuje iznos od 6.000,00 EUR, dok na osnovi ugovora o kupoprodaji motornog vozila sklopljenog sa DŽ proizlazi da je to isto vozilo kupljeno za 5.000,00 kuna/663,61 EUR. Na osnovi potvrde o događaju izdane po PP Čazma jasno proizlazi da je na traktoru uslijed događaja došlo samo do savijanja zadnje lijeve felge, te da je nestručna procjena štete svega 500,00 kuna. Odnosno, nejasno je kako je moguće da je nastala šteta na vozilu u iznosu od čak 6.000,00 EUR dok je kupoprodajna cijena tog istog vozila iznosila svega 663,61 EUR. Također iz potvrde o događaju izdane po PP Čazma proizlazi da za predmetni traktor u vrijeme nastanak prometne nezgode nije postojala važeća polica osiguranja niti je taj traktor bio registriran, odnosno prometna dozvola je prestala važiti sa danom 30. studenog 2018.,

zbog čega je upitna i tehnička ispravnost tog traktora u vrijeme predmetnog događaja.

Tuženik ujedno napominje da je i tužitelj doprinio nastaloj šteti jer je traktor ostavio na nepreglednom dijelu ceste, poslije samog zavoja, a njegovo vozilo nije bilo niti osvijetljeno niti je bio označeno reflektirajućim trokutom tako da ga tuženik uopće nije vidio. Prometna nezgoda se dogodila u mjesecu prosincu oko 17,00 sati popodne, dakle u zimi kada je u tom periodu već mrak. Uzimajući u obzir da tužiteljevo vozilo nije bilo registrirano upitno je da li je uopće smjelo biti u prometu. Zbog svega navedenog tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na nadoknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku petnaest dana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi dana 17. prosinca 2021., a koju je prouzročio tuženik.

4. Među strankama nije sporno da je došlo do navedene prometne nezgode te da je tuženik u vrijeme iste imao sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti sa Croatia osiguranje d.d.

5. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija, da li je tužitelj doprinio nastaloj šteti, te da li je potraživanje tužitelja u zastari.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem odštetnog zahtjeva od 30. siječnja 2025. (list 4), odgovora na odštetni zahtjev od 13. veljače 2025. (list 5), potvrde o događaju br. 511-02-06/06-P-76-6/2021 od 8. ožujka 2022. (list 6), obavijesti o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 2. siječnja 2025. (list 7-8), ugovora o kupoprodaji motornog vozila (list 9), potvrde PP Čazma, klasa 211-04/21-P/38664, ur.br. 711-02-06/6-P-76- 3/2021 od 8. ožujka 2022. (list 10-11) i policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016245038081 (list 23).

7. Sud je odbio dokazne prijedloge saslušanjem stranaka, pribavom podataka od Croatia osiguranja d.d., pribavom podataka od PP Čazma, saslušanjem svjedoka, provođenjem prometno tehničkog vještačenja na okolnost dinamike prometne nezgode i visine štete budući provođenje istih ne bi bilo ekonomično niti svrsishodno, a sve s obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi istaknutog prigovora zastare.

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je našao kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud prihvaća kao vjerodostojne sve isprave koje prileže spisu budući njihova autentičnost nije dovedena u pitanje.

10. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako se prometna nezgoda dogodila 17. prosinca 2021., kako je 27. prosinca 2021. tužitelj podnio odštetni zahtjev Croatia osiguranju d.d. budući da je kod istog bilo osigurano vozilo tuženika. U obavijesti o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 2. siječnja 2025. Croatia osiguranje je obavijestilo tužitelja kako nije u mogućnosti utvrditi njegov zahtjev osnovanim obzirom da je za isti nastupila zastara potraživanja.

11. Odredbom čl. 230 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), propisano je kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

12. S obzirom na činjenične navode tužbe, odnosno okolnosti samog štetnog događaja ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj već u samom trenutku štetnog događaja saznao za štetnika i nastanak štete. U predmetnom slučaju oštećenik je doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila istoga dana kada se dogodila nesreća, dakle 17. prosinca 2021., a u svakom slučaju najkasnije 27. prosinca 2021. kada je i podnio odštetni zahtjev osiguranju u kojem je bilo osigurano vozilo tuženika. Stoga nisu istiniti niti logični navodi tužitelja da je saznao za štetu i štetnika tek 8. ožujka 2022. kada je od strane PP Čazma dobio službenu potvrdu o predmetnoj prometnoj nezgodi. Slijedom navedenog od saznanja tužitelja za štetu i štetnika i podnošenja tužbe dana 20. veljače 2025. protekao je subjektivni rok od tri godine, propisan odredbom čl. 230 st. 1 ZOO-a pa je tražbina tužitelja iz predmetnog događaja zastarjela. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. O parničnom trošku odlučeno je prema odredbi čl. 155 i čl. 154 st. 1 ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023, dalje Tarifa). Tuženiku je priznat kao nužan i opravdan trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura te zastupanja na ročištu dana 17. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, odnosno ukupno 400,00 eura. Sud tuženiku kao nužan i opravdan nije priznao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 53,23 eura budući tuženik nije pozvan na plaćanje iste. Tuženiku su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju čl. 151 st. 3 ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

14. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku, odbijen je kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154 st. 1 ZPP-a).

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Čazmi, 2. rujna 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročište na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. Croatia osiguranje d.d. – radi znanja.

4. spis.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica – specijalist:

ŽŽ