Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-937/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženice VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po Borisu Kunčeku, odvjetniku u Osijeku, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 11. kolovoza 2025. poslovni broj: P-234/2025-4, dana 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice se uvažava te se rješenja Općinskog suda u Osijeku od 11. kolovoza 2025. poslovni broj: P-234/2025-4 preinačuje i kao neosnovan se odbija zahtjev tuženica za naknadu troškova.

II. Nalaže se tuženicama naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR (slovima:stodvedesetpet eura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je tužiteljici da tuženicama naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.271,46 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana 11. kolovoza 2025. pa do isplate.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje u cijelosti pobija tužiteljica bez navođenja zakonom određenih žalbenih razloga, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje uz naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno podredno da odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženice ističu da se u konkretnom slučaju tužiteljica pogrešno poziva na odredbu čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer su tuženice i njihov prednik cjelokupni dug podmirili ranije, a tužiteljica nije bez odgode povukla tužbu. Stoga, tuženice predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje. Ujedno potražuju i trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja uvodno obrazlaže da je 17. lipnja 2025. donio rješenje o povlačenju tužbe pod poslovnim brojem P-234/2025-2, nakon čega su podneskom od 18. lipnja 2025. tuženice podnijele zahtjev za naknadu parničnog troška. Pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.- u daljnjem tekstu ZPP), sud ocjenjuje osnovanim zahtjev tuženica za naknadom troška zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u ukupnom iznosu od 3.125,00 EUR.

6. U svojoj žalbi tužiteljica ukazuje da se predmetni spor vodio radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji te je postupak započeo 10. svibnja 2018., podnošenjem tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji za iznos duga od 24.641,00 EUR. Kako su prednik tuženica i same tuženice tijekom postupka periodično plaćali dug, tužiteljica je tek nakon potpune otplate podneskom od 7. svibnja 2025. povukla tužbu. Stoga smatra da u predmetnom sporu valja primijeniti odredbu čl. 158. st. 2. ZPP te ocjenjuje da nije dužna naknaditi parnični trošak tuženicima, jer je do povlačenja tužbe došlo nakon što su one udovoljile zahtjevima tužiteljice.

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev tuženica za naknadu troškova.

9. Naime, predmetni tužbeni zahtjev od 11. svibnja 2018. prvotno je bio usmjeren na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno zahtjev da se utvrdi da Ugovor o darovanju od 2. lipnja 2015. zaključen između AZ, kao darovatelja i ovdje tuženica kao daroprimateljica gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje i naplatu njena potraživanja na ime poreznog duga i doprinosa u iznosu od 185.657,62 kn. Na ročištu od 20. studenog 2018. tužiteljica je povukla tužbu za plaćeni iznos od 24.688,70 kn, dok je ostala kod tužbe da Ugovor gubi učinak prema njoj u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje i naplatu potraživanja na ime poreznog duga i doprinosa u iznosu od 160.968,92 kn. Nadalje, na ročištu od 02. prosinca 2019. tuženici i tužiteljica nespornim čine činjenicu da prednik tuženica konstantno otplaćuje dug, tako da dug sa danom 25. studenoga 2019. iznosi 17.411,24 kn. Podneskom od 21. listopada 2020. tužiteljica obavještava sud da je prednik tuženica periodično otplaćivao dužni iznos te je platio na ime duga 146.962,35 kn i za taj iznos tužiteljica ponovno povlači tužbu, dok nadalje potražuje da sud proglasi da Ugovor gubi učinak prema njoj u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje i naplatu potraživanja od 14.006,57 kn. Podneskom od 19. ožujka 2021. tužiteljica obavještava prvostupanjski sud da ostaje kod tužbenog zahtjeva da Ugovor gubi učinak prema njoj u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje i naplatu potraživanja u iznosu od 11.546,75 kn budući dug na dan 16. ožujka 2021. iznosi 11.546,75 kn. Isto tako, podneskom od 7. srpnja 2022. tužiteljica obavještava sud da visina duga na dan 17. lipnja 2022. iznosi 1.512,69 kn, a 20. ožujka 2024. da iznosi 220,91 EUR. Nakon toga, 06. svibnja 2024. tužiteljica izjavljuje da je dug u cijelosti podmiren i povlači tužbu

10. Točno je da je tužiteljica tijekom ovog postupka povukla tužbu. U tom smislu prvostupanjski sud je razmatrao odnos parničnih stranaka u svjetlu odredbe čl. 158. ZPP-a sukladno kojoj je upravo tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, iznimno od st. 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

11. U konkretnoj pravnoj stvari nedvojbeno je da su tuženici periodično od podnošenja tužbe pa svakako i nakon 20. ožujka 2024. periodično otplaćivali dug, zbog podmirenja kojeg je pokrenuta tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. U tom smislu se raspolaganja tuženika svakako mogu pripisati razlozima zbog kojih je tužiteljica u konačnici, tek nakon otplate ukupnog duga, povukla tužbu u cijelosti. Stoga u smislu čl. 158. st. 2. ZPP tužiteljica nije obvezna podmiriti troškove tuženicama kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, nego upravo obrnuto. Međutim, tužiteljica nije zatražila naknadu troškova postupka.

12. Žalbene tvrdnje tuženica da je dug ranije podmiren te da je tužiteljica zakasnila sa povlačenjem tužbe, suprotne su stanju spisa i evidenciji Područnog ureda Osijek da 20. ožujka 2024. dug još uvijek nije u cijelosti podmiren.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice i primjenom čl.380. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijano prvostupanjsko i zahtjev za naknadom troškova tuženica odbiti kao neosnovan.

14. Tužiteljici pripada pravo i na trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 EUR, uvećanom za PDV po stopi od 25% u iznosu od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 10. toč. 5. i Tbr. 42. Tarife, jer se u konkretnom slučaju radi o žalbi protiv rješenja na troškove postupka, koje je sud tuženicama dosudio u iznosu od 3.271,46 EUR.

15. Trošak sastava odgovora na žalbu sud nije ocijenio potrebnim za ishod žalbenog postupka u smislu čl.155. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 2. rujna 2025.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović