REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-473/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice IĆM iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marinu Zekanović, odvjetniku iz Zadra , M. Klaića 1, protiv tuženika:1.IĆ ĐĆ kći I iz [adresa], 2. IĆ i 3. AĆ svi na adresi [adresa] i svi zastupani po punomoćniku Draganu Jurjević, odvjetniku iz Zadra, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8 , radi uznemiravanja vlasnika nekretnine i naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 17. ožujka 2025. Poslovni broj: P- 70/2024, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice IĆM odbija se kao neosnovana a žalba 1. tuženika ĐĆ, 2. tuženika ŽĆ i 3. tuženika RĆ djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Šibeniku od 17. ožujka 2025. Poslovni broj: P-70/2024:

1. potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženicima suzdržati se se od svakog uznemiravanja tužiteljičinog prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvor, povr. 248 m2 , Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] , te da u roku od 15 dana uspostave prijašnje stanje i uklone izvor opasnosti koji prijeti nekretnini tužiteljice , s njihove nekretnine kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke dipl. ing. građevine BĆ od travnja 2018 g. i s gl. rasprave od 25. svibnja 2018 g. , te izvedu slijedeće radove :

- vrate limeni opšav na krovu tužiteljice u prvobitno stanje, te uklone cement vidljiv na slici 5. i 6. vještva

- vrate u prvobitno stanje u vrhu krova tužiteljice, pa do zida tuženika cijelu kupu tzv. “lastavicu” i uklone prepilanu kupu,

- kupe vidljive na slici 6. vještva na međašnom zidu između nekretnina stranaka zamjene limenom okapnicom u nagibu prema kući tuženika,

- postave dodatni limeni opšav kojim će obuhvatiti prvi vodni val na krovnom crijepu, tako da voda ne skreće na lim tužiteljice i voda odbila od novoizgrađenog zida na gornjoj terasi tuženika,

- postave kupe koje su ranije isjekli, tako da s postojećeg lima na krovištu tužiteljice vidljivog na slici 7. vještva i slici 6., pri dnu krova postave skretnicu za vodu direktno u gurlu, tako da se voda ne slijeva po fasadi

2.preinačava u dijelu točke I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo da:

- uklone dio krovišta, stiropor i lim koji je zašao u krovište tužiteljice u širini od 2,5 cm pa do 10 cm, sve vidljivo na slici 6. vještva

- izvedu hidroizolaciju na svojoj gornjoj terasi na način da se nanesu novi slojevi izolacije s nagibom prema slivniku po cijeloj dužini do zgrade tužiteljice, s tim da slivnik treba biti dovoljno širok za propuštanje potrebne količine vode, min. 75 fi, ili alternativno na gornjoj terasi umjesto postavljene cigle koja propušta vodu postave 3 armiranu betonsku ploču debljine 25 cm, visine 50-60 cm, tako da se voda s gornje terase ne slijeva kroz otvor vidljiv na fotografiji 2., predanoj su spis na raspravi od 25. 05. 2018. god., do zida tužiteljice od 5-10 cm, te također da takvu armiranu betonsku ploču izgrade i postave i na donjoj terasi, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

3. preinačava u točki II. izreke na način da se tužiteljica odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana isplate tužiteljici iznos od 1.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.„

4. preinačava u točki III. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova podnesene žalbe.

III. Tužiteljica je dužna tuženicima naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 652,10 eura, sve u roku od 15 dana

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 3. travnja 2025. poslovni broj P-70/2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe protiv rješenja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženima pod prijetnjom ovrhe suzdržati se od svakog uznemiravanja tužiteljičinog prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvor , povr. 248 m2 , Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] , te da u roku od 15 dana uspostave prijašnje stanje i uklone izvor opasnosti koji prijeti nekretnini tužiteljice , s njihove nekretnine kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke dipl. ing. građevine BĆ od travnja 2018 g. i s gl. rasprave od 25. svibnja 2018 g. , te izvedu slijedeće radove :

- uklone dio krovišta, stiropor i lim koji je zašao u krovište tužiteljice u širini od 2,5 cm pa do 10 cm, sve vidljivo na slici 6. vještva,

- vrate limeni opšav na krovu tužiteljice u prvobitno stanje, te uklone cement vidljiv na slici 5. i 6. vještva

- vrate u prvobitno stanje u vrhu krova tužiteljice, pa do zida tuženika cijelu kupu tzv. “lastavicu” i uklone prepilanu kupu,

- kupe vidljive na slici 6. vještva na međašnom zidu između nekretnina stranaka zamjene limenom okapnicom u nagibu prema kući tuženika,

- postave dodatni limeni opšav kojim će obuhvatiti prvi vodni val na krovnom crijepu, tako da voda ne skreće na lim tužiteljice i voda odbila od novoizgrađenog zida na gornjoj terasi tuženika,

- izvedu hidroizolaciju na svojoj gornjoj terasi na način da se nanesu novi slojevi izolacije s nagibom prema slivniku po cijeloj dužini do zgrade tužiteljice, s tim da slivnik treba biti dovoljno širok za propuštanje potrebne količine vode, min. 75 fi, ili alternativno na gornjoj terasi umjesto postavljene cigle koja propušta vodu postave 3 armiranu betonsku ploču debljine 25 cm, visine 50-60 cm, tako da se voda s gornje terase ne slijeva kroz otvor vidljiv na fotografiji 2., predanoj su spis na raspravi od 25. 05. 2018. god., do zida tužiteljice od 5-10 cm, te također da takvu armiranu betonsku ploču izgrade i postave i na donjoj terasi,

- postave kupe koje su ranije isjekli, tako da s postojećeg lima na krovištu tužiteljice vidljivog na slici 7. vještva i slici 6., pri dnu krova postave skretnicu za vodu direktno u gurlu, tako da se voda ne slijeva po fasadi.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana isplate tužiteljici iznos od 1.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana solidarno naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.943,81 € sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP),pobijajući i odluku o troškovima.

2.1.Smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 339, članka 7. te članka 219. i članka 8 ZPP-a kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

2.2. Razloge prvostupanjskog suda smatra nejasnim i arbitrarnim budući u presudi nisu navedeni nikakvi razumni razlozi te koje se sporne činjenice imaju smatrati dokazanima.

2.3. Nadalje, da prvostupanjski sud nije mogao odlučiti o zahtjevu za isplatu iznosa od 1000,00 eura kada takva tražbina nije niti utvrđena a niti dospjela a da je uostalom prvostupanjski sud u presudi P-418/2015 od 19. lipnja 2023. naveo kako smatra da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 244.826,00 HRK i na koji dio tužiteljica nije uložila žalbu.

2.4.Navode kako nema procesnih pretpostavki za meritorno suđenje jer da nije jasno kada su i kako tuženici bespravno uznemirili tužiteljicu kada takav tužbeni osnov tužiteljica nije navela u historijatu svoje tužbe niti u kasnijim izlaganjima.

2.5. Također da nije razvidno kakve bi predmetne radnje tuženici trebali izvršiti a isto tako da je uz to gradnja stepeništa ozakonjena. Isto tako da loše izvedeni radovi detalji na krovu tuženika ne mogu predstavljati protupravno uznemiravanje.

2.6. Ističu da se u konkretnom slučaju radi o susjedskim pravima a da tužiteljica nije dokazala da bi slijevanje oborinskih voda izazivalo ikakvu a kamoli prekomjernu štetu i prekomjerne imisije tako da sud nije bio ovlašten naložiti tuženicima način popravka zbog loše izvedenih radova te isto tako da vještak nije izričito naveo da bi vlaženje kuće tužiteljice nastalo zbog izvedenih radova od strane tuženika a da je vještak u kaznenom postupku izričito naveo da je moguće kako tužiteljici vlaži objekt i radi slijevanja oborinskih voda s vlastitog krova.

2.7.Osporavaju i odluku o troškovima te predlažu da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traže troškove podnesene žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužiteljica .pobijajući prvostupanjsku presudu u točki III. izreke navodeći da je uspjela u postupku ne sa svega 33% tužbenog zahtjeva jer da je kako to ocjenjuje prvostupanjski sud od tri postavljena zahtjeva s prvim uspjela u cijelosti, s drugim djelomično a s trećim nije, već je suprotno tome uspjela sa zahtjevima onako kako ih je postavila pa predlaže da se prvostupanjska presuda u obijanoj točki III. izreke preinači i tužiteljici prizna daljnji trošak u iznosu od 9.688,26 eura uvećano za troškove podnesene žalbe sa troškom sudske pristojbe.

4. Rješenjem suda prvog stupnja od 3. travnja 2025. broj P-70/2024 odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude podnesen sudu 17. srpnja 2023. kao neosnovan.

5. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. ZPP-a, navodeći da se ne mogu prihvatiti utvrđenja suda da bi tužiteljica samo uredila svoj tužbeni zahtjev smanjujući ga na iznos od 1000,00 eura jer je takav zahtjev potpuno zaseban i novo postavljen te nema nikakve veze sa tužbenim zahtjevom u odnosu na koji su tuženici tražili donošenje dopunske presude.

6. Žalba tuženika izjavljena protiv rješenja od 3. travnja 2025. P-70/2025 nije osnovana.

6.1.Žalba tužiteljice nije osnovana u odnosu na presudu.

6.2. Žalba tuženika u odnosu na presudu je djelomično osnovana.

O žalbi tuženika na rješenje

7. Iako osnovano tuženici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući rješenje ne sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama ovaj sud je stajališta da nije bilo pretpostavki da bi prvostupanjski sud udovoljio zahtjevu tužitelja.

8. Naime, tužiteljica je, istina, prvo postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala na ime umanjenja vrijednosti njenog objekta iznos od 244.826,00 HRK no 12. lipnja 2018. je nakon vještačenja uredila tužbeni zahtjev u kojem je izostavila zahtjev na ime umanjenja vrijednosti objekta tako da je prvostupanjski sud donio presudu P- 418/2015 prema uređenom tužbenom zahtjevu na koju se presudu tužiteljica nije žalila već je jedino pobijala odluku o troškovima, a niti je podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude ukoliko je smatrala da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o tom zahtjevu.

9. Odredbom članka 339. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni ,a ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku od 15 dana smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.

10. Kako tužiteljica nije podnijela žalbu niti prijedlog za donošenje dopunske presude ovaj sud smatra da je tužba u tom dijelu povučena pa nije bilo pretpostavki za donošenje dopunske presude kako to zahtijevaju tuženici pa je odluka suda donesena na pogrešnom materijalno pravnom pristupu u konačnici pravilna tako da je valjalo žalbu tuženika odbiti i potvrditi pobijano rješenje te na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a riješiti kao u izreci time da je tuženike valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe podnesene protiv rješenja budući s istom nisu uspjeli.

O žalbama na presudu

11.Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži zaštitu od uznemiravanja nje kao vlasnice nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] kuća i dvor., površine 248 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navodeći da su tuženici kao vlasnici i posjednici susjedne nekretnine, protivno građevinskoj dozvoli i urbanističkim uvjetima te glavnom projektu B 8174 izdanom od Naš stan Beograd za tipsku stambenu gradnju su postavili vodovodne cijevi i cijev odvodnje na pregradni zid s obiteljskom kućom tužiteljice , naslonjen na zid njenog dnevnog boravka i spavaće sobe , te stubišta a da je to u suprotnosti projektu budući su ti zidovi –pregradni zidovi, građeni od cigle i nisu namijenjeni za provođenje cijevi vode, a posebno odvodnje i kanalizacije, jer da je upravo gore navedeni projekt izrađen s ciljem da cijevi budu smještene kroz dubinu obiteljske kuće da ne remete život i mir susjednih kuća , jer je riječ o dvojnim kućama , odnosno kućama u nizu koje dijele susjedne bočne zidove.

11.1. Nadalje da su tuženici radove vršili protuzakonito, s dogradnjom stubišta i terasa za koje nemaju pravovaljanu građevnu dozvolu, a samim zahvatom u prostor narušavaju izgled kuće tužiteljice, da potkrovlje kuće tuženih strši iznad ostalih kuća u nizu i prelazi u zračni prostor iznad kuće tužiteljice da su do nosivog zida tužiteljice nestručno postavili nosivi zid svoje kuće, bez diletacije i zvučne izolacije, a u isti instalirali vodovodne i kanalizacijske cijevi za sanitarne čvorove i kuhinju.

12. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da se pojedini zahtjevi tužiteljice odnose na susjedska prava, štetne imisije i oštećenje tuđe stvari , a što je propisano odredbom članka 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) i po ovoj odredbi nitko se ne smije služiti niti koristiti nekretninama na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospijevaju dim , neugodni miris čađa, otpadne vode, potresi i bukai sl. ako su prekomijerni obzirom na namjenu kakav je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme , ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni temeljem odredbi drugih zakona (prekomijerne neposredne imisije) , da je stavkom dva članka propisano da vlasnici nekretnine koje su izložene prekomijernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da ukloni uzroke tih imisija i naknadu štete koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomijernih imisija , dok ne poduzima sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomijerne imisije, nadalje, da istom odredbom st. 4. vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu, dim neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese buku i sl ( (neposredne imisije) pa je ovlašten da to uznemiravanje prestane i da mu se naknadi pretrpljena šteta i da je vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti , ovlašten zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprečavanja.

12.1.Isto tako poziva se na odredbu članka 113 ZV-a kojom je propisano da je vlasnik nekretnine dužan poduzeti sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuđu nekretninu, pa je zaključka da je tužiteljica dokazala uznemiravanje od strane tuženika, sukladno čl. 167. st. 2.ZVDSP, što uzrokuje imisija oborinskih voda kišnice slijevajući se sa nekretnine tuženika na nekretninu tužiteljice pa da su tuženi dužni poduzeti sve potrebite mjere po svim osnovama da se kišnica ne slijeva na nekretninu tužiteljice, te ujedno i naknaditi štetu istoj kako tužiteljica i zahtijeva obzirom da je šteta nastala sukladno mišljenju vještaka Dražena Kneževića zbog stanja nekretnine tužiteljice nastalih od slijevanja kišnice sa nekretnine tuženika zbog nestručno izvedenih građevinskih radova , a sve temeljem odredbe članka 110 st. 4. ZVDSP , te odredbama članka 8. 20. 65., 78. i 1085 ZOO-a pa prihvaća tuženi zahtjev tužiteljice.

13. Osnovano žalbom tuženici ističu da je u odnosu na potraživanje naknade štete na ime umanjenja vrijednosti objekta tužbeni zahtjev u zastari.

Ne može se prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda kojim otklanja prigovor zastare jer da tražbina nije utvrđena niti dospjela jer suprotno tome, ako je takvo potraživanje isticala i prije donošenja presude P-418/2015 od 19. lipnja 2023. ,što znači da je bila upoznata sa činjenicom da bi došlo do umanjenja vrijednosti objekta, znači da je tražbina već bila dospjela pa podnošenje takvog zahtjeva ponovno nakon proteka zastarnog roka iz članka 230 stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 75/15 ), dalje: ZOO), ukazuje da je nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete a s obzirom i na prethodna utvrđenja navedena u obrazloženju odluke povodom žalbe na rješenje te stajališta da se smatra da je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev za naknadu štete na ime umanjene vrijednosti objekta.

14.Stoga je valja prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti presudu u pobijanoj točki II. izreke te presuditi kao u točki 3. izreke ove presude a temeljem članka 373. ZPP-a.

15. U odnosu na zahtjeve tužiteljice za izvođenjem pojedinih radova iz točke I. izreke ovaj sud primjećuje da sud nije vezan za pravnu osnov pa tuženici neosnovano u žalbi osporavaju pretpostavke za primjenu instituta actio negatoria no idući po pojedinim obuhvaćenim obvezama tuženika ovaj sud nalazi neosnovan zahtjev tužiteljice da tuženi uklone dio krovišta, stiropor i lim koji je zašao u krovište tužiteljice u širini od 2,5 cm do 10 cm, a sve vidljivo na slici 6. vještva a to iz razloga što osnovano u žalbi tuženi ističu sa su upravo prema nalazu i mišljenju vještaka u predmetu K-21/15 u kojem je dao prijedlog saniranja dijela objekta, postupili te postavili izolaciju upravo u debljini od 2,5 cm ali i stoga što je navedena obveza kontradiktorna utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka Ivice Trošića koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kanal za odvodnju na kući tužiteljice zašao u prostor tuženih za 11 cm.

16. Isto tako iz predmetnog spisa je razvidno da iz vještačenja proizlazi da je moguće da do vlaženja objekta tužiteljice dolazi i radi slijevanja oborinskih voda s njezinog krova pa je zahtjev za postavljenje hidroizolacije na terasi tuženika kako je to opisano u točki I. izreke alineja 6. tužbeni zahtjev također neosnovanim tako da je i u tom dijelu budući po ocjeni ovog suda tužiteljica nije dokazala da bi upravo radnjama tuženih dolazilo do vlaženja, prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti te u točki I. izreke u dijelovima koji se odnose na obveze alineja 1. i 6. i odbiti tužbeni zahtjev te na temelju članka 373. ZPP-a presuditi kao u točki 2. izreke.

17. Ostali tužbenim zahtjevom obuhvaćeni radovi po ocjeni ovog suda su osnovani te je prvostupanjski sud pravilno primjenom materijalnog prava utvrdio da su radnjama tuženih povrijeđena subjektivna građanska prava tužiteljice, a stajališta prvostupanjskog suda s uspjehom nisu tuženi tijekom postupka i podnesenom žalbom osporili i imaju svoj osnov i u institutu actio negatoria kao i povredi susjedskih prava te zadiranja u pravo vlasništva tužiteljice i iz samog tužbenog zahtjeva proizlazi da su tuženi izvodili određene radove na krovu tužiteljice te na međašnom zidu pa se tužiteljica osnovano poziva na odredbu članka 167. stavak 1. ZV-a kojom je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane pa iz smisla odredbe članka 167. ZV-a proizlazi i pravo vlasnika nekretnine na uspostavu prijašnjeg stanja.

17.1. Isto tako prema odredbi članka 100. stavak 3. ZV-a susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti i bitno je dakle da e susjedska prava izvršavaju obzirno pa kako su tuženi vršili radove , u skladu s odredbom članka 107. stavak 2. ZV-a moraju dovesti nekretninu susjeda u stanje u kojem se nalazila prije izvođenja radova.

17.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći presudu u dijelu točke I. izreke (alineje 2., 3., 4. 5., i 7.), uslijed čega je u odnosu na na navedene obveze valjalo odbiti žalbu te potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki 1. izreke.

To tim više što ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ovaj sud smatra da u odnosu na presudu prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu budući prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud, a također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članaka 339., članka 7., članka 219., i članka 8. ZPP-a budući je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud donio kritičkom analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno, svih zajedno kao i analizom rezultata cjelokupnog postupka pri tome vodeći računa o osporenim odredbama i na potpuno i pravilnom utvrđenom činjeničnom stanju pa je i taj žalbeni razlog neosnovan ,a nije utvrđeno niti da je ostvarena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

17.3. Djelomično je, dakle, osnovan jedino žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koju je sanirao primjenom odredbe članka 373. ZPP-a.

17.4. Za istaknuti je s obzirom na odbijajući dio žalbe tuženika da u žalbi neosnovano ističu da predmetne radnje koje su u obvezi izvršiti nisu konkretno određene u skladu s odredbama ZPP-a pa da neće biti u mogućnosti po njima postupiti jer da zahtjev nije jasno i nedvosmisleno određen budući suprotno žalbeni navodima njihove obveze su konkretno određene i iz njih jasno proizlazi koji je cilj istih i kakav rezultat se od naloženih radnji očekuje i što je potrebno uraditi da bi se postiglo prijašnje stanje objekta tužiteljice

18. Zbog ovakove odluke valjalo je ponovno preispitati i odluku o troškovima postupka budući je izmijenjen uspjeh stranaka u postupku i koji uspjeh ovaj sud sada cijeni u omjeru 50% svake od stranaka što osnovano ukazuje da postoje pretpostavke za primjenu odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a te konačnu odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka pa je u skladu sa navedenim valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti u točki III. izreke te presuditi da svaka stranka snosi svoje troškove postupka kako je to i navedeno u točki 4. izreke ove presude.

18.1. Nadalje jasno je da žalba tužiteljice kojom pobija odluku o troškovima u točki III. prvostupanjske presude nije osnovana pa ju je kao takvu valjalo odbiti.

19. S obzirom da su tuženici uspjeli sa svojom žalbom jednim dijelom a koji uspjeh žalbe ovaj sud cijeni također sa 50% valjalo im je priznati u tom dijelu troškove podnesene žalbe i to u iznosu od 652,10 eura budući je puni iznos troškova iznos od 1304,20 eura a koji trošak se odnosi na sastav žalbe u iznosu od 746,25 eur, PDV-a u iznosu od 186,56 eura i sudske pristojbe u iznosu od 371,39 eura a što je utemeljeno na Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) tako da je zbog iznesenog riješeno kao u izreci na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a.

19.1. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tužiteljice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

20. Zbog svega iznesenog na temelju članka 368. stavak 1. i članka 373 ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Slavonskom Brodu, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić