Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-136/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja ID, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku iz Krka, protiv tuženika 1. ZD, [adresa], zastupanog po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici iz Rijeke; 2. ŠD, [adresa]; 3. OD, [adresa]; 4. JD, [adresa]; 5. CD, [adresa]; 6. AD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 7. DD, [adresa], svi kao slijednici zemljišnoknjižno upisanog vlasnika GD iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane javne i usmene glavne rasprave, zaključene 14. srpnja 2025., javno objavivši odluku 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva na z.č. 8147/5 u g.t. 1., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim na z.č. 7290/1 u g.t. 1., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te na 30/100 suvlasničkog dijela z.č. 7690/2 u g.t. 1, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena uknjiženog vlasnika utuženog po svojim zemljišnoknjižnim slijednicima, a svih navedenih u ovoj presudi, na ime tužiteljice u odnosu na nekretninu iz točke I izreke ove presude.

III Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu točke II. tužbenog zahtjeva, i to u drugom retku, gdje se navodi formulacija riječi "tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih", kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. veljače 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenih tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama z.č. 8147/5, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zatim z.č. 7290/1, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te na 30/100 dijela nekretnine z.č. 7690/2, upisana zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sadržajno navodeći da je stvarna vlasnica predmetnih nekretnina, koje da u naravi predstavljaju zapušteni vinograd imena Gradec nedaleko od [adresa] prema [adresa] (z.č. 7290/1), zatim maslinik smješten u [adresa] na predjelu lokaliteta Čofrova (z.č. 8147/5), te pašnjak, ranije oranica na predjelu Grmovini (30/100 dijela z.č. 7690/2, k. o. [katastarska općina]). U tužbi je navela da je utužene nekretnine stekla nasljedstvom od oca pok. GD I, koji je preminuo 1989.godine, te u diobi sa njezinom danas preminulom braćom, čiji da su nasljednici tuženici navedeni od 1 do 5 u predmetnoj tužbi. Njezin otac da je predmetne nekretnine također stekao nasljedstvom od svojih roditelja, i to još prije II svjetskog rata, te da je bio upisan i kao posjednik tih nekretnina od osnutka katastarskog operata, dok da su danas kao posjednici upisani tužiteljica i njezina sada pok. braća. Pozivajući se na institut dosjelosti, tužiteljica je predložila da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja sadržaja kao u izreci ove presude.

2. Predmetna tužba sa svim prilozima uredno je dostavljena tuženicima s pozivom da u roku od 30 dana dostave sudu svoj odgovor na tužbu, te se na tužbu očitovao jedino tuženik ZD u odgovoru od 11. srpnja 2024. u kojem je osporio predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik utuženih nekretnina djed, a ne otac tužiteljice, odnosno pradjed, a ne djed tuženika. Također je osporio i pasivnu legitimaciju tuženika, navodeći između ostalog da tuženici AD i DD nisu potomci pok. GD, dok da su KD i ND, braća tužiteljice, sada pokojni, imali više nasljednika nego što je to navedeno u tužbi. Nadalje, osporio je postojanje diobe između tužiteljice i njezine braće, uz obrazloženje da tu činjenicu tužiteljica nije ničim dokazala, kao i općenito poštenje tužiteljice kao posjednika predmetnih nekretnina. U odnosu na utuženi suvlasnički udio od 30/100 dijela na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], naveo je da je postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tu nekretninu neosnovan, jer da se ne može dosjelošću stjecati pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine. Slijedom navedenog, predložio je tužbu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu prouzročenih parničnih troškova prvotuženiku.

3. Nakon podnošenja odgovora na tužbu, tuženik ZD je u podnesku od 17. prosinca 2024., preko svoje punomoćnice, naveo kako je izvanraspravno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon čega da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici, i to u vlasničke listove za utužene nekretnine iz kojih je razvidno da je kao vlasnik utuženih nekretnina upisan GD iz [adresa], zatim kopije katastarskih planova za utužene parcele radi njihove prostorne identifikacije, nadalje u posjedovni list broj 2372 za k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da su na utuženim parcelama kao posjednici upisani tužiteljica, zatim ED, te pok. braća tužiteljice ND i KD, te u posjedovne listove broj 996 i 2375 za k. o. [katastarska općina] u kojima su u pogledu preostalih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] kao posjednici upisane druge osobe (LD iz [adresa] i UD iz [adresa]), kao i u rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-21/09, iza pok. oca tužiteljice VD, iz kojeg proizlazi da su kao njegovi nasljednici proglašena njegova djeca, i to tužiteljica, KD, KD ND i VD. Također, tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranku, kao i dokaz saslušanjem svjedoka PD i ĐD, dok se od saslušanja svjedoka FD u međuvremenu odustalo.

5. Iz iskaza tužiteljice ID proizlazi da se ista sjeća svojeg djeda koji je umro negdje 1962., a sa kojim da je odlazila na predmetne nekretnine. Gradec da je oduvijek bio korišten kao vinograd, kojeg da je posadio njezin djed, Čofrovo da je uvijek bio maslinik, kojeg da je također najvjerojatnije posadio njezin djed, dok da je treća nekretnina uvijek bila oranica koja se obrađivala. Njezin otac, koji je preminuo 1989., da je imao jednu sestru, koja da je preminulasa dvadesetak godina, bez potomaka, slijedom čega da je njezin otac naslijedio predmetne nekretnine nakon smrti svojih roditelja, Njegova majka, baka tužiteljice, da je preminula 1963. godine. Ocu tužiteljice da nitko nikada nije osporavao posjed na utuženim nekretnina, koje da je koristio na isti način kao i njegovi roditelji, sve do svoje smrti. Nakon njegove smrti, tužiteljica da se podijelila sa svojom braćom, i to na način da su na papiriće napisali sve nekretnine u obitelji, koje da su onda izvlačili, slijedom čega da su tužiteljici pripale utužene nekretnine. Njezina braća da su u međuvremenu preminula, a tuženici od 1 do 5 da su njihova djeca. Tuženik DD da je neki njihov daljnji rod, a za tuženika AD da se više i ne sjeća. Tužiteljica da je sada u posjedu utuženih nekretnina, koje da održava i čisti. Vinograda da više nema, u masliniku da su trenutno možda dvije ili tri masline, dok da je pašnjak/oranica sada zarasla, tj. više se ne obrađuje.

6. Iz iskaza svjedokinje PD proizlazi da je ista upoznala sa lokacijom utuženih nekretnina, na kojima da je svojevremeno i bila, pa je tako navela da se na čestici Grmovini nekoć sadilo povrće, zatim na Gradecu da se nekoć sadilo povrće, a na Čofrovi da je nekoć bilo posađeno nekoliko stabala maslina. Predmetne nekretnine da su nekoć bile u posjedu djeda tužiteljice pok. GD, koji da je umro 1960-ih godina. Svjedokinji da je to poznato, budući je ona bila prva susjeda djedu tužiteljice, s obzirom da cijeli život živi u [adresa]. Ona da se slabo sjeća djeda tužiteljice, ali da se dobro sjeća njezinih roditelja, koji da su preminuli prije cca 20 godina. Otac tužiteljice VD i njezina majka Z da su koristili utužene nekretnine do svoje smrti. Oni da su od djece imali tužiteljicu, te još troje sinova koji da su u međuvremenu preminuli. Tuženici da su djeca tužiteljičine pok. braće, i to ZD i ŠD da su sinovi jednog brata, JD i OD da su djeca drugog brata, a Š da je dijete trećeg brata. AD i DD da su također neki njihov rod. Upisani vlasnik GD da je djed tužiteljice. Predmetne nekretnine da se više ne obrađuju, već da ih tužiteljica sada uz pomoć svojeg supruga održava. Na čestici Grmovini da uz tužiteljicu ima još suvlasnika koji da je zajedno sa tužiteljicom koriste. Tužiteljici da nitko nikada nije osporavao posjed na utuženim nekretninama.

7. Iz iskaza svjedoka ĐD proizlazi da je i tom svjedoku poznat lokalitet utuženih nekretnina, iako da isti nije često dolazio na te nekretnine, već da je znao samo proći pored njih, s obzirom da su njegovi djed i baka živjeli u blizini. Još iz vremena kad je bio dijete, svjedok da se sjeća tih nekretnina. One da su pripadale ocu tužiteljice I, koji je preminuo 1989. godine. Svjedoku da je poznato da su se njegova djeca međusobno podijelila, te da su utužene čestice pripale tužiteljici. Njoj da nitko nikada nije osporavao posjed na utuženim nekretninama.

8. Analizom svih dokaza provedenih u postupku, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužiteljica tijekom postupka uspjela dokazati istinitost činjenica na kojima temelji predmetnu tužbu, a time i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva kojeg temelji na institutu dosjelosti.

9. Naime, rukovodeći se rezultatima provedenog dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tijekom postupka utvrđeno da se utužene nekretnine nalaze u samostalnom posjedu (suposjedu) tužiteljice, a prije nje njezinih prednika, i to kako roditelja pok. I i O (Katice) Stašić, tako i djeda pok. SD pok. J, inače upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika na utuženim nekretninama. Utvrđeno je da su se utužene nekretnine od davnina, dakle još iz vremena pok. djeda tužiteljice, koristile kao maslinik, oranica i vinograd, i to sve tako do smrti njezinih roditelja 1989. godine (otac), odnosno 1992. ili 1993. godine (majka). Prema ocjeni ovog suda, radi se o poštenom posjedu kako tužiteljice, tako i ranije njezinih prednika, koji nikada od strane nikoga nije bio osporavan, a pritom se i poštenje kao pretpostavka pretpostavlja, sve sukladno čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZV), koju pretpostavku nitko od tuženika, pa tako niti prvotuženik koji je prvotno osporio tužbu, da bi na kraju priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, nije s uspjehom osporio ili doveo u dvojbu.

10. Što se tiče pasivne legitimacije tuženika u postupku, koju je također prvotuženik najprije osporio, da bi na kraju istu priznao u cijelosti, valja reći da ista proizlazi kako iz dokumentacije koja je dostavljana u sudski spis (rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-21/09), tako i iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, za koju prvotuženik, prilikom prvotnog osporavanja, nije dokazao drugačije, a kasnije je istu i sam priznao.

11. Međutim, unatoč tome što je prvotuženik priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, ovaj sud nije imao zakonskih ovlasti u odnosu na njega donijeti presudu na temelju priznanja, budući je prvotuženik kao jedan od slijednika iza pok. GD (upisanog vlasnika) nužni i jedinstveni suparničar zajedno sa ostalim tuženicima, pa stoga dijeli istu pravnu sudbinu kao i ostali tuženici u postupku. Slijedom navedenog, njegova izjava o priznanju tužbe i tužbenog zahtjeva nije prihvaćena na temelj za donošenje presude na temelju priznanja, ali je uzeta u obzir, zajedno sa svim ostalim dokazima u postupku, kod donošenja meritorne odluke.

12. S obzirom da iz činjeničnih utvrđenja u postupku proizlazi da je tužiteljica, preko svojih prednika, u posjedu utuženih nekretnina od smrti svojeg djeda 1963. godine, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ), koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91), sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a.

13. Naime, u pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a propisano je da se u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih imaju dokazati po sudskih spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost svršuje tek poslije 30 godina.

14. Međutim, prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda SFRJ broj 3/60 od 4. travnja 1960., taj je rok ograničen na 20 godina, i to bez potrebe dokazivanja zakonitosti posjeda.

15. Slijedom navedenog, a uzimajući kao početak dosjedanja 1963. godinu, to se primjenom prednje citiranog Načelnog mišljenja može zaključiti da je vrijeme dosjedanja u konkretnom slučaju isteklo 1983. godine, budući je do tada proteklo 20 godina poštenog i samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice, tj njezinih prednika.

16. Kako su u to vrijeme, tj. u vrijeme kada je dosjedanje dovršeno, još uvijek bili živi roditelji tužiteljice, to se opravdano može zaključiti da su još oni, tijekom svojeg života, stekli temeljem zakona pravo su/vlasništva na predmetnim nekretninama, pa je stoga tužiteljica, nakon njihove smrti, te nakon diobe sa svojom braćom (koja nije osporena, tj. nije dokazano drugačije), naslijedila ne samo posjed, već i vlasništvo na utuženim parcelama. Ovo stoga što se vlasništvo stječe u onom trenutku kada se za to ispune pretpostavke koje zakon propisuje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a nasljednik već trenutkom smrti svojeg prednika preuzima sva prava i obveze koje je ovaj u tom trenutku imao.

17. Slijedom navedenog, kako su se u konkretnom slučaju ispunile sve zakonske pretpostavke koje propisuju pravna pravila OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, to je temeljem relevantnih odredbi OGZ-a i ZV-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I I II izreke ove presude.

18. Točkom III izreke ove presude tužiteljica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva iz točke II. gdje se u formulaciji "…sa imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim slijednicima…" navode riječi "tuženih uknjiženih suvlasnika", jer bi to u konkretnom slučaju značilo da su tuženici već upisani kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini, što nisu, budući da su u tuženi označeni kao slijednici pok. zemljišnoknjižnog vlasnika, te u dijelu gdje se nastavano navodi "i tuženih uknjiženih", jer bi daljnji tijek te formulacije upućivao na zaključak da su utužene umrle osobe, koje ne mogu biti stranke postupka, a što nije slučaj, jer je tužiteljica pravilno u uvodu svoje tužbe kao tuženike označila nasljednike (slijednike) pok. zemljišnoknjižnog vlasnika. Zbog navedenog, valjalo je izostaviti ranije navedene dijelove tužbenog zahtjeva kao pravno neosnovane, te odlučiti kao u točki III izreke ove presude, uz korekciju u dijelu gdje u tužbenom zahtjevu preostaje formulacija da su suvlasnici utuženi po svojim slijednicima, jer je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu sadržaj dostavljenih vlasničkih listova za utužene nekretnine, samo jedna osoba upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a to je pok. GD, čiji su slijednici ovdje tuženici. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točkama II i III izreke ove presude.

19. O troškovima postupka ovaj sud nije odlučivao, budući da ih tužitelj nije potraživao.

U Krku 2. rujna 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.