Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-728/2022.-52.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja DS pok. DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Milosavljević, odvjetnica iz Krka, protiv tuženika 1. BS iz [adresa], sada na adresi [adresa], 2. FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Vodanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene 5. lipnja 2025., javno objavivši odluku 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj NS pok. DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva na:

- k. č. br. [katastarska čestica] oranica u g.t. 3, zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela - k. č. br. [katastarska čestica] šuma u g.t. 3, zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela - k. č. br. [katastarska čestica] oranica u g.t. 3, zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela,

slijedom čega se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist sa imena svih tuženika u cijelosti u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] oranica u g.t. 3, zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] šuma u g.t. 3, zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica u g.t. 3, zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.392,12 EUR-a, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27. lipnja 2022. podnio pred ovim sudom tužbu protiv uvodno navedenih tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica] (oranica), k. č. br. [katastarska čestica] (šuma) i k. č. br. [katastarska čestica] (oranica), navodeći da je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, jer da je iste naslijedio iza pok. oca DS pok. LS, i to nakon diobe sa svojom majkom, sve sukladno rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj O-254/03, kojeg je dostavio u privitku tužbe. Nadalje je naveo da je njegov otac također naslijedio utužene nekretnine od svojeg oca LS pok. D, i to nakon diobe sa ostalim sunasljednicima, sve sukladno rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj O-11/77, kojeg je dostavio uz tužbu, dok da je pok. LS, djed tužitelja, utužene nekretnine stekao kupnjom od prednika tuženika pok. SS još davne 1973. godine, sve sukladno dokumentu (potvrdi) o kupnji koji je također dostavljen uz tužbu. Naveo je da se nalazi u isključivom i nesmetanom posjedu utuženih nekretnina, koje da u naravi predstavljaju pašnjak i šumu između naselja Poljica i Uvale Čavlena (predio zvan Oblogi), te blizu mjesta [adresa] (predio zvan Osik), koje da su se nekoć koristile za ispašu ovaca, i to za života oca tužitelja, kao i za sječu šume, za što da se i danas koriste. Tužitelju i njegovim prednicima da nitko nikada nije osporavao posjed na utuženim nekretninama, koje traje dulje od 20 godina, kako je to propisano čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U katastarskom operatu da su upisani pok. majka tuženika pod 2. i 3. te tuženik pod 1, koji da nikad nisu posjedovali predmetne nekretnine, budući da su iste oduvijek bile u posjedu tužitelja. U podnesku od 27. listopada 2022., tužitelj je dostavio u sudski spis preslike priznanica kao dokaz o plaćenom godišnjem porezu za utužene nekretnine, te pojasnio da se djed tužitelja nije upisao kao posjednik predmetnih nekretnina u katastru jer da nije htio izgubiti dječji doplatak, niti plaćati velik porez za prebacivanje zemljišta na svoje ime/posjed, ali da je u dogovoru sa prednikom tuženika redovno plaćao porez na to zemljište, što da je nakon njegove smrti nastavio plaćati otac tužitelja. Slijedom navedenog, a pozivajući se na institut dosjelosti, tužitelj je predložio da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženici su sporili predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da tužitelj, temeljem činjenica i dokaza koje je iznio u tužbi, nije dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Osporili su tvrdnju tužitelja da bi prednik tuženika prodao utužene nekretnine predniku tužitelja LS, kao i da bi tužitelj bio izvanknjižni vlasnik istih. Naveli su da se u rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj O-254/03, nigdje ne navode predmetne nekretnine, odnosno da iste nisu bile predmetom nasljeđivanja, slijedom čega da nije istinit navod tužitelja da bi on te čestice naslijedio od svojeg oca. Osporili su vjerodostojnost i značaj dokumenta kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu kao dokaz kupnje utuženih nekretnina, navodeći da taj dokument ne predstavlja nikakav dokaz/potvrdu o kupnji, a kamoli pravnu osnovu bilo kakvog stjecanja vlasništva na utuženim parcelama. S tim u svezi osporili su činjenicu da bi prednik tuženika potpisao predmetni dokument. Ukazali su na sadržaj kako vlasničkog lista, tako i posjedovnog lista, tj. povijest promjena utuženih nekretnina, koju su dostavili tijekom postupka, a iz koji isprava proizlazi da su tuženici dugogodišnji vlasnici, te posjednici utuženih nekretnina, a da tužitelj i njegovi prednici nisu nikad bili upisani ne samo u zemljišnim knjigama, već i u katastru kao vlasnici/posjednici tih nekretnina. U odnosu na preslike priznanica, koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 27. listopada 2022. kao dokaz o plaćenom godišnjem porezu za utužene nekretnine, a kojeg da je plaćao djed tužitelja LS, naveli su da iste ne predstavljaju dokaz o postojanju bilo kakvog ugovornog odnosa kupoprodaje između prednika stranaka, niti da su na bilo koji način u uzročnoj vezi sa utuženim nekretninama. Zatražili su da tužitelj svu dokumentaciju na kojoj temelji tužbu i tužbeni zahtjev dostavi u izvorniku, sve sukladno čl. 108. Zakona o parničnom postupku, te predložili da sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, budući da isti nije dokazao ispunjenost niti jedne zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na utuženim nekretninama dosjelošću.

3. Tijekom postupka, ovaj sud je u smislu odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) proveo sve dokaze predložene po strankama, pa je tako izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis, proveo je dokaz očevida lica mjesta i vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Jasmini Jurinčić iz Crikvenice radi identifikacije predmetnih nekretnina, koja je i usmeno saslušana u postupku, zatim proveo je dokaz saslušanjem stranaka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka LS, RS, OS, ČS, JS, IS i ĐS.

4. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], III. gruntovno tijelo, sve upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji se nalazi na listu 4 i listu 22 spisa, proizlazi da su na istim kao suvlasnici upisani tuženici, i to BS u ½ suvlasničkog dijela, te MS i ŽS, svaki u ¼ suvlasničkog dijela.

5. Uvidom u posjedovni list broj 493 za k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), te povijest promjena za utužene nekretnine (list 44 i 45 spisa), utvrđeno je da su kao posjednici na predmetnim nekretninama upisani KS r. BS, u ½ dijela, te BS pok. OS, u ½ dijela, odnosno da je zadnja promjena u posjedovnom listu bila evidentirana 2004. godine, kada su umjesto dotadašnjeg posjednika ZS pok. B iz [adresa], koji je kao posjednik upisan od osnutka katastra (1954./1955.), upisani kao posjednici KS i BS, sve temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Bože Markovića, poslovni broj O-02/2006.

6. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zvonimira Budimira iz Omišlja, poslovni broj O-254/2003, koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. DS (F) Bajčića, koji je preminuo **.**.2003., proizlazi da su njegovim nasljednicima temeljem zakona i sporazuma proglašeni TS, supruga ostavitelja, te NS, sin ostavitelja, ovdje tužitelj, i to svaki u ½ dijela nekretnina koje su bile predmetom ostavine.

7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku, poslovni broj O-11/77, koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. LS pok. D, proizlazi da su njegovim nasljednicima proglašeni GS. LS (supruga), te djeca LS, NS i HS.

8. Uvidom u dokument koji prileži na listu 6 spisa proizlazi da je na istom najprije naveden datum 11. studenog 1973., zatim ispod datuma vlastoručno pisani tekst slijedećeg sadržaja: " SS prodao svoju nekretninu VS. Plaćeno 100 hiljada dinara. SS", a ispod potpisa SS da su drugačijim rukopisom nadopisane utužene nekretnine (k. o. [katastarska općina], z.č. 379/1 2895 m2; z.č. 379/2 3744 m2 i z.č. 2693/55 824 m2).

9. Uvidom u priznanice o plaćenom porezu, koje prileže na listu 28 do 34 spisa, proizlazi da odnose na plaćenu akontaciju za poljoprivredno zemljište, i to za godine 1979., 1980., 1981., 1982., 1983., 1984. i 1985. Iz istih je vidljivo da sve glase na ZS pok. B kao uplatitelja i da je na gotovo na svim priznanicama (osim jedne na listu 29 spisa) evidentirano da akontaciju plaća LS.

10. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja, poslovni broj O-02/2004, koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. SS pok. SS iz [adresa], a koji je preminuo **.**.2003., proizlazi da su predmet ostavine bile i utužene nekretnine, koje da su zajedno sa ostalom naslijeđenom imovinom pripale djeci pok. ostavitelja, i to ES i BS, svakome u ½ dijela.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja, poslovni broj O-02/2004, koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. ŠS, koja je preminula **.**.2021., proizlazi da su utužene nekretnine (1/2 dijela) bile predmetom ostavinske rasprave i da su iste pripale nasljednicima (sinovima) pok. ostaviteljice FS i US, svakome u ½ dijela.

12. Uvidom u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Jasmine Jurinčić, ing.geod., koji je dostavljen sudu nakon očevida održanog u ovoj pravnoj stvari dana 6. listopada 2023., utvrđeno je da se utužene nekretnine nalaze prostorno na dvije lokacije, i to na lokaciji Oblogi, koja se nalazi cca 1400 metara sjeverno od naselja Poljica i do koje se dolazi makadamskom cestom koja vodi do Uvale Čavlena, a na kojoj se nalaze dvije nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], te na lokaciji Osik, na kojoj se nalazi nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to cca 400 metara južno od kuće k.br. 37A u naselju Nenadići. Prilikom očevida je utvrđeno da je tužitelj kao prvu nekretninu pokazao nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], koja je u naravi livada u zapadnom dijelu, dok je u istočnom dijelu šuma graba, dok da je kao drugu nekretninu pokazao česticu k. č. br. [katastarska čestica], za koju je utvrđeno da se nastavlja na ranije pokazanu česticu k. č. br. [katastarska čestica], i to u smjeru istoka i sjevera, a u naravi da predstavlja šumu graba. Utvrđeno je i da je tužitelj pokazao i treću nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], koja se nalazi u predjelu zvanom Osik, a do koje se dolazi pješačkim putem iz naselja Nenadići, a u naravi da predstavlja šumu graba. Također je utvrđeno da su sve nekretnine na terenu omeđene suhozidima, a što se tiče površine utuženih nekretnina, vještakinja je u svojem nalazu i mišljenju iznijela podatke koji su razvidni iz posjedovnih listova, pa je tako navela da čestica k. č. br. [katastarska čestica] ima upisanu površinu od ukupno 2895 m2, zatim nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] da ima upisanu površinu od 3744 m2, a čestica k. č. br. [katastarska čestica] da ima upisanu površinu od 824 m2. Pritom je pojasnila da predmetni katastarski plan, koji je nastao grafičkom metodom u mjerilu 1:2880, nema dovoljnu točnost za današnje potrebe, slijedom čega da bi bilo poželjno izraditi geodetski elaborat u svrhu evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih, već evidentiranih katastarskih čestica, što da ne utječe na identifikaciju predmetnih nekretnina. Uz predmetni nalaz i mišljenje vještakinja je dostavila kopiju katastarskih planova za predmetne nekretnine, dvije skice lica mjesta preklopljene na DOF, gdje su žutom šrafurom individualizirane utužene parcele, te fotografije pokazanih nekretnina.

13. Budući da su tuženici imali primjedbe/prigovore na predmetni nalaz i mišljenje vještakinje Jasmine Jurinčić, to je navedena vještakinja usmeno saslušana na ročištu od 6. rujna 2024.godine. Iz njezina iskaza proizlazi da je vještakinja u cijelosti ostala kod svojeg nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari, a u odnosu na primjedbu tuženika da predmetne česticu nisu u cijelosti omeđene suhozidima, vještakinja je odgovorila da je prve dvije nekretnine u cijelosti obišla u trenutku očevida i da je tada utvrdila da su obje u cijelosti omeđene suhozidima, dok je u odnosu na treću nekretninu navela da se prilikom dolaska na parcelu mogao uočiti kružni suhozid koji parcelu omeđuje, ali da istu nije obišla na način da bi ju okružila. Pritom je nadodala da identifikacija nije utvrđivanje međa na terenu, već provjera da li se čestica koja je pokazana po tužitelju nalazi na toj lokaciji i da li je to ta čestica. Navela je da se od katastra uvijek može zatražiti identifikacija čestica, ali da se time ne može potvrditi sam položaj nekretnine na terenu i ono što je tužitelj pokazao na terenu. U konkretnom slučaju da nije bilo potrebe tražiti identifikaciju od katastra, budući da predmetna katastarska općina nema dvostruko evidentiranje/numeriranje čestica (zemljišnoknjižne i katastarske oznake čestica su identične), slijedom čega da nije bilo moguće provesti identifikaciju utuženih nekretnina temeljem podataka u katastra, već isključivo pokazivanjem na terenu. Navela je da prilikom očevida nije utvrdila da bi na pokazanim nekretninama postojao kakav objekt, a što se tiče zida na fotografiji na listu 79 spisa (stranica 12 nalaza i mišljenja), vještakinja je odgovorila da prema toj fotografiji proizlazi da je suhozid na terenu vidljiv, i to u različitim visinama, a to da li na istom fale dva kamena, tj. je li isti urušen ili ne, da je teško utvrditi. Ponovno je pojasnila da je predmetni katastarski plan za k. o. [katastarska općina] nastao grafičkom metodom izmjere u izvornom mjerilu 1:2880, i to još 1821. godine, slijedom čega da isti nema dovoljnu kvalitetu podataka za današnje potrebe, zbog čega da je potrebno provesti postupak homogenizacije kojim će se položajno poboljšati katastarski planovi grafičke izmjere i ispraviti unutrašnje nehomogenosti katastarskog plana, bez mijenjanja katastarskih podataka ili usklađivanja stanja u naravi. Navela je da njezina zadaća u ovom postupku nije bila utvrđivati međe, niti u tom pravcu utvrđivati stvarnu površnu na terenu, već samo identificirati predmetne nekretnine. S tim u svezi pojasnila je da bi se kod izmjere na terenu vjerojatno došlo do drugačijih površina od onih koje su evidentirane u katastru, te do drugačijeg oblika pokazanih nekretnina, a što da je moguće službeno utvrđivati i mijenjati samo u postupku izrade geodetskog elaborata u svrhu evidentiranja stvarnog stanja, jer se tada pozivaju vlasnici svih susjednih nekretnina, te se utvrđuju stvarne međe, a samim time i stvarna površina parcela, koja može varirati ovisno o tome je li međa sporna (je li međa po polovici suhozida ili suhozid, s obzirom na svoju širinu, pripada jednoj ili drugoj parceli), kao i stvarni oblik čestica. S tim u svezi navela je da to nije bio zadatak u ovom postupku, te da je svojim nalazom i mišljenjem u cijelosti odgovorila na zadaću vještačenja. Pojasnila je da je smisao identifikacije da stranka na terenu pokaže ono što utužuje, a da vještak prilikom identifikacije, osim stanja na terenu, tj. osim pokazivanja stranke, koristi i druge izvore podataka koji su dostupni na web portalima. U konkretnom slučaju identifikacija da je izvršena GPS uređajem koji je i naveden u nalazu i mišljenju.

14. Nakon saslušanja vještakinje, koja je odgovorila na sva pitanja/primjedbe tuženika, tuženici su i dalje osporavali predmetni nalaz i mišljenje, navodeći u bitnom da vještakinja nije odgovorila na zadaću vještačenja, jer da je rješenjem suda od 7. lipnja 2023. bilo naloženo istoj utvrditi površinu utuženih čestica, što da vještakinja nije učinila, zatim da je vještakinja pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrdila da je obišla sve suhozide, što da ista nije učinila u cijelosti, odnosno da nije obišla vanjske suhozide, te da iz nalaza nije utvrđeno temeljem čega su utvrđeni podaci u nalazu i mišljenju kada vještakinja nije koristila podatke s web portala, niti je čestica obiđena u cijelosti, a da zbog nesklada između onog što vještakinja smatra da je u postupku trebala učiniti i onoga što je naloženo rješenjem suda, treba provesti novo geodetsko vještačenje u postupku.

15. Dokazni prijedlog tuženika da se u postupku provede novo vještačenje ovaj sud nije prihvatio, budući da razlozi zbog kojih tuženici osporavaju predmetni nalaz i mišljenje te predlažu novo vještačenje ne dovode u dvojbu rezultate provedenog vještačenja. Naime, zadaća vještaka u ovoj pravnoj stvari je bila identificirati predmetne nekretnine, te na skici lica mjesta prikazati njihov položaj, oblik i površinu. U konkretnom slučaju, vještakinja je odgovorila na zadaću vještačenja, a što proizlazi kako iz dostavljenih skica preklopljenih na DOF, tako i iz tekstualnog dijela nalaza i mišljenja, gdje je prikazala kako položaj, tako i oblik, te površinu predmetnih nekretnina. U zadaći suda nije bilo naloženo vještakinji da vrši izmjeru nekretnina na terenu, niti da obilazi sve njihove međe (unutarnje i vanjske), budući da to nije potrebno za njihovu identifikaciju, kao i za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. U ovom se postupku ne raspravlja o međi utuženih nekretnina u odnosu na susjedne parcele, već o tome je su li na strani tužitelja ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa je stoga posve pravno neodlučno kolika je stvarna površina predmetnih nekretnina, te je su li iste omeđene suhozidima u cijelosti ili djelomično. S tim u svezi neosnovani su svi prigovori tuženika kojima nastoje dovesti u dvojbu stručnost i objektivnost predmetne vještakinje, a time i točnost rezultata provedenog vještačenja, budući je vještakinja u cijelosti odgovorila na zadaću vještačenja, te je njezin nalaz kao takav u cijelosti prihvaćen kao istinit i valjan. Zbog navedenog, ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja, na kojem dokaznom prijedlogu niti sami tuženici nisu ustrajali do zaključenja glavne rasprave.

16. Iz iskaza svjedoka LS, bratića tužitelja, koji je saslušan na ročištu 3. lipnja 2024. u bitnom proizlazi da je isti upoznat sa razlozima zbog kojih je pozvan na ročište, odnosno da je upoznat sa činjenicom da se u ovom postupku raspravlja o dvije nekretnine, i to jednoj do koje da se dolazi kada se ide prema Uvali Čavlena, te drugoj koja da je u blizini mjesta [adresa]. Njegov djed da je kupio česticu koja je u blizini Uvale Čavlena kada je on imao 16 godina, i to od BS, što da svjedok zna jer da mu je isto rekao djed. Nakon kupnje, taj teren da se kosio, te služio za ispašu ovaca i krava. Njegov djed da je imao 5 krava, te ovce. Nakon što je svjedoku pokazana skica lica mjesta na listu 75 spisa, svjedok je naveo da se ne može orijentirati prema toj skici, ali da se sjeća da je na terenu postojala jedna cesta, nakon koje da se skrenulo desno kako bi se došlo do nekretnine koja je u blizini Uvale Čavlena. Pojasnio je da je na prijeporu zadnji put bio 1977./1978., zbog čega da se ne može orijentirati niti prema pokazanim fotografijama. Nakon smrti djeda, kupljenu česticu da je preuzeo njegov stric (brat od oca svjedoka) koji se zvao DS. On da je umro 2003., a nakon njegove smrti posjed na toj čestici da je preuzeo njegov sin, ovdje tužitelj. Tužitelj da je krave prodao, a zemlju da je iznajmljivao. Osim brata DS, njegov otac da je imao i sestru HS. Oni da se podijelili svoju imovinu, i to još za života djeda, te je predmetna čestica pripala DS, a otac svjedoka i njegova sestra HS da su dobili drugu imovinu. O toj diobi svjedok da zna po pričanju njegovog oca, budući da na istoj nije bio prisutan. Svjedok da je 1979. godine otišao u Njemačku, gdje živi već 44 godine, ali da redovito dolazi na [adresa], i to dva puta godišnje, budući da na Vrhu ima kuću. On da nije nikada čuo da bi tužitelju netko osporavao posjed na utuženim parcelama. Tuženike da pozna jako slabo, odnosno da bi ih možda mogao prepoznati da ih vidi. Zna samo da su živjeli u [adresa], međutim nikad ih nije vidio na utuženoj parceli. Što se tiče nekretnine u blizini Nenadića, svjedok je naveo da je tamo bio svega par puta, tj. par puta s djedom, jednom sa tužiteljevim ocem i jednom sa njegovim ocem. Detalja oko te čestice da se ne sjeća, osim da je čestica bila dosta velika, da su tamo pasli ovce i sjekli drva i da su koji put znali tamo odvesti krave. Ne zna je li i ta nekretnina kupljena, niti kako je ista pripala tužitelju. Zna samo da je njegov djed govorio da je i ta čestica njegova.

17. Iz iskaza svjedoka RS proizlazi da je isti upoznat sa predmetnom spora, jer da ga je jednom tužitelj pitao želi li biti svjedok za česticu koja se nalazi blizu Čavlene i za česticu Osik. Njemu da su poznate te nekretnine, jer da je tamo odlazio sa tužiteljem kada je bio mlađi (20-ak godina), i to najčešće po ovce i krave koje je imao njegov otac. On da je poznavao tužiteljevog oca, ali da djeda nije imao prilike upoznati. Otac tužitelja da je uvijek govorio da su te čestice njegove, a u jednom razgovoru da je spomenuo da su čestice kupljene. Svjedok da na utuženim nekretninama nije bio zasigurno već 20 godina. Poznato mu je da čestica prema Čavleni graniči sa česticom koja je u vlasništvu OPG-a CS, s tim da su tamo dvije čestice, jedna do druge. Prema katastarskom planu na listu 73 svjedok da se ne može orijentirati, ali je nakon pokazivanja katastarskog plana na listu 5 spisa naveo kako su prethodno spomenute dvije čestice do kojih se dolazi kada se ide prema Uvali Čavlena lokalizirane u središnjem dijelu tog plana, pa malo iznad toga. Svjedoku da obitelj BS nije poznata. On da nije nikad zatekao na tim česticama neke druge ljude, niti ikada čuo da bi netko osporavao tužitelju ili njegovom ocu posjed na tim nekretninama. Što se tiče čestice Osik, svjedok je naveo da do nje vodi cesta za Valbisku i selo [adresa], ali da se do nje dolazi kolnim makadamskim putem. Jedan dio te čestice da je pašnjak, dok da bi drugi bio šuma. Tamo da je bio svega par puta, i to svaki put sa tužiteljem. Jednom da je išao po krave, a dva puta po ovce. Ta čestica da je uglavnom služila za ispašu. I za tu česticu da mu je tužiteljev otac pričao da je njegova. Svjedok da nije primijetio neke treće ljude na toj nekretnini, niti čuo da bi itko branio tužitelju posjed na toj čestici. Nakon pokazivanja fotografija na listu 77 do 79 spisa, svjedok je naveo da bi donja fotografija na listu 77 spisa i gornja fotografija na listu 78 spisa pokazivala nekretnine prema Čavleni. Otac tužitelja da se zvao DS, te da je umro 2002./2003. Nakon njegove smrti, tužitelj i njegova majka da su prodali blago, a nekretnine dali u najam. Tužitelj da je njihovo jedino dijete. Za posjed tužitelja na utuženim nekretninama da zna po tome što su te nekretnine nakon smrti njegova oca pripale tužitelju. Na upit kako svjedok zna da su te nekretnine pripale tužitelju, svjedok je odgovorio da to obično tako ide, odnosno da su tako i njemu pripale čestice nakon smrti njegove majke. Tužitelj da se nije nikad svjedoku žalio da bi netko drugi bio vlasnik tih nekretnina, niti mu je ikad pokazao ugovor o najmu tih nekretnina. Nekretnine da je identificirao prema fotografijama jer da mu je ostalo u sjećanju izgled terena, koji da sada zasigurno više nije isti kao prije. Za nekretnine prema Čavleni svjedok je naveo da na tim nekretninama nema kultura koje bi rasle, odnosno da je tamo pašnjak i da se radi o ravnom terenu, s tim da bi sada tamo moglo biti dosta drveća hrasta, graba i slično, jer da je zemlja tamo dosta dobra, a kada nema blaga i kada se teren ne čisti, da onda drveće brzo izraste. U odnosu na njegov razgovor sa ocem tužitelja, svjedok je pojasnio da mu je prilikom tog razgovora otac tužitelja rekao kako ih je on kupio.

18. Iz iskaza svjedoka OS, koji je također saslušan na ročištu 3. lipnja 2024., proizlazi da je svjedok polubratić tužitelja sa majčine strane, te da mu je poznato da tužitelj još od svojeg oca ima jednu nekretninu do koje se dolazi kada se ide dolje prema Čavleni. Svjedok da nije nikada bio unutar te čestice, ali da zna da je istu koristio otac tužitelja, koji da je imao krave i ovce. Roditelji svjedoka da su imali u blizini (na udaljenosti od nekih 300 metara) svoju česticu, pa da je svjedok, kada bi prošao onuda, što da je bilo često (nekad stalno, nekada jednom mjesečno), znao vidjeti oca tužitelja na utuženoj parceli. Nakon smrti tužiteljevog oca, svjedok da više nije nikoga tamo vidio, a pretpostavlja da je tamo išao tužitelj. Svjedok da onuda već dugo nije prolazio, odnosno možda prođe jednom ili dva puta godišnje cestom prema Čavleni, te da je češće išao kada je otac tužitelja bio živ. On da nije razgovarao sa tužiteljevim ocem oko predmetnih nekretnina. Vezano za česticu u predjelu Osik, svjedok je naveo da zna o kojem se predjelu radi, ali da nikada nije bio tamo na tužiteljevoj nekretnini. Tužiteljev otac da nije imao problema sa posjedom na utuženoj čestici, odnosno da ga sa iste nije nitko tjerao. Tužitelja da je vidio na utuženoj čestici, i to na početku, tj. nakon smrti njegovog oca, a kasnije da više nije pratio tko kamo ide. Koliko je svjedoku poznato, tužitelj da je naslijedio česticu od oca, s tim da rješenje o nasljeđivanju nije vidio. Nadodao je da je vidio neki papir o kupnji kojeg da mu je pokazala pun. tužitelja.

19. Iz iskaza svjedoka ČS, saslušanog na ročištu 4. veljače 2025., proizlazi da je isti upoznat sa razlozima zbog kojih je pozvan na ročište, kao i lokacijom utuženih čestica. Pojasnio je da se jedna nalazi na lokaciji kada se ide prema Uvali Čavlena, a druga da se nalazi kod sela [adresa], s tim da se na istu sa autom ne može doći. Svjedok da je bio na obje čestice, i to negdje 1980-ih godina, budući da je unazad 40-ak godina pomagao ocu tužitelja tako što je radio na tim česticama. Kod Uvale Čavlena da su zapravo dvije čestice, s tim da je jedna šuma, a druga dolac koji da se nekoć obrađivao. Kada je svjedok došao tamo, dolac da se više nije obrađivao, ali da mu je otac tužitelja rekao da se tamo sadila djetelina. Između tog dolaca i šume da se nalazi jedan suhozid. U vrijeme kada je on pomagao ocu tužitelja, u dolcu da su pasle ovce koje su inače pripadale njemu. Do čestice da je tada išao sa tužiteljevim ocem, ali tada da oni nisu imali posla u dolcu, već u predjelu gdje je šuma, s obzirom da su istu rezali i obarali drveće. Nakon što bi oborili drvo, nešto tog drveća da su vukli doma, i to sa kravama i volovima, a dio da bi ostavili tamo da se sasuši. Svjedok da je u to vrijeme imao 25 godina, a sjeća se da je tamo sa njim i tužiteljevim ocem bio i tužitelj, ali tužitelj da je tada bio dijete. Tužiteljev otac da se zvao DS, kao i tužitelj, dok da se djed tužitelja, kojeg da svjedok nije nikad upoznao, zvao LS. Po priči tužiteljevog oca, svjedoku da je poznato da je on te čestice naslijedio od svojeg oca LS, s tim da je LS te čestice kupio. Detalji oko kupoprodaje svjedoku da nisu poznati. Na česticama prema Uvali Čavlena, svjedok da je bio samo jednom, i to po par dana, a također da je bio i na čestici u [adresa], i to dva puta, po pola dana. U [adresa] da se također nalazi dolac kojeg okružuje šuma, a po priči sa DS svjedok da je upoznat sa činjenicom da se i tamo nekoć kopalo, oralo i sadila djetelina. Svjedok da je tamo slagao suhozid, s tim da su tada tamo pasle ovce. Također iz priče sa tužiteljevim ocem zna da je DS bio jedini sin LS, koji da je naslijedio njegovu imovinu. Svjedok da nije primijetio da bi DS itko branio posjed na utuženim česticama. Nakon smrti DS, njega da je naslijedio njegov sin, ovdje tužitelj, budući da ga nema tko drugi naslijediti, osim supruge TS, koja da je još uvijek živa, ali da je u staračkom domu. Za tuženike da svjedok nije nikada čuo. Svjedok da je u RH došao 1969. godine, s tim da je na [adresa] već 40-ak godina. Kod tužiteljevog oca da nije nikada bio zaposlen, već da je radio za dnevnicu. Zadnjih 30-ak godina da nije bio na utuženim česticama, a na upit koliko je sveukupno dana bio na predmetnim nekretninama, svjedok je naveo da je na česticama prema Uvali Čavlena bio dva puta, a ne jedanput kako je prethodno iskazao, i to po pola dana, te da je isto toliko bio i na čestici u [adresa]. Tužiteljev otac da mu nije nikad rekao da bi ga itko ometao u posjedu na predmetnim nekretninama. Nadodao je da se nekoć nije nikad zemlja prepisivala, već da kada je tužitelj počeo "čistiti" zemlju, da se tada netko pojavio. Sa tužiteljem da je zadnji put pričao o prijeporu prije nekih mjesec dana, te da se sjeća da ga je tužitelj pitao da li se itko od suvlasnika pojavio na prijeporu u vrijeme kada je svjedok tamo boravio sa tužiteljevim ocem, na što da mu je on odgovorio da se nije nitko pojavio. Prilikom razgovora sa tužiteljevim ocem oko kupnje predmetnih nekretnina, svjedok da nije vidio nikakav ugovor, s tim da ako postoji kakav papir, da ga onda eventualno ima djed tužitelja.

20. Iz iskaza svjedoka JS, koji je saslušan na ročištu 4. veljače 2025., proizlazi da je isti u rodu sa tuženicima, odnosno da su baka svjedoka i djed tuženika bili brat i sestra. Svjedok da je također upoznat sa razlozima zbog kojih je pozvan na ročište, i to od U, koji da mu je tada rekao "da ovo ča je bilo njihovo, da je netko prisvojio". Njemu da je poznato da su tuženici imali šume u [adresa] i [adresa], a on da je bio tamo kada je vozio njihovog djeda SS, brata od njegove bake N. To da je moralo biti negdje 1973., 1974. ili 1975. godine, odnosno onda kada je on imao negdje sedamdesetak godina. Njemu da je tada SS pokazivao terene koje ima na otoku [adresa]. Oni da su tada prošli Nenadiće, Vantačiće, Porat, svugdje gdje su imali rodbine, te da su tada, kada bi obišli rodbinu, obišli i nekretnine. Inače, BS i L da su brat i sestra, a FS i US da su djeca od S, s obzirom da je ona preminula prije cca dvije godine. S i [adresa] da su imali oca SS, za kojeg da svjedok ne zna kada je preminuo, a njegov otac da se također zvao SS i sa njim da je svjedok obilazio nekretnine po [adresa]. Za mlađeg SS da zna da je imao jednu sestru u Lošinju i jednu u Rijeci, dok da za starijeg SS zna da je on još kao dečko otišao iz [adresa] na [adresa], gdje se oženio, te da nakon toga više nikad nije živio na [adresa], iako da je znao doći na [adresa]. Svjedok da ne zna koliko je puta stariji SS došao na [adresa], ali zna da je zadnji put bio onda kada ga je on vozio. Čestice Oblogi i Osik da su mu poznate, jer da je tamo bio sa SS. Na pokazanu kopiju katastarskog plana, te fotografije iz nalaza i mišljenja vještaka, svjedok se nije mogao očitovati, jer da nije sa sobom uzeo adekvatne naočale, a na upit kako zna da je predmetnog dana, kada se vozio sa SS, vidio utužene nekretnine, svjedok je odgovorio da su se oni cijeli dan vozili i da mu je SS sve pokazao. Kada se svjedoka upitalo da opiše utužene nekretnine, svjedok je rekao da je manja nekretnina udubljena, te da ima oblik kruga, dok da je veća čestica u naravi šuma i da je nepravilnog pravokutnog oblika. Ne zna da li su do tih čestica došli autom, ali zna da su hodali. SS da je tada bio u snazi za hodanje. Ne sjeća se koliko su dugo hodali, a na upit je li SS ikad rekao svjedoku da je te čestice prodao, svjedok je odgovorio da ne vjeruje da je on to prodao, jer da je bio dosta bogat, a osim toga da je rekao da mu je drago što ima zemlje u [adresa] tako da se zna njegovo porijeklo. Na utuženim česticama svjedok da je bio i sam svojom majkom, i to prije dvadesetak godina, odnosno ukupno da je na utuženim česticama bio možda četiri ili pet puta. On da tada na predmetnim nekretninama nije zatekao ljude, a ni ovce. Tužitelja da poznaje iz viđenja, ali da ga nikad nije vidio na utuženim česticama. Jordan da nije nikada bio na [adresa], možda jedino kao dijete, a FS i US da rijetko dolaze. Svjedok da ne zna što je bilo sa česticama kada je SS preminuo. Kada se obilazila čestica Oblogi, svjedok da je vozio prema mjestu Vantačići, a na upit prema kojem se mjestu ide kada se dolazi do čestice Osik, svjedok je odgovorio da ne zna, ali da zna da su tamo [adresa] i [adresa]. Njegova majka da nije imala čestice u blizini utuženih. Kada se vozio sa SS, da je imao kojih 23 ili 24 godine, a danas da više ne bi znao doći do predmetnih nekretnina. O posjedu na utuženim nekretninama da ne zna ništa.

21. Iz iskaza svjedokinje AS (Lucije) Radić, koja je saslušana u njezinom domu dana 17. ožujka 2025., proizlazi da je ista teta tužitelja. Njoj da je poznata čestica Oblogi do koje da se dolazi kada se ide prema Uvali Čavlena. Čestica da se nalazi nadesno, te je svjedokinja navela da bi ju i danas mogla pokazati da može hodati. Od udaje 1968. da nije išla tamo, budući da je nekretnina pripala njezinom bratu R i ona da nakon toga više o tome nije vodila brigu. Svjedokinja da je sa svojom braćom podijelila imovinu, i to nakon smrti njihove majke 1989. godine. Oni da su tada sjeli za stol, te se usmeno dogovorili kome će pripasti koja nekretnina. Ranije spomenuta čestica da je pripala njezinom bratu R. Prije toga, svjedokinja da je često odlazila na tu česticu, jer da su njezini roditelji na njoj držali ovce i krave radi ispaše. Osim za ispašu, ta čestica da je služila i za sječu drva. Na noj da se nije nikad ništa obrađivalo, jer čestica Oblogi nije bila za obradu. Njezini roditelji da su tu česticu najprije koristiti po dozvoli njezinih tadašnjih vlasnika, a onda da je njezin otac tu česticu kupio od tih vlasnika. Na upit tko su bili vlasnici te čestice, svjedokinja se nije mogla sjetiti njihovih imena, ali se sjetila nadimka O. Nadodala je da se radilo o starijim osobama, mužu i ženi, s tim da je njezin otac kupio česticu od muške osobe. Ta kupnja da je bila 1973. godine i ona da je tada imala nekih 12 godina. Za tu kupoprodaju svjedokinja da zna po priči svojih roditelja, jer im roditelji nisu nikada ništa krili. Misli da o tome postoji neki papir. Nakon kupnje, njezini roditelji da su nastavili koristiti tu nekretninu kako su to činili i ranije po dozvoli njezinih tadašnjih vlasnika. Svjedokinja da ne zna što je njezin brat R radio sa česticom kada mu je pripala, ali zna da je on imao ovce i krave. Nakon njegove smrti da ne zna tko je česticu naslijedio. O čestici Osik svjedokinja da ne zna ništa. Nakon kupoprodaje svjedokinja da nije čula od oca da bi ih itko tjerao sa te čestice, a na upit je li njezin otac i nakon kupoprodaje imao kontakata sa obitelji O, svjedokinja je odgovorila kako misli da jest, te nadodala da je obitelj O nakon kupoprodaje otišli na [adresa].

22. Iz iskaza svjedokinje ĐS, koja je saslušana u Domu umirovljenika Mali Kartec dana 17. ožujka 2025., proizlazi da je njezin djed bio SS, s tim da ga ona nije nikad upoznala, jer da je moguće da kada se ona rodila, da isti više nije bio živ. Zna da je on imao unuka koji da se isto zvao SS, dok da je PS bio njegov sin. Ne zna od kada je PS na [adresa], ali zna da se on tamo oženio. Ne sjeća se da je PS išta bio na [adresa]. Za česticu Oblogi da je čula, odnosno sjeća se da je sa svojom bakom Č išla u Oblogi, s tim da se više ne sjeća gdje se ta čestica nalazi. Misli da bi Oblogi trebali biti ispod Poljica. Uvala Čavlena da svjedokinji nije poznata. Njezina majka da se zvala N. Njezina baka J da je bila oženjena u Poljicama, dok da je rođena u [adresa] ([adresa]). Sjeća se da je od njezine bake bilo jedno polje zvano Draga, gdje da je bila jedna velika trešnja i "kamik" na kojeg da se svjedokinja uvijek penjala kako bi došla do trešnje. Čestica Osik da joj nije poznata. Na upit je li svjedokinji poznat SS, sin SS koji je rođen 1930. godine, svjedokinja je navela da jest i da su oni bili jako dobri. On da se oženio na [adresa], s tim da ne zna kada je otišao tamo.

Njegove imovine da se ne sjeća.

23. Iz iskaza tužitelja DS, koji je saslušan na ročištu 5. lipnja 2025., utvrđeno je da je tužitelj u posjedu utuženih nekretnina Osik i Oblogi, i to nakon smrti njegovog oca 2003., s tim da je iste koristio i za života oca. Predmetne nekretnine da su se koristile za ogrjev, te za ispašu krava i ovaca. Njegov otac da je imao krave i ovce, a nakon smrti oca tužitelj da je možda još godinu dana brinuo o blagu, a onda da je isto prodao. Tužitelj da se nije ništa posebno dogovarao oko predmetnih čestica nakon smrti oca, budući da su mu roditelji te nekretnine prepustili, tj. darovali još u vrijeme kada je tužitelj postao punoljetan. On da je jedino dijete svojih roditelja. Njegova majka da sada ima 81 godinu, te da je nakon smrti oca u potpunosti lišena poslovne sposobnosti, budući da je psihički bolesnik. Ona da se sada nalazi u staračkom domu. Tužitelju da su roditelji uvijek govorili da su predmetne čestice kupili od SS koji su živjeli u [adresa], a koji su potom otišli na [adresa] i prodali svoju imovinu, odnosno njemu da je njegov otac uvijek pričao kako je djed tužitelja kupio te nekretnine od SS. Tužitelj da nije nikad upoznao obitelj SS u [adresa], ali da je jednom vidio BS na [adresa]. Povod tog susreta da je bio pokušaj tužitelja da se dogovore oko predmetnih nekretnina. Taj susret da je bio negdje 6 mjeseci prije podnošenja predmetne tužbe, a cilj je bio postizanje dogovora oko zemljišnoknjižnog prijenosa tih čestica na tužitelja. Budući da tuženici na to nisu pristali, tužitelj da je bio primoran podignuti tužbu. Dokument na listu 6 spisa tužitelji da je i ranije vidio, ali ga je preuzeo od oca tek nakon njegove smrti. Njegov otac da nije nikad previše mario oko prebacivanja te imovine na njega. Tužiteljev djed da je preminuo kada je tužitelj imao sedam godina. Moguće je da je sa djedom išao na predmetne nekretnine, ali da se toga ne sjeća jer je bio dijete. Njegov otac da je imao još jednu sestru HS, koja da je saslušana u ovom postupku kao svjedok, te brata koji je preminuo. Koliko mu je poznato, iza njegova djeda da je vođena ostavina. Ove čestice da su prepuštene njegovom ocu, budući je otac imao blago koje je trebalo voditi na te nekretnine. Od kada tužitelj zna za sebe, njegov djed i otac su u posjedu predmetnih nekretnina. To zna po priči njegovih starijih, a kada je postao punoljetan, tada se i sam počeo baviti blagom i česticama. Od svoje desete godine tužitelj da odlazi na predmetne nekretnine, i to najviše sam, jer je tamo vodio ovce i krave. Prvo da je vodio ovce, a kada je malo narastao, da je počeo voditi i krave, i to na sve nekretnine, ovisno o tome gdje je trebalo obaviti ispašu, i to svaki dan, pa čak i po dva puta dnevno. Kada je prodao ovce i krave, njegov dolasci na predmetne nekretnine da su se prorijedili, pa je tada počeo davali čestice u najam susjedima koji su imali blago. Nekretnine da sada više nisu u najmu, s tim da ih je prestao davati u najam kada su i drugi ljudi u selu pomalo prestali imati blago. Nakon što je prodao blago, tužitelj da je na česticama znao sjeći drva za ogrije, a sjeća se da kada se vratio iz JNA da mu je to jedno vrijeme bio jedini posao. Prilikom svih njegovih dolazaka na predmetne nekretnine, tužitelj da nije nikada vidio tuženike ili čuo da bi isti uopće dolazili iz [adresa] na [adresa]. Na čestici Oblogi da se osim ispaše i sječe drveća kosila i trava. Za najam predmetnih nekretnina susjedima, tužitelj da je od susjeda znao dobiti sir kao naknadu, a na upit je su li mu najmoprimci ikad spomenuli da ih je netko tjerao sa predmetnih nekretnina, tužitelj je odgovorio da nisu. Nasljednici iza njegovog djeda da su bili njegov otac, zatim njegova tetka i njegov stric, te da je dogovorno između njih sve pripalo njegovom ocu. Iznose navedene u priznanicama da je najvjerojatnije plaćao njegov djed, budući da je njegovo ime i navedeno na tim priznanicama. Tužitelj da raspolaže jedino "ugovorom" kojeg je dostavio uz tužbu, te predočio pred sudom u izvorniku, kao dokazom da su predmetne čestice kupljene. On da danas ne obrađuje predmetne nekretnine, već iste "stoje", tj. ne obrađuju se i ne iznajmljuju se. Za najam nekretnina susjedima tužitelj da nije sačinio nikakav ugovor, već da se to uvijek rješavalo ugovorno. O tome da su na predmetnim nekretninama upisani tuženici u zemljišnim knjigama i katastru, tužitelj da je saznao kada je počeo "čistiti" te nekretnine, tj. prije pokretanja ove tužbe.

24. Iz iskaza tuženika FS, koji je također saslušan na ročištu 5. lipnja 2025., proizlazi da od majke S koja je preminula 2021. i od ujaka BS zna da je njegov nono, tj. njihov otac SS, bio tradicionalan tip, koji da je uvijek govorio kako imaju djedovinu na [adresa]. On da je imao puno imovine na [adresa], s tim da je nešto od toga prodao, ali uvijek da je govorio kako imaju još imovine na [adresa] gdje da se mogu vratiti ako požele. Njegov djed da je umro 2003., s tim da se i njegov pradjed zvao SS, a on da je preminuo 1983. ili 1984. godine. Pradjed da je bio taj koji je bio porijeklom iz [adresa], s tim da se preselio na [adresa] negdje 50-ih godina prošlog stoljeća, ako ne i ranije. Naime, majka pradjeda da je preminula na [adresa] još 1942. godine, zbog čega da vjeruje da je njegov pradjed došao na [adresa] puno prije toga. Tuženik da se sjeća pradjeda, ali u to vrijeme on da je bio toliko mali tako da ne zna je li on išta pričao vezano uz svoju imovinu. Budući da je njegov djed jako držao do imovine, on da zasigurno ne bi prodao istu. Također da zna da i njegov pradjed nije prodao predmetne nekretnine, jer bi u tom slučaju ta informacija zasigurno bila poznata u njihovoj obitelji. O dokumentu na listu 6 spisa navodi kako ne zna ništa i kako ga tek prvi put vidi na ročištu. O rukopisu na tom dokumentu da se ne može očitovati. Poznat mu je susret Jordana i tužitelja, koji da je bio nešto prije predmetne tužbe, a po priči Jordana tuženik da zna da je Jordan tužitelja uputio na njega, s obzirom da je i tuženik jedan od nasljednika, međutim tužitelj da ga nije nikada kontaktirao. Nadodao je da ga je tužitelj kojim slučajem kontaktirao da bi se sa njim vrlo brzo dogovorio, i to tako da bi mu rekao isto što i Jordan, a to je da ne pristaju na nikakav prijenos bez popratne dokumentacije. Na upit koju je imovinu na [adresa] njegov djed prodao, tuženik je naveo da se oko toga ne može izjasniti, ali da se sjeća da je djed uvijek govorio da "imaju jedino to na [adresa]", odnosno da je znao u razgovoru spomenuti imovinu na Poljicama kao jedinu imovinu koja je još ostala. Sjeća se da je njihova rodna kuća bila u [adresa] i da je njegov pradjed istu prenio na braće i sestre, i to kada je odlazio iz [adresa] za [adresa], a jedino što je zadržao da je bila nekretnina u Poljicama. Sa djedom da nije nikad bio na nekretninama, iako da ih je obišao dva ili tri puta u životu. Prvi put da je bio kada je njegov djed preminuo 2003., i to sa svojim ocem i Jordanom, Sjeća se da su tada došli do parcele u Poljicama koja da je tada bila gusta i zarasla, gotovo neprohodna, šuma, i da je na dnu bio jedan dolac. Tada da je sa njima bio i geodet koji da je česticu iskolčio. Na čestici da tada nisu nikoga zatekli. Sjeća se da su tada šetali po tim cestama, ali da se ne može izjasniti je su li obišli još koju česticu. Drugi put da je došao na [adresa], jer da mu je netko iz Poljica rekao da je na njihovu parcelu stavljena kamp kućica, međutim, kada je došao, shvatio je da kamp kućica nije na njihovom terenu. Treći put da je obišao nekretninu kada je podignuta tužba. Na upit je li obišao čestice prema Uvali Čavlena, tuženik je odgovorio da je žurio na trajekt i da ne zna što je točno sve gledao. Na upit da li bi mu radi identifikacije pomogla kopija katastarskog plana, kao i skica lica mjesta i fotografije na listu 75 do 76 i 77 do 79 spisa, tuženik je naveo da mu pokazana dokumentacija ništa ne znači i da se ne može očitovati što mu je pokazano. Nadodao je da se njegov pradjed inače bavio prijevozništvom, i to sa volovima, zbog čega da je spomenuta parcela bila iskorištavanja za sječu drva i prijevoz. Radi posla da je i došao na [adresa]. Ne vjeruje da se pradjed vraćao više na [adresa], pogotovo radi posla. To sve da zna po priči djeda. Djed da je cijeli život živio na [adresa], ali da je često dolazio na [adresa]. On da se bavio prijevozom, i to sa kamionima. Njegov djed da nije prodavao imovinu na [adresa], već eventualno njegov pradjed kada je iz [adresa] otišao na [adresa]. Za utužene nekretnine da zna da nisu prodane, jer da jesu, oni da bi to u obitelji znali. Predmetne nekretnine da se u njegovoj obitelji više od 50 godina, te da se prenose iz generacije na generaciju, a nitko u obitelji nije znao da bi bile prodane. Tuženik da nije nikad čuo da bi netko gospodario predmetnim nekretninama. Naime, on da ima prijatelje u Poljicama, te bi zasigurno bio upozoren da netko koristi njihove nekretnine. Na upit je li 2003. obišao sve čestice ili samo jednu, tuženik je odgovorio da je obišao ono što je trebalo obići, ali da sada ne zna što je točno obišao. Njegova majka da nije nikad bila na utuženim česticama.

25. Iz iskaza tuženika BS proizlazi da se isti u potpunosti slaže sa iskazom tuženika FS, osim u pogledu podatka kada je njegov djed (pradjed tuženika FS) došao na [adresa], budući da je isti na [adresa] došao još 1925. godine, nakon čega da se više nije vraćao na [adresa], a umro je 1984. godine. Prije odlaska na [adresa], on da je koristio predmetne nekretnine radi posla s volovima sa kojim se bavio. Sjeća se da mu je djed govorio kako je imao rodnu kuću na [adresa], te neke livade i šume, što da je podijelio kada je otišao na [adresa]. Tako da je kuća pripala njegovoj sestri, a njemu da su ostale utužene nekretnine u Poljicama. Njegov djed da ga je 1980-ih, valjda pred smrt, odveo na [adresa] kako bi mu pokazao imovinu na [adresa]. Tada da ga je po [adresa] vozio neki rođak i oni da su nešto obilazili, ali njega da tada to nije previše interesiralo, jer da se bavio pomorstvom. Međutim, kada je preminuo njegov otac 2003., on da je nakon uvida u rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca, ponovno otišao na [adresa], zajedno sa FS i njegovim ocem, te tada obišao naslijeđenu imovinu. Nije siguran je su li tada obišli Oblogi, moguće je, ali zna da su obilazili imovinu u Poljicama. Sa njima da je bio geodet koji da je iskolčio čestice koje da su bile sve na jednoj poziciji, tj. u blizini, a onda da su prošli dalje s autom, moguće je i prema [adresa], ali da nije siguran. Tada da mu je rečeno da je tamo jedan dolac, do kojeg da nisu išli, odnosno nisu ga iskolčavali, već da su ga pogledali "odozgora". Čestice koje je tada vidio da nisu bile obrađene. Nakon toga tuženik da se više nije vraćao na [adresa]. Tužitelj da ga je posjetio u Kapetaniji negdje prije tri godine, zajedno sa dokumentom na listu 6 spisa i nekim uplatnicama, te tražio da se dogovore oko utuženih čestica. Tuženik da je rekao tužitelju da to ne želi i da čestice, osim toga, imaju više vlasnika, zbog čega da ga je uputio na te druge vlasnike. Na uplatnicama koje mu je tužitelj pokazao, sjeća se da je vidio ime njegovog djeda, a vezano za dokument na listu 6 spisa, tuženik je naveo da na istom nije rukopis njegovog oca, a za djeda da ne zna. Nije nikad čuo da bi njegov djed ili pradjed prodali utužene nekretnine, niti je čuo da bi itko koristio utužene nekretnine za vrijeme dok su oni na [adresa]. Oni da imaju rodine po [adresa], te da bi im oni zasigurno javili da netko koristi predmetne nekretnine. Pritom je naveo da nisu nikad tražili od rodbine da oni obilaze te nekretnine, odnosno da na iste paze, već pretpostavlja da bi im rodbina, kada bi vidjela da je netko uzurpirao njihovu imovinu, zasigurno to javila. Na upit o kojoj se rodbini radi, tuženik je naveo da su to upravo svjedoci koji su saslušani u postupku.

26. Analizom svih provedenih dokaza, i to nakon njihove brižljive i savjesne ocjene, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje ZPP), ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, i to sve zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku ove odluke.

27. Rukovodeći se rezultatima provedenog dokaznog postupka, ovaj sud drži da je tužitelj kroz predložene i provedene dokaze u postupku uspio dokazati istinitost svojih navoda da je stvarni vlasnik utuženih nekretnina, odnosno da je vlasništvo na predmetnim nekretninama stekao temeljem zakona, i to kroz kontinuirani samostalni i pošteni posjed svojih prednika, kao i vlastiti posjed koji nedvojbeno traje od 1970-ih godina pa sve do danas.

28. Naime, tužitelj je u tužbi, te tijekom postupka tvrdio da je njegov pokojni djed LS još 1973. godine kupio utužene nekretnine od prednika tuženika SS, te da je od tada u vlasničkom posjedu utuženih nekretnina. Kao dokaz tim tvrdnjama tužitelj je u sudski spis dostavio presliku isprave od 11. studenog 1973. godine (list 6 spisa), čiji je izvornik po traženju tuženika predočio sudu i protivnoj strani na ročištu od 5. lipnja 2025., a iz koje proizlazi da je SS prodao svoju nekretninu ĆS i da je za istu plaćeno 100 hiljada dinara, te priznanice (na listu 28 do 34 spisa), koje je također predočio u izvorniku na ročištu od 5. lipnja 2025., iz kojih proizlazi godišnja obveza ZS (SS) Veškovića na plaćanje poreza za poljoprivredno zemljište, s tim da je na tim priznanicama navedeno da ih plaća djed tužitelja LS pok. D. Tužitelj je tvrdio da njegov djed LS nije htio prepisivati kupljenu imovinu na sebe, jer da nije želio izgubio pravo na dječji doplatak, ali da se od kupnje predmetnih nekretnina 1973. godine nalazio u samostalnom i poštenom posjedu utuženih čestica, koje da je koristio za ispašu ovaca i krava, te za sječu drva radi ogrijeva. Nakon njegove smrti 1976. godine, posjed na utuženim česticama da je naslijedio otac tužitelja NS, sve sukladno prethodnom dogovoru/diobi sa svojim bratom i sestrom, a nakon smrti tužiteljevog oca 2003., posjed na nekretninama da je preuzeo tužitelj, iako da je tužitelj i ranije bio u posjedu tih nekretnina, s obzirom da su mu roditelji darovali iste nakon njegove punoljetnosti.

29. Tuženici su u odgovoru na tužbu, te tijekom postupka osporavali navode tužitelja, ukazujući prije svega na činjenicu da predmetne nekretnine nisu bile predmetom nasljeđivanja nakon smrti tužiteljevog pradjeda i djeda, sve sukladno sadržaju dostavljenih rješenja o nasljeđivanju iza pok. LS (O-11/77) i DS (O-254/03), slijedom čega da tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da bi predmetne nekretnine stekao nasljedstvom iza svojih pravnih prednika. Također su osporili kako sadržaj, tako i vjerodostojnost privatne isprave na listu 6 spisa, držeći da ista ne predstavlja niti ugovor o kupoprodaji, a niti bilo kakav drugi dokument koji bi potvrđivao kupnju predmetnih nekretnina od prednika tuženika, a osim toga nadodali su i da navedena isprava nije potpisana po predniku tuženika SS, što da je tužitelj trebao dokazati kroz grafološko vještačenje, a koji da dokaz nije nikad predložio tijekom postupka. Naveli su da tvrdnje tužitelja o kupnji i posjedu predmetnih nekretnina nisu potvrdili niti njegovi svjedoci prilikom saslušanja, slijedom čega da u konkretnom slučaju ne postoji osnova temeljem koje bi se predmetni zahtjev tužitelja usvojio.

30. Odgovarajući prije svega na navode tuženika u kojima se osporava tvrdnja tužitelja da bi isti naslijedio utužene nekretnine od svojih prednika, valja navesti da okolnost što predmetne nekretnine nisu obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju iza pok. LS (O-11/77) i rješenjem o nasljeđivanju iza pok. DS (O-254/03), ne znači da ih tužitelj kao njihov konačni slijednik nije mogao naslijediti, a kako to pogrešno tvrde tuženici. Naime, odredbama čl. 5. i čl. 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) propisano je da nasljednik, u trenutku smrti ostavitelja, stječe vlasništvo i posjed nad cjelokupnom imovinom ostavitelja, što uključuje dakle ne samo knjižnu, već i izvanknjižnu imovinu ostavitelja, pa je stoga posve pravno irelevantno spominju li se predmetne nekretnine u citiranim ostavinskim rješenjima ili ne, jer je tužitelj, bez obzira na sadržaj tih rješenja, iste mogao naslijediti od svojih pravnih prednika, ukoliko su oni bili posjednici i vlasnici (stvarni) tih nekretnina, a što će se utvrditi tijekom ovog postupka kroz analizu izvedenih dokaza.

31. Nadalje, a vezano uz navode tuženika u kojima su osporili da bi privatna isprava od 11. studenog 1973. bila napisana i/ili potpisana po njihovom predniku SS, valja odgovoriti da u situaciji kada tuženici tvrde da rukopis na toj ispravi ne pripada SS, da je tada teret dokaza bio na njima da dokažu istinitost te tvrdnje, a ne na tužitelju. Dakle, tuženici su ti koji su u konkretnom slučaju, s obzirom da su sporili da je njihov pravni prednik napisao i potpisao predmetnu ispravu, trebali na tu okolnost predložiti grafološko vještačenje, a ne tužitelj, kako su to pogrešno tvrdili tijekom postupka. Budući da tuženici nisu predložili grafološko vještačenje na tu okolnost, isti nisu dokazali svoju tvrdnju da rukopis na predmetnoj ispravi ne pripada njihovom predniku SS, slijedom čega je prihvaćena tvrdnja tužitelja da se radi o ispravi koju je napisao/potpisao SS. Međutim, prihvaća se opaska tuženika da predmetna isprava nije u cijelosti pisana rukom istog skriptora, jer je i običnim zapažanjem suda, bez provođenja grafološkog vještačenja, vidljivo da je rukopis ispod potpisa SS, i to u dijelu gdje su navedene utužene nekretnine, posve drugačiji od rukopisa kojim je potpisan SS i kojim je napisan tekst iznad tog potpisa. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da bi prvi dio isprave bio napisan i/ili potpisan po SS, budući da tuženici nisu dokazali drugačije, dok da drugi dio isprave, gdje su navedene utužene čestice, ne pripada prvotnom skriptoru, već da je taj dio nadopisan od strane neke druge osobe.

32. Rukovodeći se datumom sastavljanja predmetne isprave, ovaj sud utvrđuje da je ista sastavljena u vrijeme kada su na snazi bila pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91). Iako su pravna pravila iz paragrafa 380 OGZ-a za stjecanje prava vlasništva nekretnina na temelju pravnog posla zahtjevala valjani pravni osnov (titulus) i uknjižbu kao pravni način stjecanja (modus), za navesti je da je sudska praksa donijela jedinstven zaključak da se vlasništvo nekretnina, u to vrijeme, moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige (paragraf 431. OGZ), već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je bio faktično izvršen, pri čemu se predaja posjeda tumačila kao modus stjecanja.

33. Nije sporno da predmetna isprava nema formu valjanog ugovora o kupoprodaji koji bi bio podoban za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva, međutim ista bi prema ocjeni ovog suda predstavljala relevantan dokaz o postojanju usmeno zaključenog ugovora između prednika tuženika SS kao prodavatelja i prednika tužitelja (djeda) LS kao kupca. Međutim, kako se iz citirane isprave, i to onog dijela za kojeg je utvrđeno da bi ga napisao i/ili potpisao SS, ne može utvrditi koja bi to nekretnina i/ili nekretnine bile prodane LS za 100 hiljada dinara, to je značaj predmetne isprave kao eventualnog dokaza o kupnji predmetnih nekretnina od pok. SS valjalo cijeniti u ukupnosti sa ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.

34. Naime, iz iskaza svjedoka ČS, koji nije u srodstvu sa tužiteljem, pa stoga isti nije osobno zainteresiran za uspjeh u sporu, proizlazi da je isti u priči sa ocem tužitelja, kojem je 1980-ih godina pomagao raditi na predmetnim česticama, saznao da je otac tužitelja predmetne čestice naslijedio od svojeg oca LS, a da ih je pok. LS kupio. To isto potvrdio je i svjedok RS, koji je također nesrodan sa tužiteljem, a koji je u svojem iskazu naveo da je u razgovoru sa ocem tužitelja saznao da su čestice kupljene, dok su svjedoci LS (bratić tužitelja) i IS (teta tužitelja) u svojim iskazima naveli da je djed tužitelja LS, koji je ujedno i djed svjedoka LS i otac svjedokinje IS, kupio od obitelji " O" čestice prema Uvali Čavlena (Oblogi). Dakle, iz iskaza gotovo svih svjedoka tužitelja proizlazi zaključak da su utužene nekretnine, i to one do kojih se dolazi kada se ide prema Uvali Čavlena, kupljene od prednika tuženika SS, dok tuženici s druge strane tu tvrdnju nisu tijekom postupka s uspjehom osporili, niti dokazali drugačije. Naime, iskazi tuženika, kao i iskazi njhovih svjedoka JS i ĐS, a vezano uz prodaju predmetnih nekretnina, u bitnom su se sveli na pretpostavku da pradjed tuženika FS, a djed tuženika BS (stariji SS), odnosno djed tuženika FS i otac tuženika BS (mlađi SS), nisu prodali utužene nekretnine predniku tužitelja, jer da je mlađi SS bio tradicionalni tip koji je držao do svoje imovine i da bi tuženici, da je itko od njih te nekretnine prodao, za tu prodaju zasigurno znali. Takvu tvrdnju tuženika ovaj sud nije prihvatio kao pravno relevantnom, jer ista prije svega nije ničim dokazana, a to što tuženici nisu znali za prodaju i što ne vjeruju da bi njihov pradjed/djed prodao utužene nekretnine predniku tužitelja, to ne znači da do prodaje nije došlo. Naime, iz iskaza tuženika proizlazi da je stariji SS preselio iz [adresa] na Cres 1925./1930. godine, a kako je isti preminuo tek 1984. godine, moguće je da je upravo on potpisao predmetnu ispravu iz 1973. godine, s obzirom da je dosta svoje imovine prodao prije odlaska na [adresa], pa je to isto mogao učiniti i kasnije u odnosu na utužene nekretnine, pogotovo stoga što je prema izjavi svjedoka JS u vrijeme njezina sastavljanja bio na [adresa] u posjetu rodbini. Međutim, isto tako je moguće i da je citiranu izjavu potpisao i mlađi SS, koji je preminuo 2003., a koji je prema izjavama tuženika često dolazio na [adresa], jer ukoliko je živio na [adresa] i pritom bio dosta bogat, a kako su to tvrdili tuženici, moguće je da mu zemljište na [adresa] i nije trebalo.

35. Analizirajući stoga iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, a imajući pritom u vidu sadržaj predmetne isprave od 11. studenog 1973. godine, ovaj sud je zaključio da je tužitelj uspio tijekom postupka dokazati da je njegov djed LS kupio od prednika tuženika SS čestice Oblogi i da je od 1973. godine stupio u njihov posjed, budući je tamo prema tvrdnji svjedoka AS i LS vodio svoje ovce i krave na ispašu. U svojem iskazu svjedok LS je iskazivao o kupnji jedne čestice koja se nalazi blizu Uvale Čavlena, međutim ta okolnost ne dovodi do drugačijeg zaključka ovog suda, jer je tijekom očevida suda, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještakinje Jasmine Jurinčić, utvrđeno da su na predjelu Oblogi dvije čestice, koje se nalaze jedna uz drugu (čestica k. č. br. [katastarska čestica] "ulazi" u česticu k. č. br. [katastarska čestica]), pa se stoga opravdano nameće zaključak da je svjedok LS očito smatrao da se radi o jednoj, a ne dvije čestice. U prilog navedenoj kupnji i posjedu svakako govori i sadržaj dostavljenih priznanica (uplatnica) o plaćenom porezu za poljoprivredno zemljište, jer iako na istima nije navedena oznaka/naziv zemljišta za koji je porezna obveza utvrđena, evidentno je da iste glase na ZS kao obveznika plaćanja i da je na njima navedeno da ih plaća LS, pa stoga takav njihov sadržaj, kao i činjenica da ih je u posjedu imao tužitelj, a ne tuženici, upućuje na zaključak da je upravo djed tužitelja LS (ili bilo tko drugi iz obitelji tužitelja koji je nakon njegove smrti preuzeo tu poreznu obvezu) plaćao porez za poljoprivredno zemljište koje glasi na SS, a za što bi prema ocjeni ovog suda pravni interes mogao imati samo onaj tko je vlasnik, odnosno onaj tko se smatra vlasnikom zemljišta za kojeg je porez utvrđen.

36. Imajući dakle u vidu da je usmeni ugovor o kupnji utuženih čestica perfektuiran u korist djeda tužitelja LS već trenutkom njegova zaključenja, jer se sukladno pravnim pravilima OGZ-a već sam čin predaje posjeda u ono vrijeme smatrao načinom (modusom) stjecanja vlasništva, to bi se u konkretnom slučaju mogao izvesti zaključak da je tužiteljev djed postao vlasnikom čestica Oblogi već u trenutku stupanja u njihov posjed, tj. već 1973. godine. Međutim, kako tužitelj svoju tužbu i tužbeni zahtjev ne temelji na stjecanju s osnove pravnog posla, već na stjecanju s osnove instituta dosjelosti, to je ovaj sud predmetnu ispravu iz 1973. godine cijenio kao dokaz tužiteljevog zakonitog i istinitog stjecanja/ulaska u posjed čestica Oblogi. Navedeno se ne odnosi i na česticu Osik, jer imajući u vidu da iz iskaza svjedokinje IS, koja je generacijski gledano najbliži srodnik pok. LS (njegova kćer), kao i iz iskaza svjedoka LS (bratić tužitelja), ne proizlazi da bi zajedno sa česticama Oblogi bila kupljena i čestica Osik, to je ovaj sud zaključio da tužitelj nije uspio tijekom postupka dokazati činjenicu da je i nekretnina Osik kupljena od obitelji SS. Međutim, to što tužitelj nije dokazao pravni temelj posjedovanja te čestice, tj. svoj zakoniti posjed u pogledu te nekretnine, to ne znači da nije mogao postati vlasnikom iste, ukoliko se utvrdi da su u pogledu tog stjecanja ispunjene ostale pretpostavke koje zakon vezuje uz stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

37. Sukladno tome, a rukovodeći se iskazima saslušanih stranaka i svjedoka, ovaj sud je utvrdio da je djed tužitelja ĆS bio u samostalnom i istinitom posjedu svih utuženih nekretnina, dakle ne samo kupljenih čestica Oblogi (za koje je tužitelj dokazao svoj zakoniti posjed), već i nekretnine Osik, za koju je kako tužitelj, tako i svjedok LS u svojem iskazu naveo da se sjeća da je tamo odlazio sa svojim (i tužiteljevim) djedom LS na ispašu, a da je nakon njegove smrti 1976.godine taj posjed nastavio najprije otac tužitelja NS, a naposlijetku i sam tužitelj. Navedeno su potvrdili i ostali saslušani svjedoci, jer iz iskaza svjedokinje AS, a čiji je iskaz potvrdio i svjedok LS, proizlazi da je diobom između nje, njezinog brata LS (oca svjedoka LS) i drugog brata I (oca tužitelja) dogovoreno da će čestice Oblogi pripasti njezinom bratu R (Nikoli), zatim iz iskaza svjedoka RS proizlazi da je isti bio puno puta sa tužiteljem na česticama Oblogi i Osik, i to kada je bio mlađi (cca 20 godina), što bi upućivalo na razdoblje od oko 1997. do 2000. godine, nadalje iz iskaza svjedoka ČS proizlazi da je isti radio na česticama Oblogi i Osik po nalogu oca tužitelja negdje 1980-ih godina, a iz iskaza svjedoka OS, koji je iskazivao samo o česticama Oblogi, proizlazi da je isti sve do 2003. godine često onuda prolazio, jer da su u blizini te čestice i njegovi roditelji imali nekretninu, te da je tada znao često vidjeti oca tužitelja sa svojim blagom.

38. Rrukovodeći se stoga prednje iznijetim utvrđenjima, ovaj sud drži da je tužitelj uspio tijekom postupka dokazati kontinuirani, tj. dugogodišnji posjed na svim utuženim nekretninama, koji je započeo još za života njegovog djeda LS, te se kroz posjed oca DS i tužitelja nastavio sve do danas. Tijekom tog razdoblja predmetne nekretnine su se uglavnom koristile za ispašu ovaca i krava, koje su imali i djed tužitelja LS, ali i njegov otac NS, te za sječu drva radi ogrjeva, a to što se iste danas više ne koriste na opisani način i što su zapuštene, ne šteti posjedu tužitelja, jer on time nije napustio posjed predmetnih nekretnina (budući ga u svakom trenutku može koristiti), a tuženici nisu tijekom postupka tvrdili, a kamoli dokazali, da bi tužitelju taj posjed bio oduzet ili da su nastupile neke druge okolnosti koje bi mogle dovesti do gubitka posjeda tužitelja na predmetnim nekretninama sukladno čl. 28. ZV-a.

39. Nije sporno da su tuženici tijekom postupka dostavili u sudski spis povijest promjena na utuženim česticama (povijesni posjedovni list) iz koje isprave proizlazi da su upravo oni, tj. njihovi prednici, evidentirani kao posjednici utuženih nekretnina od osnutka katastarskog operata (1955./1956.), međutim ta okolnost ne dovodi do drugačijeg zaključka ovog suda, jer je posjed sukladno čl. 10. ZV-a faktična vlast nad nekom stvari koja se manifestira faktičnim činjenjem, tj. izvršavanjem posjedovnih čini, a iz iskaza tuženika proizlazi da niti oni, a niti njihovi prednici ne izvršavaju posjed nad utuženim nekretninama, i to još od 1930-ih godina kada se najstariji SS (pradjed tuženika FS i djed tuženika BS) trajno preselio na [adresa], gdje je zasnovao obitelj i ostao živjeti. Naime, iz iskaza tuženika proizlazi da su oni tek nakon smrti mlađeg SS (djeda tuženika FS i oca tuženika BS), što je bilo nakon 2003., prvi put obišli predmetne nekretnine, i to sa geodetom, jer da u protivnom zasigurno ne bi mogli samostalno pronaći te nekretnine, pa već iz toga proizlazi zaključak da tuženici ne drže u posjedu utužene nekretnine. Stoga, to što su evidentirani kao posjednici u katastru, nema za posljedicu drugačiju odluku ovog suda, jer taj posjed prati zemljišnoknjižno, a ne stvarno stanje na predmetnim nekretninama. Vezano za navode tuženika da navedeni posjedovni list ima snagu javne isprave iz čl 230. ZPP-a za koju vrijedi presumpcija da se njome dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, valja istaći da je odredbom čl. 230. st. 3. ZPP-a propisano da je dopušteno dokazivati da činjenice u toj ispravi nisu istinite, a što je tužitelj prema ocjeni ovog suda i dokazao tijekom ovog postupka.

40. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da se tužitelj, preko posjeda svojeg djeda LS i oca DS, nalazi u posjedu svih utuženih nekretnina, i to još od 1970-ih godina, odnosno za čestice Oblogi od kupnje 1973. godine, a za česticu Osik od prije 1976. godine, jer je svjedok LS u svojem iskazu naveo da je na tu česticu znao ići sa svojim (i tužiteljevim) djedom LS, što je u tom slučaju moralo biti prije Antonove smrti 1976. godine, to je za početak roka dosjedanja, sve sukladno čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV-a), valjalo primijeniti pravna pravila iz paragrafa 1460. - 1477. OGZ-a. U citiranim pravnim pravilima stoji da dosjedatelj mora imati stvar u posjedu, da njegov posjed mora biti zakonit, pošten i istinit, te da isti mora trajati kroz cijelo vrijeme koje je zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ-a), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ-a) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ- a), time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ-a). Međutim, načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda, broj 3/60 od 4. IV. 1960., taj je rok (30 godina) smanjen na 20 godina, i to bez potrebe dokazivanja zakonitosti posjeda. Nadalje, u pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a je propisano da je pošteni posjednik onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje, dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, a u pravnom pravilu iz paragrafa 328 OGZ-a stoji da li je način posjeda pošten ili nepošten, presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave, s tim da se u dvojbi uzima da je posjed pošten.

41. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu sveukupne rezultate dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje da se tužitelj, kao i njegovi prednici, nalaze u poštenom posjedu utuženih nekretnina, jer tu pretpostavku iz čl. 18. st. 5. ZV-a (i iz paragrafa 328 OGZ-a) tuženici nisu tijekom postupka uspjeli osporiti. Naime, tuženici nisu tijekom postupka uspjeli dokazati da bi tužitelj, odnosno njegovi prednici, imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina. Okolnost što predmetne nekretnine nisu bile predmetom raspoređivanja u ostavinskom postupku iza pok. djeda i pok. oca tužitelja, ne šteti poštenju posjeda tužitelja, a kako to pogrešno smatraju tuženici, jer kao što je već prethodno navedeno, a što proizlazi iz odredbi čl. 5. i čl. 129. ZN-a, te čl. 17. st. 1. ZV-a, nasljednik, nakon smrti svojeg prednika, nasljeđuje cjelokupnu imovinu ostavitelja, dakle ne samo njegovu knjižnu imovinu, već i izvanknjižnu, što uključuje i njegov posjed na imovini, a budući je u konkretnom slučaju utvrđeno da su i djed i otac tužitelja bili u posjedu predmetnih nekretnina, to tužitelj nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed utuženih čestica. Naime, tužitelj je bio uvjerenja kako su predmetne nekretnine kupljene od prednika tuženika, a budući da tuženici nisu dolazili na [adresa], a kamoli obilazili i koristili predmetne nekretnine, niti je tužitelju itko branio posjed na utuženim česticama, to isti nije imao razloga sumnjati da mu predmetne čestice ne pripadaju. Njegovom poštenju ne šteti niti njegovo eventualno saznanje za zemljišnoknjižni/katastarskih upis tuženika na predmetnim nekretninama, jer iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da tužitelj nije dvojio u svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama. Zbog navedenog, ovaj sud drži da poštenje tužitelja nije prestalo niti u trenutku kada je tužitelj posjetio tuženike na [adresa], a što je bilo cca 6 mjeseci prije podnošenja predmetne tužbe, jer bi iz iskaza kako tužitelja, tako i tuženika proizlazilo da je cilj tog susreta bio pokušaj tužitelja da mirnim putem prenese na sebe zemljišnoknjižno vlasništvo na predmetnim nekretninama, a što opet upućuje na zaključak da je tužitelj i tada bi uvjeren da je vlasnik utuženih nekretnina.

42. Računajući stoga posjed tužitelja, i to preko posjeda njegovih prednika, od 1970-ih godina, tj. za česticu Oblogi od 1973. godine, a za česticu Osik od prije 1976. godine pa na ovamo, to je rok dosjedanja u konkretnom slučaju istekao za sve čestice protekom roka od 20 godina koji je propisan Načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda iz 1960. godine, odnosno za čestice Oblogi 1993. godine, a za česticu Osik najkasnije do 1996. godine. U to vrijeme još uvijek je bio živ otac tužitelja, a okolnost što nije već tada ustao sa predmetnom tužbom i upisao svoje pravo vlasništva na predmetnim parcelama, nema utjecaja na njegovo stečeno pravo vlasništva, budući da je on to pravo stekao onog trenutka kada su se za to ispunile zakonske pretpostavke, a taj trenutak stjecanja nije vezan uz upis vlasništva u zemljišne knjige. Ukoliko bi se ovdje prihvatila tvrdnja tužitelja da su mu predmetne nekretnine darovane još za života njegovog oca, i to u vrijeme njegove punoljetnosti, a kako je to naveo u svojem iskazu, tada bi se moglo zaključiti da je dosjedanje dovršeno u vrijeme posjeda tužitelja, a ne njegovog oca na utuženim nekretnina, dok bi ugovor o darovanju (usmeni) u tom slučaju govorio u prilog o prijenosu tog posjeda (ne i vlasništva) sa oca na sina, sve sukladno čl. 14. i 15. ZV-a.

43. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona, i to kako prema pravnim pravilima OGZ-a, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Službeni list SFRJ'', broj 6/80 i 36/90, ''Narodne novine'', broj 53/91 i 91/96 dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, a koji je u čl. 28. st. 4. i 5. ZOVO-a također propisivao da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 27. veljače 1984., odredbe ZOVO-a primjenjuju se na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu (čl. 90. ZOVO), ako do tog trenutka nisu istekli. Budući da je u konkretnom slučaju rok dosjedanja počeo teći u vrijeme važenja OGZ-a, te je u većem dijelu istekao tek nakon stupanja na snagu ZOVO-a, to se u predmetnoj situaciji imaju primijeniti i odredbe ZOVO- a, koje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisuju isti rok dosjedanja od 20 godina koji je usvojen i Načelnim mišljenjem iz 1960. (20 godina). Budući je taj rok istekao još 1993., odnosno najkasnije 1996. godine, to je valjalo prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

44. Budući je tužitelj uspio u predmetnom sporu, to je valjalo primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa), priznati mu sukladno dostavljenom troškovniku nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zatim nagradu za pristup na ročišta 9.03.2023., 6.10.2023., 3.06.2024. 6.09.2024., 4.02.2025., 17.03.2025. i 5.06.2025. u iznosima od po 200,00 EUR- a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), ukupno 1.400,00 EUR-a, te za sastav tri obrazložena podnesaka od 25.10.2022., 4.10.2023. i 27.03.2024. nagradu u iznosima od po 200,00 EUR-a, ukupno 600,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što sveukupno iznosi 2.200,00 EUR-a. Na taj iznos tužitelj ima pravo obračunati PDV, temeljem Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 550,00 EUR-a, te ujedno tom iznosu pribrojiti plaćeni i već utvrđeni trošak izlaska suda na očevid (49,48 EUR-a) i vještačenje (513,00 EUR-a), ukupno 562,48 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR-a i presudu u iznosu od 53,09 EUR-a, sveukupno 3.392,12 EUR-a. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime parničnog troška valjalo priznati ukupno 3.392,12 EUR-a, dok je preko tog iznosa, njegov zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan, jer je zatražen preko iznosa koji bi mu pripadao prema sadržaju stanja u spisu (više zatražen trošak na ime očevida i vještačenja). Zbog izloženog, odlučeno je kao u usvajajućem, te odbijajućem dijelu točke II izreke ove presude.

U Krku 2. rujna 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.