Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-24/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠB, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Kzd-85/2025-22 od 24. lipnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika ŠB, zbog jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, jednog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na način da mu je prethodno, za sva četiri kaznena djela utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a potom mu je, temeljem čl. 57. st. 1., 2. i 6. u svezi čl. 64. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom na način što će se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine izvršiti, a dio kazne od jedne godine i dva mjeseca se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku ŠB se u izrečeni bezuvjetni dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. siječnja 2025. pa nadalje, odnosno do 14. kolovoza 2025. kada je u međuvremenu pušten iz istražnog zatvora.

1.2. Temeljem čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku ŠB je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će trajati za vrijeme izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora te nakon toga za vrijeme provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje 3 godine.

1.3. Temeljem čl. 57. st. 6. i čl. 58. st. 5. KZ/11 odlučeno je da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca ako okrivljenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz čl. 69. KZ/11 ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ/11, a ako se utvrdi da okrivljenik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugim obvezama ili ga može osloboditi obveza odnosno zaštitnog nadzora ili mu može produljiti rok za izvršenje obveza ili zaštitnog nadzora.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik ŠB je djelomično oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08 na ime sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 275,65 eura i psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 504,00 eura te iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 2.000,00 eura, dok je dužan naknaditi troškove iz čl. 145. st. 2. točka 8. ZKP/08 na ime zastupanja oštećenika po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža sankcija.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima, budući da u dijelu u kojem se navodi da se okrivljeniku za kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora na temelju čl. 179.a KZ/11, a koji članak da se uopće ne odnosi na kazneno djelo povrede djetetovih prava, već na kazneno djelo nasilja u obitelji.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude. Točno je da je samo na jednom mjestu, očitom omaškom, došlo do pogreške u navođenju zakonske odredbe, kako to u svojoj žalbi ističe državni odvjetnik, ali ta pogreška ne čini izreku presude nejasnom, niti proturječnom sa razlozima, jer je iz izreke pobijane presude sasvim jasno za koja je kaznena djela okrivljenik proglašen krivim, a to proizlazi i iz obrazloženja pobijane presude.

7. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nema pravo državni odvjetnik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

8.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik je naveo da je, prigodom odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na okrivljenikovoj strani, a da otegotnih okolnosti nije našao. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud okrivljeniku trebao odmjeriti veću kaznu, a ne se zadržati na minimumu propisanih kazni za inkriminirana kaznena djela, odnosno da mu je, u najmanju ruku, trebao izreći djelomičnu uvjetnu osudu sa dužim neuvjetovanim dijelom kazne jer da se ovako izrečenom sankcijom ne može ostvariti svrha specijalne, a posebno generalne prevencije.

8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

8.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku ŠB cijenio činjenicu što je priznao počinjenje kaznenih djela, što je izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, što je kaznena djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti i što je spreman podvrgnuti se liječenju od ovisnosti te što do sada nije bio osuđivan, dok mu otegotnih okolnosti nije našao, iako mu je, kao otegotnu okolnost, trebalo cijeniti ustrajnost i upornost u činjenju kaznenih djela.

8.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, okrivljenika ŠB osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a potom mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom na način da se izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, koja djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

9. Slijedom svega iznijetog, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić