REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Us I-2856/2025-8
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CNSB, državljanin Egipta, privremeno smješten u Prihvatni centar za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna ulica 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, VIII Policijska postaja Zagreb, Kruge 52, OIB:36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon objave presude, 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/547, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/547, URBROJ: 511-19- 34-25-1 od 18. srpnja 2025., tužitelju, državljaninu Egipta određeno je ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme najduže do 3 (tri) mjeseca.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i bitnome navodi kako mu je navedenim osporenim rješenjem ograničeno pravo na slobodu. Smatra kako razlozi na koje se poziva tuženik ne predstavljaju valjanu osnovu za takvu mjeru te da je rješenje doneseno bez individualne procjene te da se nije poštivalo načelo razmjernosti. Predlaže da ga se sasluša te da Sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak te da mu se odobri besplatna pravna pomoć.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana te da su postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno rješenje. Napominje da je tužitelju u postupku omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima u sudjelovanje prevoditelja. Navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao na temelju izdane dozvole za boravak i rad za poslodavca „Alpha grupa d.o.o., za prodaju, posredovanje i usluge“, a koja dozvola je ukinuta. Ističe da je nakon toga tužitelju 26. veljače 2024., izdano rješenje o povratku KLASA: UP/I-216-02/24-23/1933, s rokom napuštanja do 15. ožujka 2024., a po kojem rješenju tužitelj nije postupio nego je nastavi nezakonito boraviti u [adresa]. Napominje kako je prilikom donošenja rješenja o povratku od strane policijskih službenika dana 26. veljače 2024., izrečen rok za dragovoljno napuštanje po kojem tužitelj nije postupio. Navodi da je 8. kolovoza 2024., od strane Postaje aerodromske policije Pleso tužitelju izdano rješenje o protjerivanju temeljem kojeg je bio dužan napustiti Republiku Hrvatsku, a što isti nije učinio nego je 18. srpnja 2025., došao u službene prostorije VIII policijske postaje Zagreb kojom prilikom je utvrđeno da isti nije postupio po rješenju od 8. kolovoza 2024., već je i nadalje ostao nezakonito boraviti u [adresa]. Navodi kako činjenica da je tužitelj sam, nepozvan pristupio u službene prostorije VIII policijske postaje Zagreba kako bi razjasnio svoj status ne oslobađa ga odgovornosti od nepostupanja po izdanim rješenjima, a protiv kojih je tužitelj i mogao pokrenuti upravni spor. Napominje da kako su u dva slučaja prema tužitelju primijenjene blaže mjere te se nije donosilo rješenje o smještaju u Prihvatni centar, već je bio određen dragovoljni rok za napuštanje Republike Hrvatske, ali je tužitelj i nadalje ostao nezakonito boraviti u [adresa] 366 dana. Napominje kako je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno da se prisilno udaljenje tužitelja ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima, jer isti nema putne karte koje bi mogao položiti, nema novčanih sredstava i nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti. Nadalje ističe kako je tužitelj izjavio oda neće izvršiti obvezu napuštanja Republike Hrvatske te s obzirom da nije postupio po ranijim rješenjima o povratku smatra da su se ispunile sve okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske. Ističe da je uvidom u evidencije koje vodi Ministarstvo utvrđeno da je tužitelj 14. kolovoza 2025., izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom te da je time ponovno izbjegao prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske.
4. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je 29. kolovoza 2025., održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika i opunomoćenika tuženika uz prevoditelja za arapski jezik. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika te je i izveden dokaz saslušanjem tužitelja.
6. Prema podacima spisa proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I- 216-04/25-01/2610, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025., utvrđeno da je imenovani protjeran iz Republike Hrvatske, utvrđeno je da nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor, određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine te je određeno da će se prisilno udaljiti u državu podrijetla ili uz njegov pristanak drugu treću zemlju.
7. Nadalje, iz podataka spisa i uvida u predmet koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem: UsI-2857/2025 proizlazi da je imenovani na okolnost ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku saslušan 18. srpnja 2025. te je potvrdio sve činjenice i okolnosti koje je utvrdilo tijelo. Naime u postupku je utvrđeno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao temeljem izdane dozvole za boravak i rad za poslodavca „Alpha grupa d.o.o. za prodaju, posredovanje i usluge“ izdane za razdoblje od 16. kolovoza 2023. do 15. kolovoza 2024. Nadalje proizlazi da je navedena dozvola ukinuta 8. ožujka 2024., te je tužitelju izdano rješenje o povratku s rokom napuštanja Republike Hrvatske 15. ožujka 2024., ali po istom tužitelj nije postupio. Također je utvrđeno da mu je 8. kolovoza 2024., od strane Postaje aerodromske policije Pleso izdano rješenje o protjerivanju temeljem kojeg je bio dužan napustiti Republiku Hrvatsku u roku 7 dana što nije učinio nego je nepozvan pristupio VIII Policijskoj postaji Zagreb gdje je utvrđeno da isti nije postupio po rješenju od 8. kolovoza 2024. te nije napustio EGP, odnosno Republiku Hrvatsku u roku 7 dana već je i dalje ostao nezakonito boraviti u području Republike Hrvatske.
8. Saslušan pred ovim sudom tužitelj je izjavio da ostaje kod svih navoda iznesenih u upravnom postupku.
9. Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona, budući da imenovani nema putne karte i novčanih sredstava koje bi mogao položiti i nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, nije postupio po izdanom rješenju o povratku od 8. kolovoza 2024., nije napustio EGP u ostavljenom roku te da postoji opasnost od izbjegavanje obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. podstavka 2., 3., 6. i 9. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25., dalje Zakon).
10. Prema ocjeni Suda donositelj rješenja je u konkretnom slučaju na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a iz članka 214. stavka 2. podstavka 2., 3., 6 i 9. Zakona.
11. Sukladno članku 212. stavku 2. Zakona smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
12. Prema članku 214. stavku 1. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. i 3. ovoga Zakona.
13. Određeni rok ograničenja slobode kretanja od tri mjeseca je prema ocjeni suda nužan za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to najkraće vrijeme koje je potrebno radi organiziranja povratka u zemlju iz koje je došao ili u zemlju čiji je državljanin.
14. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a (točka I izreke).
15. Kako iz spisa proizlazi, a što je i tuženik sam utvrdio u osporenom rješenju da tužitelj nema dovoljno novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 198. Zakona. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić, točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka (Narodne novine, broj 132/21.) te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu 2. rujna 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Stjepan Babić, Zagreb, Vodovodna ulica 13/I,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, VIII Policijska postaja Zagreb, Kruge 52
3. U spis
