Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
P-637/2017-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Marijanki Cindrić Županić, u parničnom postupku 1. tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, protiv 1. tužene EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po Mariani Mučnjak, odvjetnici u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon ročišta glavne rasprave zaključene 12. lipnja 2025. u nazočnosti 2. tužiteljice, zamjeničkog punomoćnika 2. tužiteljice, 1. i 2. tuženika te punomoćnice 1 i 2. tuženika, a objavljene 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Pobija se pravni posao i to Ugovor o darovanju nekretnina koji je dana 27. svibnja 2015. godine sklopljen između 1. tužene EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao darodavca, s jedne strane i 2. tuženika BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao daroprimatelja, s druge strane, temeljem kojeg je ugovora 1. tužena prenijela na 2. tuženika svoje pravo vlasništva na nekretnini, i to na kčbr. [katastarska čestica] Kuća kbr. 29, gospodarska zgrada i dvorište A u površini od 134 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina], te isti darovni ugovor gubi pravni učinak prema 1. tužitelju AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i to u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje dospjelog novčanog potraživanja 1. tužitelja prema 1. tuženoj, u iznosu od 34.000,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje kamate teku počevši od dana 7. travnja 2016. godine, pa do dana 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje dospjelog novčanog potraživanja 2. tužiteljice prema 1. tuženoj, u iznosu od 5.500,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje kamate teku počevši od dana 7. travnja 2016. godine, pa do dana 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. 2. tuženik BJ je dužan dopustiti 1. tužitelju AJ da svoje novčano potraživanje prema 1. tuženoj EJ u iznosu od 34.000,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje kamate teku počevši od dana 7. travnja 2016. godine, pa do dana 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te je 2. tuženik BJ dužan dopustiti 2. tužiteljici ZJ da svoje novčano potraživanje prema 1. tuženoj EJ u iznosu od 5.500,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje kamate teku počevši od dana 7. travnja 2016. godine, pa do dana 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, namire prodajom nekretnine, i to kčbr. [katastarska čestica] Kuća br. 29, gospodarska zgrada i dvorište A u površini od 134 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/a k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se 1. tuženici EJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženiku BJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da 1. tužitelju AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljici ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.454,26 eur (deset tisuća četiristo pedeset i četiri eura i dvadeset šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje kamate teku počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Odbijaju se tužitelji s preostalim zahtjevom za naknadom troškova postupka iznad dosuđenog iznosa.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je ovosudnom presudom P-235/16 naloženo 1. tuženoj da isplati tužiteljima pozajmljeni iznos od 39.500,00 eur, i to 1. tužitelju iznos od 34.000,00 eur, a 2. tužiteljici iznos od 5.500,00 eur. Presuđeni iznos 1. tužena je pozajmila radi isplate kupovine nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća s okućnicom, u [adresa] i uknjižila se kao vlasnica. Pozajmljeni iznos 1. tužena je trebala vratiti nakon što proda svoju kuću u [adresa]. Nakon toga, 1. tužena je, darovnim ugovorom darovala svome sinu, ovdje 2. tuženiku, nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]/A K. O. [katastarska općina], u naravi kuća br. 29, gospodarska zgrada i dvorište od 134 čhv, te se 2. tuženik uknjižio kao vlasnik. Tužitelji dalje navode da do danas 1. tužena nije vratila pozajmljeni iznos. Darovnim ugovorom 1. tužena je kao dužnik, u korist 2. tuženika, prenijela jedinu nekretninu kojom je mogla namiriti dugovanje tužiteljima kojima je time nanesena šteta obzirom je 1. tužena umirovljenik, i osim te imovine nije imala druge kojom bi mogla ispuniti tražbinu tužitelja. Tužitelji ovom tužbom pobijaju ovo darovanje kao pravnu radnju dužnika na osnovu članaka 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima te traže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da darovni ugovor od 27. svibnja 2015. gubi pravni učinak prema tužiteljima u dijelu kojim je potrebno za ispunjenje tužiteljevih potraživanja u ukupnom iznosu od 39.500,00 eur zajedno sa zateznim kamatama, a 2. tuženik dužan dopustiti tužiteljima da svoje potraživanje namire od prodaje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća br.29, gospodarska zgrada i dvorište [adresa] u površini od 134 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina], prema postavljenom tužbenom zahtjevu od 15.studenog 2023.
2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu da nije točno da je 1. tužitelj pozajmio 1. tuženoj novac za kupnju kuću u iznosu od 34.000,00 eur. Naime, 1. tužena je samo formalno bila navedena kao vlasnik, dok su stvarni vlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja kuću s okućnicom u [adresa], bili 2. tužiteljica i njezin bivši suprug ĆJ, drugi sin 1. tužene. Osporava navode tužbe da je 1. tužena tražila da joj 1. tužitelj posudi novac te da se 1. tužena obavezala vratiti bilo kakav novac. 1. tužitelj je bračnim drugovima darovao ukupno 34.000,00 eur za kupnju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja kuću s okućnicom u [adresa], dok su iznos od 11.000,00 eur, 2. tužiteljica i ĆJ posudili od tete tužiteljice HJ i vratili joj kreditom koji je 2. tužiteljica podigla za vrijeme postojanja bračne zajednice. Tuženici ističu da je kuća u [adresa] darovana za vrijeme trajanja bračne zajednice 2. tužiteljice i MJ, a za vrijeme trajanja braka u spornom periodu od 18. siječnja 2014. do 29. srpnja 2015. tužitelji nisu postavljali pitanje vraćanja navodno posuđenog novca i nisu prigovarali darovanju između tuženika, već su tužitelji postavili pitanje vraćanja pozajmljenog iznosa tek kada je pokrenut postupak za razvod braka. Tuženici poriču da su se ispunile pretpostavke za podnošenje tužbe radi pobijanja pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika iz odredbe članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima obzirom potraživanje nije dospjelo. Tuženici ističu da u konkretnom predmetu tužitelji nisu ničim dokazali da su uopće pokušali namiriti tražbinu (npr. neuspjelom ovrhom), a što je preduvjet za osnovanost tužbe. Pored toga, tuženici navode da tužitelji nisu ničim dokazali da 1. tužena nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, pa da nema osnove za pobijanje pravnih radnji tuženika.
3. Tužitelji smatraju da nije potrebno provoditi dokazne prijedloge, koje je predložio na pripremnom ročištu (06. svibnja 2021.) osim uvida u ovosudne predmete P-235/2016. i P-305/2021., dok su tuženici predlagali provođenje dokaza saslušanja stranaka i u svojstvu svjedoka MJ na okolnost sklapanja darovnih ugovora između stranaka.
3.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u priložene spise spis ovog suda P- 235/2016. i P-305/2021. zk. izvadak br. 46/A K. O. [katastarska općina] (list br. 5 spisa), predugovor o kupoprodaji nekretnina (list br. 6-7 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list br. 32-34 spisa), dok su dokazni prijedlozi za saslušanje s 1. i 2. tuženika i svjedoka MJ odbijeni kao nepotrebni.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tužitelji ovom tužbom pobijaju pravnu radnju dužnika na štetu vjerovnika. Ova tužba se podnosi u prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 71. stavak 1. ZOO određeno je da se tužba za pobijanje podnosi u prekluzivnom roku koji u konkretnom slučaju iznosi tri godine obzirom se radi o besplatnom pravnom raspolaganju između krvnih srodnika u ravnoj liniji. Prema odredbi stavka 2. istog članka rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija. Pobija se ugovor o darovanju koji je sklopljen 27. svibnja 2015., pa je tužba podnesena u prekluzivnom roku obzirom je podnesena 03. listopada 2017.
7. Da bi se udovoljilo zahtjevu kojim se traži pobijanje dužnikove pravne radnje, potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke; da je potraživanje podnositelja zahtjeva dospjelo i da je radnja poduzeta na štetu vjerovnika. Postojanje dospjelog potraživanja 1. tužitelja prema 1. tuženoj u iznosu od 34.000,00 eur i dospjelog potraživanja 2. tužiteljice prema 1. tuženoj u iznosu od 5.500,00 eur utvrđeno je pravomoćnom sudskom presudom.
8. Na temelju provedenih dokaza tijekom postupka utvrđeno je da je presudom ovog suda poslovni broj P-235/16-22 od 30. studenog 2016., koja je postala pravomoćna 5. studenog 2019., naloženo 1. tuženoj EJ da 1. tužitelju AJ isplati iznos od 34.000,00 eur sa zateznom kamatom od dana 7. travnja 2016. do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da 2. tužiteljici ZJ isplati iznos od 5.500,00 eur-a sa zateznom kamatom od dana 7. travnja 2016. do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženu. Istom presudom, u odnosu na 2. tuženika MJ, odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate 1. tužitelju AJ iznosa od 34.000,00 eur, u protuvrijednosti u kn po srednjem deviznom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2015. do isplate, kao što je odbijen i zahtjev radi isplate 2. tužiteljici ZJ iznosa od 11.000,00 eur u protuvrijednosti u kn po srednjem deviznom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2015. do isplate. Također je navedenom pravomoćnom presudom utvrđeno da bračnu stečevinu ZJ i MJ, svakog u ½ dijela, predstavlja nekretnina upisana u u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 514 m2 (Kuća [adresa] od 82 m2, Izgrađeno zemljište [adresa] od 62 m2, Dvorište [adresa] od 370 m2).
9. Navedena pravomoćna presuda donesena je na temelju činjeničnog utvrđenja da bračnu stečevinu 2. tužiteljice i 2. tuženika MJ predstavlja kuća u [adresa] koja je kupljena na kredit. Nakon toga je kuću u [adresa] kupila 1. tužena koja je novac za kupoprodajnu cijenu trebala ostvariti od prodaje svoje kuće na Orlovcu koju nije uspjela prodati u očekivanom roku, pa joj je novac za kupovinu kuće u [adresa] pozajmio 1. tužitelj u iznosu od 34.000,00 eur, a ostatak je posuđen od tete tužiteljice. Novac koji je pozajmila od 1. tužitelja, 1. tužena je trebala vratiti od prodaje svoje kuće na Orlovcu, ali pozajmljeni iznos nije vratila do zaključenja glavne rasprave u navedenom postupku niti do danas.
10. Obzirom na postojanje dospjelog potraživanja, prema odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Stavkom 2. članka 66. propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
11. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je u zk. ul. [broj ZK uloška]/A K. O. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] Kuća kbr. 29, gospodarska zgrada i dvorište [adresa] u površini od 134 čhv, kao vlasnik upisan 2. tuženik BJ, temeljem darovnog ugovora od 27. svibnja 2015. između 1. tužiteljice kao darodavateljice i 2. tužitelja BJ kao daroprimatelja. Poduzeta pravna radnja počinjena je na štetu vjerovnika.
12. Uvidom u ovosudni premet P-305/2021. utvrđeno je da je pravomoćnom presudom od 21. lipnja 2021., koji je vođen po tužbi 1. tužitelja AJ i 2. tužiteljice ZJ protiv 1. tužene EJ i 2. tuženika MJ, usvojen je tužbeni zahtjev kojim se pobija ugovor o darovanju sklopljen između 1. tuženice i 2. tuženika od 18. siječnja 2014. kojim je 1 tuženica prenijela u vlasništvo 2. tuženiku nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te time nanijela štetu tužiteljima kao vjerovnicima onemogućivši im naplatu dugovanog iznosa, a 1. tuženica nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.
13. Odredbom članka 67. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta bilo poznato ili moglo biti poznato. Stavkom 2. propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Stavkom 3. određeno je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
14. Obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o besplatnom raspolaganju između majke i sina, to se smatra da je 2. tuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužiteljima kao vjerovnicima.
15. Temeljem naprijed iznesenog ispunjene su sve pretpostavke radi pobijanja utužene pravne radnje 1. tužene zbog koje 1. tužena nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, pa je tužbeni zahtjev radi pobijanja utužene pravne radnje 1. tuženika na štetu tužitelja valjalo usvojiti u odnosu na oba tužitelja.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19). obzirom su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu time da su tuženici dužni solidarno naknaditi troškove postupka.
16.1. Tužiteljima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema priloženom troškovniku te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025) i to sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur, sastav podneska od 08. veljače 2018. u iznosu od 1.000,00 eur, zastupanja na ročištu 06. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 eur, , sastav podneska od 11. listopada 2021. u iznosu od 100,00 eur, sastav podneska od 04. listopada 2023. od 100,00 eur, zastupanje na ročištu od 26. listopada 2023. u iznosu od 500,00 eur,, sastav podneska od 15. studenog 2023 u iznosu od 1.000,00 eur, zastupanje na ročištu od 22. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 eur, zastupanje na ročišu 12. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eur. navedeni trošak uvećan je za 10% za zastupanje dvije osobe u iznosu od 720,00 eur. Na ove radnje obračunat je PDV od 25% u iznosu od 1.980,00 eur. Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 eur i pristojbe na presudu u iznosu od 441,45. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 10.454,26 eur.
16.2. Tužiteljima nisu priznati troškovi sastava dva podneska od 3. siječnja i 19. svibnja 2020. svaki u iznosu od 100,00 eur, jer isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka. Nisu priznati troškovi zastupanja u punom iznosu na ročištima 26. listopada 2023. i 09. studenog. 2023. već u iznosu 50% tarife te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da punomoćnik nije pristupio na isto.
17. Slijedom svega naprijed izloženog presuđeno je kao u izreci presude.
U Ogulinu 2. rujna 2025.
Sudac
Marijanka Cindrić Županić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba putem ovog suda na županijski sud u roku od 15 dana od dana objave presude.
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Željko Štapek, Karlovac, Kralja Tomislava 10A
2. Odvjetnica Mariana Mučnjak, Zagreb, Dubrava 122
