Poslovni broj: Pp-2882/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Stalna služba u Opatiji
Prekršajni odjel
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Vesni Kišić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Jelovica, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice GMC, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutom povodom optužnog prijedloga PU Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, broj: 511-09-31-24-1, klasa: 211-07/24-5/17849 od dana 15. srpnja 2024., na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona, nakon provedene glavne rasprave, dana 02. rujna 2025. godine, objavio i
presudio je
Okrivljenica GMC, kći GMC i G rođ. Š, rođena **.**.1978. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanstvo RH, SSS, po zanimanju ekonomist, nezaposlena, uzdržava se od povremenih poslova, razvedena. majka troje djece, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi postupak protiv nje,
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
I .da bi unazad mjesec dana od dana 08. srpnja 2024. u stanu na adresi u [adresa], počinila nasilje prema svom suprugu GM s kojim je u brakorazvodnoj parnici, na način da mu brani korištenje zajedničke imovine i to: gledanje televizijskog prijemnika, korištenje kuhinje i sanitarnog čvora kao i korištenje obiteljskog automobila, pa da isti kuha u dvorištu urbane vile u kojoj se nalazi njihov stan te da pere posuđe kod susjeda kod kojih da koristi i sanitarije,
čime da bi počinila prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona.
II. Na temelju 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
Obrazloženje
1. PU Primorsko-goranska, Policijska postaja Opatija, broj: 511-09-31-24-1, klasa: 211-07/24-5/17849 od dana 15. srpnja 2024., podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenica ispitana na glavnoj raspravi iskazala je da u potpunosti poriče prekršaj za koji ju se tereti jer ni na koji način nije svog supruga odnosno bivšeg supruga onemogućavala u korištenju zajedničke imovine, jer on u njihovom zajedničkom stanu i dalje živi, spava i koristi ga, dok jedino ne gleda televiziju jer se televizija nalazi u dnevnom boravku, a dogovorili su se da on ostane u spavaćoj sobi, a ona će spavati u dnevnom boravku dok ne prodaju taj stan i ne riješe njihove imovinske odnose. Isto nije točno da bi mu ona zabranila korištenje kuhinje i sanitarnog čvora, jer normalno koristi kuhinju čak i u frižideru ima svoj dio za svoje namirnice. Isto tako u stanu imaju dvije kupaone i on koristi manju kupaonu kako su se dogovorili. Dodala je da ne plaća račune niti za jednu vrstu režije i to već godinu i pol dana, a dodala je i da nije točno da bi mu zabranila korištenje obiteljskog automobila, jer ima svoj motor i automobil koji vozi, a njezina kćer ima vozilo koje koristi i ona i djeca jer im je to vozilo potrebno i tako su i dogovorili i ne bi bilo u redu da on koristi i to vozilo jer ona i djeca ne bi onda imali što za koristiti. Sve ovo što je rekla mogu potvrditi njihova zajednička djeca i to blizanci ŠM i BM koji imaju 15 godina, a i njezina kćerka koja ima 23 godine. Dodala je da je suprug imao prijavu zbog obiteljskog nasilja jer je ošamario sina i sin ga je prijavio policiji.
3. Svjedok GM, bivši suprug okrivljenice, iskazao je da se on sjeća negdje u 6. mjesecu došao je sa broda i došao je u Matulje gdje ima zajednički stan sa JM, te mu ona nije dala da skuha kavu a ni ručak, već je makla sa štednjaka rešetke, pa je kuhao vani u dvorištu i to je bilo jedan ili dva dana, to su vidjeli susjedi i oni su mu pomogli oprati suđe, a isto tako on kada odspava u stanu, zaključa se u spavaću sobu i koristi kupaonu i to jer mora, a inače mu je JM rekla da ne smije koristiti kupaone jer zato što ne plaća struju i vodu. JM spava u dnevnom boravku, a tamo je televizija a on je nekoliko puta došao u dnevni boravak sjeo i htio gledati televiziju i JM je televiziju ugasila. Isto tako imaju obiteljski auto kojeg su kupili 2017. godine, a bio je na Ivanino ime i ona ga je prebacila na ime svoje kćerke i rekla da ne smije koristiti to vozilo, pa ga on i ne koristi, a ima motor s kojim se vozi i auto koje mu je dala majka na korištenje. On bi htio da može koristiti to vozilo, a JM mu kaže da ne.
Okrivljenica je prigovorila iskazu svjedoka te navela da mu ona u stanu ništa ne brani, da i kad dođe koristi sanitarni čvor, da može kuhati jer mu ona to ne brani, a kako ona spava u dnevnom boravku, a on koristi spavaću sobu ne želi da on gleda televiziju dok je ona u boravku, jer kako je jasno da su im odnosi poremećeni. Okrivljenica je navela da je GM uzeo zlato i vjerojatno prodao, a svjedok je naveo da to nije, jer da ga ona nije vidjela.
4. Mlt. svjedok ŠM, sin okrivljenice, iskazao je da on može reći da je njegov tata GM dolazio u stan u kojem je živio s njima i za koji zna da je i dijelom njegov, a nakon što su se tata i mama rastali ulazio bi u stan, spavao bi u jednoj sobi, koristio bi jednu manju kupaonu, a u boravak nije ulazio. Misli da u boravak nije ulazio zato što se mama preselila u dnevni boravak i tamo ona spava. Njegov tata i mama su se znali svađati, ali on nikada nije čuo mamu da bi rekla tati da ne bi smio ulaziti u neke prostorije ili da ne smije nešto koristiti. Tata je prije znao koristiti još i prošle godine kuhinju međutim sada kad dođe s puta bude samo u sobi i ode van. On doista ne zna ništa o automobilu, zna da mama vozi auto, a i da tata ima drugi auto.
5. Mlt. svjedokinja BM, kćerka okrivljenice, iskazala je da ona zna da su njezin tata i mama rastavljeni još od prošle godine, tata zna dolaziti u stan odnosno prije je dolazio češće i bio je u stanu, a sad u zadnje vrijeme samo dođe i ode u jednu od soba i nakon toga ode, a prošle godine, pa misli da je to tako bilo i u 7. mjesecu, odnosno u ljetnim mjesecima, je znao dolaziti i nešto i skuhati, a kako u stanu imaju dvije kupaone zna da je koristio jednu manju kupaonu.
Na poseban upit suda da li je tata prao suđe kod susjeda i koristio sanitarije kod susjeda, iskazala je da ona to ne zna i nije vidjela. Na poseban upit suda da li zna da je mama branila tati da koristi neke prostorije ili gledanje televizije, navela je da ona to nije ni vidjela ni čula.
6.Sudac je analizirajući iskaze svjedoka sa iskazom okrivljenice zaključio kako nije moguće bez sumnje okrivljenicu proglasiti krivom za ekonomsko nasilje, odnosno da je svom suprugu u kritično vrijeme onemogućila korištenje vlastite imovine.
7.To iz razloga što okrivljenica poriče prekršaj, njezin iskaz je u suprotnosti s iskazom žrtve nasilja, a sud je u potpunosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze njihove maloljetne njihove djece, čiji su iskazi u skladu s iskazom okrivljenice. Sud je zaključio kako je očito da je došlo do poremećenih između bivših supružnika, no i da se očito radi o većem stanu u kojem se na neki način može organizirat suživot, no možda ne na zadovoljavajući način za obje strane. Međutim iz provedenog postupka i iskaza okrivljenice i svjedoka nije moguće nesporno i bez dvojbi zaključiti da bi okrivljenica počinila ekonomsko nasilje, odnosno onemogućavala supruga u korištenju zajedničke imovine na način kako je se tereti optužnim prijedlogom.
8.Stoga sudac smatra da nakon tako provedenog postupka, razmotrivši optužni prijedlog, obranu okrivljenice i iskaze svjedoka, nema dovoljno dokaza da bi okrivljenicu bez sumnje proglasilo krivom za nasilje, a na način kako ga se tereti u optužnom prijedlogu, pa je u skladu s načelom „in dubio pro reo“ okrivljenicu oslobodio od optužbe, na temelju članka 182. stavak 3. Prekršajnog zakona.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj ako se okrivljenica oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija ili kojom se postupak obustavlja, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točka 2. do 5. i točka 7. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Opatiji, 02. rujna 2025.
Sudac
Vesna Kišić ,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom Prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, na adresu Općinskom sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, Maršala Tita 4, Opatija, 51410 Opatija, pozivom na gornji broj.
Dostaviti:
1. Okrivljenici
2. Ovlaštenom tužitelju
3. Pismohrani.
