REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj Povrv-4/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj GRADSKA PLINARA ZAGREB – OPSKRBA d. o. o. Zagreb, OIB 74364571096, Radnička cesta 1, Zagreb, i tuženica JR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Filip Sulić, odvjetnik u Zagrebu, Zadarska 77, radi isplate, 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miodraga Ivkovića, posl. br. Ovrv-3655/2023 od 24. srpnja 2023., u cijelosti, te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženice potražuje isplatu 19,15 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose od 1,81 eura teku od 26. veljače 2022., 26. ožujka 2022., 28. travnja 2022., 28. svibnja 2022., 30. lipnja 2022., 2. kolovoza 2022., 31. kolovoza 2022., 24. rujna 2022., 28. listopada 2022. i od 1. prosinca 2022., sve do isplate, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove ovog postupka isplatom 131,64 euro (sto trideset jedan euro i šezdeset četiri centa) u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miodraga Ivkovića, posl. br. Ovrv-3655/2023 od 24. srpnja 2023., ovršenica, ovdje tuženica, podnijela je dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor u kojem je osporila potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, u cijelosti, pa je na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. – Odluka USRH, 73/2017. i 131/2020.), u t. I. rješenja ovog suda posl. br. Povrv-4/2024- 9 od 8. siječnja 2024., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

1.1. U t. II. rješenja, navedeno je da je u postupku u sporovima male vrijednosti (kao što je i ovaj) u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP).

2. Tužitelj se u podnesku od 17. siječnja 2024. očitovao na prigovor tuženice i iznio činjenice i predložio određene dokaze za iznesene činjenice.

3. U podnesku od 6. veljače 2024. tuženica se očitovala na navode tužitelja te je u prilog svojih navoda također predložila određene dokaze.

4. Kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak (čl. 461.a. st. 3. ZPP-a), sud je na temelju čl. 461.a st. 4. ZPP-a te u skladu s načelom ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a) donio presudu bez održavanja ročišta jer je utvrdio da se, s obzirom na iznijete činjenice i ponuđene dokaze, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao: izvadak iz poslovnih knjiga od 6. lipnja 2023. (str. 23), elektroničku korespondenciju (str. 35, 39), zapisnik od 20. siječnja 2016. (str. 36), obavijesti od 9. ožujka i 24. ožujka 2016. (str. 37–38), dopis od 24. kolovoza 2022. s prilozima (str. 40–43), ispitni izvještaj od 10. listopada 2022. (str. 51), računi (str. 52–60), Odluku Hrvatske energetske regulatorne agencije od 11. prosinca 2020. (str. 61–70), i ovjereni prijevod smrtovnice (str. 74–78).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 19,15 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose od 1,81 eura teku od 26. veljače 2022., 26. ožujka 2022., 28. travnja 2022., 28. svibnja 2022., 30. lipnja 2022., 2. kolovoza 2022., 31. kolovoza 2022., 24. rujna 2022., 28. listopada 2022. i od 1. prosinca 2022., sve do isplate, u skladu s izvatkom iz poslovnih knjiga od 6. lipnja 2023., i računima izdanim na ime kupca TR za razdoblje potrošnje plina od 1. veljače 2022. do 28. veljače 2022., te na ime tuženice kao kupca za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. listopada 2022.

7. 1. Tvrdnja je tužitelja da je tuženica evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjernog mjesta Šetalište trinaeste divizije 79, Rijeka pod šifrom kupca 114914, sukladno važećim odredbama Zakona o tržištu plina i Općih uvjeta opskrbe plinom. Nadalje, da je količina potrošenog plina utvrđena očitanjem plinomjera te da je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Obračun potrošnje plina da je napravljen u skladu s podacima i stanjem plinomjera zaprimljenim od strane operatora distribucijskog sustava što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Također, podaci na izdanim računima da u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Predmetno potraživanje da se odnosi i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu. Tuženici da je uredno ispostavljen predmetni obračun potrošnje plina na koji nije istaknula nikakve prigovore. Tuženica da ne podmiruje dospjelo dugovanje s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina te čl. 4., čl. 8. i čl.9 . Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je opskrbljivač plinom dužan kupce opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin.

8. Tuženica je u cijelosti osporila navedeno potraživanje kao neosnovano. Istaknula je da ona nikada nije bila u ugovornom odnosu s tužiteljem, a niti je mogla biti jer njezin stan na adresi [adresa] nema priključka za plin. Ona da je taj stan preuzela od svog oca, TR, koji je preminuo **.**.2021. On je živio i preminuo u inozemstvu (Sjedinjenim Američkim Državama) što proizlazi iz smrtnog lista Okruga San Diego, Savezna država Kalifornija od 21. prosinca 2021. Bolovao je od tzv. „demencije Lewyjevih tjelešaca“, progresivne bolesti kognitivnog propadanja zbog koje nije revno vodio poslove oko stana u [adresa] i uputio tuženicu u vezi povijesti te imovine. Stoga tuženica nije bila upoznata je li njezin otac ikada bio u ugovornom odnosu s bilo kojim opskrbljivačem plinom, a kod preuzimanja stana 2017. ona u njemu nije zatekla ikakve plinske instalacije, kao ni plinsko brojilo. Tek nakon što su na njeno ime počeli pristizati sporni računi za opskrbu plinom u 2022., tuženica je saznala od predstavnika stanara FR, o puknuću na nemjerenom dijelu plinske cijevi 2016. Tada je ENERGO d. o. o. Rijeka (distributer plina) zatvorio plin zbog mogućnosti eksplozije te je stan tuženice trajno izgubio mogućnost opskrbe. Kao dokaz tu navedenog, tuženica je priložila prepisku s g. FR, zapisnik ENERGO d. o. o. Rijeka o incidentu od 20. siječnja 2016., te prepisku s g. ER, Kapitel d. o. o. Žminj koji su obavili radove adaptacije stana 2017. kada više nije u stanu bilo priključka plina. S druge strane, iako tužitelj u podnesku navodi da potražuje naknadu za potrošeni plin, to da ne odgovara izdanim računima, jer potražuje isključivo fiksnu naknadu Ts2 prema svih 8 utuženih računa.

9. U čl. 89. Zakona o tržištu plina („Narodne novine“ br. 18/2018.) i čl. 95. Zakona o tržištu plina („Narodne novine“ br. 23/2020.), koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, propisano je donošenje općih uvjeta opskrbe plinom. Opći uvjeti opskrbe plinom propisuju da se ugovor o opskrbi plinom sklapa u pisanom obliku i to u čl. 4. st. 1. i 2. i čl. 6. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ 158/2013., 74/2017., 18/2018., 50/2018.) i Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ 50/2018., 88/2019., 39/2020., 100/2021.). To znači da tužitelj kao opskrbljivač plinom s krajnjim kupcima, pa tako i s tuženicom, uređuje međusobne odnose ugovorom o opskrbi plinom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Dokaz o sklopljenom ugovoru tužitelj nije dostavio, pa je sud utvrdio da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da s tuženicom ima sklopljen ugovor o opskrbi plinom.

10. Nadalje, iz utuženih računa proizlazi da tuženica uopće nije trošila plin jer je stanje plinomjera na svim računima navedeno kao 2782, pa tužitelj ne može osnovano tvrditi da bi tuženica bila korisnik usluge opskrbe plinom koju bi tužitelj pružao. Potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu TS2, kako je to navedeno u računima, koja je propisana Odlukom o visini tarifnih stavki u Tarifnom sustavu za distribuciju prirodnog plina, bez visine tarifnih stavki („Narodne novine“ br. 49/2012.) kojom je Vlada RH odredila da ta naknada predstavlja fiksnu naknadu koja se naplaćuje kod svakog izdanog računa ili mjesečne novčane obveze.

11. Budući da je sud utvrdio da tuženica nije kupac tužiteljeve usluge jer s njime nije sklopila nikakav ugovor i da je tužitelj nije opskrbljivao plinom, tuženica nije dužna plaćati ovu fiksnu naknadu TS2 koju su dužni plaćati kupci tužiteljeve usluge. Sud je stoga ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a. Kako je postupak koji je započeo kao ovršni nakon izjavljenog prigovora nastavljen kao parnični, sud o trošku postupka u ovoj presudi odlučuje jednom odlukom koja obuhvaća i troškove iz faze ovršnog postupka i troškove iz faze parničnog postupka. Sud je stoga u t. II. izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi sve nastale troškove.

12. 1. Budući da je tužitelj izgubio spor trošak je dosuđen tuženici i to s obzirom na vrijednost predmeta spora od 19,15 eura. Tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku sadržanom u podnesku od 6. veljače 2024. Taj se trošak sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje u postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 132,72 eura sa 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 eura prema Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.) koja obuhvaća i radnje poduzete u fazi ovršnog postupka, te od sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 6,64 eura. Ukupni trošak tuženice iznosi 131,64 euro pa je tužitelju u t. III. izreke naloženo da tuženici plati taj iznos. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer ona nije obveznik plaćanja ove pristojbe.

U Pazinu 2. rujna 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave rješenja. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba ne odgađa ovrhu.

DNA:

– tužitelj

– tuženica po pun.