REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-874/2022-64

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja IŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Ćosić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika ĐŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. UŠ, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 4. srpnja 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 2. rujna 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine koju tvore: d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 1 m2, d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 963 m2, d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 501 m2, ukupne površine 1465 m2, sve Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], upravo nekretnine koja je omeđena crtom koja spaja točke A-B-C-D-E-F-G-A na skici vještaka ing. Perice Puljića od dana 07.02.2024., koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od dana 07.02.2024. istog vještaka koji nalaz i mišljenje je sastavni dio ovog spisa, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz istodobno brisanje svih prava tuženika upisanih u pogledu ove nekretnine, a što je tuženik dužan trpjeti."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženiku 1.125,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je tuženik ovosudnom presudom P-380/2021 od 29.12.2021. god. utvrđen vlasnikom nekretnina označenih kao dio č. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] u površini 40 m², dio č. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] površine 2146 m² i dio č. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] površine 869 m², dakle nekretnina ukupne površine 3055 m² položenih u k. o. [katastarska općina], a da je potom na osnovi te presude ishodio Prijavni list na osnovi kojeg su nastale redom: č. zem. [katastarska čestica] u površini 40 m², 6860/16 u površini 2146 m² i 6860/18 u površini 868 m² iste k.o., pa da je utoliko, iako on/tuženik nije zbiljni vlasnik tih nekretnina, stvorio pretpostavke za zemljišnoknjižni upis njegovog/tuženikovog prava vlasništva nad tim nekretninama u zemljišnu knjigu.

2. Pak, tuženik da nije zbiljni vlasnik predmetnih nekretnina jer da su te nekretnine njegovo/tužiteljevo stvarno vlasništvo.

2.1.Naime, raniji vlasnik nekretnina da je bio sada pok. PŠ pok. UŠ, njegov/tužiteljev djed, a nekretnine da su u diobi nasljednika tog ranijeg titulara pripale njegovoj/tužiteljevoj majci VŠ, a pak, kako da je u diobi ostavine njegove majke promatrane nekretnine baš njemu/tužitelju pripale, on da je danas vlasnik u tužbi opisanih nekretnina.

2.2.Naglasio je da predmnjevi o tuženikovom vlasništvu predmetnih nekretnina koja proizlazi iz prethodno opisane presude može i hoće suprotstaviti dokaze koji obaraju tu predmnjevu i kojima će dokazati da je baš on/tužitelj vlasnik tih nekretnina te je na izloženoj osnovi postavio i – nakon što je višeputno izmijenio opseg i sadržaj zahtjeva koji je postavio u tužbi (je li time učinio i dopuštene preinake zahtjeva, o tome će niže biti riječi) – naposljetku postavio zahtjev izložen u izreci ove presude.

3. Tuženik je u postupku – u bitnome – osporavao, kako mogućnost raspravljanja i odlučivanja o uparničenim pravima stranaka u postupku onakvom kakvim ga je tužitelj zapodjenuo i u kakav ga je pretvorio sukcesivnim izmjenama sadržaja i opsega zahtijevanja, tako i pravnu osnovanost tih zahtijevanja i zahtjeva koji je tužitelj naposljetku (zahtjev izložen u izreci) postavio u ovoj parnici.

3.1.Naime, faktu podnošenja tužbe i onome što je time tužitelj ne/postigao u smislu pravnih učinaka (baš započimanje same parnice) – uz isticanje tvrdnje da postojanje pravomoćne presude koju je tuženik u tužiteljskoj poziciji ishodio u ovosudnom postupku P-380/2021 priječi bilo kakvo drukčije odlučivanje nego li je odlučeno tom odlukom – suprotstavio je prigovor presuđene stvari.

3.2.Prigovorio je i tome da se nakon postavljanja onakvog zahtjeva kakav je tužitelj postavio u tužbi (dva suštinski istovjetna zahtjeva koji da se zbog formalnih razloga u smislu njihove osnovanosti međusobno isključuju) u ovoj parnici nije moglo bilo kako procesno postupati, dakle niti dopustiti kakvu izmjenu/preciziranje/preinaku tako postavljenih zahtjeva, a utoliko niti raspravljati i odlučivati u (ovoj) parnici.

3.3.Pak, u pogledu meritornog, tužiteljevim zahtijevanjima suprotstavio je legitimacijske prigovore.

3.4.Naime, suprotstavio je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na tužiteljevoj strani i pri tom prigovaranju ostao do okončanja raspravljanja u ovoj parnici.

3.5.Pak, uz netom spomenuti prigovor prigovarao je i da on/tuženik nije pasivno legitimiran u stranačkoj parnici, a od tog prigovora, barem tako njegovo ne/postupanje cijeni ovaj sud, implicite je odustao nakon što su njegova prava nad uparničenim nekretninama zavedena u zemljišnu knjigu.

4. U dokaznom postupku pročitana je ovosudna presuda P-380/2021 od 29. prosinca 2021. god. (listovi 6 – 11 spisa), pročitan je Ugovor o razvrgnuću suvlasništva

– U Imotskom 23. kolovoza 2019. god., pročitana su ovosudna rješenja o nasljeđivanju O-431/91 od 15. lipnja 1992., O-192/02 od 12. listopada 2006. god. i O-38/09 od 19. prosinca 2010. god. (listovi 15 – 24 spisa), pročitan je sadržaj zemljišnoknjižnih uložaka ovosudne zemljišne knjige br. 2520, 845 i 2990 k. o. [katastarska općina] (listovi 26 – 34, 131 – 138 te 251 - 332 spisa) te 2614 k. o. [katastarska općina] (listovi 44 – 47 spisa), pročitana je ovosudna Presuda zbog izostanka i na temelju priznanja od 23. studenog 1983. god. (listovi 48 – 49 spisa), pročitano je ovosudno Rješenje I-41/84 od 5. srpnja 2013. god. (listovi 50 – 52 spisa), pročitani su posjedovni listovi (prijepis) Ureda za katastar – Ispostava Imotski br. 370 i 1126 za k. o. [katastarska općina] od 6.10.2021. god. (listovi 53 – 56 spisa), pročitan je Izvadak iz katastra zemljišta – iz posjedovnog lista br. 370 za k. o. [katastarska općina] (list 57 spisa), pročitani su prijepisi posjedovnih listova Ureda za katastar Imotski br. 2034, 3571 i 3572 (listovi 80 – 82 spisa), pročitani su izvadci sa Geoportala (listovi 83 – 84 spisa), pročitan je sadržaj zemljišnoknjižnog uloška ovosudne zemljišne knjige br. 3739 za k. o. [katastarska općina] (listovi 93 i 155 spisa), obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine (rezultati prikazani na listovima 99 – 104 spisa), pročitani su i pregledani uradci (nalaz i mišljenje, skica, ortofoto snimak i fotosnimci) vještaka Perice Puljića od 7. veljače 2024. god. (listovi 106 – 107 te 110 i 111 spisa), pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. č. zem. (list 109 spisa) koje je vještak priložio opisanom uratku, pregledana je i pročitana Dopuna osnovnog/već označenog vještakovog uratka od 8. svibnja 2024.god. (listovi 150 – 151 spisa), pregledan/pročitan je izvod iz katastarskog plana od 8. svibnja 2024. god. koji sadržava narisane kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pročitan je Izvod iz posjedovnog lista 4040 Ureda za katastar Imotski od 8. svibnja 2024. god. koje isprave je vještak, zajedno s ispravom koja tvori list 93 spisa te Izvješćem o upisanim posjednicima na kat. č. zem. [katastarska čestica], zajedno sa Izvješćem o ranije upisanim posjednicima na tim nekretninama drukčije numeracije – č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 156 i 157) priložio dopunskom uratku, pročitano je pismeno Državne geodetske uprave (list 208 spisa) od 24. listopada 2024. god. te su pregledane i pročitane Aerofotogrametrijske snimke iz 2011. god. priložene tom pismenu (listovi 207 – 209 spisa), pročitana je Povijest promjena Ureda za katastar Imotski od 2. lipnja 2025. god. vezano za promjene na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (listovi 241 i 242 spisa), pročitan su Izvodi iz posjedovnih listova br. 2034, 4040, 3571 i 3572 za k. o. [katastarska općina] od 2. lipnja 2025. god. (listovi 239 – 250 spisa), izvedeni su dokazi neposrednim saslušanjima vještaka Perice Puljića te su u statusima svjedoka saslušani UŠ pok. UŠ, PŠ. PŠ, OŠ, FŠ pok. IŠV, ŽŠ pok. I, IŠV, RŠ pok. GŠ, GŠ i ĐŠV.

5. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajališta i baš – ponajprije – da su u ovom postupku ostvarene pretpostavke za raspravljanje i meritorno odlučivanje o stranačkih zahtijevanjima/prigovaranjima te – napokon – stajalište da zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

6. Da bi neka ranije vođena parnica /dakako, njen rezultat/ za kasnije zapodjenutu parnicu predstavljala presuđenu stvar, uz objektivni identitet spora (dakle, da se radi o predmetima sporova istovjetnih sadržaja tužbenih zahtjeva i njihovih činjeničnih obrazloženja) potrebito je da postoji i kompatibilni subjektivni identitet tih sporova u smislu da su stranke u obje parnice u istoj ili obrnutim stranačkim ulogama.

6.1.Kako je čitanjem relevantne isprave iz ovosudnog spisa P-380/2021, dakle presude od 29.12.2021. god., utvrđeno da u toj parnici, ma u kakvoj ulozi, nije sudjelovao ovopostupni tužitelj naprosto je morao uslijediti zaključak da rezultati netom spomenute presude (osim što nose predmnijevanu dokaznu snagu u drugom smislu, a kakvu, o tome će niže biti riječi) nemaju prohibicijski učinak za vođenje ove parnice pa je unatoč tuženikovom prigovoru presuđene stvari i nastavljeno postupati i naposljetku i meritorno odlučeno u ovoj pravnoj stvari.

7. U ovopostupnoj tužbi tužitelj je zahtijevao da ga sud na originarnoj pravnoj osnovi (osnovi dosjedanja) utvrdi vlasnikom uparničenih nekretnina, a na baš takvoj osnovi je prethodno ovopostupni tuženik u drugom postupku deklariran izvanknjižnim vlasnikom tih istih nekretnina.

7.1.U vrijeme podnošenja ovopostupne tužbe, ovopostupni tuženik je već, uz spomenutu javnu ispravu/presudu koja je sadržavala predmnjevu o njegovom titularitetu nad uparničenim nekretninama (dakle, posrednim predmetima spora ove parnice), ishodio i učin parcelacije promatranih nekretnina (naglašavamo: nekretnina koje su bile i posredni predmet spora parnice u kojoj je on ishodio utvrđenje vlasništva i koje jesu u početnom stadiju ove parnice imale status posrednih predmeta spora) i nove oznake tih nekretnina te u skladu s tim pribavio potrebiti prijavni list za evidentiranje promjene stanja upisa na novonastalim (prvenstveno u smislu numeracije, a i u smislu drugih osobitosti novonastalih) nekretnina u zemljišnu knjigu.

7.2.Dakle, u vrijeme kada je tužitelj predao ovopostupnu tužbu (8.8.2022. god.), tužbu u kojoj su, naglašavamo, baš one nekretnine u odnosu na koje je ovopostupni tuženik već deklariran vlasnikom bile posredni predmeti spora, ovopostupni tuženik je imao ostvarenima sve pretpostavke potrebite za upis prava nad tim, tada ponovno uparničenim nekretninama u zemljišnu knjigu, no upis u zemljišnu knjigu nominalno "novih" predmeta njegovog titulariteta, a suštinski "starih" predmeta titulariteta u pogledu kojih je i ishodio utvrđenje vlasništva promatranom presudom.

7.3.Proizlazi dakle, da su u vrijeme podnošenja ovopostupne tužbe u funkcionalno različitim evidencijama uparničenih nekretnina (katastarskoj i zemljišnoknjižnoj) postojali različiti upisi podataka u pogledu u zbilji istih nekretnina, dakle da je ostvareno "plivajuće" evidencijsko stanje uparničenih nekretnina, stanje u kojem je podnositelj tužbe/ovopostupni tužitelj naprosto, zbog činjenice što se već u narednom trenutku stanje upisa moglo promijeniti, morao osigurati legitimacijske pozicije na način da predmete spora označava i "starim" i "novim" katastarskim oznakama.

7.4.Imao je, dakle, tužitelj pravni interes postaviti zahtjeve onako kako ih je postavio u tužbi.

7.5.Stoga je, povodom tužbe postojao imperativ u smislu provođenja raspravljanja.

7.6.Pak, nakon ustabiljenja evidencijskih podataka, dakle nakon što je ovopostupni tuženik izvršio upis prava nad uparničenim nekretninama u zemljišnu knjigu, otpao je onaj razlog koji je tuženik označio prvenstvenim razlogom koji je priječio započimanje raspravljanja i raspravljanje u ovoj stranačkoj parnici.

7.7.Napokon, da bi postavio potpuno pravno korektni tužbeni zahtjev, zbog toga što njegovo zahtijevanje nije bilo zahtijevanje identično utvrđenom opsegu tuženikovih prava u prethodno vođenoj parnici, tužitelj je morao precizirati tužbeni zahtjev, a mogao ga je precizirati tek nakon obavljanja radnje uviđaja i mjerničke identifikacije posrednog predmeta spora ove parnice.

7.8.Pak, budući je tužitelj baš po pribavljanju rezultata opisanih aktivnosti postavio sada postojeći tužbeni zahtjev, njegove procesne aktivnosti u pogledu sukcesivnih isticanja posrednog predmeta spora ove parnice nemaju karaktere nedopuštenih preinaka nego nužnih preciziranja njegovog zahtjeva.

7.9.Utoliko nije osnovan niti tuženikov prigovor u pogledu toga da su manjkavosti tužiteljevih formalno postavljenih zahtjeva bile zapreka za vođenje ove parnice.

7.10.Stoga je raspravljanje i odlučivanje u ovoj parnici vođeno i okončano unatoč postojanju opisanih prigovaranja.

8. Nisu, dakle, osnovani procesno pravni prigovori tuženika kojima je oponirao samoj mogućnosti suđenja u ovoj parnici.

8.1.Stoga je bilo moguće pa je to i učinjeno, provesti raspravljanje o ne/osnovanosti materijalno pravnih prigovora koje je tuženik suprotstavio tužiteljevom zahtjevu i naposljetku odlučiti o pravnoj ne/osnovanosti tužiteljevih (deklaratornog i kondemnatornog) zahtijevanja.

9. Prije pak iznošenja bilo kojeg drugog rezultata pribavljenog u dokaznom postupku ove parnice valja izložiti one činjenice u pogledu ostvarenja/postojanja kojih između stranaka nije bilo spora.

9.1.Valja tako kazati da je uparničena nekretnina, zajedno sa južnije od te nekretnine položenim zemljištem, onim dijelom zemljišta koji se nalazi između zajedničkih suhozidova s uparničenim zemljištem, ranije pripadala njihovom zajedničkom predniku i da su slijednici tog prednika imali statuse suvlasnika netom opisane ukupnosti zemljišta.

9.2.Participirali su tako na nekretnini tužiteljev djed AŠ pok. UŠ i tuženikova prabaka ZŠ rođ. Đ i naposljetku izvršili diobu ukupnosti tog zemljišta.

10. Prethodno kazano izložili smo kao skup nespornih činjenica, a sada kažemo da su te činjenice rezultat kako konkludentnog nastupa tužitelja prema tom zemljišta, nastupa u kojem je on sam prilikom uviđaja pokazao što je bilo u suvlasništvu i implicite kazao kako je dijeljeno te posvjedočenja neposrednog tuženikovog prednika, u ovom postupku njegovog punomoćnika i saslušanog svjedoka UŠ.

11. Spornom, a odlučnom za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, pak, bila je činjenica jesu li oni prednici stranaka koji su izvršili diobu te nekretnine, nekretninu pučkog naziva "Povićuša" (naglašavamo: njenu prethodno opisanu ukupnost) geometrijski podijelili na dva dijela, kako je to implicite tvrdio tužitelj, ili je pak njihova dioba izvršena po ekvivalentu, kako je to tvrdio tuženik i na što upućuje predmnjeva sadržana u ovosudnoj presudi P-380/2021 od 29. prosinca 2021. god. 11.1.Napokon, to za slučaj da je zbiljno izvršena geometrijska dioba promatrane nekretnine, baš zbog tužiteljevog određivanja posrednog predmeta spora ove parnice, učinjeno je spornim je li taj uparničeni/sjeverni dio nekretnine "Povićuša" pripao tužiteljevom predniku ili pak predniku tuženika.

12. Nisu stranke u postupku ponudile ispravama koje bi sadržavale neposrednu argumentaciju na sporne okolnosti kušale dokazivati te okolnosti.

12.1.Stoga je sporne okolnosti valjalo utvrđivati na osnovi evidencijskih podataka i – prvenstveno – verbalnih dokaznih sredstava korištenih u postupku.

13. On je rođen 1942. god. i utoliko mu sjećanje dopire barem u početak pedesetih godina prošlog stoljeća, stanuje na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, a bio je do prije nekoliko godina vlasnik nekretnine koja je južnom međom upirala u sjevernu među ukupnosti nekretnine " U", sve činjenice o kojima je svjedočio u parnici registrirao je neposrednim zapažanjem pa je iskazu tog svjedoka, dakle svjedoka GŠdalje; GŠ valjalo ponajprije podariti pažnju.

13.1.Taj svjedok je u bitnome posvjedočio da je uparničena nekretnina "Povićuša" kroz razdoblje u koje upire njegovo sjećanje bila oduvijek podijeljena na dva površinski jednaka dijela i tako podijeljena da je sjeverni dio pripadao [adresa] i P, dakle tuženikovim prednicima, a južni dio AŠ, nespornom tužiteljevom predniku.

13.2.Posvjedočio je i to da su na oba dijela postojali nasadi vinove loze, a da su raniji obrađivači tih nekretnina nekretnine prestali obrađivati nekih petnaest do dvadeset godina prije Domovinskog rata, dakle toliko prije devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

14. Ponajprije u postupku iznošenja rezultata ocjene svjedoka GŠ valja kazati da evidencijski podatci o vršiteljima efektivne vlasti na uparničenoj nekretnini svjedoče o tome da su stranke ponaosob/njihovi prednici na toj nekretnini "Povićuša", odnosno na dijelovima kat. č. zem. koje nekretninu tvore, imale odvojene posjede i da su same im pripadajuće vlasti efektivno izvršavale.

15. Nadalje, valja kazati i to da niti iskazivanja svjedoka koji su posvjedočili da je samo sada pok. AŠ viđan kao obrađivač vinograda na nekretnini (PŠ, OŠ, FŠ) jer, ma koliko da su oni istinito svjedočili o AŠ kao obrađivaču predmetne nekretnine, a jesu imali osnovu za takvo svjedočenje jer je i on sam, po iskazivanju svjedoka GŠ, imao vinograd na promatranoj nekretnini "Povićuša", to istodobno ne znači da i netko treći izvan njihovih pogleda, pogleda kojeg je na predmetne nekretnine, kao susjed i mejašnik bolje od njih imao svjedok GŠ, nije obrađivao nekretninu na njenom sjevernom dijelu.

15.1.K tome još, mada naizgled jesu, protivno iskazivanju svjedoka GŠ, nisu svjedočili ni svjedoci CŠ, LŠ, ŽŠ, BŠ i RŠ, jer se radi o svjedocima koji su zapažali stanja efektivnih vlasti na predmetnoj nekretnini/nekretninama onda kada je već ostvarena činjenica smrti sada pok. AŠ, kao osobe koja je jedina označena kao obrađivač sjevernog dijela uparničene nekretnine i po samom svjedoku GŠ i kojima stoga, na osnovi efektiviteta vršenja vlasti na dijelovima predmetne nekretnine i ne može biti poznato je li svjedok GŠ istinito svjedočio onda kada je u parnici posvjedočio u uvodno opisanom sadržaju.

16. Kako je pak izostalo posvjedočenje svjedoka HŠ bilo u pravcu potvrde, bilo u pravcu oponiranja iskazivanju promatranog svjedoka, proizlazi dakle da niti jedan od svjedoka čije smo iskaze netom prije analizirali i neizravno ocijenili nije svjedočio protivno iskazu posvjedočenja svjedoka GŠ.

17. Pak, zbog činjenice što njegovu izjavu znanja nije moguće odijeliti od njegovog stajališta koje je zauzeo nakon iskazivanja svjedoka GŠ, dakle od fakta da kao tuženikov punomoćnik na to iskazivanje nije iznio primjedbi, naprosto se niti iskazivanje svjedoka UŠ, iskazivanje u kojem se svjedok nije dostatno osvrnuo na argumente na kojima je svjedok GŠ izgradio provjeravanu tezu, niti iskazivanje svjedoka UŠ ne predstavlja eksplicitno oponiranje iskazu svjedoka GŠ.

18. Utoliko je, nakon njihove analize i ocjene, naprosto morao uslijediti zaključak da dokazni rezultati pribavljeni korištenjem verbalnih dokaznih sredstava u bitnom ne proturječe sadržaju iskaza promatranog svjedoka nego da to iskazivanje izrijekom ili tacitno potvrđuju.

19. Napokon, već smo nešto o tome i kazali pri analizi i ocjeni iskazivanja svjedoka UŠ, a sada eksplicite kažemo, na iskazivanje svjedoka GŠ niti jedna od parničnih stranaka nije iznijela bilo kakve primjedbe.

20. Proizlazi dakle da je iskazivanje svjedoka kojeg smo – mi držimo razložno, a kazali smo i razloge – izdvojili iz skupa saslušanih svjedoka, ostalo bez ma kakvih primjedbi.

20.1.Stoga je iskazivanju svjedoka GŠ valjalo u potpunosti podariti vjeru.

21. Pak, nakon podarivanja vjere iskazu posebice promatranog svjedoka, ponavljamo, ne bez razloga: svjedoka čijem iskazu nisu oponirali rezultati drugih dokaznih sredstava korištenih u postupku naposljetku, valjalo je bez ma kakve dvojbe zaključiti da su prednici parničnih stranaka, negdašnji suvlasnici, izvršili baš geometrijsku diobu nekretnine "Povićuša" i da je u toj diobi sjeverni dio te nekretnine (južnu granicu kojeg je implicite, no dovoljno jasno, fingiranim pravcem između točaka A-B označio baš sam tužitelj pri vršenju radnje uviđaja na nekretnini – vidjeti skicu od 7.2.2024. god.), dakle uparničeni dio pripao prednicima ovopostupnog tuženika.

21.1. Utoliko je i utvrđeno da na tom dijelu uparničene nekretnine ne postoje tužiteljeva prava.

21.2.Stoga je postavljeni tužiteljev zahtjev, nakon donošenja zaključka da tužiteljevi prednici nisu bili niti je on sada nositelj vlasti nad uparničenom nekretninom (nekretninom opisanom i slovno označenoj u izreci), nego da je – kako to, uz već ocjenjivane rezultate dokazivanja, implicite svjedoči i sadržaj z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – vlasnik nad tom nekretninom baš ovopostupni tuženik, analogno određenjima čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17), valjalo odbiti kao pravno neosnovano zahtijevanje te dosljedno ukupnosti izloženog, presuditi kao pod I izreke.

21.3.Budući je tuženik u cijelosti uspio u parnici, tužitelja je, u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23), valjalo obvezati da njemu/tuženiku naknadi sve izdatke koje je taj razložno učinio vodeći ovu parnicu.

22. Tuženik je u parnici, po punomoćniku u osobi odvjetnika, poduzeo devetnaest radnji koje bi valjalo, s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora u ovoj parnici, u smislu tar. br. 7 st. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), bodovno honorirati sa po 100 bodova i u skladu s tim tužitelju, s obračunatim PDV-om na odvjetničke usluge, dosuditi izdatak ekvivalentan umnošku 100 bodova i 19 radnji.

22.1.No, tuženik nije popisao izdatak koji je imao radi poduzimanja radnje zastupanja na ročištu 4.7.2025. god., pa mu je valjalo dosuditi naknadu za osamnaest poduzetih radnji. K tome mu je, baš po njegovoj oznaci vrijednosti radnje/i iskazane/i u troškovniku, za svaku od tih radnji valjalo dosuditi ekvivalent bodovnom honoraru od 25 bodova s obračunatim PDV-om, dakle 62,5 eura (25 x 2 eura + 12,5 eura)

23. Dakle, zato jer je on tako u troškovniku tražio, a ima pravo tražiti i na svoju štetu, tužitelju je na ime troškova zastupanja u ovoj parnici, a isključivo je taj trošak imao i naknadu tog troška i tražio, valjalo dosuditi promatrani umnožak 62,5 eura i broja 18, kao broja poduzetih radnji i naposljetku mu na ime troškova postupka priznati 1.125,00 eura.

24. U skladu s izloženim o dosudi/snošenju troška ove parnice, odlučeno je kao u izreci.

U Imotskom 2. rujna 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.