1                        Poslovni broj: 10 Us I-792/2023-7

 

 

 

Poslovni broj: 10 Us I-792/2023-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja R. Č. iz M., F. P. J. 5, kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., S. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi posebnog poreza na motorna vozila, 4. rujna 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/20-01/75, URBROJ: 513-04-22-2 od 2. lipnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/19-18/813, URBROJ: 513-02-3005/44-19-12 od 18. prosinca 2019.,

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/19-18/813, URBROJ: 513-02-3005/44-19-12 od 18. prosinca 2019., tužitelju je utvrđena obveza plaćanja ostatka posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 106.330,29 kn i kamata u iznosu od 2.679,52 kn, uz obvezu plaćanja navedenih iznosa kao i obvezu obračuna i plaćanja daljnjih kamata, za osobno vozilo marke Mercedes MB S 500 coupe, njemačkih inozemnih registarskih oznaka …, 335 kw, datum prve registracije 21. svibanja 2006., broje prijeđenih kilometara 79508, emisija CO2 232g/km. Također se u rješenju navoi da je tuženik za osiguranje namirenja ostatka posebnog poreza na motorna vozila, 26. srpnja 2019. položio osiguranje polaganjem gotovine u iznosu od 106.330,29 kn i da će se naplata duga izvršiti iz priloženog osiguranja.

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-471-01/20-01/75, URBROJ: 513-04-22-2 od 2. lipnja 2022., odbio kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u tužbi u bitnome navodi da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz razloga što drugostupanjsko rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, jer isto da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, na koje je ukazivao tužitelj u svojim žalbenim razlozima. Tužitelj u ovoj upravnoj tužbi uvodno ističe daje apsolutno točno da je porezni obveznik RH i da je rezident prema odredbama Općeg poreznog zakona i Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, što da nije nikada niti sporio, te da uopće nije sporno da tužitelj nema uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih reg. oznaka, prema članku 4. i 5. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, jer da to tužitelj niti ne tvrdi. Međutim, tužitelj ističe da se tužena sasvim pogrešno poziva i citira zakonske članke i to članke 4.,5.6.,10. i 14. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, na članak 43. OPL-a, na članak 2. Zakona o prebivalištu, te na odredbe članka 9. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila, radi čega da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja. Iz materijalnih dokaza koji prileže spisu proizlazi da je tužitelj 23. srpnja 2019. u 1,58 PM (sati) dok se nalazio na putu u Njemačku u Munchen po vozilo koje je išao iznajmiti (Mercedes-benz S500 4matic, broj šasije: …, god. proizv. 2015., reg oznake: …) poslao mail sa svoje email adrese koja glasi: … na email adresu: …, u kojem e-mailu da obavještava carinu o najmu vozila kraćem od 15 dana, daje podatke o vozilu, te navodi da će s predmetnim vozilom doći/ući u RH 24. srpnja 2019., čime da je tužitelj postupio prema odredbi članka 17. stavak 1. točka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, jer da je slanjem e-maila najavio svoj dolazak u RH, a radi se o kratkoročnoj uporabi vozila u RH, temeljem zaključenog Ugovora o najmu, čime da je tužitelj dokazao da je prijavio ulazak vozila i postupio prema članku 17. Isto tako u niti jednoj odredbi Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, pa tako ni u članku 17. koji se ovdje primjenjuje kao materijalni propis, nije propisano da carina treba dati na upućeni email bilo kakav odgovor, prije unosa vozila u RH, kako to pogrešno smatra tužena. U ovoj upravnoj stvari da je predmet utvrđenja isključivo da li je tužitelj uputio e-mail  23. srpnja 2019., dan prije unosa vozila u RH (24. srpnja 2019.), a što da nedvojbeno je, jer da je to vidljivo iz dokaza o slanju e-maila u spisu, te iz sve druge materijalne dokumentacije kojom se potvrđuje ulazak tužitelja s vozilom u RH neposredno nakon toga, potvrđeno i ispravama iz Njemačke i Austrije. Navodi da je imao uredan Ugovor o najmu vozila u trajanju kraćem od 1 5 dana, koji prileži spisu, radi čega da nije imao razloga da to vozilo ne prijavi, a što je i učinio, te kada se vidi da je zaustavljen sat vremena nakon ulaska u RH, to da je jasno da je iskaz tužitelja istinit, da njegov iskaz prati dokumentacija, što sve tužena ne analizira, kao da tih dokaza nema. Navodi da se tužena sasvim pogrešno poziva i na odredbu članka 75. ZUP-a jer da se u vrijeme slanja email-a, prije ulaska u RH s vozilom, ne radi o upravnom postupku, već da se radi isključivo u udovoljenju propisane forme, nema zahtjeva, nema odluke, te je pozivanje na navedenu odredbu pogrešna primjena prava od strane tužene. Isto tako navodi da nije nikada kažnjen u prekršajnom postupku za navedeno postupanje, tako da je pozivanje tužene i na izdani prekršajni nalog pogrešno, jer dokaza o krivnji nema, jer nikada nije pravomoćno proglašen krivim da bi počinio predmetni prekršaj. Tužiteljev novac (plaćanje PPMV-a) da je u ovoj upravnoj stvari u apsolutnom nesrazmjeru prema učinku te mjere-prijave e-maila, pogotovo što je evidentno daje e-mail poslan, da da je sva dokumentacija suglasna sa iskazom tužitelja, te da se u tom slučaju ne može raditi o nezakonitoj uporabi, jer je tužitelj do zaustavljanja bio u RH ukupno sat vremena. Apsolutni je nesrazmjer biti jedan sat u RH i za to platiti iznos od 106.330,29 kn i kamate na taj iznos, za korištenje vozila stranih reg. oznaka, na kratkotrajni najam vozila, prema članku 17., za koje je poslao e-mail 23. srpnja 2019., iako tužena tvrdi da ga nije primila, ali o tome dokaze na da je, već se radi isključivo o tvrdnji koja nije provjerena, čime je tužitelj postupio u skladu sa zakonom. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 28. kolovoza 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6. Opunomoćenik tužitelja je ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i podnesaka od 23. svibnja 2023. i 1. veljače 2023. i predlaže da se poništi rješenje tuženika odnosno da Sud meritorno riješi ovu upravnu stvar.

 

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

 

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, broj: 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, u nastavku teksta: Zakon) propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila, u smislu toga Zakona, svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

 

10. Prema odredbi članka 5. stavak 1. točka 1. Zakona predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

 

11. Odredbom članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

 

12. Odredbom članka 7. stavak 1. točka 2. Zakona, propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

13. Odredbom članka 8. stavak 1. Zakona propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske, dok je stavku 2. točka 2. istog članka propisano da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. U smislu odredbe stavka 3. istog članka smatra se da fizička osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

 

14. Odredbom članka 9. stavak 2. Zakona, propisano je da kod nastanka porezne obveze iz članka 7. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona trgovac rabljenim motornim vozilima i stjecatelj motornog vozila je dužan carinskom uredu nadležnom prema svom sjedištu ili prebivalištu podnijeti poreznu prijavu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza u roku od 15 dana od dana unosa, uvoza ili nabave motornog vozila. Smatra se da trgovac rabljenim motornim vozilima plaća posebni porez u ime i za račun osobe koja će rabljeno motorno vozilo steći radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj. Neprijavljivanje motornog vozila nadležnom carinskom uredu u rokovima iz ovoga stavka i svako raspolaganje motornim vozilom u Republici Hrvatskoj prije plaćanja posebnog poreza smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske.

 

15. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona, propisano je da se posebni porez utvrđuje na temelju emisije ugljičnog dioksida (CO2) izražene u gramima po kilometru, prodajne cijene motornog vozila, snage motora u kilovatima, obujma motora u kubičnim centimetrima i razine emisije ispušnih plinova.

 

16. Odredbom članka 12. stavak 1. Zakona, propisano je da se posebni porez na motorna vozila iz članka 5. stavka 1. točaka 1. i 3. ovoga Zakona te druga motorna vozila prenamijenjena u takva motorna vozila plaća prema prosječnoj emisiji ugljičnog dioksida (CO2), ovisno o vrsti goriva koje vozilo koristi za pogon i prodajnoj cijeni motornog vozila.

 

17. Odredbom članka 14. stavak 1. Zakona, propisano je da fizička ili pravna osoba s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj koja iznajmi, uzme u leasing ili posudi motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj u trajanju dužem od 15 dana obvezna je prijaviti se Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske te u daljnjem roku od 15 dana od dana prijave carinskom uredu nadležnom prema svom sjedištu ili prebivalištu podnijeti poreznu prijavu iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona. Stavkom 3. je propisano da se neprijavljivanje motornog vozila nadležnom carinskom uredu u rokovima iz stavka 1. ovoga članka smatra nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske.

 

18. Odredbom članka 17. stavak 1. točka 3. Zakona, propisano je da se ne smatra da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području Republike Hrvatske ako se motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije nalazi u posjedu fizičke osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koja je motorno vozilo iznajmila, uzela u leasing ili posudila u drugoj državi članici Europske unije radi kratkotrajne uporabe u Republici Hrvatskoj. U tom slučaju motorno vozilo smije biti u uporabi na području Republike Hrvatske najduže 15 dana od dana prijave Carinskoj upravi, u kojem roku motornim vozilom smije upravljati samo osoba koja ga je posudila ili iznajmila. Osoba koja je posudila, uzela u leasing ili iznajmila motorno vozilo dužna je prijaviti se Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske. Fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koja je motorno vozilo iznajmila, uzela u leasing ili posudila u drugoj državi članici Europske unije ne smije isto motorno vozilo ponovno uporabiti na cestama u Republici Hrvatskoj u roku od godine dana od dana prethodne prijave. Neprijavljivanje motornog vozila carinskom uredu u roku, uporaba motornog vozila nakon proteka propisanog roka ili uporaba prijavljenog motornog vozila na cestama u Republici Hrvatskoj u roku od godine dana od dana prethodne prijave smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske.

19. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je 24. srpnja 2019. zatečen tužitelj u posjedu i raspolaganju motornog vozila opisano u izreci ove presude, kojom prilikom je utvrđeno da na vozilo nije obračunat ili plaćen posebni porez na motorna vozila, niti je tužitelj prije ulaska vozilom u Republiku Hrvatsku, prijavio isto Carinskoj upravi elektroničkim putem. Nesporno je da je tužitelj hrvatski državljanin koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj i isti je rezident Republike Hrvatske sukladno Opće poreznom zakonu. Sporno je u ovom predmetu da li je tužitelj prijavio ulazak stranog vozila Carinskoj upravi.

 

20. Iako tužitelj tvrdi kako je poslao e-mail ovdje tuženiku, kojim navodno obavještava Carinsku upravu o dolasku stranog motornog vozila u Republiku Hrvatsku, iz spisa predmeta, ta činjenica tijekom postupka nije dokazana. Naime, tužitelj je dostavio presliku navedenog e-maila iz kojega nije vidljivo kome je poslan, a tuženik tvrdi da provjerom u evidencijama carinske službe, nije zabilježen spomenuti e-mail na poslužitelju i stoga da se elektronička dostava ne može smatrati urednom. Uvidom u sporni e-mail mogu se u potpunosti potvrditi navodi tuženika. Što se tiče e-maila tužitelja, istog sadržaja, od 24. srpnja 2019. koji je zaprimljen u Carinskoj upravi u 10,20 sati, isti se ne može uvažiti obzirom da je poslan naknadno odnosno kada se tužitelj već nalazio na području Republike Hrvatske, upravljajući stranim motornim vozilom, uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj zatečen 24. srpnja 2019. u 8,50 sati u Zagrebu, na lokaciji Selska cesta-Jadranski most

 

21. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja točno je utvrđeno je da je tužitelj predmetnog dana zatečen kako upravlja motornim vozilom stranih registarskih oznaka, na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen poseban porez, pa mu je stoga na temelju citiranih odredbi Zakona prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, opisano kao u izreci toga rješenja. Tužitelj nije ispunio zakonom propisane uvjete koji bi ga oslobodili plaćanja poreza jer je propustio nadležnoj Carinskoj upravi prijaviti uporabu vozila od dana ulaska na područje Republike Hrvatske

 

22. Komisijskim zapisnikom o procjeni vozila Područni carinski ured Zagreb od 25. srpnja 2019., izvršena je procjena predmetnog vozila, temeljem članka 9. stavak 5. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj: 1/17, 2/18) i na temelju kataloga …, uz Izračun: 173808 od 25. srpnja 2019., te je obračunat i posebni porez na motorna vozila.

 

23. Imajući u vidu činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka, kao i mjerodavne odredbe Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, Sud nije našao osnovanim prigovore tužitelja iz tužbe i smatra kako je pravilno postupio tuženik kada je ocijenio zakonitim prvostupanjsko rješenje. U predmetnom upravnom postupku činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci.

 

24. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

 

U Rijeci 4. rujna 2023.

 

                                                                                                   Sutkinja

 

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu(tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).