REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-479/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja IG (nominativ: IG) iz [adresa], I 1, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Ovjetničkog društva Mađarić & Lui, radi proglašenja nedopuštenim rješenja o osiguranju tuženikove tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja, 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Proglašava se nedopuštenim u cijelosti osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2020. godine, Ovr- 1754/20, koje je doneseno temeljem ovršnih isprava, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4353/01 od 11.05.2012. te presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-477/15 od 17.05.2018., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od:

- 820,75 EUR glavnice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.03.2020. do naplate, određenoj po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu u ostalim odnosima za tri postotna poena do isplate

- kamate na glavnicu koje iznose 2.328,61 EUR, a koje su obračunate do 09.03.2020. na koji se iznos ne obračunava daljnja zatezna kamata

- 3.762,69 EUR glavnice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.06.1999. do 31.12.2007.g. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu u ostalim odnosima za tri postotna poena do isplate

- 18.150,41 EUR glavnice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.420,59 EUR od dana 30.05.2003. do 31.12.2007. po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu u ostalim odnosima za tri postotna poena do isplate, a na iznos od 5.729,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dan 11.10.2003. do 31.12.2007.po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu u ostalim odnosima za tri postotna poena do isplate

- 1.096,22 EUR na ime parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18.05.2018.pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu u ostalim odnosima za tri postotna poena do isplate

- te radi naplate troška ovog postupka osiguranja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o osiguranju pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu u ostalim odnosima za tri postotna poena do isplate

kojim je određeno osiguranje:

uknjižbom založnog prava na nekretnini opisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4986/37, STAMBENA POSLOVNA ZGRADA BR.1 I 8 ULICA A.MIKE TRIPALA, ŠETALIŠTE 150 BRIGADE SA3627 ČM I DVORIŠTE SA 75 ČM, povezano sa vlasništvom posebnog dijela – 82.suvlasnički dio: 55/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-82): STAN oznake 82-B na prvom katu, a koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje+blagovanja, sobe, kupaonice, izbe, hodnika, ulaza, loggie i spremišta S 82, ukupne površine 63,96 ČM, te pri uknjižbi prava na navedenim katastarskim česticama naznačena ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na predmetnoj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu stekla. Trošak predlagatelja osiguranja određuje se sa 556,96 EUR, što je sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod prvenstvenim redom upisa: Z-32464/2020.

II./ Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB 38922958547, naknaditi tužitelju IG (nominativ: IG) OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.897,00 EUR, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Između stranaka nije sporno da je rješenjem o osiguranju ovoga suda posl. br. Ovr-1754/20 od 31. kolovoza 2020., na temelju ovršnih isprava, i to presude ovoga suda posl. br. P-4353/01 od 11.05.2012. te presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-477/15 od 17.05.2018., a radi osiguranja novčanih tražbina predlagatelja osiguranja navedenih pod točkom I./ izreke ove presude, u ovoj parnici tuženika, određeno prisilno osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, u ovoj parnici tužitelja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da se tuženikovo potraživanje radi osiguranja kojega je navedenim rješenjem o osiguranju ovoga suda zasnovano prisilno založno pravo na tužiteljevoj nekretnini uredno naplaćuje s tužiteljevoga računa te da je tužitelja na FINI blokirao upravo tuženik i da je na taj način naplaćen iznos duga od 16.524,40 kn. U pogledu tuženikovoga potraživanja na temelju ovršne presude posl. br. Pn-477/15, tužitelj navodi da tuženik tu svoju tražbinu nije ni pokušao naplatiti putem FINE. Tužitelj nadalje ističe da je nekretnina koja je predmet založnopravnog osiguranja jedina nekretnina u tužiteljevom vlasništvu, da tužitelj u toj nekretnini stanuje sa svojom obitelji te da je ta nekretnina nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja i njegove obitelji. Tužitelj navodi nadalje da ne postoji njegova suglasnost da se radi namirenja tuženikovog potraživanja ovrha može provesti na predmetnoj nekretnini te da je stoga ovaj sud tuženikovu novčanu tražbinu osigurao prisilnom zasnivanjem založnog prava na nekretnini bez takve tužiteljeve suglasnosti i bez isprave u smislu odredbe čl. 75. st. 7. Ovršnog zakona. Naposljetku tužitelj osporava obračun dugovanja kojega je tuženik naveo u svojem prijedlogu za osiguranje. Tužitelj slijedom svega izloženoga zaključuje da nije dopušteno osiguranje tuženikove tražbine na način određen rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-1754/20 od 31. kolovoza 2020. te postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude, a uz to potražuje naknadu troška ovog parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da opreza radi ističe prigovor prekluzije. Navodi nadalje da je tužitelj na parnicu upućen iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st.1.t.9. Ovršnog zakona te zaključuje da je u ovoj parnici dopušteno raspravljati o tome da je ovrha nedopuštena za iznos od 16.524,40 kn. Tuženik navodi nadalje da je ovrha na temelju ovršne isprave – presude posl. br. P-4353/11 otežana jer da tuženikova tražbina dugi niz godina nije podmirena; konkretno, da je tuženik prisilnu naplatu započeo 18. srpnja 2017. te da do dana podnošenja odgovora na tužbu u ovoj parnici nije podmirena ni glavnica. Navodi da tužitelj, unatoč redovnim mjesečnim primanjima, ni dobrovoljno ne podmiruje svoje dugovanje. Navodi da je pravilno specificirao svoje potraživanje prema tužitelju te da specifikacija FINE od 21. srpnja 2020. predstavlja javnu ispravu. Tuženik ističe da cilj založnog prava nije uvijek prisilno namirenje tražbine nego upravo osiguranje tražbine vjerovnika te da ima pravni interes za zasnivanje prisilnog založnog prava radi osiguranja svoje tražbine jer njegovo potraživanje nije podmireno te je povremenim uplatama naplata otežana te da nije dužan uz prijedlog za osiguranje dostaviti suglasnost tužitelja niti je dužan dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da tužitelj ima još neku nekretninu, kada se takvi prijedlozi temelje na presudi kao ovršnoj ispravi. Zaključno tuženik navodi da prema tužitelju ima potraživanja na temelju presuda, koje su ovršne isprave te da ta njegova potraživanja u pretežitom dijelu nisu podmirena, da je s obzirom na dinamiku plaćanja izvjesno da neće biti podmirena još dugi niz godina, pa stoga predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka. Tijekom postupka tuženik ističe da tužitelj nije u parnicu upućen zbog povrede prava na dom te napominje da je predmet ove parnice prisilno založnopravno osiguranje. Naposljetku tuženik tijekom postupka navodi da imajući u vidu uplate koje je tužitelj izvršio nakon donošenja rješenja o osiguranju, tužiteljevo potraživanje na temelju obiju presuda kao ovršnih isprava iznosi ukupno 73.397,91 EUR.

4. Nakon što je tuženik u spis dostavio svoj obračun stanja duga tužitelja, tužitelj je ustvrdio da nema saznanja na koji način je tuženik knjižio njegove mjesečne uplate iznosa od po 600,00 kn te ustvrdio da je prema svojem obračunu on tražbinu tuženika podmirio za iznos od 17.538,92 EUR, no tuženik je takav navod tužitelja osporio.

5. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu, pregledan je spis ovoga suda posl. br. Ovr-1754/2020 te je izveden dokaz saslušanjem tuženika (list 60).

6. Po ovako provedenom postupku, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Nije sporno između stranaka da je u ovoj parnici tužitelj, kao protivnik osiguranja, upućen na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st.1. toč. 9. Ovršnog zakona.

8. Između stranaka je sporno je li nastupila prekluzija podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu. Nadalje je sporna visina tražbine osigurane osnivanjem prisilnog založnog prava. Naposljetku, sporno je može li se u ovoj parnici raspravljati o tome bi li osnivanje založnog prava na tužiteljevoj nekretnini predstavljalo povredu tužiteljevoga prava na dom, a imajući u vidu da je tužitelj na parnicu upućen iz razloga navedenih u odredbi čl. 50. st.1.t.9. Ovršnog zakona; pri čemu tuženik ne osporava da je nekretnina na kojoj je radi osiguranja njegove tražbine rješenjem o osiguranju zasnovano prisilno založno pravo jedina nekretnina koju tužitelj ima u svojem vlasništvu.

9. U pogledu između stranaka sporne činjenice je li tužitelj tužbu podnio nakon proteka prekluzivnog roka od 15 dana, čitanjem spisa ovoga suda posl. br. Ovr- 1754/2020 utvrđeno je da je zaključak ovoga suda posl. br. Ovr-1754/20-30 od 12. siječnja 2021., kojim je upućen na pokretanje ove parnice, tužitelju dostavljen 13. siječnja 2021. Kako je tužba u ovom parničnom predmetu podnesena 26. siječnja 2021., razvidno je da je podnesena unutar roka od 15 dana, tako da prigovor proteka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe u ovoj parnici nije osnovan.

10. U skladu s načelom formalnog legaliteta, sud u parnici radi proglašenja osiguranja nedopuštenim raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je protivnik osiguranja, ovdje tužitelj upućen na parnicu te se tužba može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o osiguranju. Nije sporno da je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st.1.t.9. Ovršnog zakona, kojom odredbom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Međutim, čitanjem presuda koje predstavljaju ovršene isprave iz kojih potječu tražbine tužitelja osigurane prisilnim založnim pravom na nekretnini u vlasništvu tužitelja, utvrđeno je da činjenica da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u tužiteljevom vlasništvu, koja služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja i njegove obitelji, u tim postupcima nije bila odlučna, što znači da tužitelj (tamo tuženik) u tim postupcima nije imao razloga niti potrebe tu činjenicu ni iznositi niti dokazivati. Naime, predmet postupka okončanih presudom ovoga suda posl. br. P-4353/01-42 od 11. svibnja 2021. i presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-477/15-110 od 17. svibnja 2018. bila su regresna potraživanja ovdje tuženika, po osnovi zakonske subrogacije, iznosa koje je tuženik u ovoj parnici, a u navedenim parnicama tužitelj, isplatio oštećenicima, koji su treće osobe stradale u prometnoj nesreći do koje je došlo krivnjom ovdje tužitelja, a u toj parnici tuženika (navedeno je utvrđeno čitanjem presude ovoga suda posl. br. P-4353/01-42 od 11. svibnja 2012. i presude OS u. Novom Zagrebu posl. br. PN-477/15-10 od 17. svibnja 2018. – list 6-17 spisa ovoga suda posl. br. Ovr-1754/2020). Nadalje, čitanjem žalbe u ovoj parnici tužitelja, u ulozi protivnika osiguranja, izjavljene protiv rješenja o osiguranju koje tužitelj u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenim, utvrđeno je da je u toj žalbi tužitelj istaknuo da je tuženikova tražbina osigurana osnivanjem založnog prava na jedinoj nekretnini koju tužitelj ima u svojem vlasništvu. Slijedom izloženoga, budući da je tužitelj navedeni žalbeni razlog isticao u žalbi protiv rješenja o osiguranju, o tom prigovoru tužitelja dopušteno je raspravljati u ovoj parnici.

11. Čitanjem potvrda (list 57 i 58 spisa) utvrđeno je UG i KG, za koje tužitelj navodi, a što tuženik ne osporava, da su tužiteljevi supruga i sin, nisu vlasnici nekretnina upisanih u zemljišne knjige čije vođenje je u nadležnosti ovoga suda. Tužitelj je iskazao da za stan na kojemu je prisilno osnovano založno pravo radi osiguranja tuženikove tražbine otplaćuje kredit od APN-a, da nema u vlasništvu nikakvih drugih nekretnina te od svojih dugova ne bježi. Tuženik tijekom postupka niti ne osporava da je prisilno založno pravo zasnovano na jedinoj nekretnini koju tužitelj ima u svojem vlasništvu.

12. Dozvoliti osnivanje prisilnog založnog prava na jedinoj nekretnini za koju tužitelj tvrdi, a tuženik tijekom postupka uopće ne osporava da predstavlja jedinu nekretninu u vlasništvu tužitelja, koja je potrebna za ostvarivanje nužnih potreba tužitelja i njegove obitelji te time predstavlja njihov dom, a što bi kasnije omogućilo tuženiku pokretanje postupka u kojem bi radi namirenja tražbine tuženika tužitelj bio dužan trpjeti prodaju te nekretnine (a što je jedini cilj ovakvog osiguranja, u protivnom ono nema smisla) radi namirenja tražbine u iznosu glavnice duga za koji tuženik tvrdi da iznosi 73.397,91 EUR predstavljalo bi povredu prava na dom u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije. Naime, miješanje u pravo na dom svaki je čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima. Osiguranje tražbine tuženika prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja bilo bi utemeljeno na zakonu, kao i usmjereno na postizanje legitimnog cilja osiguranja tuženikove tražbine. Međutim, takvo miješanje nije nužno, jer se isti opravdani cilj – namirenje tražbine – može ostvariti primjenom blaže mjere – daljnjim vođenjem ovršnog postupka radi naplate tuženikovoga potraživanja. Stoga osiguranje tražbine tuženika prisilnim zasnivanjem založnog prava ne bi bilo razmjerno niti razumno s obzirom na mjerodavna načela sadržana u odredbi čl. 8. Europske konvencije, a što tužbeni zahtjev čini osnovanim.

13. Osim toga, sporna je i visina tražbine tuženika osigurane prisilnim založnim pravom na jedinoj tužiteljevoj nekretnini, a tuženik visinu svojeg potraživanja nije dokazivao financijskim vještačenjem, koje je jedino adekvatno dokazno sredstvo za utvrđivanje ove između stranaka sporne činjenice, pa je tužbeni zahtjev osnovan i iz tog razloga – jer tuženik nije dokazao visinu svojeg potraživanja na temelju ovršnih isprava, odnosno koliki iznos duga preostaje nakon što se na pravilan način (a što je moguće utvrditi samo financijskim vještačenjem) obračunaju uplate koje je tužitelj izvršio dobrovoljno, kao i iznosi koji su s tužiteljevoga računa ustegnuti prisilno, radi ispunjenja istih tražbina tuženika.

14. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 12.06.2024. – 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištima 07.02.2022., 10.10.2022., 05.12.2023., 24.04.2024. i 19.03.2025. - po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT što iznosi ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 EUR te uvećano za PDV 1.750,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 34,19 EUR i na presudu u iznosu od 112,81 EUR pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tužiteljiu dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.897,00 EUR.

15. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanje podneska od 10.02.201. jer u prilogu tog podneska dostavlja potvrdu o plaćenoj pristojbi na tužbu, koju je bio dužan dostaviti uz tužbu.

16. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisanim županijskom sudu, putem ovoga suda

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 112,81 EUR (vps iznosi 50.000,00 kn – 6.636,14 EUR – list 59 spisa)

2. Tuženiku po pun.