Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-206/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Damira Romca, kao predsjednika vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BO, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1., u vezi članka 228. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika BO, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 128/2021-49, od 9. lipnja 2025, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenika BO odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu je, na temelju odredbe članka 93. stavka 1., u vezi s člankom 92. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25., dalje u tekstu: ZKP/08), odbilo je prijedlog okrivljenika BO za povrat u prijašnje stanje, radi podnošenja žalbe na presudu tog suda poslovnog broja K-128/2021, od 19. ožujka 2025. kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik BO osobno, bez navođenja žalbenih osnova po kojima se pobija prvostupanjsko rješenje i bez posebnog prijedloga drugostupanjskom sudu.

3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 495., u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba okrivljenika BO je neosnovana.

5. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode iz prijedloga za povrat, ističući kako on nije bio upoznat s tim da se rok za žalbu računa u kalendarskim, a ne radnim danima, dok u žalbi ističe prvi put kako on nije osobno primio pošiljku, već njegova sestra koja da ga je o prispijeću pošiljke obavijestila s vremenskom razlikom, čime da mu je bilo onemogućeno da u zakonskom roku podnese žalbu.

6. Međutim, svojim žalbenim navodima okrivljenik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda kako se u konkretnom slučaju nisu ostvarili uvjeti propisani odredbom članka 92. ZKP/08, da mu se odobri povrat u prijašnje stanje, zbog propuštanja roka za pravodobno podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude. Naime, kao što je to potpuno ispravno obrazložio prvostupanjski sud, nepoznavanje propisa okrivljenika ne može opravdati u pogledu propuštanja roka za podnošenje žalbe te se okolnost da okrivljenik, kako on to navodi, nije znao da se u rok, računaju i neradni dani, ne može smatrati pravno utemeljenim razlogom da bi mu se mogao dopustiti povrat u prijašnje stanje, kako je to propisano odredbom članka 92. ZKP/08.

7. Isto tako, ne može se prihvatiti ni žalbeni navod da je presudu upućenu okrivljeniku primila njegova sestra, koja da ga je o prispijeću pošiljke obavijestila "s vremenskom razlikom", jer ni to ne bi bio opravdani razlog niti neka izvanredna okolnost, koja bi opravdavala primjenu instituta povrata u prijašnje stanje. Iz dostavnice koja je ulijepljena u spisu na poleđini stranice 264., proizlazi da se osoba kojoj je pošiljka uručena, potpisala upravo na mjestu predviđenom za potpis adresata, odnosno osobe kojoj je pošiljka (presuda) upućena, iz čega je očigledno da predaja nije obavljena nekom od članova domaćinstva primatelja jer bi se u tom slučaju primatelj potpisao na drugom mjestu, u za to predviđenoj rubrici. Stoga je očito kako je okrivljeniku pošiljka uručena pravovremeno i da je ustvari jedini problem bio u tome što on sam nije bio upoznat s načinom računanja rokova, odnosno da se rokovi računaju u kalendarskim, a ne u radnim danima, osim kada se radi o zadnjem danu roka. U takvoj situaciji je potpuno opravdano prvostupanjski sud odbio molbu okrivljenika za povrat u prijašnje stanje, što je valjano i potpuno obrazložio, a što okrivljenik svojim žalbenim navodima nije s uspjehom osporio.

8. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, to je žalbu okrivljenika BO, u skladu s odredbom članka 493. stavka 3. točke 2. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu.

Split, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Romac