Poslovni broj: UsI-2417/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FM iz [adresa], kojega zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi ponovnog prevođenja invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/17- 02/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-17-009698, broj spisa: 524344 od 21. lipnja 2018.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/17-02/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-17-009698 od 21. lipnja 2018. (ispravljeno rješenjem KLASA: UP/II 141-02/20-01/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-20-003980 od 9. lipnja 2020.), odbijena je žalba tužitelja i izmijenjeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/17- 01/01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-17-169942, broj spisa 57873 od 11. studenoga 2017. tako da izreka glasi: odbija se zahtjev za ponovno prevođenje invalidske mirovine s 1.1.2005.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se, kao korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, priznate na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti uzrokovane dijelom (50%) zbog bolesti kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (50%) zbog bolesti nastale izvan tih okolnosti, počevši od 1.1.2005. prevodi ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, na novu svotu invalidske mirovine, u iznosu od 2838,98 kn mjesečno.

3. Tužitelj u tužbi u bitnom prigovara da mu je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, broj: Hv-IN-923135 od 16. ožujka 1998. priznato, počevši od 4. listopada 1996., pravo na zaposlenje na drugim poslovima, a da je invalidnost i preostala radna sposobnost nastala u cijelosti (100%) kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, ističe da mu je rješenjem istoga tijela od 17. ožujka 1998. priznato, počevši od 2. studenoga 1996. pravo na raspoređivanje na drugom odgovarajućem poslu, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti do zaposlenja na drugom odgovarajućem poslu, a da je invalidnost i preostala radna sposobnost nastala u cijelosti (100%) kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, obrazlaže kako mu je rješenjem Područne službe od 30. listopada 2007., u postupku pokrenutom radi prevođenja prava ostvarenog na temelju preostale radne sposobnosti, kao korisniku prava na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti, priznate na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastale zbog 100% ozljede kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Navodi kako mu se rješenjem istog tijela od 29. srpnja 2009., u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi prevođenja ostvarenoga prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti, kao korisniku prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti, koju je ostvario na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti uzrokovane dijelom (50%) bolešću nastalom kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (50%) bolešću nastalom izvan tih okolnosti, prevodi ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Smatra kako prema podacima spisa nesporno proizlazi da je kod njega nastupila invalidnost i da je uzrok invalidnosti 100% ozljeda u svezi članka 2. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Smatra da je prvostupanjskim rješenjem od 29. srpnja 2009. povrijeđen materijalni propis (odredba o prevođenju prava), jer je prevedeno pravo u opsegu, koji s obzirom na rješenje od 16. ožujka 1998. i utvrđen uzrok invalidnosti, nije postojao u času provođenja. Stoga smatra da mu prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku treba zakonito odrediti pripadajuću svotu invalidske mirovine jer mu se i dalje nezakonito priznaje samo 50% radne nesposobnosti s osnova stradavanja u Domovinskom ratu, umjesto 100% kako je određeno rješenjem na koje se poziva u tužbi. Predlaže poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, sve uz zahtjev za naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u predmetni sudski spis, kao i spise ovog Suda poslovni broj: UsI-3011/18 i UsI-3012/18. Dana 2. rujna 2025. održana je usmena i javna rasprava, u prisutnosti stranaka, čime je u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Uvodno, Sud napominje da je rješenjem ovog suda UsI-3010/18 od 28. lipnja 2019., određen prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja upravnih sporova Usl-3011/18 i Usl-3012/18, budući da je u istima rješavano o prethodnim pitanjima.

7.1 Rješenjem ovog Suda posl. broj: UsI-2417/23 od 22. kolovoza 2023. upravni spor je nastavljen, budući da je utvrđeno da su upravni sporovi, koji su pred ovim Sudom vođeni pod brojevima UsI-3011/18 i UsI-3012/18, pravomoćno okončani.

7.2 Nadalje, Sud nalazi da je, tijekom ovog spora doneseno rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-58/2023 od 26. veljače 2025., kojim je odbačena ustavna tužba tužitelja u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-779/21 od 3. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda ovog Suda posl.broj: UsI-3012/18 od 30. studenog 2020., a u sporu kojeg je tužitelj pokrenuo radi prevođenja prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

8. Iz tužbenih navoda Sud nalazi da je sporno pitanje koje tužitelj ističe u ovopredmetnom sporu (kao i upravnom sporu UsI-3012/18) – uzrok njegove invalidnosti, jer smatra kako je isti trebalo u cijelosti (100%) utvrditi kao neposrednu posljedicu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

9. Prema stanju spisa predmeta Sud nalazi da je 27. siječnja 2011. tužitelj podnio zahtjev za ponovni izračun mirovine, smatrajući da pravomoćna rješenja Područne službe u Zagrebu, broj spisa: 57873 od 28. srpnja 2009. (određivanje naknade plaće zbog nezaposlenosti), od 29. srpnja 2009. (prevođenje prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 7. studenoga 2001.) i od 31. srpnja 2009. (određivanje nove svote invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 2005.) nisu u skladu sa zakonom.

9.1 Nadalje, Sud nalazi da je (ranijom) presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-9582/2011-5 od 29. listopada 2014., zauzeto shvaćanje da je potrebno provjeriti da li je naknada plaće i invalidska mirovina pravilno određena te nakon toga ovisno o rezultatima provedenog postupka donijeti novo rješenje o zahtjevu tužitelja za ponovni izračun mirovine, primjenom članka 122. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva.

9.2 Iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u izvršenju citirane presude poslovni broj: Us-9582/2011-5 (i rješenja tuženika), donijelo tri prvostupanjska rješenja: od 9. studenoga 2017. (ponovno određivanje naknade plaće zbog nezaposlenosti), rješenje od 10. studenoga 2017. (ponovno prevođenje naknade plaće zbog nezaposlenosti sa 7. studenoga 2001. na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad) i predmetno rješenje od 11. studenoga 2017. (ponovno prevođenje invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad s 1. siječnja 2005.), a sve povodom istoga zahtjeva tužitelja za ponovni izračun mirovine podnesenog 21. siječnja 2011. preporučenom pošiljkom, a zaprimljenog 27. siječnja 2011.

9.3 Iako je o podnesenom zahtjevu trebalo odlučiti jednim rješenjem, time što je prvostupanjsko tijelo donijelo tri zasebna rješenja nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu. Jednako shvaćanje zauzeto je i u pravomoćnoj presudi ovog suda posl.broj: UsI- 3012/2018.

10. U provedenom postupku prvostupanjsko tijelo je izvršilo ponovni izračun tužiteljeve invalidske mirovine i istu odredilo u pravilnom iznosu, s obzirom na tužiteljev čin vojnika i uzrok invalidnosti koji je određen nalazom i mišljenjem Više invalidske komisije od 14. siječnja 1998., kojim je utvrđeno da kod tužitelja počevši od 4. listopada 1996. postoji invalidnost i preostala radna sposobnost uzrokovana 50% bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 50% bolešću nastalom izvan tih okolnosti, a koji je kao pravilan potvrdilo Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva branitelja, svojim nalazom KLASA: 141-02/97-01/768, URBROJ: 512- 185-98-2 od 13. veljače 1998.

11. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja Više invalidske komisije, broj dnevnika 53 od 14. siječnja 1998., doneseno je pravomoćno rješenje Područne službe u Zagrebu od 16. ožujka 1998. (koje je doneseno u izvršenju rješenja Središnje službe KLASA: 140-18/97-01/Ž-359136, URBROJ: 341-99-03/1-97-3079 od 24. veljače 1998.), kojim je tužitelju počevši od 4. listopada 1996. priznato pravo na zaposlenje na drugim poslovima, kao i pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti temeljem članka 12. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 108/96) te je određeno da će se o iznosu naknade plaće odlučiti posebnim rješenjem.

12. Pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/09- 01/01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-09-091361, broj: 57873 od 28. srpnja 2009., tužitelju je počevši od 2. studenoga 1996. određena naknada plaće zbog nezaposlenosti, s obzirom na uzrok invalidnosti i čin tužitelja.

13. Budući da je u povodu zahtjeva tužitelja zaprimljenog 27. siječnja 2011., a u izvršenju rješenja Središnje službe od 19. listopada 2016., utvrđeno da je invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad pravilno izračunata i određena rješenjem Područne službe u Zagrebu od 29. srpnja 2009., prema članku 141. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 94/01, 122/02, 122/02, 17/04, 48/04), nije bilo osnove za izmjenu navedenog rješenja.

14. Stoga po ocjeni Suda pravilno tuženik ističe u osporenom rješenju da se predmetnim prvostupanjskim rješenjem nije moglo ponovno određivati invalidsku mirovinu tužitelja u smislu članka 122. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13), jer je invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad ranijim pravomoćnim rješenjima određena u pravilnim iznosima i materijalni propis je pravilno primijenjen, već je trebalo odlučiti o osnovanosti zahtjeva za ponovno prevođenje invalidske mirovinu s danom 1.1.2005.

15. Naime, prvostupanjsko tijelo je izvršilo ponovno prevođenje prema članku 141. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, i to na isti način kako je već učinjeno pravomoćnim rješenjem od 29. srpnja 2009., umjesto da je zahtjev za ponovno prevođenje odbilo, a što je povodom žalbe izmijenio tuženik osporenim rješenjem, pozivom na članak 115. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09).

16. U odnosu na prigovore tužitelja da je uzrok njegove invalidnosti 100% ozljeda u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, Sud iz spisa predmeta nalazi da je 23. rujna 1996., na prijedlog nadležnog liječnika, pokrenut postupak za ocjenu radne sposobnosti tužitelja te je nalazom invalidske komisije od 8. listopada 1996., utvrđeno da počevši od 4. listopada 1996. kod tužitelja postoji gubitak sposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti, uzrokovan 100% ozljedom u svezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske.

16.1 Na navedeni nalaz i mišljenje, temeljem članka 15. st. 1. ZOPHBDR-a iz 1996. Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva obrane, svojom ocjenom od 15. rujna 1997., nije dalo suglasnost te je izmijenilo nalaz invalidske komisije od 4. listopada 1996. i utvrdilo da kod tužitelja invalidnost ne postoji.

16.2 Temeljem takve ocjene invalidnosti doneseno je rješenje Područne službe u Zagrebu od 7. listopada 1997., kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, u povodu koje je pribavljen nalaz i mišljenje Više invalidske komisije (broj dnevnika 53), od 14. siječnja 1998., kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji invalidnost i preostala radna sposobnost, uzrokovana 50% bolešću u vezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 50% bolešću nastalom izvan tih okolnosti te je na navedeni nalaz i mišljenje Više invalidske komisije, temeljem članka 15. ZOPHBDR iz 1996. Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva obrane, svojim nalazom od

13. veljače 1998. dalo suglasnost.

16.3 Rješenjem Područne službe u Zagrebu od 17. ožujka 1998., koje je doneseno u izvršenju rješenja Središnje službe, KLASA: 140-18/97-01/Ž-359136, URBROJ: 341- 99-03/1-97-3079 od 24. veljače 1998., a na temelju nalaza i mišljenja Više invalidske komisije od 14. siječnja 1998. tužitelju je počevši od 4. listopada 1996. priznato pravo na zaposlenje na drugim poslovima, kao i pravo na novčanu naknadu.

16.4 Iz naprijed navedene kronologije rješavanja ove upravne stvari, proizlazi da je pravomoćno utvrđen uzrok invalidnosti tužitelja 50% bolest u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolest koja je nastala izvan sudjelovanja u Domovinskom ratu, a ne 100% ozljeda nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kako tužitelj prigovara u tužbi i tijekom spora.

17. Nadalje, valja napomenuti i to da je postupak za prevođenje prava na naknadu plaće na temelju preostale radne sposobnosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti rad, pokrenut po službenoj dužnosti prema članku 153. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 174/04, 92/05, 107/07), ali je u postupku prevođenja utvrđeno da je mirovina zbog opće nesposobnosti za rad manja od naknade plaće koja je u isplati, radi čega nije obavljeno prevođenje prema članku 153. ZOPHBDR-a, već se u vezi s člankom 158. stavkom 2. ZOPHBDR-a i člankom 55. ZOMO-a tužitelju određuje mirovina zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 2005. u svoti naknade plaće koja se isplaćivala hrvatskom branitelju.

17.1 Točno je da se u rješenju prvostupanjskog tijela od 30.10.2007., na koje se tužitelj također poziva, navodi da je invalidnost i preostala radna sposobnost nastala u cijelosti (100%) kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali se ne navodi temeljem čega je ta činjenica utvrđena.

17.2 Tim rješenjem se tužitelju, kao korisniku prava na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti, priznatu na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastale zbog 100% ozljede kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, određuje počevši od 1. siječnja 2005. invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od 5.951,26 kn mjesečno, a korisniku s danom 31. prosinca 2014. prestaje pravo na isplatu dosadašnje naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti.

17.3 Budući da se u rješenju od 30. listopada 2007. tužitelju određuje mirovina zbog opće nesposobnosti za rad u svoti naknade plaće koja se do tada isplaćivala, a počevši od 1. siječnja 2005., navedeno rješenje i u njemu (pogrešno) naveden uzrok invalidnosti, po ocjeni Suda nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj stvari.

17.4 Pritom u odnosu na navedeno valja napomenuti kako je iz spisa razvidno da je rješenjem Središnje službe, KLASA: 141-02/09-02, URBROJ: 341-99-05/3-09-001851 od 2. ožujka 2009., po pravu nadzora, poništeno navedeno rješenje Područne službe u Zagrebu od 30. listopada 2007. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

18. Nadalje, u odnosu na prigovore tužitelja ovaj Sud ukazuje da je u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-58/2023 od 26. veljače 2025., upravo u razmatranju navedenog prigovora tužitelja o uzroku njegove invalidnosti, zauzeto jednako shvaćanje kako je pravomoćno utvrđena činjenica da tužiteljeva invalidnost, suprotno njegovim tvrdnjama (koje ponavlja i u ustavnoj tužbi), nije 100% posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta, već je u pravomoćnoj presudi ovog Suda UsI- 3012/18 jasno navedeno kada i na koji način je utvrđen uzrok tužiteljeve invalidnosti.

19. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, zbog čega je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. i 148. st. 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu (točka II. izreke).

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Sudac

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnik Mate Knezović, [adresa] Zagreb, Vrbanićeva 20

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3

3. U spis