REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-978/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja ARTEM DIAMOND d.o.o., OIB 83338379067, Zagreb, Samoborska cesta 354, kojeg zastupa punomoćnica Tea Šulentić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 67, protiv tuženika INCITE CODE d.o.o., OIB 37975089639, Novaki, Vojvodići 6, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Delišimunović i Anamarija Kovač u Zagrebu, Martićeva 73, nakon održane glavne i javne rasprave, 24. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mirte Marijan, iz Zaprešića poslovni broj Ovrv-4903/2023, UPP/OS-Ovrv-16/2023 od 17. svibnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 1.527,97 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškovima postupka u iznosu od 224,00 EUR uvećanim za zatezne kamate koje teku od 17. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.453,09 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 554,09 EUR sa zateznim kamatama od 2. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.453,09 EUR od 2. rujna 2025. do isplate po stopi koja prelazi stopu dosuđenu u točki II. izreke ove presude.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. travnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno računa te je vršitelj dužnosti javnog bilježnika donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 1.527,97 EUR i troškova postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je osporio osnovu i visinu potraživanja te naveo da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu po pravilima struke, da izvršeno djelo ima manje i veće nedostatke, od troja vrata jedna su bila oštećena te ih je tužitelj trebao zamijeniti (a nije), dok se sva troja vrata ne daju otvarati, odnosno zatvarati čime djelo u potpunosti gubi svoju svrhu, "panti" na vratima su bili loše postavljeni, dovratnici oštećeni te su se i dva dovratnika odvojila od vrata. Ističe da je o nedostacima pravovremeno upozorio tužitelja kako telefonskim putem, tako i e-mailom, kao i da nedostaci nisu popravljeni te da, budući da tužitelj nije ispunio svoju obvezu u cijelosti i prema pravilima struke, ističe prigovor sniženja naknade u iznosu od 1.527,97 EUR.

3. Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru se rješenjem poslovni broj Povrv-368/2023-2 oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavljen Trgovačkim sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-978/2023 od 19. siječnja 2024. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga.

5. Podneskom od 1. ožujka 2024. tužitelj je istaknuo da je podnio prijedlog za ovrhu iz razloga što tuženik nije u cijelosti podmirio račun koji mu je tužitelj izdao za izradu i montažu vrata, da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, a budući da je tuženik zatražio od tužitelja izradu i montažu vrata u objektu tuženika (tri komada). Ukupan iznos ponude je bio 23.512,50 kn/3.120,65 EUR i na taj iznos je izdan predmetni račun broj 33/01/221 od 31. kolovoza 2022., tuženik je po osnovi predujma platio 7.000,00 kn i dodatno 5.000,00 kn, ukupno 12.000,00 kn, dok je preostali iznos 11.512,50 kn/1.527,97 EUR. Istaknuo je da su netočni navodi tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi jer su sva vrata koja je naručio tuženik proizvedena prema pravilima struke te su uredno isporučena i montirana od strane tužitelja. Naveo je da je montažu izvršio JR, koji je 1. kolovoza 2022. nakon izvršene montaže snimio sva troja postavljena vrata i dovratnike, iz kojih snimki je vidljivo da su vrata uredno montirana i da se otvaraju i zatvaraju bez ikakvih poteškoća, kao i da je netočno da je tuženik obavijestio tužitelja o nedostacima na isporučenim vratima i u pogledu montaže, a osobito da je to učinio pravovremeno. Istaknuo je da je tuženik tek u prigovoru protiv rješenja o ovrsi definirao navodne nedostatke na isporučenim vratima te paušalno naveo da je o nedostacima pravovremeno obavijestio tužitelja telefonskim putem i e-mailom jer je u prilogu prigovora dostavio samo e-mail od 19. listopada 2022. koji uopće ne potvrđuje takve tuženikove navode. Istaknuo je da iz ispisa poziva s mobitela direktora tužitelja je razvidno da je tužitelj komunicirao s tuženikom 1. kolovoza 2022., što je i logično jer su tog dana montirana vrata, nakon toga nije podmirio preostali iznos računa pa ga je direktor tužitelja zvao 29. kolovoza 2022., ali tuženik nije platio dugovanje i ponovno ga je zvao 29. rujna 2022., ali se tuženik nije javio pa je 4. listopada 2022. uputio opomenu tuženiku i pozvao ga na plaćanje. Primitak opomene tuženik je potvrdio u e-mailu od 19. listopada 2022., no ni nakon toga nije podmirio dugovanje već se u navedenom e-mailu pozvao na navodne nedostatke i upozorio da račun neće biti plaćen do otklanjanja nedostataka. Istaknuo je da nije bilo razloga da se obave bilo kakve daljnje radnje na vratima jer su bila uredno postavljena, a ukazuje na to da je već prilikom početne izmjere upozorio tuženika da zidovi na kojima trebaju biti montirana vrata nisu odgovarajući, tuženik je toga bio svjestan i pristao je da se vrata ipak montiraju. Istaknuo je da je tužitelj obavio i silikoniranje iako to nije bio dio ponuđenih usluga. Jedini razlog zašto je došao u objekt tuženika 25. listopada 2022. je taj što je imao interes da tuženik podmiri preostalo dugovanje za vrata i zato je izvršio dodatan pregled predmetnih vrata. Ukazuje na to da je u e-mailu od 25. listopada 2022. tužitelj utvrdio da "vrata sa staklenim krilom u prvoj kupaonici imaju manje nedostatke u procesu lakiranja na fiksnim lajsnama" i da je "rješenje izvaditi dovratnik, poslati ga u proizvodnju na ponovno lakiranje te ga vratiti i ugraditi" sve o trošku tužitelja, no da se radi o zanemarivom nedostatku koji nije uopće odgovornost tužitelja i čije je otklanjanje potpuno nerazmjerno takvom nedostatku, ali da je tužitelj na to pristao jer bi troškovi tih radnji bili puno manji od dugovanja koje je tuženik imao prema tužitelju i na taj način bi tužitelj osigurao naplatu barem većeg dijela predmetnog potraživanja. Istaknuo je da se tužitelj nije javio radi dogovora oko poduzimanja bilo kakvih radnji po tom pitanju niti je nakon toga komunicirao s tužiteljem, iz čega je razvidno da tuženik uopće nije imao interes za otklanjanjem navodnih nedostataka jer nikakvih nedostataka i nije bilo. Naveo je da je tuženik tek nakon primitka opomene ukazao na navodne nedostatke i da nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima, stoga prema odredbi čl. 604. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, dalje: ZOO), sve i da je bilo nedostataka (a nije) tužitelj za nedostatke više ne odgovara nakon što je tuženik primio predmetna vrata, odnosno prihvatio izvršenje montaže. S obzirom na to da je tuženik učinio nespornim postojanje dugovanja prema tužitelju, a tuženikovi navodi o postojanju nedostataka su neosnovani, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

6. U podnesku od 21. ožujka 2024. tuženik je osporio tužiteljeve navode te istaknuo da je tužitelj vrata isporučio, odnosno montirao s nizom nedostataka, da nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema pravilima struke, da su jedna vrata oštećena, i da ih je tužitelj trebao zamijeniti, a nije, da se sva troja vrata ne daju otvarati, odnosno zatvarati, da su dovratnici oštećeni - neadekvatno obrađeni i da su se do danas dva odvojila od vrata, da nije sporno da je ukupan iznos ponude 23.512,50 kn/ 3.120,65 EUR i da je na taj iznos izdan račun, da je tuženik uplatio predujam od 12.000,00 kn/ 1.592,67 EUR, da su vrata isporučena i montirana 1. kolovoza 2022., da preostali iznos nije platio, da osporava dostavljene fotografije i snimke jer su napravljene „iz daljine“ , na lošem osvjetljenju te ciljano iz kutova da ne bi bili vidljivi nedostaci, a da dostavlja fotografije s vidljivim nedostacima, da je pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima i to 1. kolovoza 2022. kada se čuo s tužiteljem telefonskim putem, pa naknadno 29. kolovoza 2022. i putem e-mail-a od 19. listopada 2022., da o činjenici da postoje nedostaci proizlazi i iz e-maila kojeg je tužitelj uputio tuženiku 25. listopada 2022., dakle da je tužitelj bio upoznat s nedostacima te je prihvatio popravak nedostataka, a da je dogovor bio da se popravci izvrše nakon božićnih praznika jer tužitelj nije mogao garantirati da će vrata i dovratnici biti popravljeni i montirani do Božića, a tuženiku je bilo neprihvatljivo da nema vrata u tom razdoblju.

7. U podnesku od 10. travnja 2024. tužitelj u bitnom ističe da nedostataka nije bilo i da tuženik ne može zahtijevati sniženje cijene jer da tuženik nije pravovremeno obavijestio tužitelja o tome da bilo kakvi nedostaci postoje, da su fotografije koje je tuženik dostavio snimljene tek 26. svibnja 2023., dakle tek nakon što je tuženik primio rješenje o ovrsi, a sve s ciljem da neosnovano „iskonstruira tezu“ da su na vratima postojali nedostaci, dok je tužitelj dostavio snimke i fotografije snimljene i slikane neposredno nakon montaže iz kojih je razvidno da se vrata otvaraju i zatvaraju normalno, i da nema nedostataka, kao i da tuženik nije dostavio dokaze o pravovremenom obavještavanju tužitelja o eventualnih nedostacima.

8. U podnesku od 26. travnja 2024. tuženik je u bitnom istaknuo da su svi tužiteljevi navodi neosnovani, da nije sporno da su tuženikove fotografije nastale 26. svibnja 2023. jer fotografiranje izvršenog djela nije tuženikova obveza, već je to obavještavanje o nedostacima, a što je tuženik učinio, kao i da je svjedok KR bio prisutan montaži, koji u svojoj pisanoj izjavi potvrđuje da je čim je g. AR bio u mogućnosti isti dan je izvršio pregled izvršenog djela i uočio nedostatke, a samom tom pregledu i obavljenom telefonskom razgovoru (između g. AR i J) je svjedok prisustvovao.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao račun (str. 8. spisa), kartice kupca (str. 9. spisa), otvorene stavke (str. 10. spisa), ponudu (str. 31. spisa), e-mail (str. 33. spisa), opomenu (str. 65. spisa), dopis Ministarstva Financija, Porezne uprave (str. 124. spisa), pisani iskaz svjedoka (str. 89., 100. i 101. spisa), pisani iskaz zastupnika po zakonu tužitelja (str. 91. spisa), pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika (str. 102. - 104. spisa), izvršio je uvid u videozapise broj VID-20220801-WA0005, VID-20220801- WA0006, VID-20220801-WA0007, fotografije vrata (str. 61. i 62., 74. -81. spisa), ispis poziva s mobitela (str. 63. spisa), a izveo je i dokaz saslušanjem svjedoka JR i KR te zastupnika po zakonu tužitelja CR i zastupnika po zakonu tuženika AR.

10. Sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka jer se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava u spisu pa je taj dokazni prijedlog nepotreban, kao i prijedlog za izvođenje financijsko - knjigovodstvenog vještačenja iz razloga što je visina tužbenog zahtjeva, točnije preostali neplaćeni iznos duga iz predmetnog računa između stranaka nesporan.

11. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet spora je plaćanje naknade za izradu i montažu vrata na temelju ugovora o djelu (čl. 590. ZOO-a).

13. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju tužiteljeve ponude od 11. srpnja 2022. prihvatom koje je tuženik naručio izradu i montažu vrata (tri komada staklenih vrata), a koja je tužitelj izradio i montirao 1. kolovoza 2022. te je izdao tuženiku račun broj 33/01/221 na iznos od 23.512,50 kn/3.125,65 EUR, kao i da je tužitelj avansno uplatio iznos od 12.000,00 kn/1.592,78 EUR, dok preostali iznos od 11.512,50 kn/1.527,97 EUR nije platio.

14. Sporno je postoje li materijalni nedostaci i je li tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja o postojanju materijalnih nedostatka izvršenog djela, a posljedično tome ima li tuženik pravo na sniženje naknade.

15. Dakle, među strankama je sklopljen ugovor o djelu, kako je to propisano odredbom čl. 590. ZOO-a kojim se izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

16. Odredbom čl. 604. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (st. 1.). Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (st.. 2.). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (st.3.).

17. Odredbom čl. 606. ZOO-a propisano je da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje (st. 1.). Ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete (st. 2.).

18. Dakle, ukoliko je tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja o materijalnim nedostacima izvršenog djela ima pravo na sniženje naknade, a što i potražuje prigovorom u ovom postupku, odnosno potražuje sniženje naknade u iznosu koji se podudara s utuženim iznosom, točnije 1.527, 97 EUR.

19. Uvidom u ponudu broj 2022-00286 od 11. srpnja 2022. (str. 31. spisa), koju je tuženik dostavio uz prigovor protiv rješenja o ovrsi, kao dokaz svojih tvrdnji u pogledu predmeta ovog spora, sud je utvrdio da se odnosi na 3 komada jednokrilnih zaokretnih vrata s staklenim krilom, dovratnik (drveni) bijeli lakirani, kaljeno staklo krilo satinirano, dva panta za staklo, 2 komada kvaka za stakleno krilo i jednu kvaku za stakleno krilo s cilindar zaključavanjem, da je u ponudu uključena usluga montaže, sve za iznos od 23.512,50 kn/ 3.120,65 EUR.

20. Uvidom u predmetni račun (str. 8. spisa) sud je utvrdio da se odnosi na uslugu obavljenu 1. kolovoza 2022., vezano za ponudu 2022-00286, na iznos od 23.512,50 kn/ 3.120,65 EUR, ali da razlika za plaćanje zbog plaćenog predujma od 12.000,00 kn/1.592,78 EUR iznosi 11.512,50 kn/ 1.527,97 EUR, da se odnosi na 3 komada vrata stakleno krilo/drveni dovratnik, montažu i kvake.

21. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave proizlazi da je tuženik proknjižio račun broj 33/01/221 od 31. kolovoza 2022. u poslovnim knjigama te je koristio pravo na odbitak pretporeza po navedenom računu, slijedom čega se smatra da tražbina tužitelja postoji, sukladno odredbi čl. 221.b ZPP-a

22. Uvidom u tri video snimke, koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 1. ožujka 2024., a koje su reproducirane na ročištu glavne rasprave pred strankama, sud je utvrdio da snimka VID-20220801-WA0005, prikazuje staklena vrata s cilindar zaključavanjem, s drvenim bijelim dovratnikom, a radi se o sobnim vratima, a ne vratima za kupaonicu. Snimka VID-20220801-WA0006, prikazuje staklena vrata (bez cilindar zaključavanja), s bijelim drvenim dovratnikom i radi se o vratima za kupaonicu, a snimka VID-20220801-WA0007 prikazuje staklena vrata (bez cilindar zaključavanja), s bijelim drvenim dovratnikom, a radi se također o vratima za kupaonicu.

23. Uvidom u dvije fotografije koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 1. ožujka 2024. (str. 61. i 62. spisa), sud je utvrdio da prikazuju jedna staklena vrata (bez cilindar zaključavanja), s bijelim drvenim dovratnikom, radi se o vratima za kupaonicu, a ko ja se podudaraju s vratima na snimci VID-20220801-WA0007.

24. Uvidom u e-mail prepisku (str. 33. spisa) sud je utvrdio da je tuženik naveo kako je primio tužiteljevu opomenu, da mu je žao što je tužitelj sva tuženikova upozorenja (telefonske razgovore) o neizvršenoj, odnosno djelomično izvršenoj usluzi i reklamacijama ignorirao, kao i preostali iznos računa neće biti plaćen dok ne promijeni oštećene dovratnike, odnosno dok tužitelj ne podesi sva vrata da se normalno zatvaraju i otvaraju, kao i da je tužitelj odgovorio na način je 25. listopada 2022. došao u objekt tuženika, podesio vrata koja je tuženik tražio podesiti, da su zajedno pregledali ostala vrata i utvrdili da vrata sa staklenim krilom u prvoj kupaonici imaju manje nedostatke u procesu lakiranja na fiksnim „lajsnama“ i da je rješenje izvaditi dovratnik, poslati ga u proizvodnju na ponovno lakiranje te ga vratiti i ponovno ugraditi na troška tužitelja.

25. Iz iskaza svjedoka JR proizlazi da je tužitelj obavio prvu montažu kod tuženika za vrata, koja su bila plaćena, i na toj montaži su izmjerili za druga vrata (tri komada vrata), za koje je napomenuo g. AR da će biti problem kod montaže jednih vrata zbog neravnih zidova i da će „maleri“ morati pokrpati te neravnine, da je krajem srpnja došao i montirao vrata kod tuženika, da je nakon izvršene montaže zvao djelatnika tuženika koji ga je i pustio u prostor kod tuženika da to pregleda, da ga je gđa. CR isti dan kontaktirala u vezi toga je g. AR imao prigovor na ta jedna vrata na koja ga je prilikom izmjere upozorio da će biti problema u montaži zbog neravnih zidova, a da je problem riješio silikoniranjem jer se isti dan vratio kod g. AR i izvršio silikoniranje, iako taj dio posla nije naveden u ponudi, da je snimio i poslikao vrata, da je s vratima sve bilo u redu. Nakon što je g. AR stavio pritužbu u vezi funkcionalnosti vrata, otprilike u listopadu 2022., došao ponovno kod tuženika, neka je vrata trebalo malo podesiti pa ih je podesio, a tom prilikom mu je g. AR ukazao na oštećenje laka na kupaonskim vratima (koja su imala stakleno krilo i drveni dovratnik), da je predložio da drveni dovratnik skine i da ga tužitelj ponovno prelakira i vrati tuženiku, no da se g. AR s tim nije složio, već je htio da mu tužitelj dostavi nova vrata, kada je vršio silikoniranje da nije bilo drugih prigovora u vezi nedostataka vrata, a da ni u listopadu, osim oštećenja laka na vratima g. AR nije prigovorio još nečemu, da je oštećenje predložio prelakirati da bi što prije riješio problem i da se tužitelju posao plati u cijelosti, da to prelakiravanje nije veliki trošak, da je vrata podešavao jer je stakleno krilo teško pa se može prilikom otvaranja malo pomaknuti pa da je podesio vrata time što je pritegnuo „pante“, da nakon što je predložio da skine vrata, odnese ih na popravak prelakiravanjem i u kojem roku se to moglo izvesti, g. AR u tom trenutku na to nije pristao, da stoga vrata nije popravio jer daljnjih kontakata s g. K nije bilo jer se više nije javljao.

26. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja CR sud je utvrdio da je suradnja stranaka počela u svibnju 2022. kada je AR naručio dvoja vrata koja su u lipnju 2022. montirali, a nakon toga je naručio još troja vrata, da se na raniju montažu nije žalio, da je tužitelj izvršio montirao troja staklena vrata, 1. kolovoza 2022., da je taj dan kontaktirao g. AR koji se požalio na silikoniranje, da se isti dan g. CR vratio kod g. AR, a nakon toga se plaćanje nije događalo, g. AR je ignorirao pozive pa mu je u listopadu 2022. poslao opomenu, a nakon toga je g. AR poslao pritužbu, da je tužitelj izašao na teren da se pokušaju dogovoriti i da g. AR plati preostali dio, da su nakon toga pristali na lakiranje dovratnika, za što je bilo potrebno skinuti dovratnik, a sve kako bi bilo izvršeno plaćanje, no da se nakon toga g. AR više nije javljao, dakle da g. AR nije platio troja staklena vrata koja je naručio. Na upit punomoćnika tužitelja vezano uz silikoniranje istaknuo je da se g. AR **.**.2022. požalio da mu kod zida to ne izgleda dobro, a na što je bio upozoren u startu jer je tehnička situacija takva da se drugačije nije moglo napraviti, odnosno da se g. CR isti dan vratio da bi izvršio silikoniranje, a koje nije bilo predmet ponude i nije naplaćeno, ali da osim silikoniranja taj dan nije bilo drugih reklamacija, da su snimke vrata u spisu (i koje su reproducira na glavnoj raspravi) upravo snimke vrata koje su predmet ponude, da je snimke napravio g. CR taj dan kada je montirao vrata, na upit punomoćnika tužitelja o pozivu da je ona prva zvala g. AR nakon montaže da pita je li sve dobro prošlo pa da se g. AR požalio na situaciju na koju je unaprijed bio upozoren, ali da su isti dan izvršili silikoniranje, kao i da je tužitelj montirao drvena vrata kod tuženika, ali da se radilo o tom prvom poslu isporuke i montaže vrata, na koje se tuženik nije žalio, a koja su plaćena u cijelosti, kao u vezi izlaska majstora kod tuženika, da su 1. kolovoza 2022. montirali staklena vrata, dakle da su poslani majstori tada prvi put pa su izašli još jednom isti dan radi silikoniranja jednih spornih vrata kod jednog zida i sljedeći put nakon što se g. AR nije javljao, a kako bi pokrenuli priču vezano uz plaćan je i ta je situacija opisana u e- mail-u od 25. listopada 2022.,da nikakva primopredaja nije potpisana jer g. AR u vrijeme montaže nije bilo, ali su zato napravljene snimke nakon montaže, kao i da fotografije vrata koje je tuženik dostavio (str. 74. do 81. spisa) nisu montirana 1. kolovoza 2022.

27. Navedene iskaze svjedoka JR i zastupnika po zakonu tužitelja CR sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnim jer su u skladu s ispravama u spisu (ponudi, računu, opomeni) te su međusobno podudarni.

28. Na okolnost da je tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima i da ima pravo na sniženje naknade tuženik je predložio saslušanje KR i zastupnika po zakonu AR te je dostavio fotografije.

29. Uvidom u fotografije (str. 74. do 81. spisa) sud je utvrdio da prikazuju metalni umetak u vratima koji viri izvan vrata i drvene dovratnike s nedostacima (u vidu oštećenja laka).

30. Iz iskaza KR proizlazi da g. AR nije mogao prisustvovati montaži pa je dogovoreno da svjedok uvede majstora u prostor, kad je majstor bio gotov pozvao ga je i rekao da je završio te je zatvarao drvena vrata prije izlaska, a tada je svjedok primijetio da su vrata visjela, na što mu je majstor rekao da je to normalno, da će se vrata sama „iznivelirati“, kada se g. AR vratio da su skupa išli provjeravati vrata i da su tada vidjeli jako puno nedostataka, kvake su bile labave, „štokovi“ oštećeni, vidjelo se drvo ispod laka po cijelo dužini „štoka“, a na nekim mjestima su bila oštećenja, metalni dio kod brave je bio oštećen, metalne „lajsne“ koji su bile kao dekor na vratima su virile izvan vrata, to je bilo oštro, netko se mogao porezati na to, sve je slikao mobitelom, a nakon toga je g. AR zvao ili gospođu CR ili tog majstora koji je vršio montažu, a ne sjeća se točno koga, te im je rekao za oštećenja na vratima i da se to dođe popraviti, ali koliko mu je poznato nitko nije došao, nakon par mjeseci je došao neki majstor, sve pogledao i rekao da se radi o šlamperaju i da to nije dobro napravljeno, zvao je nekoga od tužitelja te se krenuo svađati s nekim od tužitelja u vezi dugovanja te je čuo da je tužitelj plaćanje tom majstoru uvjetovao time da prvo tuženik plati tužitelju, a onda će tužitelj platiti majstoru, nakon čega je taj majstor prekinuo poziv i samo se pokupio iz prostora tuženika, a nakon mjesec ili dva opet je došao prvi majstor koji je vršio montažu, a nakon što su mu opet ukazali na nedostatke vezano uz „štokove“ je rekao da to nisu velika oštećenja, da to mogu i sami popraviti, da je taj dan kad je bila montaža i kada se g. AR vratio je zvao gđu CR i u tom razgovoru joj rekao o svim nedostacima koje su utvrdili i da se to dođe popraviti, da su s majstorom koji se vratio nakon nekoliko mjeseci kod tuženika dogovorili na koji način će popraviti nedostatke i to da će g. CR odmah uzeti ta vrata i popraviti nedostatke, ali da to ne može odmah nego tek iza Nove Godine jer je u gužvi, na što je g. AR rekao da ne može toliko dugo čekati, odnosno stajati bez vrata jer su jedna bila i od WC -a pa je dogovor bio da se vrata onda ne diraju, nego da ostanu i da se poprave nakon Nove Godine. Na upit punomoćnika tužitelja da opiše vrata koja su montirana jer je prisustvovao montaži svjedok je odgovorio da se radi o bijelim drvenim vratima, s drvenim lakiranim bijelim „štokovima“ s metalnim sivim „lajsnama“ po sebi kao dekor, da su sva tri vrata izgledala jednako, da se ne može sjetiti u vezi prigovora da se vrata ne zatvaraju je li se radilo o svim vratima, ali da je jedna sigurno nisu dobro zatvarala, da su visjela, da se radilo nije radilo o naoko izdaleka vidljivim nedostacima, već tek kada bi se približio vratima, da su vrata postavljena u WC-u dvoja, i jedna su bila vrata radne sobe, a da staklena vrata na WC-u nisu bila problem, već druga drvena vrata na WC-u, i drvena vrata na radnoj sobi su isto imala nedostatke, da se na fotografijama na str. 61 i 62. spisa radi o staklenim vratima na kojima nije bilo reklamacije, da snimka WA005 prikazuje vrata radne sobe koja nisu predmet reklamacije ni predmetne montaže, već su montirana u prethodnoj montaži i da nisu predmet ovog spora, da snimka WA006 prikazuje vrata od WC-a, koja su bila predmet montaže, ali ne i reklamacije, a snimka WA007 prikazuje vrata od WC-a koja su bila predmet montaže, ali ne reklamacije, a da se na snimci djelomično vide drvena vrata koja su predmet montaže i koja su reklamirali, da su reklamacije bile samo vezane u drvena vrata i to uz dvoja drvena vrata i „štokove“ tih drvenih vrata, a da staklena vrata nisu bila predmet reklamacije.

31. Sud je utvrdio je iskaz svjedoka KR u dijelu sam sebi proturječan jer svjedok prvotno ističe da su predmet montaže, tri drvena vrata s drvenim bijelim „štokovima“, a kasnije na upit punomoćnika tuženika u kojim prostorijama su vrata koja su bila predmet montaže, a koja su i predmet ovog spora, ističe da se radi o dvoja vrata na WC-u i jednim u radnoj sobi, da staklena vrata u WC nisu nikad bila problem (ni predmet reklamacije), već druga drvena vrata u WC-u i u radnoj sobi. A kasnije kada su predočene snimke vrata ističe da snimka WA0006 (na kojoj su staklena vrata) prikazuje vrata od WC-a koja su predmet montaže, ali nisu bila predmet reklamacije, a da snimka WA007 prikazuje vrata WC-a (na kojoj su staklena vrata) koja su predmet montaže, ali koja nisu bila predmet reklamacije, a da se na toj snimci djelomično vide vrata (drvena) koja su predmet montaže i koja su bila predmet reklamacije. Dakle, sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem tvrdi da su predmet montaže troja drvena vrata jer je suprotan ispravama u spisu (ponudi i računu u kojima su navedena samo tri komada staklenih vrata). Budući da iz iskaza tog svjedoka proizlazi da staklena vrata nisu bila predmet reklamacije, već samo drvena i to dvoja drvena vrata i „štokovi“, a koja vrata nisu ni predmet ovog spora, sud je zaključio da iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da na predmetnim staklenim vratima nije bilo nedostataka, stoga ovim dokazom tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o postojanju nedostataka na predmetnim vratima.

32. Iz iskaza zastupnika po zakonu AR proizlazi da je tuženik prvo naručio vrata, u svibnju ili lipnju, da se radilo o dvoja staklena vrata (vratima sa staklenim krilima koja imaju drvene dovratnike), da je taj posao plaćen, a nakon toga da su dogovorili s tužiteljem drugi posao, odnosno naručili su jedna staklena i dvoja drvena vrata, s dekorativnim aluminijskim umetcima, platio je dio od 50% iznosa po ponudi, nakon nekoliko dana je tužitelj isporučio i montirao vrata, 1. kolovoza 2022., zbog poslovnih obveza nije bio na montaži, ali je zadužio g. KR da uvede majstora za montažu u prostor, kada se vratio s poslovnog sastanka da su g. KR i on zajedno pogledali vrata i utvrdili da se radi o neadekvatnim vratima, da je zvao gđu CR i rekao joj u čemu je stvar, da je račun proknjižio u poslovnim knjigama jer nije sumnjao da će se reklamacija riješiti, da se prva sumnja pojavila kada je došao neki čovjek koji je rekao da neće popraviti vrata jer se radi o „šlamperaju“ i da je zvao gđu CR i postavio joj pitanje kada će mu platiti raniji posao o da pretpostavlja da je odgovor bio da će kada tuženik plati tužitelju, tužitelj platiti tom čovjeku, na što je taj čovjek poklopio slušalicu i otišao iz tuženikovog prostora. Naveo je da je 14. ili 16. listopada poslao e-mail gđi CR i zaprijetio joj tužbom i da je nakon toga tužitelj došao kod tuženika riješiti problem, to je bilo krajem studenog 2022. i dogovor je g. CR bio da će on skinuti vrata i štokove i riješiti tu situaciju, ali da je prije Nove Godine gužva i da se to tek nakon Nove Godine može napraviti, da se nije usprotivio da se vrata skinu i poprave, samo je zamolio da se to napravi iza Nove Godine i dogovor je bio da se g. CR javi kada riješi gužvu koju je imao, a iza tog se nitko nije javljao, već je dobio prijedlog za ovrhu. Na upit punomoćnika tuženika da nabroji nedostatke koje je prijavio gđi CR kada ju je telefonski kontaktirao odmah nakon montaže naveo je da su se nedostaci odnosi na drveni dio, na „štokove“ koji imaju udubljenja, dio nije bio polakiran, dio nije bio izbrušen, i na sama vrata koja imaju aluminijski umetak koji viri pola cm izvan vrata, da nije odbio prijedlog tužitelja da popravi i skine vrata, već je samo zamolio da iz estetskih i funkcionalnih razloga to bude nakon Nove Godine, da su 1. kolovoza 2022. montirana dvoja vrata s drvenim krilima s aluminijskim umetcima i dva drvena „štoka“ uz ta vrata, i jedna staklena vrata s drvenim „štokovima“, dok su u svibnju 2022. montirana dvoja staklena vrata (jedna u prizemlju sa snimke WA005, a druga na katu, u prostoriji gdje je tuš i toalet, a da su vrata montirana 1. kolovoza 2022. isto na tom prvom katu, da je g. A nakon montaže bio kod tuženika jedan put u studenom 2022. Na upit punomoćnika tužitelja istaknuo je da je u prigovoru na prijedlog za ovrhu naveo da je predmet postupka naplata naknade za izvršeno djelo izrade i montaže staklenih vrata po ponudi jer je to stajalo kao razlog ovrhe i da je samo odgovarao na ovrhu, da nije imao primjedbi na staklena vrata koja su montirana prije 1. kolovoza 2022., kao ni na stakleno krilo koje je montirano 1. kolovoza 2022., već da je imao primjedbi na drveni „štok“ (dov ratnik) koji je uz ta vrata montiran 1. kolovoza 2022., da se radilo o vidljivim nedostacima, da se 1. kolovoza 2022. žalio na tri drvena „štoka“ i dvoja drvena krila, na aluminijske letvice, a na stakleno krilo se nije žalio, a da za problem otvaranja i zatvaranja to i nije relevantna stvar za reklamaciju jer se to može lako podesiti, da je primio opomenu za plaćanje od strane tužitelja na koju je reagirao na način da račun neće biti plaćen dok se reklamacija ne riješi na adekvatan način, da se vrata i dal je nalaze u prostoru tuženika i da ništa nije popravljeno, kao i da je s g. CR dogovorio da će nakon Nove Godine doći popraviti dva dovratnika i dvoja drvena vrata, da nakon Nove Godine nije kontaktirao tužitelja.

33. Sud nije ocijenio vjerodostojnim iskaz zastupnika po zakonu tuženika AR u dijelu u kojem ističe da su predmet montaže 1. kolovoza 2022. (osim jednih staklenih vrata s drvenim dovratnikom) bila i dvoja drvena vrata s drvenim dovratnicima, budući da je to suprotno ispravama u spisu (ponudi i računu u kojem su navedena tri staklena vrata), kao i jer sam tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi ističe da je predmet ovršnog zahtjeva naplata ostatka naknade za izvršeno djelo izrade i montaže staklenih vrata, po ponudi od 11. srpnja 2022. Također, sud nije prihvatio dio iskaza u kojem nabraja nedostatke na drvenim vratima jer ta drvena vrata nisu predmet ovog spora. Budući da zastupnik po zakonu tuženika i sam ističe da primjedbe na staklena vrata nije imao, već je samo prigovorio drvenom dovratniku jednih staklenih vrata koja su montirana 1. kolovoza 2022., i to iz razloga što postoje oštećenja u vidu nelakiranih (nepobrušenih) površina na dovratniku, sud je u tom dijelu prihvatio njegov iskaz.

34. Ovaj sud je iz iskaza svjedoka te zastupnika po zakonu stranaka utvrdio da je tužitelj 1. kolovoza 2022. montirao troja staklena vrata s drvenim dovratnicima u prostorijama tuženika, da je isti dan tuženik prigovorio nedostacima (ali se dio tih prigovora nije odnosio na vrata koja su predmet ovog spora, već na drvena vrata, dok je jedan prigovor bio u vezi oštećenja dovratnika staklenih vrata), da se isti dan g. CR koji je i izvršio montažu vratio kod tuženika, da je izvršio silikoniranje iza dovratnika jednih vrata (do kojeg je došlo zbog neravnog zida), da se nakon primitka opomene, i nakon reklamiranja vrata od strane tuženika, g. CR opet vratio kod tuženika, 25. listopada 2022. kada su tužitelj i tuženik utvrdili da postoje oštećenja na drvenim dovratnicima pa je predloženo da se oni skinu i ponovno lakiranju te vrate tuženiku, no da to na kraju nije učinjeno, kao i da tuženik nije podmirio preostali neplaćeni dio predmetnog računa.

35. Budući da iz ispisa poziva proizlazi da je gđa CR prva kontaktirala tuženika isti dan kada je bila montaža, 1. kolovoza 2022., kao i da je tuženik naknadno isti dan kontaktirao gđu CR, ovaj sud je zaključio da je tuženik tada prigovorio tužitelju u vezi montiranih vrata (a to proizlazi i iz e-mail prepiske na str. 33. spisa). Međutim, iz iskaza svjedoka KR i zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da su se ti prigovori većinom odnosili na drvena vrata s drvenim dovratnicima, a koja nisu ni predmet ovog postupka (i to prigovor u vezi s dekorativnim aluminijskim letvicama, da su jedna vrata oštećena, da su vrata visjela, da se nisu pravilno otvarala ni zatvarala, da su dovratnici oštećeni). Samo se jedan prigovor odnosio na drveni dovratak jednih staklenih vrata u vidu oštećenja laka na dovratniku, a koji su nedostatak prilikom drugog dolaska g. CR u prostorije tuženika g. KR i g. CR zajedno utvrdili te je tada dakle g. CR predložio da se vrata skinu i odnesu na popravak ponovnim lakiranjem. Zbog navedenog ovaj sud je zaključio da iz izvedenih dokaza proizlazi dakle da je tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja samo o jednom nedostatku (od njih nekoliko pobrojanih u prigovoru na rješenje o ovrsi) i to o oštećenju jednog drvenog dovratnika staklenih vrata, stoga tuženiku u odnosu na taj nedostatak pripadaju prava propisana odredbom čl. 606. st. 2. ZOO-a.

36. Tuženik je sukladno odredbi čl. 606. st. 2. ZOO-a istaknuo prigovor sniženja naknade i na njemu je teret dokaza da ima pravo na sniženje naknade u iznosu od 1.527,97 EUR. Dakle na tuženiku je sukladno odredbi čl. 219. i 221.a ZPP -a teret dokazivanja da je taj iznos razlika između vrijednosti vrata bez nedostatka i vrijednosti vrata s nedostatkom.

37. Međutim, od predloženog građevinskog vještačenja tuženik je odustao, a druge dokaze u prilog dokazivanja visine tog prigovora nije dostavio pa ovaj sud nije mogao, jer mu nedostaju stručna znanja, ocijeniti koliko je vrijednost vrata (tih jednih isporučenih i montiranih staklenih vrata s drvenim dovratnikom) s navedenim nedostatkom, odnosno da tuženik ima pravo na sniženje naknade upravo u traženom iznosu. Pri tom sud ističe da nije životno ni logično da bi razlika vrijednosti vrata s nedostatkom i bez nedostatka iznosila upravo 1.527,97 EUR jer se radi o manjem nedostatku uzimajući u obzir cijeli ugovor o djelu, te uzimajući u obzir da je g. CR u svom iskazu ukazao na činjenicu da je predložio popravak ponovnim lakiranjem upravo jer je taj trošak puno manji od iznosa duga koji je tuženik u obvezi podmiriti, a koji dug iznosi 1.527,97 EUR.

38. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a ZPP -a valjalo tuženikov prigovor sniženja naknade odbiti kao neosnovan.

39. Budući da iz isprava u spisu proizlazi osnovanost tužiteljeve tražbine kao i njena visina, a što tuženik ni ne spori, valjalo je na temelju odredbe čl. 590. ZOO -a održati na snazi platni nalog i naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.527,97 EUR, sa zateznim kamatama od prvog dana nakon dospijeća navedenog na predmetnom računu, točnije od 16. rujna 2022. po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO - a za trgovačke ugovore, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

40. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

41. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu od 199,00 EUR, uvećano za PDV od 25% te trošak javnog bilježnika od 25,00 EUR, ukupno 224,00 EUR sa zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO - a za ostale odnose (točka I. izreke), dok mu ne pripada naknada više zatraženog troška u iznosu od 54,09 EUR jer nije nastao.

42. Tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka i to:

- zastupanja na ročištima 12. srpnja 2024, 22. svibnja 2025. i 24. srpnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) za svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 600,00 EUR,

-sastava podneska od 22. veljače 2024., 28. svibnja 2024., 15. srpnja 2024. i 9. rujna 2024. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife svaki u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 800,00 EUR,

-sudske pristojbe na presudu prema Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23, dalje: Uredba) u iznosu od 53,09 EUR, ukupno 1.453,09 EUR (točka II. izreke).

43. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 3. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR jer je taj podnesak nepotreban jer njime samo dostavlja jedan pisani dokaz (opomenu), koji je bez problema mogao dostaviti uz podnesak od 22. veljače 2024. Također, tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 22. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti u ranijem podnesku od 9. rujna 2024. za koji mu je priznat trošak. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 EUR jer nije bio zastupan na tom ročištu. Dakle tužitelju nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 554,09 EUR (točka III. izreke).

44. Pri tom se ističe da se zatezne kamate na troškove parničnog postupka obračunavaju po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, slijedom čega je za razliku između te stope i potraživane više stope, koja se primjenjuje na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora, valjalo također odbiti zahtjev za naknadu troškova (točka IV. izreke).

45. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča za tužitelja

- kal. 30 dana