Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1941/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, punomoćnika tužitelja Ante Galešića, odvjetnika u Zadru i zz tuženice KČ, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se upis prava suvlasništva na ime Republike Hrvatske za 3387/4520 dijela određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z- 10211/2015/1493 od dana 17.11.2017 godine u odnosu na kat 1281 k. o. [katastarska općina] u ZK ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se suvlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake OGRADICA, pašnjak površine 4520 m2, upiše tužitelj RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 3387/4520 dijela uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.429,64 EUR (tisućučetristodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. rujna 2024. navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za kat. općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda u odnosu na nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] došlo do pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva budući je u navedenom zk. ulošku suvlasnikom navedene nekretnine uknjižena tuženica i to za 3387/4520 dijela temeljem zapisnika broj Z-10211/2015/1493 od dana 17. studenog 2017. Tužitelj je protiv takvog pogrešnog upisa podnio prigovor koji je sud u cijelosti odbio ročišnim rješenjem od 21. kolovoza 2024. i uputio tužitelja da svoja prava može ostvarivati u parnici. Nadalje, navodi da je vlasništvo nekretnine stekao nasljeđivanjem svoje majke RČI, a ona nasljeđivanjem oca predlagatelja pokojnog JČ, kao i dosjedanjem (kako osobnim, tako i putem pravnih prednika) jer miran, pošten, istinit i zakonit posjed traje svakako dulje od 100 godina. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja oranicu, odnosno pašnjak koji je ograđen plotom u jednakim granicama otkad tužitelj pamti. Tužitelji njegovi prednici su ovu nekretninu koristili za ispašu stoke, za sadnju djeteline za što i danas služi te ova čestica ima jednaku površinu kao što ju je imala prije 80 i više godina. Nadalje, tužitelj posebno ističe da je susjedna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku obnove zemljišnih knjiga upisana kao vlasništvo rođaka tužitelja TČ pok. Ante, a njihovi očevi su bili braća te su imali istog prednika IČ, od kojeg su i naslijedili ove nekretnine. Nelogično je da bi se tužiteljev prvi rođak temeljem nasljeđivanja od istog prednika upisao kao vlasnik dok tužitelj ne bi prema sadašnjem stanju to bio. Dakle, predmetna nekretnina je korištena i mirno posjedovana od strane tužitelja i njegovih prednika dulje od 100 godina. Nasljeđivanjem svojih prednika tužitelj je nastavio uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed, a koji ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući su prednici tužitelja stupili u posjed predmetne nekretnine prije više od sto godina. Tužitelj ni njegovi prednici nikada nisu bili smetani u posjedu od strane trećih osoba, niti od države, a niti su im treće osobe ili država ikada osporavali pravo vlasništva predmetne nekretnine. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.1. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu od 21. kolovoza 2025. uredio tužbeni zahtjev u pogledu prezimena tužitelja na način da ispravno glasi " RČ" umjesto " IČ".

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 23. rujna 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te da sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. U postupku obnove zemljišne knjige sud je upisao tužitelja u suvlasničkom udjelu od 1133/4520 budući u tome udjelu tužitelj dostavio posjedovni list iz kojega slijedi da je kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere od kojih nekretnina je također formirana sada predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, dok je u odnosu na preostalih 33874520 dijela izvršen upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, koji upis je bio i u staroj zemljišnoj knjizi. Napominje se da je u postupku obnove zemljišne knjige na ročištu održanom 17. studenog 2017. na zapisnik konstatirano da predlagatelj nije nikada bio evidentiran kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška ovog postupka tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. Z-10211/2015/1493 od 17. studenog 2017. (list 6-8), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] br. Z-27472/24 (Z-24902/2019) (list spisa 9-10), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl.br. O-1076/1996 od 3. veljače 1999. ( list spisa 11-12), izvod iz katastarskog plana (list spisa 13), zk. izvadak za zk.br. 2401 k. o. [katastarska općina] (list spisa 14), povijest zk.upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 34-64), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama (list spisa 73-75), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušao je svjedoke: SČ (list spisa 84-85), GČ (list spisa 85-86), CČ (list spisa 86), ŠČ (list spisa 87) i HČ (list spisa 87-88) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja RČ (list spisa 92). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z-10211/2015/216, Z-10211/2015/1493 ( Z-2472/2024).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice za pribavom povijesti posjedovanja predmetne nekretnine budući da je riječ o javnoj ispravi, stoga nije bilo zapreke da istu pribavi sama tuženica i dostavi sudu kao dokaz.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao suvlasništvo tužitelja za 1133/4520 dijela i tuženice za 3387/4520 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se tužitelj upiše vlasnikom predmetne nekretnine, uz istovremeno brisanje tog vlasničkog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 3387/4520 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1493 razvidno je da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 4520 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženo kao Općenarodna imovina, organ upravlja MNO Raštane, dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženo pravo vlasništva u korist Rimokatoličke Goričko-Raštanska župna crkva Sv. Ivana u Gorici te dijelu kat. čest. [katastarska čestica] ( ista nije formirana u zemljišnim knjigama). Ujedno proizlazi da je u tom postupku pregledan posjedovni list broj 196 upisan kao posjednik dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 314 m[2] , dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 332 m[2] , dio kat.čest. m326/4 površine 266 m i dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 221 m[2] , dok da nije upisan kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica].

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja RČ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem: Z-27472/2024 (Z-2490/2019) razvidno je da je odbijen kao neosnovan prigovor sada podnositelja, a ovdje tužitelja RČ kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

10. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru, posl. br. O-1076/96 od 3. veljače 1999. (list spisa 11-12) razvidno je da je pok. KČI, rođenu 1911., a umrlu 1996. naslijedio sin ĆČ. Nadalje iz citiranog rješenja proizlazi da su ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice činile: kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] prema posjedovnom listu 196 k. o. [katastarska općina] upisane na JČ kojeg je ostaviteljica naslijedila za cijelo prema rješenju o nasljeđivanju broj: O-306/77 od 17. svibnja 1977. iza smrti svog supruga. Ujedno proizlazi da je njezinim nasljednikom na temelju zakona i ustupa proglašen sin ĆČ ( ovdje tužitelj) za cijelo.

11. Uvidom u povijest zk. upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, oranica, površine 9743 m2, upisana kao 16. zemljišnoknjižno biće u A listu, dok je u B listu upisana pod rednim brojem 1. u korist Općinskog Odlomka Raštane / općinsko dobro. Nadalje, u C listu pod rednim brojem 2. uslijed zaključka 15. oktobra 1930., zabilježuje se promjena imena nečitko "Orario" na ime Kraljevina Jugoslavija, potom pod rednim brojem 3. u smislu rješenja 16. travnja 1947. zabilježuje se promjena imena Kraljevine Jugoslavije na ime Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Pod rednim brojem 4. uknjižuje se u korist Općenarodne imovine. Pod rednim brojem 5. uknjižuje se kao organ upravljanja Mjesni Narodni odbor Raštane.

12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uviđajem i neposrednim opažanjem utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi oranica, omeđena sa svih strana drvoredom, suhozidima i plotom.

13. Skicama sudskog očevida (list spisa 73-74 ) predmetna nekretnina je prikazana žutom bojom, a vještak mjerničke struke je izvršio preklop sačinjene skice na DOF iz 1968. iz kojih upravo proizlazi da je predmetna nekretnina i tada bila istog oblika i istih gabarita kao i prilikom uviđaja na licu mjesta.

13.1. Stranke nisu imale primjedbi na sačinjenu skicu sudskog očevida.

14. Tijekom postupka saslušani su svjedoci: SČ ( rođen 1940.), GČ ( rođen 1948.), CČ ( rođen 1956.), ŠČ ( rođen 1956.) i HČ ( rođen 1952.) koji su suglasno iskazali da im je poznata predmetna parcela lokalnog naziva "Ogradica", suglasno navodeći da je ranije pripadala pok. ocu tužitelja LČ ( Števanji), dok je svjedok SČ dodatno iskazao da je pok. LČ ovu nekretninu stekao od svog oca pok. ŽČ. Naveli su da je na predmetnoj parceli držao blago, a dijelom obrađivao sijanjem pšenice, žita i kukuruza, a potom tužitelj koji i dan danas na ovom terenu drži blago te sadi djetelinu. Suglasno su naveli da je ova nekretnina ograđena dijelom suhozidom, dijelom dračom i plotom, da su ograđene u istim gabaritima od kada pamte te da nisu čuli da bi bilo ikakvih sporova vezano za predmetnu parcelu.

15. Tužitelj RČ je u stranačkom iskazu (list spisa 92) naveo da je predmetnu parcelu "Ogradica" stekao nasljeđivanjem svojih roditelja oca pok. LČ i pok. majke JČI. Otac i majka su na ovoj parceli držali blago, otac da je ranije imao vola, a poslije konja. Otac i majka su također ovu parcelu obrađivali sijajući žito, pšenicu, djetelinu u čemu im je i on pomagao još kao dijete. Danas ova parcela pripada njemu. Na ovoj parceli danas drži oko tridesetak ovaca. Danas na ovoj parceli ima zasađenu djetelinu, tako da je redovno održava košnjom. Od kad sebe pamti ova parcela je istog oblika i površine te nikada ga nitko kao niti njegove roditelje nitko nije smetao u posjedovanju ove parcele, niti bi mu otac o tome što pričao, a on da ju je naslijedio od svog oca pok. ŽČ koji je umro prije njegovog rođenja.

16. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnoj nekretnini.

17. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

17.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

22. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, dok tuženica svo vrijeme, niz godina, bila je potpuno pasivna u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ovu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana i nije neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

23. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 84, 77, 69, 72 i 66 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 60-70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o nekretnini ( koja spada pod katastarsku općinu [katastarska općina]) o kojoj su govorili odnosno o osobama koje su je koristile, a potom i samog tužitelja. Uzimajući u obzir da su svjedoci mještani [adresa], male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani te da svi saslušani svjedoci imaju u blizini sporne nekretnine i vlastite parcele, iskazivali su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu.

24. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još otac tužitelja pok. LČ ( Števanja), zajedno sa suprugom TČI, rođene 1921., a umrle 196. obrađivao sadeći poljoprivredne kulture te za ispašu blaga, a potom ovdje tužitelj RČ, koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je jasno omeđena od susjednih nekretnina (što su potvrdili i svi saslušani svjedoci navodeći da je predmetna nekretnina u cijelosti ograđena i u istim gabaritima od kad pamte što je sud utvrdio i uviđajem na licu mjesta te nalazom i mišljenjem vještaka mjerničke struke iz kojeg proizlazi da predmetna nekretnina barem od 1968., a od kada sežu dostupni katastarski podaci istog oblika i površine), pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

25. Vezano za navode tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti pok. majke tužitelja JČI slijedi da u istima nije obuhvaćena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po stavu ovog suda nije pravno odlučno da je predmetna nekretnina utvrđena ostavinskom imovinom prednice tužitelja, budući da je dosjelost (na koji pravni temelj se poziva tužitelj) pravni institut koji omogućava stjecanje prava vlasništva na temelju posjeda nekretnine tijekom određenog vremenskog razdoblja, pod uvjetom da posjednik ispunjava sve potrebne pretpostavke, uključujući zakonitost posjeda i savjesnost. S obzirom na sve izvedene dokaze, činjenica što prednici tužitelja u katastarskom operatu nisu bili upisani u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere od dijela kojih je između ostalih nastala sporna nekretnina ( pa posljedično u pogledu same površine), isto po stavu ovog suda ne odgovara stvarnom stanju, budući da je predmetna nekretnina u cijeloj svojoj površini bila u posjedu barem još od pok. tužitelja koji je preminuo sedamdesetih godina prošlog stoljeća ( rješenje o nasljeđivanju doneseno 17. svibnja 1977.), ograđena sa svih strana, što su potvrdili i svi saslušani svjedoci pa tako i SČ, rođen 1940. godine, koji po ocjeni ovog suda može imati neposredna saznanja od pedesetih godina prošlog stoljeća.

26. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava suvlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao suvlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije suvlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

28.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 13. siječnja 2025., 21. ožujka 2025. ( uviđaj na licu mjesta), 21. kolovoza 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, budući da je tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste.

28.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.429,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (2. rujna 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP- a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 2. rujna 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-221/2024).