Poslovni broj: P-2854/2023-33
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice II, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice punomoćnice tuženika ŠI, odvjetničke vježbenice, 2. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.492,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 47,02 EUR od 26. lipnja 2009.,
- na iznos od 47,19 EUR od 26. srpnja 2009.,
- na iznos od 47,16 EUR od 26. kolovoza 2009.,
- na iznos od 46,89 EUR od 26. rujna 2009.,
- na iznos od 46,48 EUR od 26. listopada 2009.,
- na iznos od 46,96 EUR od 26. studenog 2009.,
- na iznos od 46,78 EUR od 26. prosinca 2009.,
- na iznos od 46,76 EUR od 26. siječnja 2010.,
- na iznos od 46,62 EUR od 26. veljače 2010.,
- na iznos od 46,39 EUR od 26. ožujka 2010.,
- na iznos od 46,30 EUR od 26. travnja 2010.,
- na iznos od 46,32 EUR od 26. svibnja 2010.,
- na iznos od 45,81 EUR od 26. lipnja 2010.,
- na iznos od 46,06 EUR od 26. srpnja 2010.,
- na iznos od 46,22 EUR od 26. kolovoza 2010.,
- na iznos od 46,22 EUR od 26. rujna 2010.,
- na iznos od 46,45 EUR od 26. listopada 2010.,
- na iznos od 46,85 EUR od 26. studenog 2010.,
- na iznos od 46,69 EUR od 26. prosinca 2010.,
- na iznos od 46,68 EUR od 26. siječnja 2011.,
- na iznos od 46,74 EUR od 26. veljače 2011.,
- na iznos od 46,46 EUR od 26. ožujka 2011.,
- na iznos od 46,25 EUR od 26. travnja 2011.,
- na iznos od 46,64 EUR od 26. svibnja 2011.,
- na iznos od 46,24 EUR od 26. lipnja 2011.,
- na iznos od 46,69 EUR od 26. srpnja 2011.,
- na iznos od 46,63 EUR od 26. kolovoza 2011.,
- na iznos od 46,69 EUR od 26. rujna 2011.,
- na iznos od 46,61 EUR od 26. listopada 2011.,
- na iznos od 46,61 EUR od 26. studenog 2011.,
- na iznos od 46,68 EUR od 26. prosinca 2011.,
- na iznos od 46,96 EUR od 1. veljače 2012.,
- na iznos od 46,95 EUR od 27. veljače 2012.,
- na iznos od 46,55 EUR od 26. ožujka 2012.,
- na iznos od 46,47 EUR od 26. travnja 2012.,
- na iznos od 46,65 EUR od 28. svibnja 2012.,
- na iznos od 46,39 EUR od 26. lipnja 2012.,
- na iznos od 46,03 EUR od 26. srpnja 2012.,
- na iznos od 45,95 EUR od 26. kolovoza 2012.,
- na iznos od 45,35 EUR od 26. rujna 2012.,
- na iznos od 46,16 EUR od 26. listopada 2012.,
- na iznos od 46,12 EUR od 26. studenog 2012.,
- na iznos od 45,94 EUR od 26. prosinca 2012.,
- na iznos od 46,08 EUR od 26. siječnja 2013.,
- na iznos od 46,05 EUR od 26. veljače 2013.,
- na iznos od 46,01 EUR od 26. ožujka 2013.,
- na iznos od 45,98 EUR od 26. travnja 2013.,
- na iznos od 45,72 EUR od 27. svibnja 2013.,
- na iznos od 45,06 EUR od 26. lipnja 2013.,
- na iznos od 45,07 EUR od 26. srpnja 2013.,
- na iznos od 45,29 EUR od 26. kolovoza 2013.,
- na iznos od 45,65 EUR od 26. rujna 2013.,
- na iznos od 45,62 EUR od 26. listopada 2013.,
- na iznos od 54,22 EUR od 9. prosinca 2013.,
- na iznos od 54,06 EUR od 24. prosinca 2013.,
- na iznos od 53,86 EUR od 16. siječnja 2014.,
- na iznos od 54,00 EUR od 18. veljače 2014.,
- na iznos od 53,93 EUR od 21. ožujka 2014.,
- na iznos od 53,54 EUR od 25. travnja 2014.,
- na iznos od 53,22 EUR od 27. svibnja 2014.,
- na iznos od 53,00 EUR od 26. lipnja 2014.,
- na iznos od 53,21 EUR od 27. srpnja 2014.,
- na iznos od 53,12 EUR od 27. kolovoza 2014.,
- na iznos od 51,64 EUR od 23. rujna 2014.,
- na iznos od 51,87 EUR od 27. listopada 2014.,
- na iznos od 51,75 EUR od 27. studenog 2014.,
- na iznos od 51,57 EUR od 23. prosinca 2014.,
- na iznos od 51,72 EUR od 26. siječnja 2015.,
- na iznos od 51,57 EUR od 26. veljače 2015.,
- na iznos od 45,03 EUR od 23. ožujka 2015.,
- na iznos od 44,66 EUR od 27. travnja 2015.,
- na iznos od 44,17 EUR od 26. svibnja 2015.,
- na iznos od 44,29 EUR od 25. lipnja 2015.,
- na iznos od 44,21 EUR od 26. srpnja 2015.,
- na iznos od 43,92 EUR od 24. kolovoza 2015.,
- na iznos od 39,13 EUR od 26. rujna 2015.,
- na iznos od 39,01 EUR od 26. listopada 2015.,
- na iznos od 38,95 EUR od 26. studenog 2015.,
- na iznos od 38,92 EUR od 24. prosinca 2015.,
- na iznos od 38,94 EUR od 26. siječnja 2016.,
- na iznos od 38,60 EUR od 26. veljače 2016.,
- na iznos od 34,31 EUR od 21. ožujka 2016.,
- na iznos od 33,98 EUR od 26. travnja 2016.,
- na iznos od 33,93 EUR od 24. svibnja 2016.,
- na iznos od 33,95 EUR od 22. lipnja 2016.,
- na iznos od 33,68 EUR od 26. srpnja 2016.,
- na iznos od 33,60 EUR od 25. kolovoza 2016.,
- na iznos od 27,91 EUR od 25. rujna 2016.,
- na iznos od 27,84 EUR od 26. listopada 2016.,
- na iznos od 27,88 EUR od 03. prosinca 2016.,
- na iznos od 27,77 EUR od 26. prosinca 2016.,
- na iznos od 27,55 EUR od 26. siječnja 2017.,
- na iznos od 27,22 EUR od 25. veljače 2017.,
- na iznos od 25,45 EUR od 22. ožujka 2017.,
- na iznos od 25,53 EUR od 24. travnja 2017.,
- na iznos od 25,39 EUR od 22. svibnja 2017.,
- na iznos od 25,21 EUR od 26. lipnja 2017.,
- na iznos od 25,11 EUR od 25. srpnja 2017.,
- na iznos od 25,01 EUR od 26. kolovoza 2017.,
- na iznos od 23,25 EUR od 27. rujna 2017.,
- na iznos od 23,21 EUR od 23. listopada 2017.,
- na iznos od 23,31 EUR od 26. studenog 2017.,
- na iznos od 23,16 EUR od 27. prosinca 2017.,
- na iznos od 22,70 EUR od 28. siječnja 2018.,
- na iznos od 22,68 EUR od 03. ožujka 2018.,
- na iznos od 22,55 EUR od 26. ožujka 2018.,
- na iznos od 2,37 EUR od 29. ožujka 2018.,
- na iznos od 5,01 EUR od 26. travnja 2018.,
- na iznos od 0,39 EUR od 26. svibnja 2018.,
- na iznos od 0,04 EUR od 30. svibnja 2018.,
do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.158,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 21. travnja 2024. navodi da je 24. srpnja 2007. s prednikom tuženika Međimurskom bankom d.d. sklopila Ugovor o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj: 33-057-01169-1 na temelju kojeg joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 59.400,00 EUR obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Odredbama sadržanim u članku 4. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da je tužiteljica tuženiku dužna platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a da je ugovorena početna kamatna stopa od 4,79 %. Nadalje, tužiteljica navodi kako je tuženik dalje, protivno odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, a radi čega da je tužiteljica plaćala povećane iznose anuiteta od početno ugovorenih, čime da je tuženik bez osnove stekao iznose koji predstavljaju razliku između početno ugovorenih anuiteta i naknadno određenih jednostranom voljom tuženika. Tužiteljica ističe da ako bi se odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju sa fizičkim i pravnim osobama, tumačila na način da je tuženik mogao, sukladno svojim Odlukama, jednostrano mijenjati kamatnu stopu, da je u tom slučaju tuženik tužiteljici, kao potrošaču, nametnuo nerazumljivu ugovornu odredbu o kojoj ovisi visina tužiteljičine obveze, što uzrokuje znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, i to suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Koristeći takvu nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo je ništetna, a sve što je tuženik stekao na temelju ništetne odredbe, stekao je bez osnove pa je stoga i radi navedenih razloga dužan tužiteljici isplatiti utuženi iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužiteljica tako potražuje isplatu ukupnog iznosa od 4.515,54 EUR / 34.022,29 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 45,48 EUR / 342,70 kuna od 26.6.2009. do isplate, na iznos od 45,67 EUR / 344,11 kuna od 26.7.2009. do isplate, na iznos od 45,64 EUR / 343,88 kuna od 26.8.2009. do isplate, na iznos od 45,42 EUR / 342,23 kuna od 26.9.2009. do isplate, na iznos od 45,11 EUR / 339,88 kuna od 26.10.2009. do isplate, na iznos od 45,64 EUR / 343,88 kuna od 26.11.2009. do isplate, na iznos od 45,55 EUR / 343,17 kuna od 26.12.2009. do isplate, na iznos od 45,52 EUR / 342,94 kuna od 26.1.2010. do isplate, na iznos od 45,45 EUR / 342,47 kuna od 26.2.2010. do isplate, na iznos od 45,30 EUR / 341,29 kuna od 26.3.2010. do isplate, na iznos od 45,27 EUR / 341,06 kuna od 26.4.2010. do isplate, na iznos od 45,36 EUR / 341,76 kuna od 26.5.2010. do isplate, na iznos od 44,86 EUR / 338,00 kuna od 26.6.2010. do isplate, na iznos od 45,17 EUR / 340,35 kuna od 26.7.2010. do isplate, na iznos od 45,36 EUR / 341,76 kuna od 26.8.2010. do isplate, na iznos od 45,45 EUR / 342,47 kuna od 26.9.2010. do isplate, na iznos od 45,77 EUR / 344,82 kuna od 26.10.2010. do isplate, na iznos od 46,17 EUR / 347,87 kuna od 26.11.2010. do isplate, na iznos od 46,05 EUR / 346,93 kuna od 26.12.2010. do isplate, na iznos od 46,17 EUR / 347,87 kuna od 26.1.2011. do isplate, na iznos od 46,26 EUR / 348,58 kuna od 26.2.2011. do isplate, na iznos od 46,05 EUR / 346,93 kuna od 26.3.2011. do isplate, na iznos od 45,86 EUR / 345,52 kuna od 26.4.2011. do isplate, na iznos od 46,36 EUR / 349,28 kuna od 26.5.2011. do isplate, na iznos od 45,98 EUR / 346,46 kuna od 26.6.2011. do isplate, na iznos od 46,48 EUR / 350,22 kuna od 26.7.2011. do isplate, na iznos od 46,61 EUR / 351,16 kuna od 26.8.2011. do isplate, na iznos od 46,67 EUR / 351,63 kuna od 26.9.2011. do isplate, na iznos od 46,67 EUR / 351,63 kuna od 26.10.2011. do isplate, na iznos od 46,70 EUR / 351,87 kuna od 26.11.2011. do isplate, na iznos od 46,86 EUR / 353,05 kuna od 26.12.2011. do isplate, na iznos od 47,23 EUR / 355,87 kuna od 1.2.2012. do isplate, na iznos od 47,26 EUR / 356,10 kuna od 27.2.2012. do isplate, na iznos od 46,92 EUR / 353,52 kuna od 26.3.2012. do isplate, na iznos od 46,98 EUR / 353,99 kuna od 26.4.2012. do isplate, na iznos od 47,23 EUR / 355,87 kuna od 28.5.2012. do isplate, na iznos od 46,95 EUR / 353,75 kuna od 26.6.2012. do isplate, na iznos od 46,76 EUR / 352,34 kuna od 26.7.2012. do isplate, na iznos od 46,67 EUR / 351,63 kuna od 26.8.2012. do isplate, na iznos od 46,36 EUR / 349,28 kuna od 26.9.2012. do isplate, na iznos od 47,08 EUR / 354,69 kuna od 26.10.2012. do isplate, na iznos od 47,11 EUR / 354,93 kuna od 26.11.2012. do isplate, na iznos od 47,04 EUR / 354,46 kuna od 26.12.2012. do isplate, na iznos od 47,26 EUR / 356,10 kuna od 26.1.2013. do isplate, na iznos od 47,32 EUR / 356,57 kuna od 26.2.2013. do isplate, na iznos od 47,36 EUR / 356,81 kuna od 26.3.2013. do isplate, na iznos od 47,42 EUR / 357,28 kuna od 26.4.2013. do isplate, na iznos od 47,23 EUR / 355,87 kuna od 27.5.2013. do isplate, na iznos od 46,73 EUR / 352,10 kuna od 26.7.2013. do isplate, na iznos od 47,04 EUR / 354,46 kuna od 26.8.2013. do isplate, na iznos od 47,51 EUR / 357,98 kuna od 26.9.2013. do isplate, na iznos od 47,57 EUR / 358,45 kuna od 26.10.2013. do isplate, na iznos od 47,67 EUR / 359,16 kuna od 26.11.2013. do isplate, na iznos od 49,06 EUR / 369,62 kuna od 9.12.2013. do isplate, na iznos od 49,03 EUR / 369,38 kuna od 26.12.2013. do isplate, na iznos od 49,06 EUR / 369,62 kuna od 26.1.2014. do isplate, na iznos od 49,22 EUR / 370,83 kuna od 26.2.2014. do isplate, na iznos od 49,19 EUR / 370,59 kuna od 26.3.2014. do isplate, na iznos od 48,90 EUR / 368,41 kuna od 26.4.2014. do isplate, na iznos od 48,74 EUR / 367,20 kuna od 27.5.2014. do isplate, na iznos od 48,93 EUR / 368,66 kuna od 27.7.2014. do isplate, na iznos od 48,96 EUR / 368,90 kuna od 27.8.2014. do isplate, na iznos od 48,93 EUR / 368,66 kuna od 23.9.2014. do isplate, na iznos od 47,73 EUR / 359,59 kuna od 26.9.2014. do isplate, na iznos od 48,04 EUR / 361,95 kuna od 27.10.2014. do isplate, na iznos od 48,04 EUR / 361,95 kuna od 27.11.2014. do isplate, na iznos od 47,94 EUR / 361,24 kuna od 26.12.2014. do isplate, na iznos od 48,23 EUR / 363,36 kuna od 26.1.2015. do isplate, na iznos od 47,88 EUR / 360,77 kuna od 23.3.2015. do isplate, na iznos od 42,05 EUR / 316,84 kuna od 27.4.2015. do isplate, na iznos od 41,69 EUR / 314,13 kuna od 26.5.2015. do isplate, na iznos od 41,91 EUR / 315,80 kuna od 25.6.2015. do isplate, na iznos od 41,91 EUR / 315,80 kuna od 26.6.2015. do isplate, na iznos od 41,94 EUR / 316,01 kuna od 26.7.2015. do isplate, na iznos od 41,80 EUR / 314,97 kuna od 26.8.2015. do isplate, na iznos od 37,48 EUR / 282,43 kuna od 26.9.2015. do isplate, na iznos od 37,46 EUR / 282,24 kuna od 26.10.2015. do isplate, na iznos od 37,51 EUR / 282,62 kuna od 26.11.2015. do isplate, na iznos od 37,58 EUR / 283,17 kuna od 26.12.2015. do isplate, na iznos od 37,71 EUR / 284,10 kuna od 26.1.2016. do isplate, na iznos od 37,02 EUR / 278,91 kuna od 21.3.2016. do isplate, na iznos od 33,59 EUR / 253,10 kuna od 26.3.2016. do isplate, na iznos od 33,35 EUR / 251,25 kuna od 26.4.2016. do isplate, na iznos od 33,39 EUR / 251,59 kuna od 26.5.2016. do isplate, na iznos od 33,53 EUR / 252,60 kuna od 26.6.2016. do isplate, na iznos od 33,35 EUR / 251,25 kuna od 26.7.2016. do isplate, na iznos od 33,37 EUR / 251,42 kuna od 26.8.2016. do isplate, na iznos od 28,16 EUR / 212,18 kuna od 26.9.2016. do isplate, na iznos od 28,18 EUR / 212,32 kuna od 26.10.2016. do isplate, na iznos od 28,31 EUR / 213,31 kuna od 3.12.2016. do isplate, na iznos od 28,29 EUR / 213,17 kuna od 26.12.2016. do isplate, na iznos od 28,16 EUR / 212,18 kuna od 26.1.2017. do isplate, na iznos od 27,91 EUR / 210,27 kuna od 26.2.2017. do isplate, na iznos od 26,38 EUR / 198,73 kuna od 26.3.2017. do isplate, na iznos od 26,51 EUR / 199,72 kuna od 26.4.2017. do isplate, na iznos od 26,42 EUR / 199,05 kuna od 26.5.2017. do isplate, na iznos od 26,37 EUR / 198,65 kuna od 26.6.2017. do isplate, na iznos od 26,35 EUR / 198,51 kuna od 26.7.2017. do isplate, na iznos od 26,63 EUR / 200,66 kuna od 27.9.2017. do isplate, na iznos od 24,84 EUR / 187,17 kuna od 23.10.2017. do isplate, na iznos od 24,87 EUR / 187,42 kuna od 26.10.2017. do isplate, na iznos od 24,97 EUR / 188,17 kuna od 27.12.2017. do isplate, na iznos od 24,58 EUR / 185,18 kuna od 28.1.2018. do isplate, na iznos od 24,66 EUR / 185,80 kuna od 3.3.2018. do isplate, na iznos od 24,66 EUR / 185,80 kuna od 3.3.2018. do isplate, na iznos od 24,63 EUR / 185,55 kuna od 26.3.2018. do isplate, na iznos od 15,77 EUR / 118,79 kuna od 26.4.2018. do isplate, na iznos od 17,20 EUR / 129,62 kuna od 26.5.2018. do isplate te na iznos od 69,56 EUR / 524,10 kuna od 30.5.2018. do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Tijekom postupka detaljno se očituje na navode tuženika. Nakon provedenog financijskog vještačenja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4. srpnja 2024. (s obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 4.492,28 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Ističe prigovor zastare. Tuženik u bitnom smatra da je kamatnu stopu mijenjao u skladu sa Odlukom banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, kako je to ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu te sukladno važećoj zakonskoj regulativi. Tvrdi da je upravo radi udovoljavanja zakonskim obvezama sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju uskladio visinu kamatnih stopa te se isto tako zakonska obveza primjenjuje na predmetni ugovor o kreditu. Ističe da je tužiteljica po promijenjenim kamatnim stopama dugi niz godina plaćala anuitete kredita, čime je upravo takav odnos među strankama konzumiran i prihvaćen. Također, tuženik ističe kako je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, a ne fiksnu kamatnu stopu. Nadalje, navodi kako tužiteljica nema status potrošača, da se stoga na istu ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača te radi navedenog ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
3. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 8-29 spisa), Plan otplate (listovi 30-39 spisa), Ugovor o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 33-057-01169-1 od 24. srpnja 2007. (listovi 42-47 spisa), dopis tužitelja od 17. siječnja 2015. (list 48 spisa), dopis tužitelja od 15. siječnja 2016. (list 49 spisa), dopis tužitelja od 15. srpnja 2016. (list 50 spisa), dopis tužitelja od 16. siječnja 2017. (list 51 spisa), dopis prednika tužitelja (list 52 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 01.12.2022 (listovi 54-57 spisa), knjigovodstvenu karticu (listovi 58-75 spisa), Plan otplate (listovi 123-126 spisa), I. (prvi) dodatak ugovoru o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 33-057-01169-1 od 5. travnja 2018. (listovi 127-130 spisa), Plan otplate (listovi 131-139 spisa), dopis RH, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostava Čakovec, Klasa: 410-01/25-01/346, URBROJ: 513-07-20-01- 25-2 od 19. ožujka 2025. (list 214 spisa), Ugovor o najmu stana od 1. rujna 2024. (listovi 215-220 spisa), Ugovor o najmu stana od 16. veljače 2024. (listovi 221-224 spisa), Izjavu od 21. ožujka 2024. (list 225 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za područje ekonomije, grane financije, računovodstvo i bankarstvo UIĐ iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. (listovi 140- 168 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 211 spisa).
4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka NI, RI i EI, budući da je tuženik povukao taj dokazni prijedlog na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. ožujka 2025. Osim toga, ovaj sud smatra da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i bez saslušanja navedenih svjedoka.
5. Među strankama nije sporno da je tuženik pravni slijednik Međimurske banke d.d. s kojim je, kao kreditorom, tužiteljica kao korisnica kredita, sklopila predmetni Ugovor o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj: 33-057-01169-1 24. srpnja 2007. u kunskoj protuvrijednosti od 59.400,00 EUR po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita te da je namjena kredita bila kupnja stana.
6. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, je li tuženik mijenjao ugovorenu kamatnu stopu sukladno odredbama predmetnog ugovora o kreditu i zakonskoj regulativi, je li ništetna odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini u dijelu u kojoj se određuje da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke (tuženika) te je li na strani tuženika zbog povećanja kamatne stope došlo do stjecanja bez osnove i ima li tužiteljica status potrošača, kao i je li nastupila zastara.
7. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu, utvrđeno je da je u čl. 4. istog ugovorena redovna promjenjiva godišnja kamatna stopa koja u momentu sklapanja Ugovora iznosi 5,70%, a da tužiteljica kao Korisnik kredita ima pravo na akcijsku kamatnu stopu na dan sklapanja Ugovora, koja je promjenjiva i 16% niža od navedene kamatne stope. Dakle, iz odredbe čl. 4. predmetnog Ugovora vidljivo je da se u trenutku zaključenja Ugovora, ugovorena kamatna stopa sastojala od varijabilnog (promjenjivog) dijela kamatne stope. Međutim, stav je ovog suda da se radi o odredbi po kojoj, nakon zaključenja ugovora, tuženik može jednostrano promijeniti redovnu kamatnu stopu.
8. Čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Identična odredba nalazi se u čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14).
9. Člankom 96. st. 1. ZZP/07 određeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 96. st. 2. ZZP/07 određeno je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, čl. 96. st. 3. ZZP/07 određeno je da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, dok je odredbom čl. 96. st. 4. ZZP/07 određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Identične odredbe nalaze se u čl. 49. st. 1. - 4. ZZP/14.
10. U članku 97. ZZP/07 primjerice su navedene odredbe koje se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. tog Zakona, mogu smatrati nepoštenima te je, između ostalih, navedena i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga. Identična odredba nalazi se u čl. 59. st. 1. točka 11. ZZP/14.
11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se 2007. odlučila kupiti stan te da je proučavala ponude i drugih banaka, ali da se odlučila za prednika tuženika jer je tamo imala otvoreni račun, a i da su njeni članovi obitelji imali otvorene račune u toj banci. Kao najpovoljniji kredit ponuđen joj je kredit za mlade, da je tadašnja kamatna stopa iznosila 4,79%, a s obzirom na prijedlog bankarice odlučila se za navedeni kredit. Prilikom sklapanja kredita nitko joj u poslovnici tuženika nije pojasnio da će se i kako mijenjati kamatna stopa. Prvih 6 godina po njenom mišljenju bila je dobra kamatna stopa, a tužiteljica se nadala da će se situacija možda promijeniti te da će biti u mogućnosti ranije otplatiti kredit. Prvo povećanje kamatne stope bilo je 2009., a 2013. otišla je u poslovnicu tuženika u Varaždinu kako bi se raspitala o reprogramu kredita jer je tada tuženik nudio kredite s povoljnijom kamatom od one koju je plaćala, ali joj je djelatnik tuženika rekao kako se navedeno ne isplati jer da bi morala podmirivati razne naknade. Tužiteljica je prvih pet do šest godina živjela u tom stanu, a nakon toga stan je iznajmljivala prijateljima. Stan je i dalje u njenom vlasništvu te ga iznajmljuje. Tužiteljica je informatičar koji radi u IT sektoru, a konkretno radi u području telekomunikacija u firmi koja je tehnički pružatelj usluga te je cijelo vrijeme u radnom odnosu kao zaposlenik trgovačkih društava koji se bave IT sektorom, a od dana sklapanja ugovora do danas nije bila na nekoj upravljačkoj poziciji niti je li na adresi predmetne nekretnine bilo prijavljeno sjedište obrta ili nekog trgovačkog društva, odgovaram da nije.
12. Na temelju iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da je u čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu dijelom unesena odredba o kojoj tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik odnosno njegov pravni prednik Međimurska banka d.d., kao kreditor, nisu pojedinačno pregovarali, a to je dio odredbe čl. 4. u kojem je navedeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva.
13. Valja istaknuti kako niti iz jedne odredbe predmetnog Ugovora, a posebice iz spomenute odredbe čl. 4. u dijelu u kojem je navedeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, nije vidljivo na koji način i pod kojim uvjetima tuženik, nakon zaključenja predmetnog Ugovora, može izračunavati i mijenjati početno ugovorenu kamatnu stopu tj. nisu utvrđeni egzaktni parametri i kriteriji koji utječu na odluku banke (tuženika) o promjeni početno ugovorene kamatne stope. Takvom ugovornom odredbom promjena početno ugovorene kamatne stope ovisi isključivo o Odluci banke (tuženika), dakle, radi se o jednostranom načinu promjene početno ugovorene kamatne stope.
14. Kako u konkretnom slučaju tužiteljici nisu na transparentan način objašnjeni razlozi, kriteriji i parametri promjene početno ugovorene kamatne stope, kao i odnos te promjene s drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje proizlaze za nju uslijed promjene kamatne stope, to ovaj sud smatra da je odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer se radi o situaciji da banka odnosno tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu dužnika odnosno korisnika kredita, ovdje tužiteljice, a tužiteljica promjenu ne može predvidjeti niti može pravilnost promjene provjeriti jer nema za to nikakvih egzaktnih kriterija i parametara. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik, koristeći takvu nepoštenu ugovornu odredbu u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, dakle, u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, ništetna ugovorna odredba u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) obzirom da je protivna odredbi čl. 96. ZZP/07, u vezi s čl. 97. ZZP/07.
15. Vezano uz navode tuženika da je mijenjao kamatnu stopu sukladno zakonskoj regulativi, ovaj sud ističe kako u spisu prileže obavijesti tuženika odnosno njegovog pravnog prednika o zakonskom usklađivanju promjenjivih kamatnih stopa od 17. siječnja 2015. (list 48 spisa), od 15. siječnja 2016. (list 49 spisa), od 15. srpnja 2016. (list 50 spisa), od 16. siječnja 2017. (list 51 spisa) i dopis prednika tužitelja (list 52 spisa). Iz navedenih obavijesti, sud je utvrdio da su iste naslovljene na tužiteljicu, da je u njima navedeno da tuženik usklađuje ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu na način da se ista sastoji od varijabilnog dijela kamatne stope po predmetnom Ugovoru o kreditu, što je 6-mjesečni EURIBOR i fiksnog dijela kamatne stope koji iznosi 6,56% godišnje.
16. Sud ističe kako su navedene obavijesti dostavljene tužiteljici nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13.) u kojem je u čl. 11.a st. 5. određeno da za sve postojeće ugovore o kreditu koji su sklopljeni do dana stupanja na snagu ovog Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, je vjerovnik (ovdje tuženik) u skladu s ovim člankom dužan definirati parametar i to jednu od sljedećih varijabli: referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.
17. Međutim, niti u jednoj od citiranih obavijesti o zakonskom usklađivanju promjenjivih kamatnih stopa, tužiteljici nije obrazloženo radi čega je tuženik odredio fiksni dio kamatne stope u iznosu od 6,56% godišnje (kraj činjenice da je u predmetnom ugovoru o kreditu, kod redovne kamatne stope koja je vrijedila u trenutku zaključenja ugovora, taj fiksni dio kamatne stope iznosio 5,70% godišnje) niti tuženik tijekom postupka tvrdi da je s tužiteljicom pregovarao vezano uz isto. Također, u predmetnoj obavijesti navedeno je da se obveza tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu smanjuje, što nije točno u situaciji kada je odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno tuženikovoj odluci, kako je prethodno obrazloženo. Naime iz financijskog vještačenja provedenog u ovom parničnom postupku proizlazi preplata na strani tužiteljice u korist tuženika radi tuženikovih promjena kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila u trenutku zaključenja Ugovora. Dakle, tuženik je, sukladno čl. 11.a st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) trebao tužiteljici dostaviti obavijest o povećanju (a ne smanjenju) kamatne stope u odnosu na onu stopu koja je vrijedila u trenutku zaključenja Ugovora. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da tuženik dostavljanjem tužiteljici obavijesti nije otklonio uzrok ništetnosti čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva.
18. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radi se o ništetnosti ne cijelog ugovora, već samo odredbe čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određen način (pravno nevaljan i nedopušten) mijenjanja stope ugovorene kamate jednostranom odlukom tuženika, što znači da ugovor u preostalom dijelu egzistira pa se u tom dijelu i primjenjuje, sukladno čl. 324. ZOO-a, pri čemu sud ističe da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio, niti dokazivao da je takva odredba bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Također, sud ističe kako je čl. 327. ZOO-a određeno da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba, što znači da je sud u parničnom postupku ovlašten razmatrati i utvrđivati je li pojedina ugovorna odredba ništetna iako u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu nije postavljen zahtjev za utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe.
19. Prema tome, obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužiteljice ugovornu kamatu temeljem ništetnih ugovornih odredbi – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenih iznosa, odnosno povrat danog u izvršenju ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a.
20. Sud, također, ističe kako iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o kreditu čija je namjena kupnja stana (čl. 1. Ugovora), što znači da je tužiteljica, kao fizička osoba, zaključila taj kredit radi zadovoljenja svoje osobne potrebe stanovanja. Imajući u vidu navedeno te imajući u vidu činjenicu da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je informatičarka, to ovaj sud smatra da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. ZZP/07.
21. Radi odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za područje ekonomije, grane financije, računovodstvo i bankarstvo UIĐ iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o.
22. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. lipnja 2024., financijska vještakinja je utvrdila kako razlika (preplata) u visini obveze tužiteljice za razdoblje od početka otplate kredita (26. kolovoza 2007.) do konačne otplate kredita (30. svibnja 2018.), a koja proizlazi iz jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika, iznosi ukupno 4.492,28 EUR, time da su pojedini mjesečni iznosi preplate u eurima prikazani po mjesecima u stupcima 19 i 20 tabele (koja je sastavni dio pisanog nalaza i mišljenja) te da je vještakinja prikazala datume plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplatu u predmetnoj tabeli. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka ovaj sud je utvrdio da razlika (preplata) u visini obveze tužiteljice, u utuženom razdoblju, a koja proizlazi iz jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika, iznosi 4.492,28 EUR.
23. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka, no sadržajno prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen, a ne matematičkom izračunu vještakinje.
24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.
25. Uz navedeno, sud ističe kako pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena odnosno ništava ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti i ništavosti takve odredbe, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo.
26. Kako je razvidno da je uplatama više plaćenih anuiteta imovina tužiteljice prešla u imovinu tuženika, a taj prijelaz nije imao osnove u nekom pravom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti odnosno zakonu, tuženik ga je dužan vratiti odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.
27. Dakle, preplaćeni iznos koji za utuženo razdoblje iznosi 4.492,28 EUR (a sud ga je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja koje je u cijelosti prihvatio) predstavlja stečeno bez osnove te stoga tužiteljici, na temelju čl. 1111. ZOO-a, ovaj sud dosuđuje utuženi iznos od 4.492,28 EUR, kao pod točkom I/ izreke.
28. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik svojim arbitrarnim postupanjem tj. jednostrano, bez suglasnosti tužiteljice, utjecao na promjene (povećanje) kamatnih stopa kako bi ostvario imovinsku korist na štetu tužiteljice, to je utvrđeno da je tuženik postupao kao nepošteni stjecatelj pa tako tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na svaki pojedini više plaćeni iznos od prvog dana nakon dana plaćanja do isplate, a točni iznosi na koje kamata teče i točno razdoblje tijeka kamata utvrđeni su u točki I/ izreke ove presude.
29. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11.), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/2022.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
30. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su- IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Sud nadalje ističe kako tužitelj koji je isplatio kredit po navedenom Ugovoru ima pravni interes tražiti utvrđenje pojedinih odredbi tog Ugovora ništetnim jer se ništetnost Ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a propisano je da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, te da se isti ne može osnažiti ni prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka. Nemogućnost konvalidacije ništetnih Ugovora svoj ratio ima upravo u činjenici da isti predstavlja najtežu povredu javnih interesa, a razina zaštite javnih interesa izražena je kroz odredbu čl. 328. ZOO-a koja propisuje kako utvrđenje ništetnosti ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima. Kako je ustanovljena ništetnost ugovora ovom presudom, evidentno je da nije protekao rok od 5 godina za isplatu preplaćenih kamata kao posljedice ništetnosti dijela Ugovora (čl. 225. ZOO-a), a koji bi se računao u pogledu potraživanja tužitelja u odnosu na njegov zahtjev koji se prosuđuje prema pravilima o stjecanju bez osnove i za koji vrijedi rok zastare od 5 godina, slijedom čega proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
31. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
32. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54) kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-200,00 EUR, za sastav podneska od 29. travnja 2024., prema Tbr 8/4-50,00 EUR, za sastav 3 podneska (od 16. studenog 2023., 28. lipnja 2024. i 22. srpnja 2024.), prema Tbr 8/1-po 200,00 EUR te za zastupanje na ročištima 27. ožujka 2024., 4. ožujka 2025. i 8. srpnja 2025., prema Tbr. 9/1-po 200,00 EUR, što sveukupno i uvećano za PDV od 25% (Tbr.42) iznosi 1.812,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu 300,00 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 45,81 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 2.158,31 EUR (toč. II/ izreke).
33. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
34. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 4. srpnja 2024. jer je u kratkom roku sudu dostavila tri podneska, a posebno je kratak vremenski period između podneska od 28. lipnja 2024.
35. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).
U Zagrebu 2. rujna 2025.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćnici