Poslovni broj: Psp-49/2022-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda, mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja PROVO-BIO d.o.o. Prigorje Brdovečko, Vatrogasna ulica 3, oib: 69131078538 i drugotužitelja CČ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Milku Križanović, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvotuženika PERFA-BIO d.o.o. Donja Stubica, Golubovečka ulica 44, oib: 77145316465 i drugotuženika DČ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Ivanu Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 26. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Veronike Bačani, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Tončia Stošić, odvjetnika, 2. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je prvotuženik PERFA-BIO d.o.o. iz Donje Stubice, Golubovečka 44, oib: 77145316465, smetao prvotužitelja PROVO-BIO d.o.o. iz Prigorja Brdovečkog, Vatrogasna ulica 3, oib: 69131078538, u posjedu nekretnine upisane kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 335673 Bistra Donja, izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], u naravi DVORIŠTE, GOSPODARSKA ZGRADA, GOSPODARSKA ZGRADA ukupne površine 11143 m2, na način da je dana 7. listopada 2022. godine onemogućio ulaz i korištenje posjeda nekretnine izmjenom brava, provaljivanjem vrata u ogradi pješačkog ulaza, stavljanjem novog lanca i lokota na vrata u ogradi kolnog ulaza i izmjenom brava u dvije proizvodne hale, čime je prvotuženik onemogućio prvotužitelja da se koristi predmetnom nekretninom, te se stoga prvotuženiku nalaže predati ključeve od brave ulaznih vrata pješačkog ulaza i ključeve ulaznih vrata u dvije proizvodne hale na peradarskoj farmi na predmetnoj nekretnini u posjed prvotužitelju, te se prvotuženiku nalaže suzdržati se svakog ovakvog ili sličnog smetanja ubuduće, u roku 8 dana.

II.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotužitelja u dijelu u kojemu zahtijeva utvrđenje da ga je prvotuženik smetao u posjedu nekretnine "slamanjem brava", kao i "stavljanjem novog lanca i lokota na vrata u ogradi pješačkog ulaza" i "provaljivanjem vrata u ogradi kolnog ulaza", te predaju ključeva "brave ulaznih vrata kolnog ulaza", kao i u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je drugotuženik EČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetao prvotužitelja PROVO-BIO d.o.o. iz Prigorja Brdovečkog, Vatrogasna ulica 3, oib: 69131078538, u posjedu nekretnine upisane kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 335673 Bistra Donja, izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], u naravi DVORIŠTE, GOSPODARSKA ZGRADA, GOSPODARSKA ZGRADA ukupne površine 11143 m2, na način da je dana 7. listopada 2022. godine onemogućio ulaz i korištenje posjeda nekretnine izmjenom i slamanjem brava, provaljivanjem vrata u ogradi kolnog ulaza i pješačkog ulaza, stavljanjem novih lanaca i lokota na vrata u ogradi kolnog ulaza i pješačkog ulaza, izmjenom brava u dvije proizvodne hale čime je drugotuženik onemogućio prvotužitelja da se koristi predmetnom nekretninom, te se stoga drugotuženiku nalaže predati ključeve od brava ulaznih vrata kolnog ulaza, pješačkog ulaza i ključeve ulaznih vrata u dvije proizvodne hale na peradarskoj farmi na predmetnoj nekretnini u posjed prvotužitelju, te se drugotuženiku nalaže suzdržati se svakog ovakvog ili sličnog smetanja u buduće, sve u roku od 8 dana."

III.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev drugotužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da su prvotuženik PERFA-BIO d.o.o. iz Donje Stubice, Golubovečka 44, oib:77145316465 i drugotuženik EČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetali drugotužitelja TČ, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj] u posjedu nekretnine upisane kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 335673 Bistra Donja, izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], u naravi DVORIŠTE, GOSPODARSKA ZGRADA, GOSPODARSKA ZGRADA ukupne površine 11143 m2, na način da su dana 7. listopada 2022. godine onemogućili ulaz i korištenje posjeda nekretnine izmjenom i slamanjem brava, provaljivanjem vrata u ogradi kolnog ulaza i pješačkog ulaza, stavljanjem novih lanaca i lokota na vrata u ogradi kolnog ulaza i pješačkog ulaza, izmjenom brava u dvije proizvodne hale čime su prvo i drugotuženici onemogućili drugotužitelja da se koristi predmetnom nekretninom, te se stoga prvo i drugo tuženima nalaže predati ključeve od brava ulaznih vrata kolnog ulaza, pješačkog ulaza i ključeve ulaznih vrata u dvije proizvodne hale na peradarskoj farmi na predmetnoj nekretnini u posjed drugotužitelju, te se prvo i drugo tuženicima nalaže suzdržati se svakog ovakvog ili sličnog smetanja u buduće, sve u roku od 8 dana."

IV.Odbacuje se protutužba tuženika s protutužbenim zahtjevom koji glasi: "I.Utvrđuje se da je dana 07.10.2022. godine pisanim opozivom I protutužitelja PERFA-BIO d.o.o., Golubovečka ulica 44, Donja Stubica, OIB: 77145316465 prestao pravni odnos između I protutužitelja PERFA-BIO d.o.o., Golubovečka ulica 44, Donja Stubica, OIB: 77145316465 i I protutuženika PROVO- BIO d.o.o., Vatrogasna ulica 3, Prigorje Brdovečko, OIB: 69131078538, a koji pravni odnos se sastojao od prava I protutuženika PROVO-BIO d.o.o., Vatrogasna ulica 3, Prigorje Brdovečko, OIB: 69131078538 da sukladno odobrenju I protutužitelja PERFA- BIO d.o.o., Golubovečka ulica 44, Donja Stubica, OIB: 77145316465 suposjeduje i koristi nekretninu u vlasništvu I protutužitelja PERFA-BIO d.o.o., Golubovečka ulica 44, Donja Stubica, OIB: 77145316465, a koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]."

V.Nalaže se prvotuženiku nadoknaditi prvotužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 281,25eur sa zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2025. do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

VI.Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotužitelja za nadoknadu troškova ovog postupka u odnosu na drugotuženika i zahtjev drugotužitelja za nadoknadu troškova ovog postupka.

VII.Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika za nadoknadu troškova

ovog postupka u odnosu na prvotužitelja.

VIII.Nalaže se drugotužitelju nadoknaditi prvotuženiku troškove ovog

postupka u iznosu od 309,37eur, u roku 15 dana.

IX.Nalaže se tužiteljima nadoknaditi drugotuženiku troškove ovog postupka

u iznosu od 618,75eur, u roku 15 dana.

X.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog postupka povodom protutužbe.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde da su u posljednjem, mirnom i neposrednom posjedu peradarske farme pobliže opisane u točki 1. izreke ovoga rješenja od 1. prosinca 2021. u kojem da su ih tuženici 7. listopada 2022. smetali na način da su im onemogućili kolni i pješački ulaz promjenom, odnosno slamanjem postojećih brava te stavljanjem novog lanca i lokota na kolnom i pješačkom ulazu i dvjema proizvodnim halama. Tvrde da su time spriječeni u dosadašnjem načinu vršenja posjeda, pa stoga predlažu sudu donošenje odluke sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ovog postupka.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prigovarajući aktivnoj legitimaciji drugotužitelja i pasivnoj legitimaciji drugotuženika ističući da su prvotužitelj i prvotuženik bili suposjednici predmetne nekretnine, a da je prvotužitelj bio u prekariju koji mu je opozvan 7. listopada 2022. Tvrde da su se na predmetnoj farmi nalazile stvari i oprema prvotuženika, da je radnik prvotuženika BČ obavljala posao voditelja farme, da je prvotuženik imao ključeve i pristup videonadzoru, te vodio evidenciju ulazaka i izlazaka iz farme i plaćao sve režijske i druge troškove. Nadalje, da je upravo suprotno tvrdnjama tužitelja prvotužitelj smetao prvotuženika u dotadašnjem suposjedu jer nakon što mu je opozvano odobrenje za suposjed stvari 7. listopada 2022., farmu nije predao prvotuženiku u samostalan i neposredan posjed i nije dozvolio prvotuženiku da kokoši nesilice smjesti u kaveze na toj farmi, čime ga je smetao u dotadašnjem načinu vršenja suposjeda, zbog čega se prvotuženik poslužio institutom samopomoći i smjestio perad u prostorije farme. Tuženici drže da prvotužitelj nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu suposjeda jer je potrebno prethodno raspraviti o pravnom odnosu njega i prvotuženika, da je prvotužitelj napusto suposjed predmetne nekretnine nakon što je primio opoziv odobrenja za njezino korištenje preuzimanjem svoje imovine o čemu je sastavljen i primopredajni zapisnik nakon čega je prvotuženik i promijenio brave. Stoga predlažu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i usvojiti protutužbu, sve uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u elektroničke poruke, dopis prvotuženika od 7. listopada 2022., potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 12. listopada 2022., rješenja Ministarstva poljoprivrede od 9. svibnja 2022. i 27. kolovoza 2014., izvod iz otvorenih stavki, opomenu kupcu, opomenu Berfa-bio d.o.o., račun od 9. rujna 2022., 9. kolovoza 2022., 7. srpnja 2022., 1. lipnja 2022., 4. svibnja 2022., 1. travnja 2022., 3. ožujka 2022., 4. veljače 2022., 7. siječnja 2022., 1. prosinca 2021., račun BMDStil od 2. svibnja 2022., 27. travnja 2022., račune HEP Opskrba, račun Videoteh od 13. prosinca 2017., račune prvotuženika od 17. listopada 2022., 6. svibnja 2022., račun Zel-cos d.o.o. od 29. prosinca 2017., račun Toraautomatic od 7. prosinca 2017. i 13. prosinca 2017., račune Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o., račun Sanvet d.o.o. od 7. veljače 2022., 31. siječnja 2022. i 11. kolovoza 2022. s potvrdom od 18. srpnja 2022., analitičku karticu kupaca, račune Općine Bistra, račun Veterinarske stanice d.o.o. od 25. veljače 2022., 20. lipnja 2022. i 27. lipnja 2022., Sporazum o poslovnoj suradnji između prvotuženika i Perfa-ovo d.o.o. od 1. lipnja 2021. s odlukom od 1. lipnja 2021., popis pokretnina prvotužitelja, popis osnovnih sredstava – imovine prvotužitelja s popisom za preuzimanje osnovnih stvari djelatnika i potvrdom o primitku, račun Geno d.o.o. u stečaju od 21. svibnja 2015. s predračunom od 21. travnja 2015., izvadak iz sudskog registra za prvotužitelja i prvotuženika, ugovor o radu broj 2021/O/11 od 1. travnja 2022., ugovor o radu broj 2021/O/10 od 31. prosinca 2021., ugovor o radu broj 2021/O/8 od 1. rujna 2021., ugovor o radu broj 2021/O/1 od 1. lipnja 2021., ugovor o radu broj 2019/N/01-2 od 1. veljače 2019., primopredajni zapisnik od 28. svibnja 2015., te u zapisnik u postupku prikupljanja pisanih ponuda nad stečajnim dužnikom Geno d.o.o. u stečaju od 16. travnja 2015.

4.Tijekom dokaznog postupka sud je, nadalje, saslušao stranke i svjedoke BČ, CČS, ZČ, MČ, SČ, ĐČ i UČ i pročitao pisani iskaz ČČ.

5.Sud nije proveo očevid mjesta spora smatrajući da njegovo izvođenje, kraj utvrđenih rezultata raspravljanja, ne bi dovelo do utvrđivanja onih činjenica važnih za odlučivanje koje bi utjecale na drukčiju odluku suda, imajući pri tomu u vidu da se zbog proteka vremena od časa kada se zbio historijski događaj koji je provocirao vođenje ove parnice i podnošenja predmetne tužbe ne bi neposrednim zapažanjem stvari više moglo utvrditi ono stanje koje je postojalo u času čina smetanja kako je to predloženo od strane tužitelja (točka 3. supstrata tužbe).

6.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan, a da za protutužbu tuženici nemaju pravnog interesa.

7.U konkretnom slučaju tužitelji tvrde da su ih tuženici smetali u posljednjem mirnom i neposrednom posjedu peradarske farme na adresi u [adresa] na način da su 7. listopada 2022. provalili na farmu i onemogućili im posjed stvari.

8.Tuženici, s druge strane, osporavaju tužbeni zahtjev osporavajući posjed tužiteljima i čin smetanja, prigovaraju usto i aktivnoj legitimaciji drugotužitelja i pasivnoj legitimaciji drugotuženika

9.Prema čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin njegova smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. istog članka određeno je da sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9a.Prema odredbi čl. 441. ZPP-a, u parnicama povodom tužbi radi smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, ili o zahtjevima za naknadu štete.

10.Dakle, u konkretnom slučaju za pružanje posjedovne zaštite potrebno je bilo utvrditi posljednje stanje posjeda i čin smetanja, jer neposredni cilj postupka – da pruži zaštitu faktičnim posjedovnim odnosima – uvjetuje ograničavanje raspravljanja na svega te dvije relevantne okolnosti.

11.U konkretnom slučaju tuženici su podnijeli protutužbu u smislu čl. 187. st. 1. ZPP-a zahtijevajući da se o njoj raspravlja u ovoj posjedovnoj parnici suprotno netom citiranim odredbama ZVDSP-a i ZPP-a.

12.Tuženici tako protutužbom zahtijevaju utvrđenje da je opozivom prestao pravni odnos između prvotužitelja i prvotuženika koji se sastojao od prava prvotužitelja da suposjeduje i koristi predmetnu nekretninu temeljem odobrenja prvotuženika.

13.Postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite o kojem sud vodi računa po službenoj dužnosti predstavlja opću procesnu pretpostavku za svaki zahtjev stranke da se sud u njenoj pravnoj stvari angažira.

14.Ocjena postojanja pravnog interesa polazi od teze da tužitelj ima pravni interes ako se može nadati nekoj pravnoj koristi od presude kojom bi njegov zahtjev bio usvojen.

15.U konkretnom slučaju se tuženicima (svakako drugotuženiku koji podnosi protutužbu mada nije sudionik spornog pravnog odnosa), po ocjeni suda, može poricati postojanje pravnog interesa za podnošenje protututužbe kojom zahtijevaju od suda da deklaratornom presudom utvrdi prestanak pravnog odnosa, to jest da u izreku svoje odluke sud unese i tzv. deklaratorni preambul koji, sukladno citiranim odredbama ZVDSP-a i ZPP-a, nije nužna logička pretpostavka judikata u posjedovnoj parnici u kojoj sud nije ovlašten o pravnom odnosu stranaka zauzeti bilokakav prejudicijelni stav.

16.U konkretnom slučaju tuženici ničime ne ukazuje da njihov pravni interes za utvrđenje ima značenje koje ide preko cilja konkretne parnice, odnosno da u njoj ostvaruju samo dio svojih ovlaštenja, pa da im deklaratorna presuda treba poslužiti kao temelj i za suštinski istovjetno suđenje u narednoj parnici u kojoj bi ostvarivali slijedeći kondemnatorni ili konstitutivni zahtjev iz istog bazičnog odnosa u odnosu na prvotužitelja, što bi onda provociralo razdvajanje postupka povodom ove protutužbe i odlučivanje o njoj u posebnoj parnici prema ostalim odredbama ZPP-a.

17.Kako dakle sud nije našao da se utvrđenje pokazuje pravnom opravdanim i neophodnim i sa stajališta nekih drugih prava ili interesa tuženika, konstatirao je nedostatak njihovog pravnog interesa za podnošenje protutužbe na utvrđenje i zbog toga je u smislu čl. 288. st. 2. ZPP-a riješio kao u točki IV. izreke.

18.Radi utvrđivanja posljednjeg stanja posjeda sud je saslušao parnične stranke i svjedoke BČ, CČS, ZČ, MČ, SČ, ĐČ i UČ.

19.Uz to, sud je pročitao i pisani iskaz ČČ koji nije posebno cijenio jer osim što je već prima facie vidljivo da je sročen tek za potrebe ovog postupka ne sadržava nikakve nove činjenice koje bi bile važne za odlučivanje.

20.Iz iskaza tužitelja proizlazi da se na spornoj farmi vršila proizvodnja jaja temeljem poslovne suradnje prvotužitelja - koji je proizvodio jaja i prvotuženika - čije su bile kokoši, da je prvotužitelj imao na farmi vlastitu opremu za rad i video nadzor, te da su sve poslovne aktivnosti na farmi obavljali samo radnici prvotužitelja koji su imali ključeve farme na koju se moglo ući samo uz prethodnu najavu tužiteljima i/ili radnicima prvotužitelja. Nadalje, proizlazi da je svjedok BČ dolazila tek povremeno na farmu i da je bila tek liaison officer između prvotužitelja i prvotuženika, te da tuženici nisu imali ključeve farme, niti mogućnost ulaska na farmu bez prethodnog odobrenja.

20a.Tako dani iskaz tužitelja posve je suglasan s iskazima svjedoka CČS, ZČ, MČ, ĐČ i UČ koji su svojim iskazima potvrdili faktičnu vlast prvotužitelja nad farmom (kontrola i nadzor ulaza i izlaza, te cijelog poslovnog procesa), zbog čega je sud njihove iskaze prihvatio u cijelosti, dok, s druge, pak, strane, tuženici nisu ničim dokazali da bi činjenično stanje moglo biti drukčije. Naime, kada je prvotužitelj, osim jaja koja je prodavao prvotuženiku, na farmi proizvodio i jaja koja je prodavao i drugim kupcima, a u toj proizvodnji koristio svoju brojnu i vrijednu opremu (čiji je dio popisan 8. listopada 2022. – list 88-102), onda su puno logičniji i životno puno uvjerljiviji iskazi tužitelja i potonjih svjedoka da su samo radnici prvotužitelja imali ključeve farme i da su oni kontrolirali ulaz u farmu i dopuštali ulaz drugim osobama samo uz prethodnu najavu od navoda i tvrdnji tuženika kojima tvrde drukčije, te iskaza svjedoka SČ koji tvrdi da je imao sve ključeve farme i da je na farmu mogao doći svakodobno, a da pritom za takvu svoju tvrdnju ne nudi valjane i sudu prihvatljive logične razloge.

21.Tuženici u svojim iskazima potvrđuju poslovnu suradnju prvotuženika i prvotužitelja ističući da su radnici prvotuženika pomagali u radu na farmi kada je trebalo i da su na farmu dolazili veterinari koje je angažirao i platio prvotuženik. U svom iskazu drugotuženik potvrđuje da nije imao ključeve farme i da bi kontaktirao svjedoka CČS da mu otvori ulazna vrata, a što je u skladu i s navodima tužitelja.

21a.Okolnost na koju se pozivaju tuženici da je prvotuženik instalirao vlastiti video nadzor i da je angažirao i plaćao veterinare za pregled peradi ne znači i faktičnu (su)vlast nad farmom, dok iznijetu tvrdnju da su njegovi radnici (osim svjedoka BČ) radili na farmi i vodili evidenciju ulazaka i izlazaka tuženici nisu dokazali, a suprotno proizlazi i iz iskaza svjedoka BČ.

21b.Iz iskaza svjedoka BČ proizlazi da je radila na farmi pišući izvještaje i prateći proizvodnju, da je imala svoj stol i bila jedini radnik prvotuženika na farmi, kao i da je imala ključ od vrata na pješačkom ulazu i daljinski za vrata na kolnom ulazu, te da joj je ključeve ulaznih vrata predao svjedok RČ.

21c.Obzirom na poslovno zaduženje svjedoka, logično je da je svjedok imao svoj radni stol i radno mjesto na farmi, ali i da na farmu nije baš dolazio svakodnevno, te da je imao i ključeve ulaznih vrata farme, što, međutim, ne dovodi u sumnju činjenicu posjeda sporne farme od strane prvotužitelja (vidi točku 34. obrazloženja rješenja), jer niti iz ijednog dokaza provedenog na glavnoj raspravi ne proizlazi da je potonji svjedok bio voditelj farme kako tvrde tuženici.

22.Budući da je prvotužitelj stupio u posjed sporne farme nakon trgovačkog društva Presumo d.o.o. (vidi točku 27. obrazloženja rješenja) u kojem je kontinuirano bio sve do čina smetanja, a što priznaje i sam prvotuženik (vidi točku 25. obrazloženje rješenja) i redom potvrđuju saslušani svjedoci CČS, RČ, FČ, ĐČ i UČ koji su bili uključeni u obavljanje svih poslovnih aktivnosti prvotužitelja na farmi, nedvojbeno slijedi da je prvotužitelj u času počinjenja smetanja koji se tuženicima ovom tužbom stavlja na teret bio u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu sporne farme kojega nije izgubio, pa niti povremenim ulascima na farmu drugotuženika, svjedoka BČ i raznih trećih osoba, jer su takvi ulasci na farmu po svojoj naravi bili samo nešto trenutačno i privremeno i nisu implicirali mogućnost isključenja trećih od zahvata u stvar, pa stoga u smislu čl. 10. ZVDSP-a time nije nastao ni posjed stvari, ni posjed prava.

23.Dakle, na temelju personalnih dokaznih sredstava kao izvora spoznaja o objektivnoj stvarnosti utvrđeno je da je prvotužitelj u času kada je počinjeno smetanje bio u neposrednom posjedu sporne farme, time što je u njoj i nad njom neposredno i vanjski vidljivo, za svakog relevantno, kontinuirano izvršavao svoju faktičnu vlast, te da je taj njegov posjed prije čina smetanja bio miran i posljednji, tako da, sukladno odredbi iz čl. 21. ZVDSP-a, ima pravo na zaštitu istog.

24.Obzirom da rezultati provedenog parničnog raspravljanja upućuju sud na nedvojbeni zaključak da je upravo i samo prvotužitelj bio posljednji, mirni i samostalni posjednik sporne peradarske farme, slijedi da prvotuženik posve neosnovano tvrdi da je bio suposjednik te farme, što dakle znači da nema pravo na dopuštenu samopomoć u smislu odredbe čl. 27. ZVDSP-a. Osim toga, pretpostavka za dopuštenu samopomoć u slučaju suposjeda stvari je potpuno isključenje drugog suposjednika iz dotadašnjeg suposjeda, ili pak onemogućavanje dotadašnjega izvršavanja faktične vlasti nad stvari. U konkretnom slučaju kada prvotuženik tvrdi da je bio u suposjedu sporne farme jer se na njoj nalazila njegova oprema i druga postrojenja, da je na radnom mjestu voditelja farme bila njegova radnica BČ, da je imao pristup video nadzoru i plaćao režijske i sve druge troškove farme, onda ga odbijanjem njegovog zahtjeva za smještaj kokoši na farmu prvotužitelj nije potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda, niti mu je onemogućio izvršavanje faktične vlasti na farmi za koju tvrdi da ju je do tada imao.

25.Uvidom u elektroničku poruku i u dopis od 7. listopada 2022. utvrđeno je da je njima prvotuženik pozvao prvotužitelja na predaju u posjed sporne peradarske farme. Kako je iz potonjeg dopisa vidljivo, prvotuženik je priznao da se prvotužitelj nalazi u posjedu sporne farme, zbog čega i traži od njega da mu taj posjed preda, što znači da su tvrdnje tuženika o suposjedu peradarske farme prvotužitelja i prvotuženika neosnovane i istaknute u ovomu postupku samo u svrhu da se prvotuženik obrani od zahtjeva prvotužitelja. U konkretnom slučaju prvotužitelj nije udovoljio takvom zahtjevu prvotuženika, pa je ovaj, bez odobrenja prvotužitelja, ušao u posjed sporne farme, što nije niti sporno.

26.Uvidom u potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 12. listopada 2022. utvrđeno je postupanje policije prema prijavi prvotužitelja dana 7. listopada 2022. da su djelatnici prvotuženika smjestili kokoši u kaveze prvotužitelja bez znanja i odobrenja prvotužitelja, što proizlazi i iz dostavljene elektroničke korespondencije od 1. listopada 2022.

27.Uvidom u rješenje Ministarstva poljoprivrede od 9. svibnja 2022. utvrđeno je da je njime u Upisniku farmi kokoši nesilica sporna peradarska farma evidentirana kao posjed prvotužitelja, dakle, prije spornog čina smetanja toga posjeda, a da je raniji posjednik te farme bila tvrtka Presumo d.o.o. svjedoka CČS.

28.Uvidom u izvod iz otvorenih stavki, opomenu kupcu, opomenu Perfa-bio d.o.o., račun od 9. rujna 2022., 9. kolovoza 2022., 7. srpnja 2022., 1. lipnja 2022., 4. svibnja 2022., 1. travnja 2022., 3. ožujka 2022., 4. veljače 2022., 7. siječnja 2022. i od 1. prosinca 2021. utvrđeno je postojanje poslovnog odnosa kupoprodaje jaja između prvotužitelja i prvotuženika.

29.Uvidom u račune BMDStil od 2. svibnja 2022. i 27. travnja 2022. utvrđeno je da su oni izdani prvotuženiku kao kupcu za uslugu prijevoza kamionom i na ime primljenog predujma kupca, što ne dokazuje tvrdnje tuženika kojima negiraju tvrdnje prvotužitelja o posjedu sporne farme.

30.Uvidom u račune HEP Opskrba o troškovima električne energije izdane na ime prvotuženika, račun Videoteh od 13. prosinca 2017. o kupnji video opreme izdan na ime prvotuženika, račune prvotuženika od 17. listopada 2022. i 6. svibnja 2022. za konzumne pilenke, račun Zel-cos d.o.o. od 29. prosinca 2017. o kupnji elektroničke opreme izdan na ime prvotuženika, račune Toraautomatic od 7. prosinca 2017. i 13. prosinca 2017. o kupnji ulaznih vrata i opreme izdane na ime prvotuženika, račune Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o. izdane na ime prvotuženika, račune Sanvet d.o.o. od 7. veljače 2022., 31. siječnja 2022. i 11. kolovoza 2022. s potvrdom od 18. srpnja 2022. o provedenim mjerama dezinsekcije, dezinfekcije i deratizacije izdane na ime prvotuženika, račune Općine Bistra izdane na ime prvotuženika, račune Veterinarske stanice d.o.o. od 25. veljače 2022., 20. lipnja 2022. i 27. lipnja 2022. o pruženim veterinarskim uslugama izdanim na ime prvotuženika, te u analitičku karticu kupaca i, konačno, u Sporazum o poslovnoj suradnji od 1. lipnja 2021. sklopljen između prvotuženika i Perfa Ovo d.o.o. s Odlukom od 1. lipnja 2021. kojim se tvrtka Perfa Ovo d.o.o. obvezuje za prvotuženika vršiti nadzor i kontrolu proizvodnje jaja na spornoj peradarskoj farmi putem radnice BČ, utvrđeno je da se radi o poslovnim odnosima prvotuženika, međutim sama ta činjenica, sama po sebi, ne dokazuju njegov suposjed sporne peradarske farme u času počinjenja smetanja, jer se faktična vlast, to jest mogućnost svakodobnog raspolaganja stvarju može vršiti i od strane osobe koja nije sudionik takvih poslovnih odnosa i koja nije opremila stvar koja je objekt posjeda.

31.Uvidom u popis pokretnina – stvari od 8. listopada 2022. i popis osnovnih sredstava - imovine na spornoj farmi i u popis za preuzimanje osobnih stvari djelatnika proizlazi da su prvotužitelj i njegovi radnici 8. listopada 2022. preuzeli svoje stvari koje su se u času počinjenja smetanja nalazile na spornoj farmi, što nije niti sporno, jer je uslijedilo nakon počinjenog smetanja, a sama okolnost da se na spornoj farmi nalazila potrebna oprema za proizvodnju jaja, jaja, ambalaža, strojevi, aparati, oprema radnika i mehanizacija potvrđuje da je na njoj prvotužitelj obavljao svoju poslovnu djelatnost, što u kontekstu provedenih personalnih dokaza pokazuje da ju je obavljao samostalno i potvrđuje posjed sporne farme od strane prvotužitelja. Budući da je preuzimanje stvari uslijedilo nakon počinjenja smetanja, nema govora o napuštanju posjeda stvari u času smetanja.

32.Uvidom u račun trgovačkog društva Geno d.o.o. u stečaju od 21. svibnja 2015. s predračunom od 21. travnja 2015. utvrđeno je da je njihov predmet bila kupnja pokretnina iz Elaborata nalaza i mišljenja Maria Ciraki iz prosinca 2012. koji se odnose na opremu farme za uzgoj kokoši nesilica i da su izdani na ime tvrtke Bio Vet d.o.o., dok je uvidom u primopredajni zapisnik od 28. svibnja 2015., te u zapisnik u postupku prikupljanja pisanih ponuda nad stečajnim dužnikom Geno d.o.o. u stečaju od 16. travnja 2015. utvrđeno da je u postupku stečaja nad tvrtkom Geno d.o.o. tvrtka Bio Vet d.o.o. kupila peradarske instalacije, što ovomu sudu ne pruža dovoljnu osnovu za zaključak o suposjedu sporne farme od strane prvotuženika.

33.Uvidom u spisu priložene izvatke iz sudskog registra za prvotužitelja i prvotuženika utvrđeno je da su njihovi zakonski zastupnici-direktori u času počinjena smetanja bili drugotužitelj, odnosno drugotuženik, što nije niti sporno.

34.Uvidom u ugovor o radu broj 2021/O/11 od 1. travnja 2022., ugovor o radu broj 2021/O/10 od 31. prosinca 2021., ugovor o radu broj 2021/O/8 od 1. rujna 2021., ugovor o radu broj 2021/O/1 od 1. lipnja 2021. i ugovor o radu broj 2019/N/01- 2 od 1. veljače 2019. utvrđeno je da je svjedok BČ bila zaposlenik prvotuženika prema Ugovoru o radu broj: 2019/N/01-2 od 1. veljače 2019., a nakon toga da je bila zaposlenik tvrtke Perfa Ovo d.o.o. čiji je zaposlenik bila u času počinjena smetanja prema ugovoru o radu broj: 2021/O/11 od 1. travnja 2022. Okolnost da je potonja bila zadužena za postupanje prema čl. 4. prethodno već citiranoga Sporazuma o poslovnoj suradnji od 1. lipnja 2021. u vezi s prethodno već citiranom Odlukom od istoga datuma ne znači suposjed sporne farme od strane prvotuženika, jer putem nje prvotuženik nije mogao vršiti nikakvu faktičnu vlast na farmi.

35.Što se tiče spornoga čina smetanja činjenično opisanoga u točki I. izreke ovoga rješenja, on između stranaka u bitnom i nije sporan. Naime, već u odgovoru na tužbu tuženici su naveli da su promijenili brave "na pojedinim vratima/ogradama", što je u svomu iskazu izrijekom potvrdio i drugotuženik. Iz iskaza prvotužitelja proizlazi da je na vratima kolnog ulaza stavljen lanac i lokot kojeg ranije nije bilo, a da ključevima nije mogao otključati bravu na vratima pješačkog ulaza, što u svojim iskazima potvrđuju i svjedoci CČS, RČ, FČ i UČ, a sama promjena brava nije dovedena u sumnju niti iskazom svjedoka SČ, čiji iskaz u dijelu u kojem navodi da su brave na ulaznim vratima promijenjene kasnije sud nije prihvatio, jer je suprotan navodima i tvrdnjama samih tuženika, a osim toga je neuvjerljivo da bi kraj angažmana zaštitara radi osiguranja neovlaštenog ulaza u farmu tuženici ostavili "stare" brave čije ključeve, prema rezultatima raspravljanja, nisu imali ranije. Činjenica koja proizlazi iz rezultata raspravljanja da ni ključeve proizvodnih hala tuženici nisu imali ranije-koja nije osporena iskazom drugotuženika, nameće se svojom logičkom nuždom kada se ima u vidu da je prvotužitelj instalirao u njima video nadzor radi kontrole proizvodnje i ulaza i izlaza iz hala, zbog čega ovomu sud nije uvjerljivo da bi ključeve proizvodnih hala imao netko izvan kruga djelatnika prvotužitelja i obitelji drugotužitelja, a što onda znači da je i brave na ulaznim vratima tih hala prvotuženik morao promijeniti da bi u njih unio svoju perad. Zbog toga sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka SČ u dijelu u kojem iskazuje da je ima sve ključeve farme, jer je, pored već navedenog, suprotan svim ostalim dokazima provedenim na glavnoj raspravi, te bi se prihvaćanje takvog iskaza kosilo s pravilima racionalnog rasuđivanja, općeg i logičkog mišljenja i životnog iskustva.

35a.Stavljanjem lanca i lokota na vrata kolnog ulaza i promjenom brave na vratima pješačkog ulaza, kao i na vratima dviju proizvodnih hala, prvotuženik je oduzeo prvotužitelju posjed predmetne peradarske farme, jer je bez odobrenja prvotužitelja poduzeo čin kojim je promijenio postojeće posjedovno stanje. Čin kojim bi se nekome posjed oduzelo ili uznemirilo bez posjednikovog odobrenja, odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti – samovlastan je. A samovlast je zabranjena – „bez obzira kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed“ (čl. 20. st. 1. ZVDSP).

36.Obzirom da niti iz ijednog dokaza provedenog na glavnoj raspravi ne proizlazi da bi u posljednjem, mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine bio drugotužitelj kao fizička osoba, a ne samo kao zakonski zastupnik prvotužitelja čiju je dinamičku volju provodio i faktičnu vlast vršio u ime i za račun prvotužitelja, kao i da niti iz ijednog dokaza provedenog na glavnoj raspravi ne proizlazi da bi u činu smetanja posjeda sporne farme na bilo koji način sudjelovao drugotuženik kao fizička osoba, a ne kao zakonski zastupnik prvotuženika čiju je dinamičku volju provodio i faktičnu vlast nad spornom farmom preuzeo u ime i za račun prvotuženika, osnovan je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije drugotužitelja i prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženika, jer kraj osporavanja od strane protivnika nema dokaza da bi oni bili procesno legitimirani u ovoj parnici.

36a.Uz to, niti iz ijednog dokaza provedenog na glavnoj raspravi ne proizlazi da bi do čina smetanja posjeda došlo "slamanjem brava", niti pak da bi smetanje bilo počinjeno stavljanjem novog lanca i lokota na vrata u ogradi pješačkog ulaza na kojima je samo promijenjena brava kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka UČ. Također, niti iz ijednog dokaza provedenog na glavnoj raspravi ne proizlazi da bi do čina smetanja posjeda došlo "provaljivanjem vrata u ogradi kolnog ulaza", jer je na ta vrata samo stavljen novi lanac i lokot, a što se ne smatra provaljivanjem vrata, niti, pak, proizlazi da bi došlo do promjene brave na vratima u ogradi kolnog ulaza zbog čega bi trebalo naložiti predaju ključeva "brave ulaznih vrata kolnog ulaza".

37.Identifikacija predmeta spora između stranaka nije sporna, a nedvojbeno proizlazi i iz svih materijalnih i personalnih dokaza provedenih na glavnoj raspravi.

38.Što se tiče pravodobnosti tužbe, ona između stranaka također nije sporna kraj činjenice da tuženici već u odgovoru na tužbu priznaju datum čina smetanja (7. listopada 2022.), a što osim toga proizlazi i iz potvrde Policijske postaje Zaprešić od 12. listopada 2022., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena već 20. listopada 2022., nema sumnje da je podnesena pravodobno u smislu čl. 21. st. 3. ZVDSP-a.

39.Dakle, u provedenom postupku je nedvojbeno utvrđeno da drugotužitelj i drugotuženik nemaju odgovarajuću procesnu legitimaciju za vođenje ovoga spora, da prvotužitelj doista ima aktivnu legitimaciju za zaštitu svojeg posjeda stvari jer je bio u posljednjem posjedu sporne peradarske farme, te da je prvotuženik pasivno legitimiran u ovoj posjedovnoj parnici jer je smetao prvotužitelja u posljednjem posjedu navedene farme na način da je provalio (samovlasno i bez dopuštenja samog prvotužitelja ušao u ograđeni prostor farme) promijenivši bravu na ogradi pješačkog ulaza i na vratima dvije proizvodne hale, kao i da je na vrata u ogradi kolnog ulaza stavio lanac i lokot, a ključeve novih brava i lokota zadržao za sebe i nije ih predao prvotužitelju, a nedvojbeno je utvrđeno i da je tužba podnesena u zakonskom roku, pa je zbog toga valjalo, temeljem odredbe čl. 22. ZVDSP-a, riješiti kao u točkama I.-III. izreke.

40.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP-a, kao i na odredbi iz čl. 161. st. 1. ZPP-a koja propisuje da suparničari snose troškove na jednake dijelove, što znači i da suparničari koji su uspjeli u parnici imaju pravo na nadoknadu troškova na jednake dijelove koje su im na jednake dijelove dužni nadoknaditi suparničari koji su izgubili parnicu.

41.Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

42.Obzirom da je prvotužitelj uspio u ovoj parnici u pretežnom dijelu u odnosu na prvotuženika, a da zbog dijela s kojim nije uspio nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio da je prvotuženik dužan u cijelosti nadoknaditi prvotužitelju troškove ovog parničnog postupka u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a, slijedom čega prvotuženiku ne pripada pravo u ovoj parnici potraživati od prvotužitelja nadoknadu troškova ovog parničnog postupka, kao u točki VII. izreke rješenja.

43.Prvotužitelju je priznat trošak u visini jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 625,00eur (Tbr. 7.2. i 46. OT) koja obuhvaća samo četiri radnje u postupku, a što uvećano za trošak daljnjih radnji i to zastupanja na ročištima od 18. listopada 2024., 18. prosinca 2024., 21. srpnja 2025. i 26. kolovoza 2025. u iznosu od po 125,00eur (Tbr. 7.2. i 46. OT), ukupno iznosi 1.125,00eur, što pak primjenom odredbe iz čl. 161. st. 1. ZPP-a daje iznos od 281,25eur, kao u točki V. izreke rješenja.

44.Prvotužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe jer nije određeno zatražen, i to kako po osnovi, tako ni po visini iznosa pristojbe.

45.Tužitelji nisu zahtijevali nadoknadu troškova ovoga postupka provedenog povodom protutužbe tuženika (čl. 2. ZPP-a).

46.Odluka o plaćanju zatezne kamate na odmjerene troškove postupka temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se pak odluka o visini stope zatezne kamate temelji na odredbama čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

47.Obzirom da je prvotužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu u odnosu na drugotuženika, a da je drugotužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu u odnosu na oba tuženika, nema uvjeta da se naloži drugotuženiku da u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknadi troškove ovog parničnog postupka prvotužitelju, kao niti tuženicima da nadoknade troškove ovog parničnog postupka drugotužitelju, zbog čega je valjalo njihove odnosne zahtjeve za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka odbiti kao neosnovane i riješiti kao u točki VI. izreke.

48.Budući da je drugotužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu u odnosu na prvotuženika, dužan mu je u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka. Prvotuženiku je tako priznat trošak u visini jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 625,00eur (Tbr. 7.2. i 46. OT) koja obuhvaća samo četiri radnje u postupku, a što uvećano za trošak daljnjih radnji i to trošak zastupanja na ročištima od 18. listopada 2024., 18. prosinca 2024., 21. srpnja 2025. i 26. kolovoza 2025. u iznosu od po 125,00eur (Tbr. 7.2. i 46. OT), ukupno iznosi 1.125,00eur, što primjenom Tbr. 40. OT daje ukupan iznos od 1.237,50eur, što pak primjenom odredbe iz čl. 161. st. 1. ZPP-a daje iznos od 309,37eur, kao u točki VIII. izreke rješenja.

49.Obzirom da je drugotuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom da se kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužitelja, ima pravo u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a potraživati nadoknadu troškova ovog parničnog postupka od tužitelja u cijelosti, i to u visini jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 625,00eur (Tbr. 7.2. i 46. OT) koja obuhvaća samo četiri radnje u postupku, a što uvećano za trošak daljnjih radnji i to trošak zastupanja na ročištima od 18. listopada 2024., 18. prosinca 2024., 21. srpnja 2025. i 26. kolovoza 2025. u iznosu od po 125,00eur (Tbr. 7.2. i 46. OT), ukupno iznosi 1.125,00eur, što primjenom Tbr. 40. OT daje ukupan iznos od 1.237,50eur, što pak primjenom odredbe iz čl. 161. st. 1. ZPP-a daje iznos od 618,75eur, kao u točki IX. izreke rješenja.

50.Obzirom da su tuženici u cijelosti izgubili ovu parnicu u odnosu na protutužbu, nema uvjeta da se naloži tužiteljima da u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknade troškove ovog parničnog postupka tuženicima, zbog čega je valjalo zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka nastalih povodom protutužbe odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki X. izreke.

51.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zaprešiću 2. rujna 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. u vezi s čl. 438. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima, po pun., uz nalog za plaćanje sudske pristojbe prvotužitelju na rješenje u iznosu od 26,54eur

2. Tuženicima, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe prvotuženiku na protutužbu u iznosu od 53,09eur.