Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-443/2022-54

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupane po opunomoćeniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 9, 34000 Požega, protiv tuženice CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 5, 34000 Požega, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, v.r.ps. 26.544,69 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. srpnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka i tuženice, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sačinjen od strane javnog bilježnika RŠ po poslovnim brojem OU-5/2017 dana 16. siječnja 2017. između tuženice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i sada pokojnog ČŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], Vidovci, površine 435 m² (dvorište u površini 279 m², stambena + gospodarska zgrada površine 156 m²), a kakvo je bilo prije zaključenja ovog Ugovora.

II Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza pokojnog ČŠ, iza kojeg se vodi ostavinski postupak kod Općinskog suda u Požegi u predmetu pod brojem O- 131/2017 (UPP/OS-49/2017) ulazi nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica], Vidovci, površine 435 m² (dvorište u površini 279 m², stambena + gospodarska zgrada površine 156 m²) , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pokretnina i to osobni automobil marke Citroen, broj šasije [broj šasije], posljednjih registarskih oznaka [registarska oznaka] kao i novčana sredstva na računima na dan 28. siječnja 2017. broj: - 3202238138 koji se vodi kod Podravske banke d.d.; - [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d., te potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sa osnova neisplaćene mirovine. III Nalaže se tuženici CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužiteljici VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.822,14

EUR (desettisućaosamstodvadesetdvaeuračetrnaestcenti) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata) počev od 2. rujna 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 4.998,80 EUR (četiritisućedevetstodevedesetosameuraosamdesetcenti), sa z.z. kamatom od 2. rujna 2025. pa do isplate tužiteljica se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], utužila je tuženicu CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ( u daljnjem tekstu: tužiteljica i tuženica), dana 14. ožujka 2017., radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je u obliku javnobilježničkog akta sastavio javni bilježnik Mario Včelik iz [adresa] dana 16. siječnja 2017., a u kojem su utvrđene kao ugovorne stranke i to kao davateljica doživotnog uzdržavanja CŠ – tuženica i otac tužiteljice ČŠ, u vrijeme sastavljanja Ugovora s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1938., OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Tužiteljica VŠ se legitimirala aktivno u ovom sporu na način da je priložila sudu izvod iz matične knjige rođenih (stranica 17 spisa) iz kojeg proizlazi da je rođena **.**.1959. u [adresa], BiH, od oca ČŠ i majke PŠ, te kao zakonska nasljednica putem svog opunomoćenika odvjetnika Željka Damjanca kod javnog bilježnika Nike Bagarića iz [adresa] dana 28. veljače 2017. dala podatke za sastav rodoslovlja i ostale podatke tj. podatke o imovini za koju je smatrala da predstavlja ostavinsku imovinu, a ne imovinu koja bi trebala biti osnov za prijenos prava vlasništva na temelju ništetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju za korist tuženice CŠ (u daljnjem tekstu tužiteljica i tuženica).

3. Tužiteljica je u tužbenim navodima istakla da je tuženica kod javnog bilježnika RŠ s njenim ocem OŠ zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju pod broj OU-5/17, kojim se obvezala doživotno uzdržavati njenog oca na način kako je to navedeno u čl. 3. i čl. 4. Ugovora, a zauzvrat se otac tužiteljice obvezao ostaviti tuženici kao davateljici uzdržavanja nakon svoje smrti svu svoju imovinu, a kako je identificirana u čl. 2. tj. nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica], Vidovci, površine 435 m² (dvorište u površini 279 m², stambena + gospodarska zgrada površine 156 m²) , upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pokretnine i to osobni automobil marke Citroen, broj šasije [broj šasije], posljednjih registarskih oznaka [registarska oznaka] kao i novčana sredstva na računima na dan 28. siječnja 2017. broj: 3202238138 koji se vodi kod Podravske banke d.d.; [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d., te potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sa osnova neisplaćene mirovine.

4. Tužiteljica je istakla kako je u trenutku zaključenja identificiranog Ugovora njen otac bio na liječenju u Općoj županijskoj bolnici Požega (OŽB Požega) i to od 19. prosinca 2016., a na dan zaključenja Ugovora da je izvršen njegov premještaj zbog pogoršanja zdravstvenog stanja sa odjela pulmologije na odjel intenzivnog liječenja (JIL) i to zbog teškog plućnog oboljenja i nemogućnosti samostalnog disanja, a što da znači da tog dana njen otac ČŠ stvarno nije bio sposoban za bilo kakvu aktivnost, komunikaciju i aktivno učestvovanje, a time i razumijevanje pravnog posla koji je realiziran u bolnici. Isticala je kako prema kazivanju rodbine na dan zaključenja Ugovora komunikacija s njenim ocem nije bila moguća jer da nije prepoznavao i najbližu rodbinu, obzirom da je disanje, a time i život ČŠ održavan aparatima. Nedugo nakon toga i to 28. siječnja 2017. njen otac da je umro u OŽB Požega.

Ustvrdila je da su ove činjenice točne što ukazuje činjenica da je na predviđeno mjesto u Ugovoru za potpis njenog oca stvarno stavljen otisak prsta bez navođenja razloga tom činu te navođenja kojeg prsta i koje njegove ruke, iako je njen otac bio pismen. Pravno je ocijenila da u ovom dvostrano obveznom naplatnom ugovornom odnosu izvršenje ugovorne obveze tuženice kao davateljice uzdržavanja u konkretnom slučaju nije bilo moguće zbog zdravstvenog stanja njenog oca tj. izostalo je, a na što ukazuje činjenica njegovog intenzivnog liječenja od časa zaključenja ugovora pa sve do njegove smrti. To znači da tuženica svoje ugovorne obveze nije ni započela izvršavati za života primatelja uzdržavanja ČŠ, a u slučaju da je tuženica čak i započela uzdržavati primatelja uzdržavanja tj. izvršavati svoju ugovornu obvezu, po ocjeni tužiteljice njeno izvršavanje bi bilo takvo neznatno i u takvom nerazmjeru sa onim što je po ugovoru dobila, a što svakako čini ugovor protivan moralu društva i općim načelima Zakona o obveznim odnosima, osobito načelu jednake vrijednosti činidaba, propisanog u čl. 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO).

5. Tužiteljica je prihvatila da je ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi i aleatorne naravi odnosno da je neizvjestan u pogledu trajanja obveza činidbe davatelja uzdržavanja, ali da je nužno da činidba tuženice kao davateljice uzdržavanja, na koju ju obvezuje rečeni ugovor barem započne. Ova okolnost je izostala i zato tužiteljica ocjenjuje da je rečeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan tj. bilo je nužno da činidbe ugovornih strana budu stvarno uzajamne. Pozvala se i na odredbu čl. 269. ZOO-a jer da po toj odredbi objekt ugovora je činidba koja mora, između ostaloga, biti moguća. Ovaj uvjet po tužiteljici nije bio ostvaren od trenutka zaključenja ugovora pa do smrti njenog oca, a zbog činjenice da je riječ o naplatnom pravnom poslu u kojemu se za činidbu dobila protučinidba, izostanaka činidbe jedne strane isključuje mogućnost primanja protučinidbe, a time i održavanja ugovora na pravnoj snazi. Budući da je izostala ikakva činidba tuženice, a koja je po tužiteljici nužna, bez obzira na mogući nerazmjer zbog aleatornosti samog ugovora, rečeni ugovor ne ispunjava predviđene uvjete propisane odredbom čl. 579. ZOO-a. Kako je u konkretnom slučaju izostala činidba tuženice i kako se radi o prisilnom propisu tada tužiteljica ocjenjuje da je navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan.

6. Tužiteljica se izjasnila i u odnosu na utvrđenje iz čl. 4. st. 3. rečenog ugovora, a po kojem stranke u ugovoru utvrđuju da je tuženica kao davateljica uzdržavanja već duži niz godina skrbila o primatelju uzdržavanja na način da mu osigurava liječničku pomoć te pruža svu drugu pomoć-materijalnu i slično, koja se na zahtjev primatelja uzdržavanja tijekom tog razdoblja ukazala kao potrebnom, a to tako da je istakla da i pod uvjetom da su te činjenice istinite, a što nisu, jer je tuženica za svoje usluge čišćenja i sl. bila adekvatno plaćena, ne dovodi u pitanje pravnu nevaljanost ovog ugovora jer odredba čl. 579. ZOO-a ne predviđa mogućnost zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju za činidbe koje su izvršene prije njegovog zaključenja. Zaključno tužiteljica ocjenjuje da čak i da nije pravno osnova njen stav u pogledu ništetnosti zbog postojanja mana volje u vidu nemogućnosti razumijevanja i shvaćanja sadržaja i značenja spornog pravnog posla od strane pokojnog joj oca, rečeni nedostatci su nesumnjivo razlozi da sud poništi Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tuženice kao davateljice doživotnog uzdržavanja i njenog oca ČŠ kao primatelja doživotnog uzdržavanja od 16. siječnja 2017. Zbog svih navoda tužiteljica ističe da ima pravni interes, kao kćerka i zakonska nasljednica pok. ČŠ, podnijeti tužbu tj. biti aktivno legitimirana i zahtijevati pravnu zaštitu od suda na način da sud utvrdi da je rečeni ugovor ništetan te da zbog toga sud naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je bilo prije zaključenja ugovora i da se utvrdi da u ostavinsku masu iza njenog pok. oca ulazi identificirana nekretnina i sve naprijed identificirano, a odnosi se na pokretninu (osobni automobil) te i novčane iznose na računima kod identificiranih banaka i potraživanja po osnovi neisplaćene mirovine.

7. Tužiteljica je od tuženice zahtijevala trošak parničnog postupka sa z.z. kamatom, ne određujući tijek z.z. kamate, a određujući formulaciju z.z. kamate. Za slučaj ako bi sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti tužiteljica je podredno postavila tužbeni zahtjev za poništenje rečenog ugovora, a što znači da je predložila sudu da rečeni ugovor poništi, utvrdi da u ostavinsku masu iza njenog pok. oca ulaze nekretnina, pokretnina i novčani iznosi, jednako kao što je zahtijevala i glavnim tužbenim zahtjevom, zahtijevala je i trošak parničnog postupka. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o sporu o nekretnini predložila je da sud sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama odredi zabilježbu spora u odnosu na nekretninu iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako joj nije bilo poznato stanje novčanih iznosa na identificiranim računima njenog oca predložila je da sud donese privremenu mjeru i zabrani Podravskoj banci d.d. i Zagrebačkoj banci d.d. da tuženici ili trećoj osobi po njenom nalogu isplate novčana sredstva sa svih računa koji se vode na imenu ČŠ. Za slučaj da se utvrdi da je u međuvremenu tuženica raspolagala sredstvima na računima tužiteljica je istakla kako si zadržava pravo s tim i urediti odnosno proširiti tužbeni zahtjev na isplatu.

8. Ovaj sud je rješenjem posl. broj 10. P-21/2017-3 od 22. ožujka 2017. odredio zabilježbu spora u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (stranica 20-21 spisa), a u odnosu na prijedlog da sud donese privremenu mjeru, o istom sud nije odlučivao prije nego li je tuženica po tadašnjim opunomoćenicima iz ZOU Olivera Baričević & Branko Baričević dostavila sudu pisani odgovor na tužbu.

9. U odgovoru na tužbu tuženica je istakla da je točno da je dana 16. siječnja 2017. zaključila s ocem tužiteljice OŠ navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je u obliku javnobilježničke isprave sastavio javni bilježnik Mario Včelik iz [adresa]. Istakla je da je ona preuzela obvezu brinuti se o ocu tužiteljice kao primatelju uzdržavanja sve do njegove smrti, uz napomenu da je i u ugovoru utvrđeno da se ona već duži niz godina skrbi o primatelju uzdržavanja na način da mu osigurava liječničku i svaku drugu pomoć koja se ukazuje potrebnom. Nije osporavala da je ugovor potpisala dok je otac tužiteljice bio na liječenju u OŽB Požega, a u koju ga je ona dovezla 19. prosinca 2016.

Osporavala je tvrdnje tužiteljice da njen otac nije bio sposoban razumjeti pravni posao koji je s njom – tuženicom sklopio 16. siječnja 2017. i tvrdila kako je pokojni ČŠ bio sposoban za komunikaciju toga dana, da je bio pri punoj svijesti i zdravoj pameti, svjestan što potpisuje i koje su pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što sve proizlazi i iz opažanja javnog bilježnika koji je komunicirao s primateljem uzdržavanja prilikom razgovora o sadržaju ugovora o njegovim posljedicama.

Ustvrdila je kako je javni bilježnik utvrdio da sadržaj ugovora predstavlja pravu i ozbiljnu volju ugovaratelja što je i konstatirao u preambuli ugovora. Tuženica ocjenjuje da javni bilježnik kao profesionalna osoba, zakonom ovlaštena, ali i odgovorna, da je bilo drugačije, ovaj ugovor sigurno ne bi bez prethodne provjere sposobnosti sudionika za razumijevanje, ni bio sklopljen.

Pravno je ocijenila da je primatelj uzdržavanja kao plućni bolesnik u trenutku sklapanja ugovora bio fizički slab i zato nije vlastoručno ugovor potpisao, iako je pismen, ali da to što je na ugovor stavio rukoznak ni na koji način ne umanjuje vjerodostojnost potpisa otiskom prsta, odnosno izražavanje njegove volje da zaključi upravo ovakav pravni posao u sadržaju koji mu je prezentiran i s kojim se suglasio, a što je i potvrdio svojim rukoznakom. Tuženica je ustvrdila kako je svim liječnicima na plućnom odjelu bolnice u [adresa], kao i medicinskim sestrama koje su s njim bile u kontaktu bilo poznato da je pokojni ČŠ mogao razumjeti značenje svojih postupaka.

Tuženica je učinila nespornim da se zdravstveno stanje ČŠ pogoršalo i da je umro **.**.2017. Međutim, isticala je kako je OŠ svakodnevno, u vrijeme dok je ležao na odjelu pulmologije posjećivala, komunicirala s njim i pomagala mu, a ponovo ustvrdila kako je netočno da ČŠ na dan potpisivanja ugovora ne bi bio sposoban za bilo kakvu aktivnost niti komunikaciju. Naprotiv, isticala je da je ČŠ bio sposoban shvatiti značenje pravnog posla i da je zato potpisao pravni posao koji mu je prezentiran od strane javnog bilježnika. U vezi s tim je isticala da su ona i ČŠ i njegova supruga UŠ, još za života supruge UŠ razgovarali o sadržaju ugovora, a jer su se ona i ČŠ upoznali prije petnaestak godina dok je isti bio na liječenju u bolnici, a ona njegovateljica ma pulmologiji. Održavali su kontakte, sredinom 2012. po zamolbi ČŠ da njemu i njegovoj supruzi UŠ pruži pomoć u kući, ona je u njegovu kući dolazila svaki drugi dan te obavljala sve potrebne kućanske poslove tj. kuhala, prala, peglala, pospremala, presvlačila suprugu UŠ i sl. U početku je za svoje usluge primala novčanu naknadu, ali su se nakon nekog vremena dogovorili da joj više ne plaćaju, ali da ona i nadalje brine o njima, a zauzvrat će oni njoj nakon smrti ostaviti svoju imovinu. Isticala je da je ona pristala na njihov poziva i nastavila istim intenzitetom pomagati OŠ i njegovoj supruzi u svemu što je bilo potrebno. Gospođa UŠ je umrla krajem 2014., a ona se nastavila brinuti za OŠ uz međusobno uvažavanje i slogu, jer je ČŠ bio zadovoljan njenim odnosom prema njemu i da nije bilo upitno da će joj nakon smrti ostaviti svu svoju imovinu. Isticala je kako je ovo bezbroj puta izjavio i pred svojom braćom i kako je imala povjerenja u OŠ tada nije inzistirala na formalnom sklapanju ugovora jer su oboje mislili kako za to ima vremena, to tim više što se o ČŠ i UŠ, osim nje, nitko nije brinuo za sve godine starosti i bolesti. Priznala je da je u jednom razgovoru s UŠ saznala da ČŠ ima kćerku koju živi u [adresa], ali da s njom nije u kontaktu i za sve vrijeme dok je ona brinula o ČŠ i UŠ, [adresa] kćerka VŠ nikada nije došla u posjetu. Napomenula je da je vlasništvo na nekretnini ČŠ s pravom uknjižila na temelju ugovora na svoje ime, a da je AŠ tj. Matinoj šogorici predala i ispravu koju je potpisao ČŠ u kojoj stoji da njegova kćer nema pravo na nasljedstvo poslije njegove smrti jer da je namirena u svom dijelu. Istakla je kako nije mogla ni pretpostaviti kako će doći do ovakvog spora jer su braća i sestre ČŠ znali da je isti namjeravao ostaviti svoju imovinu njoj, a što je temeljem rečenog ugovora i učinio. Dokument koji je dala AŠ, a odnosi se na izjavu ČŠ da njegova kćerka za njega nije pokazivala nikakav interes i brigu nije zadržala za sebe niti ga je kopirala, ali da je sadržaj poznat šogorici ČŠ, AŠ kao i njegovim sestrama kojima je AŠ predala. Istakla je kako je sudjelovala u organizaciji sahrane ČŠ, a novac u iznosu od 2.000,00 eura koji je ČŠ ostavio za svoju sahranu upravo i potrošen za njegovu sahranu.

Na sve okolnosti iz odgovora na tužbu predložila je saslušanje javnog bilježnika i svjedoka dr. TŠ, KŠ, JŠ, GŠ, ZŠ, FŠ i po potrebi i druge. Pravno se očitovala o činjenicama iz tužbe tako da se usprotivila tvrdnji tužiteljice da bi Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 2017. bio ništetan, a to stoga što je isticala kako nema ništa nemoralnog u tome da je pet godina prije formalnog sklapanja ugovora gotovo svakodnevno brinula o primatelju uzdržavanja i njegovoj bolesnoj supruzi, pomoć mu pružala u njegovoj kući, dovezla ga u bolnicu na dan 19. prosinca 2016. i ostala uz njega do smrti, a tužiteljica da svog oca 30 i više godina nije vidjela, a kamoli brinula o njemu. Uzajamnost činidbi je ocijenila tako da je isticala kako se brinula o OŠ pet godina prije njegove smrti, uz napomenu da vrijednost uzajamnih davanja nije bitna jer su ugovori o doživotnom uzdržavanju aleatorni, pa ni eventualni izostanak navedene uzajamnosti ne bi ugovor činio ništetnim. Ustvrdila je kako prilikom sklapanja ugovora nisu postojale mane volje zbog nemogućnosti razumijevanja i shvaćanja sadržaja i značenja pravnog posla od strane primatelja uzdržavanja, a to stoga što da je ČŠ bio svjestan svog postupanja i sadržaja pravnog posla koji je sklapao i koji je već odranije namjeravao s njom sklopiti. Suglasnost da je pristupio s voljom i namjerom ČŠ da je potvrdio rukoznakom na javnobilježničkom aktu u prisutnosti javnog bilježnika kao službene osobe.

10. Dakle, tuženica je ustvrdila da navedeni ugovor sadržava sve ono što je propisano odredbom čl. 579. ZOO-a i kako je sastavljen u smislu čl. 580. ZOO-a u pisanom obliku i potvrđen od javnog bilježnika da su zadovoljeni svi zakonski uvjeti za valjanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa taj ugovor nikako ne može biti protivan moralu, zakonu niti Ustavu jer ne postoje razlozi za utvrđenje ništetnosti niti za njegovo poništenje. Protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu, kako na utvrđenje ništetnosti, poništenju i zahtjevu tužiteljice da joj naknadi trošak parničnog postupka predložila je da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom uz obvezu tužiteljice da joj naknadi trošak parničnog postupka.

Prijedlogu za donošenje privremene mjere tuženica se protivila navodeći da je nekretninu upisala kao svoje vlasništvo i preuzela u posjed, da o nekretnini brine jer je u posjedu iste i da kao vlasnica može trpjeti štetu u slučaju kada bi joj sud zabranio da posjeduje nekretninu, a obzirom na dugotrajnost ovoga spora i činjenicu da tužiteljica živi u [adresa], a ona kao dobar gospodar čisti kuću, terasu, pomoćne zgrade i održava voćke u zdravom stanju. Zaključila je da bi nekorištenjem i neodržavanjem nekretnine ista sigurno propadala i izgubila na vrijednosti pa kako nisu po njoj ispunjena dva kumulativna uvjeta propisana čl. 346. Ovršnog zakona protivila se prijedlogu tužiteljice i predložila da sud odbije prijedlog za donošenje privremene mjere u odnosu na nekretninu. Što se tiče prijedloga da se navedenim bankama zabrani isplata sredstava sa računa priznala je da su joj novčana sredstva u bankama s tih računa isplaćena pa da se prijedlog ukazuje bespredmetnim. Povodom prijedloga da sud odredi privremenu mjeru zabranom tuženici da stupi u posjed i korištenje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da se bankama zabrani isplata novčanih sredstava sa računa koje je u tim bankama imao pok. ČŠ sud je održao ročište dana 21. travnja 2017. kako bi nakon raspravljanja odlučio o prijedlogu tužiteljice. Opunomoćenik tužiteljice je nakon izjave tuženice u odgovoru na tužbu, da je novčane iznose sa računa podigla, konstatirao da ako je ta činjenica točna da će si tužiteljica zadržati pravo urediti tužbeni zahtjev na način da će se zahtijevati da se i novčana sredstva utvrde kao imovine iza pok. ČŠ. Tuženica je saslušana na okolnosti iz prijedloga i u svom iskazu je istakla da je nekretninu prenijela u svoje vlasništvo, da je automobil u njenom posjedu i vlasništvu te da je i podigla novčana sredstva sa navedenih računa. Opunomoćenik tužiteljice je nakon toga izjavio da povlači prijedlog za donošenje privremene mjere u odnosu na raspolaganje s računima na kojima su se nalazila novčana sredstva i ostao kod prijedloga da sud donese privremenu mjeru u odnosu na nekretninu.

11. Ovaj sud je rješenjem posl. broj 10. P-21/2017-11 od 21. travnja 2017. odbio prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere zabranom tuženici da stupi u posjed i koristi nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a to rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj 30. Gž-3839/2017-2 od 18. srpnja 2017.

12. Tužiteljica se očitovala na dani odgovor na tužbu tako da je i dalje isticala da njen pokojni otac ČŠ na dan zaključenja spornog ugovora nije mogao shvatiti značenje tog pravnog posla i biti sposoban pratiti tijek njegovog zaključenja i aktivno učestvovati u istom. Ponovila je ranije isticanja da njen otac čak ni fizički nije mogao potpisati ugovor pa čak ni staviti otisak prsta, pa ako je to bilo tako nametnulo joj se i pitanje samog način stavljanja otiska prsta na isti, to tim više ako je zaključenju ugovora bio nazočan javni bilježnik. Predložila je pribavljanje medicinske dokumentacije tj. povijesti bolesti za njenog oca i to od primitka u bolnicu 19. prosinca 2016. do 28. siječnja 2017. kada je njen otac preminuo, a isto tako i predložila svjedočenje po svjedocima na okolnosti stanja njenog oca u vrijeme zaključenja ugovora. Ocijenila je da je tuženica znala da upravo na dan zaključenja ugovora slijedi premještaj ČŠ u jedinicu intenzivnog liječenja (JIL) i to sigurno ne zbog dobrog općeg stanja već zbog pogoršanja stanja. O činjenici da je tuženica organizirala potpisivanje ugovora na odjelu pulmologije u OŽB Požega u situaciji kada je stanje njenog oca bilo teško (uključena pomagala za održavanje života), sama za sebe govori dovoljno o moralnosti tuženice vezano za zaključenje samog ugovora. Tužiteljica je istakla kako je očigledno tuženica imala uvid u dokumentaciju o liječenju njenog oca. Osporavala je sve navode tuženice o navodno ranijem ugovornom odnosu tuženice i njenog pokojnog oca, istovremeno navodeći da je za svaki angažman oko čišćenja i sličnih poslova tuženica bila uredno plaćena kod njenog oca, a što je poznato svjedocima tj. najbližoj rodbini ČŠ i to ĆŠ, MŠ, ŠŠ, NŠ te ĐŠ. Predložila je njihovo saslušanje, a isticala kako se i supruga njenog oca UŠ protivila dolasku tuženice u njihovu kuću, a jer da je shvatila o čemu je riječ i koji su stvarni ciljevi tuženice. Pokojnog oca da je odvezao brat i sa njegovim boravkom tuženica nije imala nikakve veze, osim što je očigledno znajući kao djelatnica bolnice u kakvom je stanju ČŠ, uspjela organizirati zaključenje spornog ugovora. Zaključno je ustvrdila da volja njenog oca ČŠ nije bila da s tuženicom zaključi navedeni ugovor, a jer da je njen otac htio i imao namjeru zaključiti taj ugovor, da bi zasigurno od vremena smrti svoje supruge UŠ pa do odlaska u bolnicu u normalnim okolnostima zaključio ugovor. Kako tuženica od trenutka zaključenja ugovora pa do smrti pokojnog ČŠ nije ni započela s izvršavanjem ugovorne obveze ta okolnost je sama za sebe razlog da sud poništi ugovor. Dakle, između stranaka nije sporno da je javni bilježnik u obliku javnobilježničkog akta sačinio Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 16. siječnja 2017. posl . broj OU-5/2017, da su ugovorne stranke davateljica doživotnog uzdržavanja CŠtužena i otac tužiteljice ČŠ kao primatelj doživotnog uzdržavanja, da svjedoci javnobilježničkog akta nisu nazočni jer je javni bilježnik u konkretnom slučaju ocijenio da za to ne postoji zakonska obveza, a da stranke i javni bilježnik procjenjuju da nazočnosti istih nije potrebna da osim toga u uvodnom dijelu stoji da je javni bilježnik ugovor sačinio nakon što je utvrdio da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje tog pravnog posla i nakon što im je objasnio smisao i posljedice istog te nakon što se uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju, a da je nakon toga u njihovoj nazočnosti sastavljen ugovor u kojem se tuženica obvezuje kao davatelj doživotnog uzdržavanja doživotno uzdržavati primatelja doživotnog uzdržavanja OŠ, a ČŠ će zbog te činidbe tuženici ostaviti poslije svoje smrti nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], svoj osobni automobil marke Citroen i novčane iznose kod Podravske banke d.d. i Zagrebačke banke d.d. te i pravo potraživati neisplaćenu mirovinu kod HZMO.

13. Nije sporno da u čl. 4. Ugovora stoji kako će davateljica doživotnog uzdržavanja tj. tuženica u izvršavanju svoje obveze sve do smrti primatelja uzdržavanja voditi potrebu i brigu i pružiti primatelju uzdržavanja OŠ Nužnu skrb u slučaju bolesti osigurati mu liječniku pomoć i voditi ga na liječnike preglede, nabavljati mu potrebne lijekove, po potrebi pripremati mu hranu, osigurati mu osobnu higijenu i higijenu stambenog prostora u kojemu živi te ga nakon smrti dostojno sahraniti prema mjesnim i vjerskim običajima. U slučaju potrebe smještaja primatelja u Dom za starije i nemoćne osobe davateljica uzdržavanja se obvezuje namiriti možebitnu razliku novčanih sredstava potrebnih za njegov smještaj u toj ustanovi, u slučaju da novčana primanja primatelja uzdržavanja nisu dostatna za njegov smještaj. U čl. 4. st. 3. stoji da stranke suglasno utvrđuju kako davateljica uzdržavanja već dugi niz godina skrbi o primatelju uzdržavanja na način da mu osigurava liječničku pomoć te pruža svu drugu pomoć, materijalnu i sličnu koja se na zahtjev primatelja uzdržavanja tijekom toga razdoblja ukazala kao potrebnom. Primatelj uzdržavanja prema čl. 5. Ugovora dozvoljava davateljici uzdržavanja da na nekretnini identificiranoj u čl. 2. Ugovora izvrši zabilježbu postojanja ovog ugovora, a da uknjižba prava vlasništva uslijedi nakon smrti primatelja uzdržavanja. Nesporno je i da je čl. 8. Ugovora utvrđeno da stranke taj Ugovor od 16. siječnja 2017., nakon što im je od strane javnog bilježnika pročitan i protumačen, u znak prihvaćanja prava i obveza koje iz njega proizlaze ugovor vlastoručno potpisuju, a nesporno je da iako javni bilježnik formulira čl. 8. na ovaj način, primatelj uzdržavanja ČŠ Ugovor nije potpisao već se na mjestu njegovog otisnutog osobnog imena na ugovoru nalazi otisak prsta.

14. Sporno je između stranaka da li je ovaj Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan pravni posao zbog tvrdnje tužiteljice da na dan sastavljanja Ugovora i stavljanja otiska prsta na ugovor od strane primatelja uzdržavanja ČŠ, njen otac ČŠ nije bio sposoban za bilo kakvu aktivnost, komunikaciju i aktivno učestvovanje, a time i razumijevanje pravnog posla za koji je javni bilježnik utvrdio da su obje stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje tog pravnog posla te da je strankama objasnio smisao i posljedice istog, a sastavio ugovor tak nakon što se uvjerio u pravu i ozbiljnu volju ugovornih stranaka. Sporno je , u situaciji ako sud utvrdi da nije osnovan glavni zahtjev tužiteljice, zbog nepostojanja mogućnosti razumijevanja i shvaćanja sadržaja spornog pravnog posla od strane pok. ČŠ, je li izostanak činidbe tuženice na temelju ugovorne obveze(čl. 4. st. 1. i 2. ugovora) dovoljan razlog da sud svojom konstitutivnom odlukom poništi ugovor i naloži uspostavu z. k. stanja u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

15. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom dokaznog postupka, na ročištima za glavnu raspravu 31. kolovoza 2018., 26. listopada 2018., 19. studenog 2018. i 5. veljače 2019. saslušao svjedoke RŠ, EŠ, IŠ, ĐŠ, GŠ, ZŠ, FŠ, BŠ, SŠ, ŠŠ, LŠ, AŠ i KŠ, a kako na temelju ovih personalnih dokaza sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice sa sigurnošću, na prijedlog tužiteljice sud je pribavio pisanu medicinsku dokumentaciju od OŽB Požega, o liječenju ČŠ u OŽB Požega od 19.12.2016. god. do 28.01.2017. god. na odjelu pulmologije i u jedinici intenzivnog liječenja gdje je ČŠ preminuo **.**.2017. god. u 15:50 sati (kompletna medicinska dokumentacija u koverti na str. 71.), a kako je tužiteljica na temelju ove medicinske dokumentacije zaključila da je njen pokojni otac ČŠ, prema laboratorijskim nalazima evidentiranim u otpusnici Odjela za pulmologiju od 16. siječnja 2017. i nalaza anesteziološke ambulante, protokol broj: 217000131 od 16. siječnja 2017. po prijemu na Odjela Jedinica intenzivnog liječenja bio u stanju teške zakiseljenosti organizma uz zadržavanje ugljičnog dioksida (CO2) u količini znatno veći od granica tolerantnih vrijednosti, kao i smanjena koncentracije kisika na manje od 1/3 dijela donje tolerantne vrijednosti, a što je dijagnosticirano kao CO2 narcosis ili teška hiperkapnija i da je za to stanje karakteristična jaka pospanost uz eventualnu mogućnost kratkih odgovora na jednostavna pitanja uglavnom sa riječ "da" ili riječ "ne" bez potpunog shvaćanja njihovog značenja, na prijedlog tužiteljice sud je dodatno zatražio od OŽB Požega kao ključan dokument i to: laboratorijski nalaz sačinjen 16. siječnja 2017. u Odjelu za hematološko-biokemijsku dijagnostiku OŽB Požega, za pacijenta OŠ rođenog **.**.1938.. OŽB Požega je uz dopis od 24. listopada 2019. u privitku dostavila laboratorijski nalaz od 16. siječnja 2017. godine za pokojnog OŠ (str. 79. -82. spisa), a ove priloge je sud preslikao i dostavio opunomoćenicima stranaka. Tužiteljica se nakon toga očitovala na pribavljenu dodatnu medicinsku dokumentaciju i zaključila kako iz rezultata laboratorijskih nalaza proizlazi da je stanje njenog oca bilo vrlo teško i ukazivalo da niti u vrijeme uzorkovanja, a niti nakon primljene terapije priključivanja na respirator sa 100% kisikom, njen pok. otac nije bio sposoban za zaključivanje spornog ugovora, ne samo zbog stanja svijesti već i zbog fizičke nesposobnosti aktivne komunikacije, čitanja ugovora, i samog potpisivanja teksta na ugovoru, sve zbog drastičnog nedostatka kisika i nenormalne količine ugljičnog dioksida.

Osim toga, tužiteljica je utvrdila kako iz nalaza, koji je rezultat uzrokovanja, po prijemu njenog oca u JIL u 14:46, treba zaključiti da i unatoč respiratoru i dovodu kisika na odjelu gdje je ugovor sačinjavan, situacija sa zdravljem njenog oca nije bila bolja jer je poboljšan samo nalaz parcijalnog tlaka kisika i saturacije hemoglobina kisikom, što je rezultat 100%-tnog dovođenja kisika putem respiratora, no stanje ukupnog ugljičnog dioksida je ostalo nepromijenjeno. Tužiteljica je na temelju ovih nalaza zaključila da je njen pokojni otac u trenutku zaključenja ugovora bio životno ugrožen i nesposoban ne samo razumjeti o čemu je riječ, nego i fizički a bilo koji način učestvovati u zaključenju pravnog posla od 16. siječnja 2017. Ustvrdila je kako njen otac nije mogao pročitati ugovor, nije ga mogao razumjeti, čak i da mu ga netko drugi čita i kao što je nesporno nije ga mogao potpisati. Zbog ovih razloga, predložila je da sud pravno relevantne činjenice utvrdi tako da se vještačenje povjeri ustanovi i to Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a da vještaci na temelju raspoložive medicinske dokumentacije i kasnije pribavljenog laboratorijskog nalaza od 16. siječnja 2017. godine odgovore na slijedeća pitanja: - da li je pokojni ČŠ mogao tijekom prijepodnevnih sati 16. siječnja 2017. pa do 14.00 sati toga dana razumjeti sadržaj i pravno značenje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, - da li je mogao aktivno učestvovati u ovom pravnom poslu na način da bi Ugovor samostalno sa razumijevanjem pročitao i razumio prije potpisivanja, - da li je mogao razumjeti sadržaj i značenje istog ukoliko bi mu ga druga osoba čitala, - da li je mogao, obzirom da je bio pismen, ugovor potpisati osobno, obzirom jer je umjesto potpisa stavljen otisak prsta, - da li je on mogao bez pomoći druge osobe staviti svoj otisak prsta na ugovor, - da li je i u kojoj mjeri bio kontaktibilan, odnosno vještaci bi trebali opisati konkretno o kakvoj konktaktibilnosti je riječ a koja je navedena u otpusnici sa Odjela, unatoč spomenutim laboratorijskim nalazima.

16. Ključno je bilo utvrditi u ovom sporu upravo pravno relevantne činjenice o kojima nisu mogli sa sigurnošću i stručno svjedočiti imenovani svjedoci, a to znači upravo činjenice o kojima stručno i sa sigurnošću mogu elaborirati samo visoko stručne osobe iz područja medicine. Dakle, sud je prihvatio prijedlog tužiteljice upravo zbog toga što je tužiteljica zahtijevala da sud utvrdi da je ništetan pravni posao – Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 2017. godine, koji je sačinio u formi javnobilježničkog akta javni bilježnik Mario Včelik između davateljice uzdržavanja CŠ i primatelja uzdržavanja ČŠ, zbog nemogućnosti njenog oca da u času potpisivanja Ugovora po tuženici i stavljanju otiska prsta na Ugovor od strane njenog oca, njen otac nije bio sposoban za bilo kakvu aktivnost, komunikaciju i aktivno učestvovanje, a time i razumijevanje pravnog posla koji je realiziran u bolnici. Naime, nije sporno da je javni bilježnik Mario Včelik nekoliko dana prije 16. siječnja 2017. bio u OŽB Požega na Odjelu pulmologije, razgovarao s OŠ i, kako je i isticao u svom iskazu, iako ga je na razgovor s OŠ pozvala tuženica, zbog određenog prijedloga da s OŠ zaključi određeni pravni posao, te utvrdio da ČŠ želi sačiniti s tuženicom kao davateljicom doživotnog uzdržavanja ugovor, u ovom sporu je valjalo utvrditi je li ČŠ prilikom ovjere ili sastavljanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio u stanju shvatiti ona upozorenja koja je javni bilježnik trebao ugovornim strankama iznijeti, te ih upozoriti na posljedice ugovora, ali tek nakon što je javni bilježnik ugovornim strankama ugovor pročitao, kako propisuje odredba čl. 580. st. 2. ZOO-a. Na postavljene upite tužiteljice mogli su odgovoriti samo vještaci medicinske struke i nakon što je sud dopisom od 13. studenog 2019. godine upoznao vještake Medicinskog fakulteta u Zagrebu sa stanjem medicinske dokumentacije i o upitima tužiteljice, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Odbor za sudbena mišljenja je dopisom od 18. studenog 2019. godine javio sudu koji novčani iznos stranka treba predujmiti za davanje i izradu nalaza i mišljenja i to za prof. dr. sc. Ivicu Mažuranića, specijalist radiolog i specijalist pulmolog, za prof. dr. sc. DŠ, specijalist psihijatar, subspecijalist iz forenzičke i biologijske psihijatrije i za Medicinski fakultet, te da nakon uplate iznosa od 10.912,50 kuna sud dostavi medicinsku dokumentaciju zajedno sa spisom radi vještačenja.

17. Rješenjem posl. br. 10. P-21/2017-34 od 19. veljače 2020. sud je vještačenje povjerio ustanovi tj. Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i u tom rješenju su postavljeni upiti na isti način kao i u dopisu od 13. studenog 2019.

18. Dana 24. lipnja 2020. Medicinski fakultet je dostavio sudu fakultetsko mišljenje i u istom je naglašeno kako se fakultetsko mišljenje daje po nalogu ovoga suda, a sukladno medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu i pribavljena je od OŽB Požega. Fakultetsko mišljenje iznose vještaci prof. dr. sc. Ivica Mažuranić i prof. dr. sc. DŠ, ranije spomenuti, a isto za vještake potpisuje predsjednica Odbora za sudbena mišljenja prof. dr. sc. ŽŠ na dan 18. lipnja 2020. godine (str. 115- 120. spisa). Imenovani vještaci Medicinskog fakulteta su detaljno u nalazu opisali dijagnoze za OŠ iz otpusnog pisma OŽB Požega od 19. prosinca 2016. do 28. siječnja 2017. godine, a u mišljenju su istakli kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je sada pokojni ČŠ bio dugogodišnji kronični plućni bolesnik ,da je bolovao od kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), da se od 9. prosinca 2016. liječio u dnevnoj bolnici zbog pogoršanja zaduhe i da je boravio u OŽB Požega od 19. prosinca 2016. do 28. siječnja 2017. radi pogoršanja stanja s osjećajem zaduhe, naročito dok hoda, kašlje i iskašljava bijeli sadržaj, uz povišenu tjelesnu temperaturu od 37,3 stupnja Celzija. Bio je pri svijesti, kontaktibilan, pokretan, afebrilan, lagano dispnoičan, SaO2 83%, c.p.107/min. Radiološki se verificira uz kronične ožiljne lezije plućnog parenhima te obostrano upala pluća sa diksretnim pleuralnim izljevima. Tijekom boravka je somnolentan i febrilan. Ujutro na dan 16. siječnja 2017. dolazi do pogoršanja osnovne bolesti sa respiracijskom acidozom i karbonarkozom sa vrijednostima acidobaznog statusa pH 7,24, p CO2 15,5 kPa, pO2 3,3 kPa, sO2 31%, što predstavlja stanje pred respiratornim zatajenjem, te se isti dan oko 14:45 sati premješta u JIL. Odgovarajući na postavljene upite imenovani vještaci su na prvo pitanje odgovorili tako da su istakli kako iz dostupne medicinske dokumentacije proizlazi da je sada pokojni ČŠ prema nalazu acidobaznog statusa (16.1.2017. u 09:59) bio pred respiratornim zatajenjem u karbonarkozi sa ekstremnom vrijednosti pCO2 15,5 kPa (gornja granica vrijednosti normale 6,1 kPa) koju kronično adaptirani bolesnici prema kliničkim primjerima mogu donekle tolerirati maksimalno do 13 kPa, pa stoga zaključuju da ČŠ tijekom prijepodnevnih sati 16. siječnja 2017. pa do 14,00 sati istoga dana nije mogao razumjeti sadržaj i pravno značenje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 2017. Odgovarajući na drugo pitanje vještaci su istakli da iz navedenih medicinskih činjenica proizlazi da ČŠ nije mogao aktivno učestvovati u tom pravnom poslu na način da bi ugovor samostalno sa razumijevanjem mogao pročitati i razumjeti ga prije potpisivanja. Odgovarajući na treće pitanje vještaci su istakli da iz navedenih medicinskih činjenica proizlazi da ČŠ nije mogao razumjeti sadržaj i značenje istog ugovora ukoliko bi mu ga druga osoba čitala. Odgovarajući na četvrto pitanje vještaci su istakli da iz navedenih medicinskih činjenica proizlazi da ČŠ nije mogao ugovor potpisati osobno. Odgovarajući na peto pitanje vještaci su istakli da iz navedenih medicinskih činjenica proizlazi da ČŠ nije mogao bez pomoći druge osobe staviti otisak prsta na ugovor. Na posljednje pitanje koje glasi da li je i ako je, u kojoj mjeri bio kontaktibilan tj. ako je bio kontaktibilan, opisati konkretno o kakvoj kontaktibilnosti je bila riječ, a koja je bila navedena u otpusnici s odjela, imenovani vještaci su odgovorili da iz navedenih medicinskih činjenica, kao i prema otpusnici s odjela proizlazi da je pok. ČŠ bio u karbonarkozi, pred respiratornim zatajenjem i nije bio kontaktibilan. Ovo fakultetsko mišljenje primili su opunomoćenici stranaka i tužiteljica je podneskom od 8. srpnja 2020. izjavila da nema primjedbi na nalaz i mišljenje, ali zaključuje da njen sada pokojni otac nije mogao razumjeti sadržaj i značenje osporavanog ugovora niti ga zbog teškog zdravstvenog stanja potpisati, a ni staviti samostalno otisak prsta bez pomoći druge osobe, a jer je bio u stanju respiratornog zatajenja, zbog čega nije biti bio kontaktibilan.

Tuženica je prigovorila fakultetskom mišljenju u podnesku od 30. rujna 2020. i u tom podnesku isticala da je nalaz vještačenja samo potvrdio istinitost iskaza svjedoka javnog bilježnika koji je ustvrdio da je kroz prethodni razgovor sa pokojnim, za vrijeme dok je ČŠ bio kontaktibilan obavio detaljan razgovor o sadržaju ugovora kojeg je kasnije po njegovoj volji i na njegovu inicijativu i sastavio. Tuženica je ocijenila da sud treba utvrditi odlučnu činjenicu i to da li je sada pokojni ČŠ u vrijeme njegove potpune kontaktibilnosti izražavao volju za zaključenje spornog ugovora i zahtijevao dolazak javnog bilježnika te da li je za vrijeme kontaktibilnosti od bilježnika upoznat sa pravima i obvezama iz ugovora. Predloženo je od strane tuženice da sud analitikom iskaza ovlaštenih bolničkih osoba saslušanih kao svjedoka i analizom iskaza javnog bilježnika izvede zaključke o činjenicama odlučnim za procjenu valjanosti ugovora. Zaključila je da je otisak prsta uzet od žive osobe, da kontaktibilnost pokojnika nije osporena u danima koji su prethodili 16. siječnju 2017. i zbog toga tuženica smatra da nije odlučno da bi baš trenutkom uzimanja rukoznaka kontaktibilnost ČŠ trebala biti normalna. Tuženica je predložila da sud odredi neposredno saslušanje liječnika vještaka na raspravi jer i dalje ocjenjuje da ČŠ u vrijeme uzimanja rukoznaka nije bio do te mjere nekontaktibilan kako bi se površno moglo iščitati iz nalaza vještaka. Isti je, mišljenje je tuženice, bio nekontaktibilan za svakog trećeg pa i za tužiteljicu, ali ne i za tuženicu koja mu je dugi niz godina pomagala te nije bio nekontaktibilan niti za javnog bilježnika s kojim je prethodnih dana komunicirao, a tuženica i javni bilježnik su jedine osobe koje su mu davale nadu za bolji život.

19. Raspravnim rješenjem od 1. listopada 2020. sud je odredio uputiti dopis imenovanim vještacima i u tom dopisu ih je pozvao da jave sudu da li u slučaju neposrednog saslušanja zahtijevaju predujam, a ako da koji iznos tuženica treba predujmiti. Nakon upućenog dopisa Medicinskom fakultetu – Odboru za sudbena mišljenja, prof. dr. Ivica Mažuranić je dostavio troškovnik, a vezano za pristup radi neposrednog saslušanja. Nakon što je sukladno rješenju ovoga suda od 16. prosinca 2020. tuženica uplatila predujam u iznosu od 1.565,00 kuna, sud je na raspravi od 30. prosinca 2020. odredio neposredno saslušanje prof. dr. Ivice Mažuranića, a prethodno je pročitano fakultetsko mišljenje (stranica 115-120 spisa) koje je za vještake potpisala prof. dr. sc. ŽŠ.

20. U svom iskazu prof. dr. Ivica Mažuranić je istakao da u cijelosti ostaje kod fakultetskog mišljenja koje je ovom sudu dostavljeno, a u kojem su nalaz i mišljenje iznijeli on i njegov kolega prof. dr. sc. DŠ. Na upite tuženice po opunomoćeniku, a koji glase: Dali ste kao spec. pulmolog radili na odjelu pulmologije tijekom svoje prakse, odgovorio je da je radio kao šef odjela u Bolnici za plućne bolesti Novi Marof kraj Varaždina 7 godina u periodu od 1982. do 1989. Na upit koji glasi: Kako objašnjava iskaz spec. pulmologije starog 58 godina tijekom saslušanja koji je između ostalog rekao da kod premještaja sa odjela pulmologije na odjel intenzivne njege ne smiju čekati da pacijent bude u takvom stanju da više ne može razgovarati jer smo navodno zakasnili reagirati, iskazao je da na postavljeno pitanje odgovara da je iz priložene medicinske dokumentacije u spisu bio nalaz toga dana 16.1.2017. od 09,59 sati gdje nalaz acidobaznog statusa govori da se radi o respiratornoj acidozi koja je praktički nespojiva sa životom bolesnika sa vrijednostima plina u krvi ugljičnog dioksida CO2 15,5 kPa te sa saturacijom kisika u krvi od 31% praktički predstavlja stanje pred respiratornim zatajenjem. Odgovorio je da tijekom njegove karijere kao pulmologa koji je radio baš sa takvim bolesnicima kao što je slučaj kod pok. ČŠ nota bene rođenim 1938. koji je bio kronični plućni bolesnik sa terminalnom dekompenzacijom njegove osnovne bolesti sa vrijednostima koje sam naveo praktički nespojeno sa životom. Naime, sa takvim vrijednostima njegovi bolesnici su bili na potpornom ventilacijskom aparatu koji se zove respirator gdje su takve pacijente koji su bez svijesti, tj. aparat diše umjesto njih, praktički uvijek izgubili. Ti kronični bolesnici mogu kompenzirati takovo terminalno stanje, a u njegovoj karijeri je bilo to sa maksimalnom vrijednosti plina ugljičnog dioksida u krvi pa do 13, a gornja vrijednost normale je upola manje. Iz svega ovog proizlazi da s ovim nalazima bolesnika ČŠ to jutro stanje njegove svijesti nije postojalo. Na upit kada govori o vremenu 09,59 sati da li to znači da je u 09,59 sati konstatirano takvo stanje uzorka za analizu ili da je tada uzet uzorak za analizu odnosno da li je imao podatak kada je uzet uzorak za analizu, iskazao je da se takvi nalazi rade hitno shodno stanju bolesnika pa kao što na nalazu piše da je vrijeme uzorkovanja tj. vađenja krvi bilo u 09,10 sati tog jutra, vrijeme primitka u 09,11 i izdavanja nalaza 09,59 sati. Na upit da li mu je poznato da bi eventualno pacijent ČŠ zadnjih petnaestak godina prije smrti imao kod svoje kuće oksigenator iskazao je da je utvrdio iz medicinske dokumentacije da je ČŠ imao kući oksigenator. Naglasio je činjenicu da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je ČŠ pregledan od strane maksilofacijalnog kirurga 24.12.2016. kada je vjerojatno pao i ozlijedio se, a konzilijarni kirurg opisuje da je pacijent somnolentan to znači djelomice uspavan. Kako je vidljivo iz medicinske dokumentacije, već tada je došlo do pogoršanja stanja bolesnika koje je rezultiralo nakon par dana karbonarkozom što znači da je uslijed tako visokog ugljičnog dioksida u krvi bolesnik bio pod narkozom to znači bez svijesti. Kada ga se pita da li je pacijent u takvom stanju, sa takvim vrijednostima koje su navedene, mogao eventualno jesti i sjediti, iskazao je da prema vrijednostima koje su navedene pacijent ne može biti pri svijesti, ne može jesti i ne može sjediti. istakao je da ovaj zaključak proizlazi ne samo iz njegove karijere nego i iz svjetske literature na kojoj se medicina zasniva i to samo na temelju evidentnih činjenica. Naglasio je da tu nema filozofije. Pojasnio je da ovakve vrijednosti kroničnih bolesnika su stanja pred respiratorno zatajenje tj. prestanak disanja koje može neko vrijeme biti održano umjetno pomoću respiratora do moždane smrti kada mozak više ne dobiva kisik. Sa ovakvim vrijednostima kisik koji se prima nosnim kateterom ne može održati takvo stanje života pacijenta. Na daljnji upit koji glasi:

Kada bi na sva ova pitanja koja su postavljane od strane suda odgovarao za prethodna tri dana prije 16.01.2017. da li bi na temelju dokumentacije koje posjeduje mogao se očitovati o mentalnom stanju ČŠ za prethodna tri dana, iskazao je da iz priložene medicinske dokumentacije ne može odgovoriti da li je čovjek tri dana prije bio pri svijesti. Napomenuo je da je zapravo pogoršanje stanja bolesnika prouzročila upala pluća verificirana konvencionalnih rendgenogramom pluća kao i kompjuteriziranom tomografijom. To je bio "trigger" koji je ovog kroničnog bolesnika ČŠ doveo u takvo terminalno stanje. Na kraju je istakao da su pitanja od strane suda bila vrlo jasna i vrlo logična i na ta pitanja je mogao, na temelju priložene medicinske dokumentacije, odgovoriti zajedno sa svojim kolegom neosporno. Na upit tuženice kako je nakon takvih teških konstatacija ČŠ mogao još živjeti do 28.siječnja 2017. iskazao je da, kao što je već prije naveo, iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je vrlo jasna dijagnoza postavljena u otpusnici sa odjela za pulmologiju te od strane anesteziološke ambulante prilikom premještaja tog dana u jedinicu intenzivnog liječenja bila CO2 narkoza što laičkim rječnikom govori da taj dan bolesnik nije bio pri svijesti. Daljnji tijek liječenja u jedinici intenzivnog liječenja za postavljen upit od strane suda nije predmet ove rasprave. Dakle, taj dan temeljem medicinske dokumentacije sa pulmološkog odjela i sa strane jedinice intenzivnog liječenje je bolesnik bio bez svijesti, a to je bio dan 16.01.2017. u 14,35 sati. Tog jutra je došlo do očitog pogoršanja sa gubitnikom svijesti te je taj isti dan premješten u jedinicu intenzivnog liječenja. Dakle još jedan put je ponovio da 16. siječnja 2017. bolesnik nije bio pri svijesti, a temeljem toga je bio upit suda na koje je decidirano mogao odgovoriti. Na upit da li je moguća greška u vrijednostima, iskazao je da prema vrlo decidiranom dijagnozom na otpusnici odjela za pulmologiju i na prijemu u jedinicu intenzivnog liječenja sa vrlo jasnom dijagnozom CO2 dijagnoze, nije moguća zabuna u nalazima priloženim u medicinskoj dokumentaciji toga dana.

21. Nakon decidiranog odgovaranja na postavljene upite vještacima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i nakon opširnih pojašnjenja vještaka prof. dr. sc. Ivice Mažuranića prilikom neposrednog saslušanja na raspravi ovaj sud, prihvaćajući u cijelosti fakultetsko mišljenje i neposredna pojašnjenja imenovanog vještaka na raspravi, jer su i fakultetsko mišljenja i neposredna pojašnjenja na raspravi odraz utvrđenih činjenica na temelju medicinske dokumentacije po stručnim osobama koje su priznate u medicini i k tome i sveučilišni profesori, a što znači da je jedino trebalo zaključiti da ČŠ **.**.2017. tijekom prijepodnevnih sati pa do 14,00 sati istoga dana nije mogao razumjeti sadržaj i pravno značenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 2017., nije mogao sa razumijevanjem toga dana pročitati i razumjeti ugovorne odredbe, nije mogao razumjeti sadržaj i značenje ugovora ukoliko bi mu ga druga osoba čitala, nije mogao ugovor potpisati osobno, nije mogao bez pomoći druge osobe staviti svoj otisak prsta na ugovor, a nije bio kontaktibilan jer je bio u karbonarkozi, pred respiratornim zatajenjem.

Utvrđujući pravno-relevantne činjenice upravo na temelju provedenog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu sud je zaključio da na dan 16. siječnja 2017. javni bilježnik nije mogao postupiti sukladno odredbi čl. 580. st. 2. ZOO-a upravo zbog činjenice da ČŠ na dan sastavljanja javnobilježničkog akta, prilikom stavljanja otiska uz pomoć druge osobe nije mogao uopće shvatiti prava i obveze te pravne posljedice koje iz navedenog ugovora proizlaze. Naime, bez obzira što je javni bilježnik nekoliko dana prije bio u bolnici kod ČŠ i pojasnio mu što znači ugovor o doživotnom uzdržavanju, koja je razlika između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kakva su prava i obveze ugovornih strana na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, sva ta upozorenja trebala su biti učinjena i 16. siječnja 2017. kada je tuženica ugovor potpisala, a ČŠ uz pomoć druge osobe stavio otisak prsta na ugovor, iako je bio pismen, ali samo pod uvjetom da je toga dana ČŠ bio kontaktibilan, da je mogao aktivno učestvovati u ovjeri ugovora, na način da sluša i razumije što javni bilježnik iz ugovora čita i da tek nakon što svojom voljom iskaže da želi potpisati taj ugovor, isti i potpiše. Dana 16. siječnja 2017. nisu bili ispunjeni uvjeti za ovjeru ugovora sukladno odredbi čl. 580. st. 2. ZOO-a i ovaj sud nalazi da je zbog navedenih razloga ugovor o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 2017. koji je potpisala tuženica, a ČŠ uz pomoć druge osobe stavio otisak na isti, taj ugovor apsolutno ništetan pravni posao jer ČŠ u jutarnjim satima prilikom dolaska javnog bilježnika i tuženice u bolesničku sobu nije mogao zbog opisanih zdravstvenih razloga izraziti tj. očitovati svoju volju da želi takav ugovor i da ga nakon što mu ga javni bilježnik pročita i upozori na njegove posljedice i potpiše odnosno stavi svoj rukoznak.

22. Sukladno odredbi čl. 44. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 29/94, 164/98, 16/07, 75/09 i 120/16) ako stranka ne zna ili ne može pisati pozvati će se na njen zahtjev dva svjedoka ili još jedan javni bilježnik pred kojima će ona ručno staviti svoj rukoznak, dok će njeno ime potpisati jedan od svjedoka ili drugi javni bilježnik, označavajući sebe kao potpisnika imena stranke. Javni bilježnik je dužan upozoriti stranku da potpisivanju isprave budu nazočni svjedoci odnosno drugi javni bilježnik i to će upozorenje unijeti u ispravu. Ako stranka ne zatraži sudjelovanje svjedoka ili drugog javnog bilježnika, staviti će, ako to može, na ispravu svoj rukoznak dok će njeno ime potpisati javni bilježnik označavajući sebe kao potpisnika imena stranke.

23. Na temelju izvršenog uvida u Ugovor o doživotnom uzdržavanju bilo je moguće utvrditi da, čak i da je ČŠ bio svjestan navedenog pravnog posla i mogao shvatiti posljedice koje iz toga proizlazi, javni bilježnik nije postupio 16. siječnja 2017. tako kako je trebao postupiti. Sve ukazuje na činjenicu da je na dan 16. siječnja 2017. unaprijed pripremljeni obrazac ugovora o doživotnom uzdržavanju trebao ostati bez ovjere sadržaja upravo zbog činjenice da primatelju doživotnog uzdržavanja OŠ zdravstveno stanje nije dozvolilo da učestvuje kao ugovorna stranka u tom pravnom poslu. Nebitno je da li je ČŠ onoga dana kada je javni bilježnik bio njemu u posjeti u bolnici, htio i mogao biti učesnik pravnog posla tj. ugovora o doživotnom uzdržavanju, a jer toga dana kada je javni bilježnik bio kod ČŠ ugovor nije sačinjen, nije potpisan niti je javni bilježnik ugovorne stranke onoga dana upozorio na posljedice koje iz ugovora proizlaze. Pravna teorija kazuje da su ništetni pravni poslovi oni koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. S apsolutno ništetnim pravnim poslovima se postupa kao da nisu ni sklopljeni, kao da pravno ne postoje, a ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i moralnim normama društva. Ništavnost nastupa ex lege i budući da nastaje na osnovi zakona, ovaj sud je svojom odlukom tj. presudom poslovni broj P-21/2017-53 od 10. veljače 2021. utvrdio ništetnim pravni posao tj. Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sačinio javni bilježnik Mario Včelik pod poslovnim brojem OU-5/17 od 16. siječnja 2017., između ugovornih stranaka i to tuženice CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i sada pokojnog ČŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], te naložio zemljišno-knjižnom odjelu ovoga suda uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], Vidovci, površine 435 m2 (dvorište u površini 279 m2, stambena + gospodarska zgrada površine 156 m2), a kakvo je stanje bilo prije zaključenja ovog Ugovora. Također je utvrđeno da ostavinsku masu iza pok. ČŠ ulazi ova identificirana nekretnina u k. o. [katastarska općina], pokretnina i to osobni automobil marke Citroen, broj šasije: [broj šasije] kao i novčana sredstva na računima Podravske banke d.d. i Zagrebačke banke d.d. te potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sa osnova neisplaćene mirovine, sve na dan 28. siječnja 2017., jer su se zato stekli zakonom predviđeni razlozi propisani odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a.

24. Povodom žalbe tuženice Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž- 1481/2021-3 od 8. rujna 2022. prihvatio žalbu tuženice kao osnovanu te ukinuo presudu poslovni broj P-21/2017-53 od 10. veljače 2021., a ispravljenu rješenjem ovog suda poslovni broj P-21/2017-60 od 16. ožujka 2021. (ispravak se odnosi na očitu pogrešku u pisanju, u izreci, jer je umjesto riječi "zemljišno-knjižnom odjelu" pogrešno napisano "zemljišno-knjižnom odluku") i naložio ovom sudu da u ponovljenom postupku ovaj sud ocjeni izvedene dokaze, u smislu obrazloženja zašto je iskaz određenog svjedoka prihvatio, a iskaz određenog svjedoka nije prihvatio. Također je uputa drugostupanjskog suda da sud treba argumentirano obrazložiti zašto prihvaća nalaz vještaka koji je u suprotnosti s iskazima liječnika, javnog bilježnika i drugih svjedoka te utvrđujući kako činjenično stanje ovaj sud nije potpuno utvrdio, radi čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati i ne može se utvrditi je li materijalno pravo pravilno primijenjeno, naloženo je ovom sudu da postupi po drugostupanjskoj uputi.

25. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda ovaj sud je na ročištu od 12. siječnja 2023. prihvatio dokaz tuženice da se od Opće županijske bolnice Požega, JIL zatraži sva raspoloživa medicinska dokumentacija o tijeku liječenja pokojnog ČŠ odnosno dokumentacija o bolesti pokojnog nakon 16. siječnja 2017. do 28. siječnja 2017., s naglaskom na sve pojedinačne labaratorijske nalaze u kojima je vidljivo vrijeme uzimanja uzoraka. Nakon što se pribavi medicinska dokumentacija, prihvaćajući prijedlog tuženice trebalo je odrediti novo vještačenje po Medicinskom fakultetu u Rijeci, a na okolnosti koje su predložene te i u vezi s mišljenjem izraženim u Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, pri čemu je trebalo staviti akcent na dio mišljenja o kojem sposobnost razumijevanja i zaključenja predmetnog pravnog posla nije bila apsolutno moguća iako se radi o graničnim vrijednostima prisutnosti CO2 u organizmu. Dakle, ovaj sud je prihvatio prijedlog tuženice da je u svakom slučaju bilo potrebno podvrgnuti kontroli dio mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, uz prijedlog da u odgovorima na pitanja vještačenja sudjeluje i liječnik – anesteziolog.

26. Sud je uputio dopis Medicinskom fakultetu u Rijeci 12. siječnja 2023. (stranica 251 spisa) i odmah je sud Medicinskom fakultetu u Rijeci postavio određene upite, kakvi su bili postavljeni ranije i naknadno. Iako je Medicinski fakultet u Rijeci dopisom od 2. veljače 2023. javio sudu da bi, s obzirom na sadržaj upita u ovom predmetu trebali vještačiti specijalisti anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja i specijalist psihijatrije, nakon poziva za uplatu iznosa od 3.318,07 EUR za vještačenje Medicinski fakultet u Rijeci je javio sudu da zbog smrti liječnika profesora doktora sc. HŠ koji je bio predviđen u Odboru za sudbena mišljenja Medicinski fakultet u Rijeci nije u mogućnosti prihvatiti vještačenje. Također je i Medicinski fakultet u Osijeku dopisom od 5. travnja 2023. (stranica 283 spisa) javio sudu da nije u mogućnosti obaviti zatraženo vještačenje jer da nisu dostupni vještaci iz zatraženog područja.

27. Kako je Medicinski fakultet u Splitu prihvatio vještačenje na naprijed rečene okolnosti rješenjem poslovni broj P-443/2022-93 od 29. kolovoza 2024. vještačenje u ovom parničnom predmetu povjereno je Medicinskom fakultetu u Splitu, Šoltanska 2A.

28. Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu je dostavio sudu pisani nalaz s mišljenjem (stranica 338 – 347 spisa) i Povjerenstvo za sudbena mišljenja toga fakulteta je u sastavu prof. prim. dr. sc. VR dr. med., specijalist anesteziologije i reanimatologije, sub. spec. intenzivne medicine, spec. hitne medicine i prof. prim. dr. sc. CR dr. med. specijalist sudske medicine, u nalazu i mišljenju istakla da na temelju proučene dostavljene dokumentacije proizlazi iz medicinske dokumentacije i uvida u sudski spis, a nakon postavljenih upita (kao i u ranijem vještačenju), iz medicinske dokumentacije utvrđuju da je pok. ČŠ bio težak kronični bolesnik, izrazito narušenog zdravstvenoog stanja da se radi o dugogodišnjem bolesniku s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća i globalnim zatajenjem disanja, na dugotrajnoj terapiji kisikom (LTT). Naglasili su da je prije posljednjeg prijema u prosincu 2016., ČŠ bio hospitaliziran u svibnju 2016. a zatim liječen u Klenovniku dok se od 9. prosinca 2016. liječio u dnevnoj bolnici OŽB Požega zbog pogoršanja zaduhe. 19. prosinca 2016. uslijed pogoršanja stanja je primljen u OŽB Požega na Odjel pulmologije, Služba za internu medicinu, a jer je osjećao zaduhu, naročito dok hod. Kašljao je i iskašljavao bijeli sadržaj te imao povišenu temperaturu. Bio je pri svijesti, kontaktibilan, afebrilan, lagano dispnoičan, SaO2 83 %, c.p. 107/min, glava i vrat b.o., pluća: produžen ekspirij uz piskanje, hropci obostrano bazalno. Srce: akcija ritmična, tahikardna, tonovi jasni, šumovi se ne čuju. Abdomen: mekan, bezbolan, bez organomegalija, LS neg., udovi: diskretni edemi oko gležnjeva, lividni prsti na rukama. Prepisana mu je terapija duo Hall 2x2 udaha, Incruse 1x1x udah, Ventolin 2 udaha, O2 11/min, 18 h/24, Teotard 350 mb 2x1 capc., Prilen 10 mg 1x1, Fursemin 1 tableta svaki drugi dan, uz Kulinor ½ tbl., Izoptin 80 mg 2x1 tbl., Lanitol 1 tabl. 5 dana u tjednu, Koaksil 12,5 mg 2x1 tbl., Normabel 5 mg 1x1 tbl. uvečer. Vještaci su istakli kako je na RTG-u 19. prosinca 2016. bilo vidljivo da su bile prisutne opsežne ožiljne promjene plućnog parenthima, da se desno thiloapikalno nalazi poveći upalni inflitar pretežno intersticijskog tipa, da su sinusi obostrano žiljno skraćeni, mogućim manjim plućnim izljevom, a radi čega je ČŠ Zubak konzilijarno pregledan kod maksilofacijalnog kirurga 24. prosinca 2016. kada je RTG snimke nosa utvrdio frakture nosnih kostiju, denivelaciju krhka nosa te kada su 2. siječnja 2017. na RTG-u utvrđene ožiljne promjene plućnog parenthima, a 4. siječnja 2017. desno straga u gornjem režnju utvrđen je opsežan upalni inflitrat.

29. Vještaci su utvrdili acidobazilni status i plinske analize krvi pri otpustu Odjela za pulmologiju JIL-a na dan 16. siječnja 2017.: CO2 narcosis, insuf respiratoria globalis chr. In acusatione, KOPB-in egzarcerb, inflitratio pulmonum lat. dex., Bullae et bronchi ec tasiae lobi inf. Billat. Pulmolung, fibrozis fulmolung, bill., cor pulmonum chr. Sub th., hipertensio art., adenoma prostate, st. Post. Cholecystectomiam, pseudohakia oc. utg. Stanje pri otpustu je pogoršano i preporuka je liječnika premještaj u JIL.

30. Mišljenje je imenovanih vještaka tj. Povjerenstva za sudbena mišljenja da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je sada pokojni ČŠ **.**.2017. bio pred disajnim zatajenjem pri upitnim stanjem svijesti prije premještaja u JIL. Naglasili su vještaci da za odgovarajuće razumijevanje trebaju biti zadovoljene kognitivne funkcije mozga, a da na funkciju mozga pa tako i na kongniciju veliki utjecaj imaju vrijednosti parcijalnih tlakova CO2 i O2 i da mozak funkcionira unutar određenih granica. Vrijednosti plinske analize krvi od 16. siječnja 2017. u 9:59 h ukazuju na jako visok parcijalni tlak ugljičnog dioksida (pCO2) od 15,5 kPa, što je znatno iznad normale. Visoke vrijednosti pCO2 kronični bolesnici mogu tolerirati do određene mjere, što je individualno, ali ne i pri navedenoj vrijednosti CO2. Narkoza se prema literaturnim podacima javlja pri vrijednostima pCO2 od 12 – 16 kPa u bolesnika s KOPB. Pri tim vrijednostima, naglasili su vještaci, bolesnikove kognitivne funkcije su znatno snižene te nije potpuno svjestan nego dublje ili duboko uspavan, ali može biti češće i bez svijesti (komatozan). S druge strane niske vrijednosti pO2 (3,3 kPa) su mogle dodatno doprinijeti nekontaktibilnosti i poremećaju svijesti.

31. Zaključno je mišljenje imenovanih vještaka da pokojni ČŠ prije premještaja u JIL nije bio u mogućnosti u potpunosti shvatiti, ako je uopće bio u određenoj mjeri svjestan, sadržaj Ugovora niti ga je mogao potpisati, a niti sam staviti otisak svog prsta iz istog razloga.

32. Nakon što je tužiteljica prihvatila nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Splitu u cijelosti, a tuženica prigovorila kako je dio zaključka vještaka pogrešan temeljem pogrešnog nalaza analize krvi od 16. siječnja 2017. i kako je upravo taj nalaz osnova za zaključak, predloženo je da sud u postupku sasluša odjelnog liječnika dr. RR voditelja Odjela intenzivne njege, a jer je od njega saznala da je ČŠ vađena venska a ne arterijska krv, kako to nalažu pravila. U tom pravcu je tuženica predložila saslušanje vještaka na ročištu za glavnu raspravu, ali uz prethodno saslušanje svjedoka dr. RR.

33. Ovom sudu je priopćeno od strane tajnice Medicinskog fakulteta u Splitu (gospođa ČR) da se prof.dr.sc. CR duže vrijeme nalazi izvan Splita i da će se po povratku javiti sudu. Naknadno je utvrđeno da ni jedan od imenovanih vještaka nije u mogućnosti pristupiti u sud radi neposrednog saslušanja, a radi čega je sud vezano za prigovor tuženice zatražio pisano očitovanje vještaka. Povjerenstvo za sudbena mišljenja je ovom sudu 13. lipnja 2025. dostavilo očitovanje u kojem je istaknuto da s dostavljenim labaratorijskim vrijednostima plinskih analiza krvi, bez obzira radilo se o venskoj ili arterijskoj krvi, bolesnik nije mogao biti u potpunosti svjestan ili u potpunosti orijentiran. Stupanj eventualne kontaktibilnosti i kognitivnih funkcija nisu vještaci mogli procijeniti jer je to individualno za svakog bolesnika i da je vrlo vjerojatno sada pokojni ČŠ bio poremećenog senzora i kognitivnih funkcija uz duboku pospanost ili tešku kontaktibilnost. Zbog svih navedenih utvrđenja iz pisanog očitovanja vještaka, vještaci su ostali kod prethodnog nalaza da pok. ČŠ prije premještaja u JIL nije bio u mogućnosti u potpunosti shvatiti, ako je i bio u određenom stupnju svjestan, sadržaj Ugovora niti ga je mogao potpisati, kao što bez tuđe pomoći, malo je vjerojatno, da je bio u mogućnosti staviti otisak svoga prsta.

34. Ovaj sud prihvaća mišljenje Povjerenstva za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Medicinskog fakulteta u Splitu jer su na postavljene upite imenovani vještaci u ime navedenih ustanova odgovorili identično, a to znači objektivno, stručno i uvjerljivo da sada pok. ČŠ na dan 16. siječnja 2017., prije premještaja u JIL nije bio u mogućnosti shvatiti suštinu pravnog posla koji je kao ugovorna stranka trebao, po tuženici, prihvatiti. Sada pok. ČŠ nije mogao potpisati Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a nije sam, bez tuđe pomoći mogao staviti ni otisak svoga prsta na Ugovor.

35. Radi toga je sud na temelju provedenog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu i Medicinskom fakultetu u Splitu mogao utvrditi pravno-relevantne činjenice i to tako da je kao odlučne činjenice utvrdio da sada pok. ČŠ na dan sastavljanja javnobilježničkog akta 16. siječnja 2017. nije uopće mogao shvatiti prava i obveze te pravne posljedice koje iz navedenog Ugovora proizlaze.

36. Treba istaći da sud nije posebno analizirao pojedine iskaze saslušanih svjedoka upravo zbog toga što je odgovor na ključno pitanje o tome da li je ČŠ **.**.2017. mogao učestvovati slobodnom voljom u sklapanju navedenog ugovora, dobio na temelju dostavljenog fakultetskog mišljenja. Potrebno je istaći da činjenice o kojima su pojedini svjedoci iskazivali nisu pravno relevantne činjenice koje su nužne za presuđenje u ovoj građansko-pravnoj stvari. Istina, svjedoci koje je predložila tuženica (GŠ, ZŠ, FŠ, JŠ) su iskazivali kako su čuli od ČŠ da će on navodno ostaviti svoju imovinu tuženici. Kada se ima u vidu da je OŠ KŠ pitala zašto joj ne ostavi imovinu odmah, a ČŠ je iskazao da ima vremena, jer da on valjda neće umrijeti, a da je svjedok PR iskazao kako je od CŠ čuo, u bolničkoj sobi, da će ga jedan dan služiti ona, a drugi dan jedna druga gospođa koja ima djecu, a da je tom prilikom ČŠ plakao, okrenuo glavu prema zidu i rekao ne, nedvojbeno treba zaključiti da je i u vrijeme kada je ČŠ mogao zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ili eventualno neki drugi ugovor ili eventualno izjavu posljednje volje, bio stvarno u situaciji da čvrsto nije odlučio da li će to učiniti i ako hoće s kim. Iako je tuženica saslušana u svrhu dokazivanja, kao i tijekom cijelog postupka isticala kako je ČŠ u vrijeme kada je ona potpisivala ugovor bio fizički slab, da je sam stavio otisak svog prsta na ugovor, a nije ga potpisao, da je želio s njom zaključiti ugovor, postavlja se pitanje zašto tijekom njihovog druženja i pomoći tuženice OŠ u njegovom domaćinstvu nije došlo do sklapanja bilo kakvog ugovora na temelju kojeg bi imovina ČŠ prešla poslije njegove smrti u vlasništvo tuženice. Još jednom treba istaći kako se sud u konkretnom slučaju vodio i svojim moralnim osjećajem (moral sence), kao odrazom moralnog shvaćanja društva da su ugovori kao što je ovaj, naprijed opisan apsolutno ništetni jer jedna ugovorna strana tj. primatelj uzdržavanja nije svoju volju mogla svjesno očitovati i izreći da želi svoju imovinu ostaviti drugoj ugovornoj strani poslije svoje smrti.

Tuženica je znala i mogla je znati zbog dugogodišnjih zdravstvenih problema ČŠ, a jer je sama iskazala da o njegovim problemima sa zdravljem saznaje petnaestak godina prije njegove smrti, OŠ predstoji bliska smrt, a onda u toj situaciji nikako nije trebala iskorištavati tuđu nevolju radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi. Zbog iznesenih razloga sud je prihvatio glavni tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju apsolutno ništetan pravni posao i odluka ovog suda ima značenje već nastale ništetnosti tj. deklaratorno značenje. S tim u vezi je sud prihvatio i zahtjev tužiteljice da se u zk.ukl.br. 11 k. o. [katastarska općina] uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije zaključenja ugovora i uz utvrđenje da u ostavinsku masu iza pokojnog ČŠ ulaze i nekretnine, pokretnina i novčani iznosi, kako je identificirano u izreci presude.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s čl. 155. ZPP-a, a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici i onda je sud dosudio one troškove koji su bili nužni kao izdatci za vođenje parnice.

38. Tužiteljicu je zastupao opunomoćenik – odvjetnik, a kako je u vrijeme zaključenja glavne rasprave na snazi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), a koja se sukladno Tbr. 52. stavak 3. primjenjuje kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, valjalo je uz pravilnu primjenu Tbr. 54., a u svezi s vrijednosti predmeta spora (200.001,00 HRK / 26.554,69 EUR) utvrditi da je vrijednost boda 2,00 EUR, a da odvjetnik radi zastupanja prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora ima pravo zahtijevati 250 bodova po osnovi nagrade za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.), za sastavljanje obrazloženih podnesaka (Tbr. 8) i za zastupanje na ročištima (Tbr. 9), a što znači da za sastav tužbe ima pravo zahtijevati 500,00 EUR, za sastav obrazloženih podnesaka od 27. travnja 2017. (očitovanje na odgovor na tužbu), 21. veljače 2019. (kritički osvrt na pribavljenu dokumentaciju) i 26. ožujka 2025. (očitovanje na novo vještačenje) ima pravo zahtijevati po 500,00 EUR za sastav svakog podneska te za nazočnost pripremnim ročištima od 21. travnja 2017. i 2. svibnja 2017. ima pravo zahtijevati u iznosu od 250,00 EUR. Za nazočnost ročištima za glavnu raspravu od 31. kolovoza 2018., 26. listopada 2018., 19. studenog 2018., 5. veljače 2019., 1. listopada 2020., 30. prosinca 2020., 12. siječnja 2023., 13. lipnja 2025. i 13. srpnja 2025. ima pravo zahtijevati po 500,00 EUR ili ukupno 4.500,00 EUR. Proizlazi da je ukupna nagrada priznata opunomoćeniku tužiteljice iznosom od 7.000,00 EUR, a kako je na ovaj iznos PDV 1.750,00 EUR, tada je ukupan trošak zastupanja 8.750,00 EUR. Tužiteljica je platila za prvo vještačenje 10.912,50 HRK što prema konverzijskom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 1.448,34 EUR i kako je platila sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 623,80 EUR tada je ukupno priznati izdatak tužiteljici po osnovi troška parničnog postupka utvrđen iznosom od 10.822,14 EUR, a s viškom je zahtjeva tužiteljicu valjalo odbiti jer preostale plaćene pristojbe za prijedlog i rješenje o osiguranju sud nije prihvatio kao izdatak koji bi joj trebala platiti tuženica jer je s prijedlogom za izdavanje privremene mjere tužiteljica odbijena, a zbog toga nisu priznati ni preostali trošak po osnovi sastava prijedloga i žalbe protiv rješenja suda poslovni broj P-21/2017-11 od 21. travnja 2017.

39. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 2. rujna 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Željko Damjanac, Sv. Florijana 9, [adresa] Požega

2. Odvjetnik Petar Kanić, Sv. Florijana 5, [adresa] Požega

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte