Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

G 14

48260 Križevci

Zemljišnoknjižni odjel

Broj: P-321/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu rješavajući u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Marijan Fosin, Božica Petak Vujec, Andreja Fosin u Varaždinu protiv tuženika ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima, radi isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 15. srpnja 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a objavljenoj dana 2. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GR iz [adresa] koji glasi:

"Nalaže se tuženiku UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 28.500,00 kn (slovima: dvadesetosamtisuća petstotina kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2019. pa do isplate u skladu s čl. 29. . st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužitelju, a tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Tužitelj SR je dužan tuženiku ĐR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.100,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate novčanog iznosa, navodeći da je dana 20. 2. 2019. s tuženikom sklopio Ugovor o kupoprodaji temeljem čega se tuženik obvezao prodati tužitelju šumska stabla na parcelama čk.br. 820/306, čk.br. 805 i čk.br. 806 u mjestu Podčernece Kalnička Kapela, a on je kao kupac se obvezao na navedenim parcelama ostaviti 10% rastućih stabala, a stabla srušiti o svom trošku. Oni su ugovorili da se prodavatelj, ovdje tuženik obvezuje snositi sve troškove u slučaju bilo kakvog među-imovinskog spora. Tvrdi tužitelj da je sukladno Ugovoru o kupoprodaji tuženiku isplatio ugovorenu cijenu od 32.500,00 kn, a što je tuženik potvrdio potpisom na ugovoru, a isplati navedenog iznosa od strane tužitelja na ruke tuženiku bili su prisutni VR i IR.

1.1. Navodi dalje da je tuženik tužitelju dostavio elaborat sa smjernicama gospodarenja izdan od Ministarstva poljoprivrede 14. 2. 2019. sa doznačenom knjižicom i na licu mjesta pokazao tužitelju sva stabla označena za rušenje, dakle, stabla na kojima su postojale šumarske doznake, a za koje je tuženik tvrdio tužitelju da su u njegovom vlasništvu.

1.2. Tvrdi tužitelj da kada je započeo rušiti stabla u travnju 2019. pojavila se treća osoba BR koji je pozvao policiju i šumarsku inspekciju te tvrdio da su stabla na kojima su postojale šumarske doznake, stabla u njegovom vlasništvu i tužitelju zabranio daljnje rušenje.

1.3. Kako je tužitelju bilo zabranjeno rušenje stabala sukladno ugovoru te koja su na sebi imala šumarsku doznaku, tužitelj je prije podnošenja tužbe pozvao tuženika na vraćanje dijela plaćene kupoprodajne cijene, a za koju si tužitelj nije mogao niti porušiti niti odvesti stabla. Tvrdi da je porušio samo 25 m3 stabala, a što odgovara cijeni od okvirno 4.000,00 kn. Stoga je pozvao na vraćanje iznosa od 28.500,00 kn, razliku do isplaćenih mu 32.500,00 kn što je bila cijena za 114,07 m3 drvne mase. Navedeni iznos 28.500,00 kn tuženik je zadržao, a nije omogućio tužitelju preuzimanje šumskih stabala u toj vrijednosti. U odgovoru na opomenu tvrdi tuženik se očitovao na način da je dozvolio tužitelju rušenje stabala na čk.br. 820/306 i za istu čk.br. da je predao dozvolu za rušenje, a da je na čk.br. 805 i 806 tužitelj samoinicijativno rušio pa on s tim nema nikakve veze. Smatra da takav odgovor nije u skladu sa kupoprodajnim ugovorom koji su sklopili 20. 2. 2019.

1.4. Tužbenim zahtjevom predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 28.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. 5. 2019. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da su tužitelj i tuženik sklopili kupoprodajni ugovor, a pri tom se tužitelj obvezao ostaviti na navedenim parcelama 10% rastućih stabala, a što je propustio te je protuzakonito izvršio tzv. čistu sječu šumske mase, a zbog čega između ostalog nije ni mogao dobiti dozvolu za zakonito izvoženje drvne mase iz šume.

2.1. Ne poriče tuženik da je tužitelju predao elaborat sa smjernicama gospodarenje i to za čk.br. 820/306, dok je za ostale čestice sadržane u Ugovoru tužitelj sam trebao izvaditi dozvolu za sječu. U svakom slučaju tužitelj je izvršio sječu šume protivno elaboratu sa smjernicama gospodarenja i doznačnoj knjižici te je posjekao i ona stabla koja nisu bila označena za sječu.

2.2. Tuženik poriče da bi tužitelju bila zabranjena sječa drvne mase radi pojave treće osoba OR. Naprotiv, ističe tuženik da je tužitelju zabranjena daljnja sječa i odvoženje drvne mase zbog njegovog skrivljenog postupanja i ne pridržavanja smjernica elaborata sa smjernicama gospodarenja i Doznačnoj knjižici, a ne zbog pojave treće osobe.

2.3. Poriče tuženik da bi zbog postupanja ili ne postupanja tuženika tužitelju bilo zabranjeno daljnje korištenje drvne mase. Tužitelj si je sam uzrokovao zabranu daljnjeg rušenja drvne mase i to zbog razloga koji je već naveo. Uslijed ovakvog postupanja tužitelja, tuženiku je nastala i šteta jer je tužitelj izvršio sječu i nedoznačenih stabala, odnosno posjekao je i 10% rastućih stabala. U svakom slučaju ističe kako nije i ne može imati nikakvih gubitaka i to iz razloga što je isti čak i nakon zabrane izvoženja i odvoza drvne mase, a koja je izdana od strane šumske inspekcije, istu drvnu masu ipak izvezao iz šume i zadržao za sebe.

2.4. Tužitelj potražuje od njega novčani iznos koji je on stekao bez osnove. U ovom slučaju nema ni govora o stjecanju bez osnove, jer tuženik nije tužitelju prodao nešto čega on nije ni vlasnik, već drvnu masu iz svoje šume za koju je imao i potrebnu dokumentaciju, dok si je za preostale čestice tužitelj prema dogovoru trebao sam ishoditi dokumentaciju za sječu.

2.5. Smatra tuženik da se ne radi o stjecanju bez osnove, jer je osnova kupoprodajni ugovor drvne mase, a koja je prodana tužitelju, i koju je tužitelj da se pridržavao uputa elaborata sa smjernicama gospodarenja i Doznačnoj knjižici mogao posjeći i zakonito izvesti iz šume. Prema tome sam je skrivio svoj gubitak. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o kupoprodaji /list 6/, elaborat sa smjernicama gospodarenja /list 7-12/, odvjetnička opomena /list 13-14/, odgovor na odvjetničku opomenu /list 15-16/, prijepis posjednog lista /list 7-39/, čita se zapisnik s očevida na licu mjesta u k. o. [katastarska općina] od 24.9.2020. /list 45-46/, skica lica mjesta /list 50-51/, čita se iskaz svjedoka JR, ČR, BR, i CR /list 63-68/, GRP, RR, i VR /list 73-74/, zapisnik državnog inspektorata /list 76-77/, službena zabilješka /list 78/, optužni prijedlog /list 79/, zapisnik državnog inspektorata od 13.5.2019. /list 80/, obavijest o poduzetim mjerama po prijavi list /list 81/, služena zabilješka od 20.5.2019. 82, zapisnik državnog inspektorata od 6.5.2019. /list 83/, a stanke su i dopunski preslušane na glavnoj raspravi 17. srpnja 2025. godine, tužitelj i tuženik koji su još pojasnili bitne elemente vezane za njihovu pogodbu /list 122-125/.

4. Između parničnih stranaka nije sporno da su stranke sklopile kupoprodajni ugovor, a vezano za prodaju šume koja se nalazi na području katastarske općine [katastarska općina]. Nesporno je da je predmet kupoprodaje bila drvna masa, a ne šuma kao cjelina odnosno drvna masa i zemljište. Nadalje je nesporno da je između tužitelja i tuženika došlo do nesporazuma u pogledu drvne mase koja je posječena i količine drva koju je tužitelj odvezao. Na identifikaciji na licu mjesta utvrđeno je da su predmetne nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], a koja je upisana u zkul. [broj ZK uloška] i tuženik je upisan kao vlasnik ovih nekretnina odnosno u posjedovnom listu broj 275 čkbr. [katastarska čestica] šuma Turnišće je površine 3061 m2. Do nesporazuma između njih došlo jer se pojavila treća osoba BR koji je tvrdio da tužitelj sječe u njegovoj šumi, odnosno u šumi njegove tete, a sam je tužitelj obrazložio da je dobro pamtio ime te osobe s obzirom na situaciju u kojoj se našao. Naime, BR je zvao policiju jer da ruši u njegovoj šumi, odnosno u šumi njegove tete, a sjeća se da je na tim stablima bila oznaka pošpricano sprejevima i udareno čekićem od strane Šumarije da se to može rušiti. Kada je došlo do tog problema tvrdi tužitelj, dva tri puta je zvao tuženika koji je rekao da nije kod kuće po saznanju tužitelja stabla koja je on trebao rušiti su bila obilježena sprejem i čekićem, a to je označavao netko od Hrvatskih šuma. Koja će se stabla rušiti označava vlasnik. Isto tako tvrdi tužitelj da je odvezao jedno 4- 5 stabala, a vrijednost tih stabala je bila 4.000,00 kuna. Istovremeno tvrdi da ne zna koliko je tamo bilo stabala koje je kupio jer da to ne može reći.

5. Sada u ovom postupku tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 28.500,00 kuna. Iz tvrdnji samih stranaka proizlazi da je tužitelj isplatio tuženiku na ime tih šumskih stabala 32.500,00 kuna, a sada traži razliku smatrajući da je vrijednost stabala koje je on odvezao 4.000,00 kuna.

6. U tijeku ovog postupka sud je ponovno ocijenio iskaze svjedoka OR, JR, ĆR, ĐRP. Iz iskaza svjedoka OR proizlazi da postoji spor između tuženika, njega i njegove tete DR, a očito je da su i sudskim putem pokušali riješiti te sporove koji sporovi su i dalje očito ostali.

7. U ovom slučaju radi se o dvostrano obveznom ugovoru i to u situaciji kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor jednostranom izjavom, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Članci 360-368 Zakona o obveznim odnosima razrađuju situaciju kada dolazi do raskida ugovora zbog neispunjenja. Tako se razlikuje slučaj kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora i kada ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora. Ovaj slučaj ugovora kojeg su sklopile stranke je dvostrano obvezujući ugovor ali sigurno da ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, te se primjenjuje članak 362. citiranog zakona. Tim člankom propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje.

8. Stranke ovog ugovora nisu ugovarale rok ispunjenja.

9. Stavak 2. čl. 362. citiranog zakona određuje da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren rok naknadni za ispunjenje ugovorne obveze, a stavkom 3. je određeno da ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora.

10. Članak 363. citiranog zakona određuje da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku.

11. Na glavnoj raspravi 15. srpnja 2025. godine tuženik UR saslušan kao stranka prvenstveno ističe da on tužitelju nije branio niti mu brani da ruši stabla koja su prodana.

12. Iz ovakvog postupanja i tužitelja i tuženika očito je da nitko od stranaka tog ugovora nije postupao sukladno načelima savjesnosti i poštenja i to kako kod zasnivanja ovog kupoprodajnog ugovora tako i u tijeku trajanja kupoprodajnog ugovora i na kraju kada već dolazi do njihovih nesuglasica koje bi bile razlog da dolazi do raskida ugovora zbog ispunjenja odredbi od čl. 360. do članka 368. Zakona o obveznim odnosima.

13. Iskazi samih stranaka i to tužitelja preslušanog na raspravi 9. studenog 2023. te dopunski saslušanog 15. srpnja 2025., kao i iskazi tuženika koje je dao na ročištu 9. studenog 2023. godine i na ročištu 15. srpnja 2025. su kontradiktorni sami sebi, te uopće nije jasno na koji način su oni pristupili sklapanju takvog ugovora. Jedino je nesporno da je predmet ugovora bila drvna masa, a ne šuma kao cjelina zemljište i drvna masa. Kod označavanja stabala koje je trebalo rušiti bio je prisutan i zaposlenik Hrvatskih šuma no sigurno je da su upravo tužitelj i tuženik morali odrediti koja stabla tuženi prodaje tužitelju. Njihova obrazloženja u tom pravcu potpuno su neuvjerljiva i u suprotnosti sa vrstom sklapanja ugovora. Ukoliko se prodaje drvna masa moraju biti točno određeni elementi što je sadržaj kupoprodaje odnosno koja su stabla u šumi tuženika i koja su predmet prodaje. Istovremeno iz iskaza BR proizlazi da je i tuženik sam u sporovima sa susjednim vlasnicima parcela do njegove šume pa je onda jedan i drugi stranaka trebali pristupiti strogom definiranju koja stavlja se u prodaju i u čijoj šumi se ista stabla nalaze.

14. U toku trajanja tog ugovornog odnosa stranke isto nisu pristupile dogovoru, a i kada je već bilo jasno da je došlo do pretpostavki za raskid ugovora stranke nisu niti pokušale mirnim putem riješiti ovaj spor. Naime, tužitelj je odvezao po njegovoj tvrdnji određenu količinu stabala, a po njegovom iz šume tuženika, no koja je vrijednost tih stabala bez da je dao stručnoj osobi da procjeni vrijednost stabala pa da bi mogao tražiti od tuženika naknadu štete ili povrat uplaćenog na ime kupoprodaje. Činjenica koju ne osporava niti tužitelj niti tuženik da je tužitelj platio cijenu za pogođene stabla u iznosu od 32.500,00 kuna.

15. Prema čl. 368. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da je raskidom ugovora došlo do situacije kada obje strane imaju obvezu naknadu štete. Ako jedna strana ispunjava ugovor potpuno ii djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. To bi značilo da tužitelj ima pravo na povrat onoga što je dao na ime kupovnine prodajne cijene sa zateznom kamatom tekućim od dana kada je tuženik primio isplatu te pored toga još i pravo na naknadu štete, a što proizlazi iz odredbi Zakona o obveznim dfnso9am i to čl. 445-448.

16. Tužitelj i tuženik nisu se ništa dogovorili u pogledu raskida ugovora pa se u ovoj situaciji primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje su za stranke obvezujuće ukoliko stranke nisu postigle drugačiji dogovor. Da bi se odlučilo o visini tužbenog zahtjeva i njegovoj osnovanosti i tužitelj i tuženik trebali su predložiti i dokaze u tom pravcu da se utvrdi kolika je vrijednost drva koju je tužitelj odvezao. Pored toga stranke nisu raščistile situaciju u pogledu odvoženja ostalih stabala koja su neposjećena bila u šumi tuženika. Dapače tuženik tvrdi da on dopušta da si tužitelj odveze drvo koje mu je prodao iz njegove šume. No, kako je došlo do spora s obzirom da se pojavila treća osoba BR koji je tvrdio da je sječa vršena u njegovoj šumi i šumi njegove tete. Sve ovo dodatno otežava cjelokupnu situaciju vezano za njihove pogodbe i dogovore no ocjenjujući sve provede dokaze, sud je utvrdio da tužitelj nije u ovom postupku dokazao niti osnovu svojeg potraživanja prema tuženiku niti njegovu visinu, a niti tuženik nije dokazao svoje tvrdnje u pogledu navod da on tužitelju dopušta i sada da si odveze drvo iz njegove šume.

17. Ocjenjujući sve provede dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan kako u pogledu osnove potraživanja i pretpostavki takovih tražbina tako niti u pogledu visine toga potraživanja s obzirom da je ugovor djelomično ispunjen tako što je tužitelj nekoliko stabala odvezao no koja je vrijednost tih stabala nije utvrđeno pa je stoga cijeli tužbeni zahtjev valjalo odbiti i riješiti kao u izreci.

18. Isti mjernički vještak Štefica Tukša izradila je skicu lica mjesta (list 50-51) za predmetne nekretnine, odnosno čestice navedene u Ugovoru o kupoprodaji.

19. Iz iskaza svjedoka BR (list 65-66) proizlazi da između njega i tuženika postoji spor u pogledu šuma koje se nalaze na tom području, da se vodio postupak utvrđivanja vlasništva, a da je na jednom dijelu čestice i suvlasnik teta od GRPĆ. Naime, na čk.br. 820/306 i 805 je bilo više sječa, a zadnja je bila 2012. , a to mu je poznato jer je i sam u tome sudjelovao. Kada je tu sjekao nikakve reakcije nije bilo od strane tuženika u smislu zabranjivanja i podnošenja tužbe. Tuženik je također rušio na tim česticama, ali samo u dijelovima koji su bili u njegovom vlasništvu. Tvrdi ovaj svjedok da je 1994. tuženik rekao njegovoj teti DR da si ona svoj dio odmjeri, a tada je ona to dala odmjeriti, a on je to osporio. Tvrdi svjedok da je tuženik 2015. pokrenuo zk. ispravni postupak za jednu i drugu česticu, ali su to osporili pa se nije uknjižio. Poznato mu je da se kasnije uknjižio na čk.br. 820/306, a to je on naslijedio iza ujaka, makar je ujak bio to prodao njegovoj teti. Teta je pokrenula i parnični postupak protiv Republike Hrvatske za čk.br. 805, a proširiti će i za 820/306. Napomenuo je svjedok da je njegova teta podnosila kaznenu prijavu i protiv RR i protiv UR i nije dobila nikakvu odluku.

20. Svjedokinja JR u svom iskazu (63-64) obrazlaže okolnosti sastava Ugovora o kupoprodaji. To zna jer je supruga tuženika. Tako tvrdi da kada je ugovor bio napisan tužitelj i tuženik su došli do auta, a namjera je supruga bila prodaja stabala na čk.br. 820/306. Za čk.br. 805 dogovorio je da će suprug izvaditi za tu šumu doznaku za sječu i da će to kasnije prodati tužitelju. Čestica 806 koja je ušla u ugovor bila im je sumnjiva i nepoznata. Tužitelj je rušio ono što je doznačeno i što je navedeno u doznačnoj knjižici. Ona je tužitelju osobno i predala papire, a ne zna okolnosti kad se šuma rušila. Šumarska inspektorica zabranila je daljnju sječu jer je on potpuno porušio stabla na čk.br. 805, a za koja stabla uopće nije postojala doznaka.

21. Svjedok LR tvrdi da je kao ing. šumarstva vršio doznaku šumskih stabala, a na zahtjev tuženika i prema njegovom pokazivanju. Njemu je kao zaposleniku Hrvatskih šuma poznat postupak u takvim situacijama, a takav je da vlasnik šume kada zatraži doznaku sječe sam pokaže međe, jer oni nisu dužni tražiti da bude prisutan geodet i da pokaže međe, već svu odgovornost snosi onaj koji je tražio doznaku. Sjeća se da je bilo problema, jer je posječeno više stabala nego što je doznačeno, a tko je posjekao ne zna, no o tome je obaviještena šumarska inspektorica.

22. Svjedokinja ĐRP tvrdi da je bila obaviještena od aktivista Zelene akcije 3. travnja 2019. da netko vrši čistu sječu šume na čk.br. 805 i 820/306 u k.o.G. Rijeka te da nema dozvolu za sječu, odnosno da ne postoji doznaka te je izašla kao šumarska inspektorica na teren, a prethodno je kontaktirala i tužitelja i tuženika, a oni su joj pokazali jednu česticu za koju su obojica tvrdili da se radi o čk.br. 820/306. Tu je posječeno 6 stabala bez doznake, a konstatirala je i koliko je tužitelj posjekao s doznakom stabala. Tom prilikom joj je tuženik rekao da je tužitelj posjekao i neka stabla na čk.br. 820/306. U zapisniku ona nije točno evidentirala broj posječenih stabala od strane RR jer je to bilo nemoguće utvrditi, jer su i tužitelj i tuženik tvrdili da sva ta stabla nije posjekao RR, nego su neka posjekli BR i TR. Objasnila im je da treba poništiti doznaku sječe, a poništio ju je PR, jer je on tu dozvolu i izdao. Svjedokinja je objasnila da je doznaka poništena, jer ista nije bila u skladu s programom gospodarenja Kalnička Kapela- Gornja Rijeka, odnosno doznačeno je više stabala nego što je trebalo biti prema programu.

23. Svjedoci IR, VR i FR imaju saznanja da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor, da su dogovarali o kupoprodaji stabala u šumi, no oni ne znaju nikakve detalje o tome što je stvarno posječeno i tko je od njih poštivao ugovorne odredbe, a tko ne.

24. No, očito je da su u ovom postupku sastavljajući ugovor i tužitelj i tuženik postupali nesavjesno, jer nisu stvarno provjerili stanje na terenu niti su naveli sve podatke u ugovor koji su bili potrebni da bi se takav ugovor mogao i ispuniti. Tužitelj je očito tuženiku isplatio određeni novčani iznos za stabla u njegovoj šumi, a da pri tom niti tužitelj niti tuženik nisu precizno znali u kojem dijelu šume je stvarno vlasnik tuženik.

25. Nesporno je da su oni sklopili kupoprodajni ugovor, da je tužitelj tuženiku isplatio određeni novčani iznos za drvnu masku koju je prodao, no tužitelj niti nije dokazao koliko je stabala stvarno posjekao u šumi tuženika, koliko je stabala odvezao, a očito je i da se nije držao dogovora iz ugovora da 10% stabala ostane samorastućih, što je očito potrebno za obnovu šume. Tužitelj se nije držao nikakovog elaborata sa smjernicama gospodarenja, a tuženik je predao taj elaborat u odnosu na čk.br. 820/306. Za ostale čestice prema dogovoru tužitelj je sam trebao izvaditi dozvole za sječu. Kako se tužitelj nije držao niti pravila o sječi vezano za elaborat sa smjernicama gospodarenja i sa doznačnom knjižicom, već je sjekao drva i izvan drva koje je bilo u doznačnoj knjižici, a što je šumarska inspektorica ĐRP utvrdila, tako da je i LR koji je vršio doznaku šumskih stabala sve to morao poništiti, jer je očito u postupanju tužitelja prilikom te sječe došlo do samovoljnog rušenja, odnosno isti se nije držao niti doznake za šumska stabla niti elaborata o gospodarenju i doznačne knjižice, u takvom njegovom postupanju došlo je i do radnji koje su imale obilježja kaznenog djela, a prema tvrdnji inspektorice koja je podnijela optužni prijedlog radi sječe bez doznake i prijevoza bez popratnice za što je tužitelj i proglašen krivim.

26. Sada u ovom postupku tužitelj traži povrat plaćenog iznosa tuženiku za prodanu šumu, no tužitelj ničim nije dokazao niti koliko je stabala koja su u vlasništvu tuženika, porušio i prodao, kolika je njihova vrijednost, a da bi ovdje mogao tražiti isplatu povrata više isplaćenog za prodanu drvnu masu.

27. Ocjenjujući sve provedene dokaze sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao niti osnov niti visinu svojeg tužbenog zahtjeva tako da je cijeli tužbeni zahtjev odbijen. Očito je da niti tužitelj niti tuženik sklapajući kupoprodajni ugovor nisu postupali svjesno niti s poštenjem, jer se nisu držali osnovnih načela Zakona o obveznim odnosima koji u čl. 4. propisuje da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

28. No, već kod definiranja predmeta kupoprodaje, odnosno drvne mase niti tužitelj niti tuženik nisu precizirali u kojem dijelu šume je drvna masa koje je vlasnik tuženik, koje su to čestice, jer očito neke čestice su u izvanknjižnom vlasništvu neke u suvlasništvu pa i sam tuženik kada je sklapao taj ugovor nije se držao načela savjesnosti. Isto tako nisu postupali niti sukladno čl. 5. istog Zakona koji propisuje da sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Svaka ugovorna strana dužna je ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje što je načelo iz čl. 9. Zakona.

29. Tužitelj i tuženik kod ispunjenja svojih obveza nisu dogovorili precizno što je predmet kupoprodaje i koja je cijena, a niti su poslije utvrdili koliko je doista tužitelj posjekao drvne mase u šumi koja bi pripadala i nesporno bila vlasništvo tuženika. Tuženik sada tvrdi da tužitelj nije posjekao sva stabla za koja postoji doznaka i koja se nalaze u njegovoj šumi. Ove činjenice u tijeku ovog postupka nisu razjašnjene iz razloga što tužitelj nije niti predlagao dokaze u tom pogledu da bi se točno utvrdilo koliko je on drvne mase iz šume tuženika odvezao pa da bi se mogli usporediti iznosi koje bi eventualno tuženik bio dužan vratiti tužitelju, a pitanje je i osnovanosti ovakvog potraživanja tužitelja prema tuženiku, s obzirom da se tužitelj nije držao osnovnih pravila kod sječe stabala, odnosno sjekao je stabla i za koje nije imao dozvolu za sječu i odvoz pa na taj način su stranke postupale krajnje nesavjesno.

30. Ocjenjujući sve provedene dokaze, a u smislu čl. 8. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na osnovna načela obveznog prava koja su propisana u čl. 2-11. Zakona o obveznim odnosima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i isti je u cijelosti odbijen.

31. Odluka o troškovima donesena je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku , a isti se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, sastav podneska od 12.3. 020. 200.00 eura, podneska od 27.5.2020. iznos od 200,00 eura, podneska od 8.9.2020. iznos od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 15. 9. 2020. iznos od 200,00 eura, zastupanje na očevidu 24.9.2020. iznos od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 14.10.2020. iznos od 200,00 eura, sastav podneska od 29. 8. 2023. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 12.9.2023. iznos od 200,00 eura, i na ročištu 9.11.2023. iznos od 200,00 eura, ročište za 15.7.2025. iznos od 200,00 eura, ročište za objavu presude 2.9.2025. iznos od 100,00 eura, što je sveukupno 2.400,00 eura, a PDV od 25% na taj iznos 600,00 eura, zatim za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu 100,00 eura, odnosno sveukupno 3.100,00 eura, a koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

32. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 2. rujna 2025.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).