REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-2590/2023-21

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO-GUO u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. kolovoza 2025., te nakon objave presude 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest.br. 9018 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 939 m2, te čest.br. 9020 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 675 m2, i to na objema za cijelo, pa je stoga tužitelj pod 1. ŽF ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod Općinskog suda u Zadru, ostvariti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama i to na objema za cijelo, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenim nekretninama s imena Republike Hrvatske.

II. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2. GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest.br. 9016 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 1041 m2, te čest.br. 9019 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 770 m2, i to na objema za cijelo, pa je stoga tužitelj pod 2. GF, ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod Općinskog suda u Zadru, ostvariti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama i to na objema za cijelo, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenim nekretninama s imena Republike Hrvatske.

III. Dužna je tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužiteljima ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.229,64 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos parničnih troškova teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 6. studenog 2023. navode da je tužitelj pod 1) ŽF vlasnik i posjednik nekretnina oznake čest.br. 9018 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 939 m2, te čest.br. 9020 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 675 m2, i to na objema za cijelo. Vlasništvo na objema predmetnim nekretninama ŽF je stekao dugogodišnjim neometanim posjedom istih nekretnina, odnosno dosjelošću, s obzirom da se iste nekretnine nalaze u isključivom posjedu tužitelja pod 1. i njegovih prednika preko 100 godina. Prethodno su iste nekretnine pripadale djedu tužitelja OF, pa ocu tužitelja pod 1. ĆF pok. Ž, koji se nakon smrti oca Ž, još 1962. god., podijelio s braćom ĐF i BF. Nakon smrti ĆF i njegove supruge LF, te uslijed dogovora s ostalim nasljednicima, iste su nekretnine prešle u isključivi posjed tužitelja pod 1. Tužitelj pod 2) GF je vlasnik i posjednik nekretnina oznake čest.br. 9016 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 1041 m2, te čest.br. 9019 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 770 m2, i to na objema za cijelo. Vlasništvo na objema predmetnim nekretninama GF je stekao dugogodišnjim neometanim posjedom istih nekretnina, odnosno dosjelošću, s obzirom da se iste nekretnine nalaze u isključivom posjedu tužitelja pod 2. i njegovih prednika preko 100 godina. Prethodno su iste nekretnine pripadale djedu tužitelja OF, pa roditeljima tužitelja pod 2. ĐF pok. Ž (koji se nakon smrti oca Ž, još 1962. godine, podijelio s braćom ĆF i BF) i PF ud. ĐF, nakon čijih su smrti te diobe među ostalim nasljednicima iste nekretnine prešle u isključivi posjed tužitelja pod 2. Sve četiri predmetne nekretnine zajedno s nekretninama oznake čest.br. 9017 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 854 m2, te čest.br. 9021 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 1369 m2, predstavljaju jednu cjelinu na području zvanom "Glavčine", koja je cjelina odavno ograđena suhozidom te kanalom, te predstavlja starinu obitelji PF, kojoj je to područje služilo i služi za sadnju poljoprivrednih kultura, ali i za ispašu blaga te košenje trave za blago. Iako navedeno područje, pa tako ni predmetne nekretnine, u naravi nikada nije bilo ni šuma ni šumsko područje, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sve se četiri predmetne nekretnine temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o šumama upisuju kao vlasništvo Republike Hrvatske, iako za tako nešto valjane osnove nije bilo. Naime, kako je već naprijed rečeno, nakon smrti OF, njegovi su sinovi podijelili predmetno područje na način da su sinu ĆF pripale čest.br. 9018 k. o. [katastarska općina], te čest.br. 9020 k. o. [katastarska općina], sinu ĐF čest.br. 9016 k. o. [katastarska općina], te čest.br. 9019 k. o. [katastarska općina], te sinu BF čest.br. 9017 k. o. [katastarska općina], te čest.br. 9021 k. o. [katastarska općina]. U svakom slučaju, činjenica je da ni tužitelje ni njihove prednike nitko nikada nije smetao u posjedovanju predmetnih nekretnina. Da ove nekretnine uistinu pripadaju tužiteljima potvrđuje i činjenica da je njihov rođak VF pok. BF danas upisan kao jedini vlasnik nekretnina oznake čest.br. 9017 i čest.br. 9021, obje k. o. [katastarska općina], te da je glede te dvije nekretnine odbijen vlasnički prigovor Republike Hrvatske, budući da navedene u stvarnosti nikada nisu predstavljala ni šumu ni šumsko područje. Nije sporno da je ista pravna sudbina sve ove četiri predmetne nekretnine, kao i nekretnina oznake čest.br. 9017 i čest.br. 9021, obje k. o. [katastarska općina], što pak znači da ne bi trebalo biti sporno kako su tužitelji uistinu vlasnici naprijed navedenih nekretnina. Dakle, u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], predmetne nekretnine upisane su kao vlasništvo Republike Hrvatske, koja nije stvarni vlasnik istih nekretnina, pa stoga tužitelji ovim putem žele uskladiti zemljišnoknjižno sa stvarnim stanjem. Napominje se kako su se tužitelji pozivom na odredbu čl. 186.a ZPP-a obratili tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je tuženica u svojem dopisu od 05. listopada 2023. godine navela kako odbija predmetni zahtjev za mirno rješenje spora. S obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelji predlažu da taj sud zakaže glavnu raspravu, na istoj provede sve predložene dokaze, a nakon toga da donese presudu.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 16. studenog 2023. (l.s. 41-42) u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Predmetnom tužbom tužitelji navode da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnine i to tužitelj ŽF da je vlasnik i posjednik nekretnina oznaka kat. čest. [katastarska čestica] k.o. Ražanac i 9020 k. o. [katastarska općina] i tužitelj GF nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], te da su vlasništvo istih stekli dugogodišnjim neometanim posjedom, odnosno dosjelošću. Naime, tužitelji u tužbi ističu da su predmetne nekretnine bile vlasništvo njegovog djeda OF, odnosno kasnije vlasništvo ĐF i PF. Uvidom u dostavljenu i naknadno pribavljenu dokumentaciju utvrđeno je da je za katastarsku općinu [katastarska općina] vođen postupak obnove zemljišne knjige te da je ŽF sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige i to za kat. čest. [katastarska čestica], dok je PF, prema navodima tužitelja prednica istih sudjelovala u obnovi zemljišne knjige u odnosu na nekretnine 9016 i 9019 k. o. [katastarska općina]. Imajući u vidu navedeno predlagatelji su imali mogućnost na upis Republike Hrvatske uložiti prigovore. Imajući u vidu navode tužitelja da je isti sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] ističe se da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015 usvojen zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Dakle, ukoliko je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prema naprijed navedenom pravnom shvaćanju jasno je da tužitelji ne mogu podnijeti ovu tužbu na utvrđenje te tužbeni zahtjev treba odbiti. Tuženica nadalje ističe kako iz dokumentacije koju su tužitelji dostavili ne slijedi da isti polažu bilo kakva prava na predmetnim nekretninama. Naime, iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. ĆF posl br. O-1292/2007, te rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. PF posl.br. O-635/2020 ne slijedi da su predmetne nekretnine odnosno nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (od koje su u obnovi zemljišne knjige formirane predmetne nekretnine) bila predmetom tih ostavinskih postupaka. Isto tako iz dostavljene povijesti posjedovanja slijedi da tužitelji a niti njihovi prednici nisu bili evidentirani kao posjednici predmetnih nekretnina odnosno nekretnine oznake 2426/100 k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Stoga se tuženica u skladu s navedenim, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru iza smrti ĆF, Ž O-1292/07 od 24. prosinca 2007. (l.s. 6-7), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru iza smrti LF O-528/21 od 2. travnja 2021. (l.s. 8-9), tabularne izjave koje su potpisale DF, ČF, ŠF i UF **.**.2023. (l.s. 10- 13), presliku rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-635/2019 iza smrti PF pok. G **.**.2020. (14-16), izjave koje su potpisali IF sin PF, KF i JF **.**.2023. (l.s. 17-19), izvod iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (l.s. 20), zapisnik sastavljen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s. 21-23), zapisnik sastavljen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s. 24-26), izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 27), presliku zapisnika sastavljenog pred Općinskim sudom u Zadru 1. lipnja 2020. povodom prigovora predlagateljice RH (l.s. 28-29), zk. izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 30-31), preslik ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – arhivski izvadak (l.s. 49-87), održao ročište na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika dana 13. studenog 2024. (l.s. 97-108), u dopunu skice sudskog očevida od 12. lipnja 2025. (l.s. 116), na ročištu održanom pred ovim sudom 19. kolovoza 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke SF i RF.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje prava vlasništva tužitelja pod 1) ŽF na čest. 9018 i 9020 k. o. [katastarska općina] te tužitelja pod 2) GF na čest. 9016 i 9019 k. o. [katastarska općina], koje nekretnine da su isti stekli temeljem dosjelosti, posjedujući ove nekretnine osobno i po svojim prednicima.

5. Između strankama je sporno jesu li tužitelji ovlašteni ustati tužbom na utvrđenje kod činjenice da su sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige u kojem postupku nisu podnosili prigovor na uknjižbu tuženice na ovdje spornim nekretninama. S tim u vezi istaći je da tužitelj GF nije sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], već je u tom postupku sudjelovala njegova sada pok. majka PF ud. ĐF, koja je svoj zahtjev u odnosu na čest. 9016 i 9019 k. o. [katastarska općina] temeljila na nasljeđivanju. Što se tiče tužitelja pod 1) ŽF, isti je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige te je kao osnovu stjecanja svoga prava na nekretninama oznake 9018 i 9020 k. o. [katastarska općina] isticao nasljeđivanje. Tužitelji, kao što je to već navedeno, kao osnovu stjecanja svoga prava na utuženim nekretninama ističu stjecanje temeljem dosjelosti, dakle, na različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, slijedom čega je neosnovan prigovor tužene da ovdje tužitelji ne bi mogli ustati tužbom na utvrđenje svoga prava vlasništva na način na koji su to učinili ovom tužbom.

6. Odlučna činjenica za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva jest jesu li tužitelji osobno i po svojim prednicima posjedovali sporne nekretnine u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti (čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP).

7. Na temelju uvida u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, O- 1299/07 (l.s. 6-9), ovaj sud utvrdio je da je ovdje tužitelj ŽF nasljednik iza ĆF pok. Ž i LF, odnosno da su mu ostali sunasljednici, njegove sestre DF, ČF, ŠF i UF potvrdile da ovdje utužene nekretnine u cijelosti pripadaju ovdje tužitelju, kako to slijedi iz tabularnih izjava priloženih spisu (l.s. 10-13). Isto tako, svoje ovjerene izjave dostavili su sunasljednici tužitelja pod 2) GF, njegov brat IF te sestre ZF i JF (l.s. 17-19) te je ovaj sud utvrdio rodoslovlje obitelji ZF. Zajednički prednik tužitelja u ovoj pravnoj stvari bio je OF, rođen 1904., koji je preminuo 1962., a imao je trojicu sinova ĆF, ĐF i BF. Šimin nasljednik je ovdje tužitelj pod 1) ŽF, ĐF naslijedio je ovdje tužitelj pod 2) GF, a BF naslijedio je njegov sin VF, inače uknjiženi vlasnik nekretnina oznake 9017 i 9021 k. o. [katastarska općina], koje nekretnine je stekao na isti način na koji tvrde i ovdje tužitelji.

8. Navesti je i to da je u postupku obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] kao vlasnik na nekretninama 9017 i 9021 k. o. [katastarska općina], upisan VF pok. BF te da je ovdje tužena podnijela prigovor protiv navedenog upisa, koji prigovor je, a kako to slijedi iz sadržaja zapisnika sastavljenog 1. lipnja 2020. (l.s. 28-29), odbijen kao neosnovan te je upis prava vlasništva VF na čest. 9017 i 9021 k. o. [katastarska općina] ostao neizmijenjen. Ovaj sud se neposrednim opažanjem, na očevidu održanom 13. studenog 2024. uvjerio da utužene nekretnine predstavljaju jednu veću cjelinu, identificiranu kao više nekretnina, koja cjelina je ograđena suhozidom s triju strana, a unutar koje se nalaze ovdje utužene nekretnine, ali i gore spomenute nekretnine oznake 9021 i 9017 k. o. [katastarska općina], koje nisu predmet ovog postupka, a koje predstavljaju vlasništvo VF pok. BF. Navedeno ide u prilog zaključku ovog suda da su sporne nekretnine predstavljale posjed zajedničkog prednika stranaka te zaključku da su osnovani navodi tužitelja, da su se iza smrti zajedničkog prednika OF, 1962., njegovi sunasljednici ĆF, ĐF i BF međusobno podijelili.

9. Na te okolnosti svjedočio je i SF, svjedok saslušan na ročištu pred ovim sudom 19. kolovoza 2025. (l.s. 121), koji je naveo da mu je poznato da su ovdje tužitelji imali zemlju na Glavčinama. Tamo da je zemlju imao njihov djed Ž te da se radi o velikoj ograđenoj nekretnini površine 5-6 tisuća m2, koja da se kasnije podijelila na 6 manjih parcela, pri čemu da je svaki od Gašparovih sinova dobio po dvije nekretnine i to jednu livadu, a jednu obradivu nekretninu te da nikada nitko nije svojatao ove nekretnine. Navodi kako i sam ima zemlje u neposrednoj blizini sporne, odnosno da je njegov brat dobio u diobi nekretninu u blizini sporne. Što se tiče lugara, svjedok je naveo da je postojao lugar u mjestu Jovići, koji da je pazio da se ne prijeđe sa radovinskog privatnog zemljišta na ražanačko šumsko zemljište. Ova zemljišta da su bila odijeljena jednim putem. Sporne nekretnine na predjelu Glavčine da se nalaze na radovinskom zemljištu i od opisanog puta da su udaljene oko 400 m. Lugar da nikada nije prolazio po Glavčinama jer je to privatno zemljište i tamo da nije bilo šume ni pašnjaka za kojega da se morala plaćati pašarina, kao što je to bio slučaj na državnom zemljištu.

10. Na istom ročištu saslušan je i svjedok RF (rođen 1942.g.), čija supruga O je sestra RF, ĐF i BF, odnosno kći pok. OF. Ovom svjedoku je tako poznato da se njegova supruga odrekla svega što je naslijedila iza OF pa tako i na zemlji na Glavčinama. Ovu zemlju da je OF naslijedio iza svog oca ĆF, što da je ovom svjedoku poznato iz priče s Ž. Inače ovaj svjedok da je još kao dječak pomagao raditi (saditi uzgajati poljoprivredne kulture) Ć na ovoj nekretnini, koja da je već tada bila ograđena sa suhozidom sa sviju strana. Ovom svjedoku nije poznato tko je gradio suhozid, ali zna da nikada nitko nije ometao Jokiće u posjedovanju ovih nekretnina. Sve da je bilo ograđeno, osim u južnom dijelu nekretnine gdje je bila livada koju su kosili Đ i na njoj napasali blago. B da nije imao što raditi na utuženoj nekretnini, koja da je bila privatni posjed. Ž da su šezdesetih godina prošlog stoljeća naslijedili njegova trojica sinova ĆF, BF i ĐF, između njih da nikada nije bilo spora o tome i zna da su se njih trojica podijelili na način da je svaki od Gašparovih sinova dobio po dvije parcele, s obzirom na pad terena i na izgled terena.

11. U ovoj pravnoj stvari saslušani su i tužitelji koji su opisali na koji način su koristili spornu nekretninu. Tako tužitelj ŽF (star 71 godinu) sin pok. ĆF, a unuk OF, navodi da se radilo o velikoj nekretnini na Glavčinama, površine više od 5500 m2, koju da je njegov djed Ž naslijedio od pradjeda ĆF. Ž da je bio rođen 1904. godine. Navodi da nikada nitko treći nije svojatao ovu nekretninu ni njima osporavao pravo na istoj. Tužitelj pod 2) GF, star 52 godine, navodi kako mu je o imanju poznato iz priče bake L, Gašparove supruge, koja da je umrla 1994., koja da mu je pričala da su stečene upravo na način kako to ističu u tužbi i tijekom postupka, dosjelošću. Njegov otac ĐF da je preminuo 1977. godine i da su iza njegove smrti ostali, osim ovog tužitelja, još jedan sin i dvije kćeri te njihova majka PF.

12. Ocjenjujući dokaze izvedene u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud nalazi utvrđenim da su ovdje tužitelji utužene nekretnine stekli posjedujući ih osobno i po svojim prednicima (pri čemu su opisali način stjecanja – nasljeđivanje i diobu sa sunasljednicima) u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, ovaj sud nalazi utvrđenom činjenicu da se utužene nekretnine nalaze na predjelu Glavčine, koje da su predstavljale privatne posjede stanovnika [adresa], da se nije radilo o državnoj zemlji, niti o šumi te da je djed tužitelja OF koji je bio rođen 1904. godine, utužene nekretnine naslijedio od svog oca ĆF, koji je morao biti rođen još u 19. stoljeću. Svakako ovaj sud smatra utvrđenim da su sporne nekretnine posjedovali članovi obitelji OF još prije II. svjetskog rata

13. Kako je na temelju svih dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da su navodi tužitelja u tužbi osnovani, to je dovelo i do osnovanosti tužbenog zahtjeva, o kojemu je sud odlučio temeljem odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), kojom je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

14. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda u tužbi i tijekom postupka, po ocjeni ovog suda, proizlazi da se tužitelji pozivaju na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja ove nekretnine.

15. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

16. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

17. Ocjenjujući izvedene dokaze, ovaj sud nalazi da su tužitelji u konkretnom slučaju dokazali da se nalaze u samostalnom, poštenom, neprekidnom posjedu utuženih nekretnina kakav posjed ovih nekretnina su ranije imali njihovi prednici – OF, rođen 1904., koji je naslijedio svoga oca ĆF.

18. Nadalje je istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ P“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima V i dr. protiv [adresa] i D protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

19. U ovom predmetu na temelju provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji osobno i preko svojih prednika bili u isključivom i neprekidnom posjedu najkasnije još od prije 2. Svjetskog rata te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV ispunili zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni ovoga suda može zaključiti da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer su u tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljeva prednika ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa tužiteljev prednik stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću.

20. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da su tužitelji dokazali neprekinuti valjani pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa je, temeljem citiranih odredbi, valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike u ovoj pravnoj stvari.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa) te traženju tužitelja, pa je tužiteljima kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.330,00 eura, valjalo priznati trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi na dane 8. veljače 2024., 13. studenog 2024. i 19. kolovoza 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 19. prosinca 2023. i 9. lipnja 2025. po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 600 bodova, uvećano za 10% (Tbr. 40.) odnosno 660 bodova. Isto iznosi 1.320,00 eura (Tbr. 54). Kada se na taj iznos obračuna PDV od 25% dođe se do iznosa od 1.650,0, eura na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Tužiteljima je priznat plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura što sveukupno iznosi 2.229,64 eura.

U Zadru, 2. rujna 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženici po ODO u Zadru, GUO

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar