Poslovni broj: Gž-1479/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sandi Crljen Ivančić u pravnoj stvari I. tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice mldb. BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Draženu Mandiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Lindić, odvjetnici u Samoboru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1523/2023-35 od 7. svibnja 2025., te o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1523/2023 od 15. travnja 2025., 2. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1523/2023-35 od 7. svibnja 2025.

II. Uvažava se žalba tuženika pa se preinačuje točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1523/2023 od 15. travnja 2025. koja sadrži odluku o trošku, u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka preko iznosa od 5.445,74 eura do iznosa od 9.316,59 eura (za iznos od 3.870,85 eura), i sudi se:

"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.870,85 eura."

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.290,00 eura, dok im se za više traženi iznos zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: P-1523/2023 od 15. travnja 2025. naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati na ime troška parničnog postupka iznos od 9.316,59 eura, u roku od 15 dana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: P-1523/2023-35 od 7. svibnja 2025. ukinuta je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenje nekretnine upisane kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao k. č. [katastarska čestica], Kuća, Kuća br. 26 u [adresa]., V. [adresa]., Dvorište, ukupne površine 1014 m2, od čega je Kuća [adresa]. površine 226 m2, Gospodarska zgrada [adresa]. površine 93 m2, Dvorište površine 563 m2, a Kuća br. 26, [adresa] m2, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama, te je ukinuta i mjera zabrane otuđenja i opterećenje pokretnina i to vozila broja šasije [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka], marke PEUGEOT BOXER 2.8 HDI, vrsta N1, godina proizvodnje 2005., te vozila broja šasije

[broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka], marke VOLKSWAGEN TOUAREG2.5 TD, vrsta M1, godina proizvodnje 2005., uz upis te zabrane u evidenciji registriranih vozila MUP-a (točka I. izreke).

1.2. Istim je rješenjem naloženo odjelu tog suda da nakon pravomoćnosti tog rješenja uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije donošenja privremene mjere dana 11. ožujka 2024. na nekretninama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao k. č. [katastarska čestica], Kuća, Kuća br. 26 u [adresa]., Gosp. [adresa]., Dvorište, ukupne površine 1014 m2, od čega je Kuća [adresa]. površine 226 m2, Gospodarska zgrada [adresa]. površine 93 m2, Dvorište površine 563 m2, a Kuća br. 26, [adresa] površine 132 m2 (točka II. izreke), te je odbijen prijedlog tužitelja - predlagatelja osiguranja za produženje trajanja privremene mjere, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja poslovni broj: P-1523/2023-35 od 7. svibnja 2025. žale se tužitelji pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), dok se protiv rješenja poslovni broj: P-1523/2023 od 15. travnja 2025. kojim je odlučeno o troškovima postupka žali tuženik pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, predlažući da se pobijana rješenja preinače u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovni postupak. Ujedno su zatražili i trošak žalbenog postupka.

2.1. Na žalbe nije odgovoreno.

2.2. Žalba tužitelja nije osnovana.

2.3. Žalba tuženika protiv odluke o trošku je osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud u osporenim rješenjima počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Neosnovano u žalbi protiv rješenja poslovni broj: P-1523/2023-35 od 7. svibnja 2025. kojim je prvostupanjski sud ukinuo privremenu mjeru određenu rješenjem od 11. ožujka 2024., kojom je tuženiku – protivniku osiguranja bilo zabranjeno otuđenje i opterećenje određenih nekretnina i vozila, te kojim je odbio prijedlog tužitelja za produljenje trajanja privremene mjere, tužitelji – predlagatelji osiguranja navode kako tražbina iz presude na temelju priznanja nije u cijelosti podmirena, da je obračun kamata dostavljen od strane FINE nejasan i da postoji objektivna opasnost za naplatu troškova postupka zbog dosadašnjeg ponašanja tuženika.

5. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik u cijelosti postupio po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. veljače 2025., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev temeljem priznanja tuženika, te da je uplatio iznos od 68.400,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po FINA-i do 13. ožujka 2025. Navedenu činjenicu tužitelji u žalbi nisu osporili vjerodostojnim dokazima, već samo neodređenim prigovorima glede metodologije obračuna kamata.

5.1. Prema odredbi članka 351. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.), sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja produžiti trajanje privremene mjere samo ako se okolnosti pod kojima je mjera određena nisu promijenile. U konkretnom slučaju odlučna okolnost bila je postojanje nenamirene novčane tražbine tužitelja, pa kako je ta tražbina u cijelosti namirena, prestala je i pravna osnova za daljnje trajanje privremene mjere. Pritom činjenica da postupak odlučivanja o troškovima postupka u trenutku donošenja rješenja o ukidanju privremene mjere još nije pravomoćno okončan, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne može opravdati daljnje postojanje privremene mjere, jer eventualni zahtjev za naknadu troškova postupka ne može predstavljati razmjernu osnovu za mjeru zabrane raspolaganja nekretninama i vozilima znatne vrijednosti, a što je u konkretnom slučaj.

5.2. Zbog navedenog je trebalo odbiti i žalbeni prigovor tužitelja da je zbog činjenice da je doneseno prije pravomoćnosti odluke o troškovima postupka poslovni broj: P- 1523/2023 od 15. travnja 2025. pobijano rješenje poslovni broj: P-1523/2023-35 od 7. svibnja 2025. kojim je prvostupanjski sud ukinuo privremenu mjeru određenu rješenjem od 11. ožujka 2024. preuranjeno, a time i nezakonito, pri čemu se dodatno ističe i da se radi o rješenju o upravljanju postupkom, odnosno o procesnoj odluci protiv koje žalba nije dopuštena (članak 278. stavak 2. ZPP-a).

6. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za produženje trajanja privremene mjere, slijedom čega je žalbu tužitelja protiv rješenja kojom je privremena mjera donesena 11. ožujka 2024. ukinuta trebalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a.

7. U žalbi protiv odluke o trošku u rješenju poslovni broj: P-1523/2023 od 15. travnja 2025. tuženik ističe kako je prvostupanjski sud suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) priznao tužiteljima troškove zastupanja na ročištu održanom 15. prosinca 2024. u visini od 567,60 bodova, umjesto zatraženih 110 bodova, kao i da je pogrešno dosudio trošak sastavljanja podneska kojim tužitelj odgovara na žalbu tuženika. Nadalje u žalbi ističe kako je pogrešno prvostupanjski sud dosudio tužiteljima trošak za sastavljanje podneska od 14. veljače 2025. u visini od 567,60 bodova, kao i trošak podnesaka od 5. ožujka 2025. i 25. ožujka 2025. u visini od 141,9 bodova.

8. Sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Prema stavku 2. te odredbe, ako je propisana Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj Tarifi.

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud tužiteljima pogrešno priznao nagradu za pristup na ročište održano 15. prosinca 2024. jer je to ročište odgođeno prije upuštanja stranaka u raspravljanje zbog neuredne dostave tuženiku i u pogledu troška je bilo potrebno primijeniti Tbr. 9 toč. 5 te tužiteljima dosuditi 25% nagrade po Tarifi, kako je troškovnikom i zatraženo, a što prvostupanjski sud nije učinio, već je unatoč tome dosudio naknadu troška u visini od 567,6 bodova, odnosno u iznosu od 1.135,00 eura, na koji način je trošak dosuđen preko postavljenog zahtjeva.

10. Nadalje, osnovano tuženik u žalbi ističe i da je pogrešno prvostupanjski sud dosudio tužiteljima trošak odgovora na žalbu, jer isti, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije bio potreban za vođenje parnice, pri čemu prvostupanjski sud svoju odluku nije ni obrazlagao.

11. Nadalje, osnovano tuženik prigovara da je pogrešno prvostupanjski sud tužiteljima priznao nagradu za sastavljanje podneska od 14. veljače 2025. u visini od 567,6 bodova, jer se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. točke 1. Tarife kojim se nešto dokazuje ili iznosi nešto novo vezano uz predmet spora, već o dopisu kojim tužitelji traže da sud izravno dostavi rješenje o privremenoj mjeri MUP-u radi upisa zabrane u evidenciji, koju zabranu tužitelji nisu uspjeli ishoditi, pa kako se ne radi o trošku kojeg bi izazvao tuženik, to isti i ne može biti na teret tuženiku, zbog čega je i ovaj prigovor trebalo prihvatiti.

12. Isto tako, osnovano u žalbi ističe tuženik i da je prvostupanjski sud pogrešno obvezao tuženika na naknadu troška sastavljanja podneska koji sadrži troškovnik tužitelja u visini od 141,9 bodova, a ne u visini od 27,5 bodova kako je troškovnikom i zatraženo, na koji način je i ovaj trošak dosuđen preko postavljenog zahtjeva, pa je i taj žalbeni prigovor trebalo prihvatiti.

13. Konačno, pogrešno je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud dosudio tužiteljima troškove sastavljanja podnesaka od 5. ožujka 2025. i 25. ožujka 2025. jer njima tužitelji dostavljaju u spis obračun kamata na dosuđenu glavnicu po presudi, što nije bilo potrebno jer je izračun kamate izvršen po FINA-i i tuženik je na temelju takvog obračuna i izvršio uplatu na račune tužitelja, pa dodatno očitovanja tužitelja nisu bila potrebna i ne ulaze u troškove parničnog postupka, a što sve osnovano u žalbi ističe i tuženik.

14. Slijedom iznijetog, trebalo je žalbu tuženika prihvatiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka te ostale pravilno utvrđene troškove postupka umanjiti za više dosuđeni iznos od 3.870,85 eura, a u preostalom dijelu odluku o troškovima potvrditi i tuženiku dosuditi trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 1.290,00 eura.

15. Budući da u spisu nema dokaza da je tuženik platio iznos sudske pristojbu za žalbu to mu zatraženi iznos ne pripada.

Split, 2. rujna 2025.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić