1              Poslovni broj: Gž Ovr-36/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-36/2023-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. I. I. A., Švicarska, OIB: ... (pravnog sljednika ranijeg ovrhovoditelja Z. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima A. J. i D. Š., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J. & P. d.o.o., Z., protiv ovršenika I. I., iz S. P. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. Đ., odvjetnici u N. G., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Ovr-258/2021-30 od 25. studenog 2022., 4. rujna 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Ovr-258/2021-30 od 25. studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da na mjesto ovrhovoditelja Z. B. d.d., Z., u predmetu poslovni broj Ovr-258/2021, određenog u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-258/2021 od 24. rujna 2019., stupa novi ovrhovoditelj D. I. I. A., Švicarska.

 

2. Protiv citiranog rješenja ovršenik je podnio žalbu bez navođenja žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08.,  84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP)., dalje: ZPP), koji se supsidijarno primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ, koji se u ovom predmetu primjenjuje), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, uz naknadu troška za sastav žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

 

5. Iz sadržaja spisa, u bitnom, proizlazi sljedeće:

 

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-555/19 od 24. rujna 2019. određena ovrha na nekretnini ovršenika označenoj kao kčbr. 1022, upisanoj u zk.ul. 1234, k.o. N. G., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, a na temelju Ugovora o stambenom kreditu br. 3259926872, broj kreditne partije 7108712916 od 7. ožujka 2018., solemniziranog kod javnog bilježnika D. O. iz N. G., pod poslovnim brojem OV-1689/2018 dana 9. ožujka 2018.,

 

- da je podneskom od 20. listopada 2022. trgovačko društvo D. I. I. A. zatražilo donošenje rješenja o nastavku ovršnog postupka s novim ovrhovoditeljem, navodeći kako je raniji ovrhovoditelj, Z. B. d.d., Z., u svojstvu ustupitelja sklopila Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina od dana 19. rujna 2022. sa S. E. d.o.o., Z., u svojstvu primatelja, koji je potvrđen po javnom bilježniku M. B. iz Z., pod brojem OV-4622/2022 dana 19. rujna 2019., kojim ugovorom je ustupitelj neopozivo i bezuvjetno ustupio i prenio na primatelja sve novčane tražbine s osnove ugovora i sporedna prava, uključujući prava i tražbine s osnova predmetne ovršne isprave, te nadalje da je Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 20. rujna 2022. sklopljenim između društva S. E. d.o.o. kao ustupitelja i društva D. I. I. A., Švicarska, kao primatelja, potvrđenim po javnom bilježniku I. L. iz Z. pod brojem OV-8517/22 od 20. rujna 2022., ustupitelj neopozivo i bezuvjetno ustupio i prenio na primatelja sve novčane tražbina i sporedna prava, uključujući prava i tražbine s osnova predmetne ovršne isprave.

 

6. Prema odredbi članka 32. stavak 3. OZ-a, ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

 

7. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 32. stavak 3. OZ-a i nastavio ovršni postupak s novim vjerovnikom kao ovrhovoditeljem, umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, jer je ovjerenim privatnim ispravama, i to gore navedenim Ugovorima, dokazao da je tražbina prenesena na njega nakon pokretanja ovršnog postupka a za isti nastavak nije potreban pristanak ovršenika.

 

8. Kako je odredbom citiranog članka izrijekom navedeno da za nastavak ovršnog postupka s novim ovrhovoditeljem nije potreban pristanak ovršenika, nisu osnovani žalbeni navodi kojima se ovršenik protivi subjektivnoj preinaci na strani ovrhovoditelja.

 

9. Nadalje, u odnosu na navode ovršenika kako ga ovrhovoditelj nije obavijestio o prijenosu prava i tražbina, za navesti je da, iako je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (članak 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), činjenica da dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku nije od utjecaja na valjanost ugovora o ustupu te se upravo stupanje novog vjerovnika u ovršni postupak može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine.

 

10. U odnosu na istaknuti prigovor osporavanja visine tražbine, isti sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, u vezi s odredbom članka 53. OZ-a, o kojem odlučuje prvostupanjski sud.

 

11. U nastavku postupka upućuje se prvostupanjski sud postupiti po istaknutom prijedlogu za preispitavanje sadrži li predmetna ovršna isprava nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe te prijedlogu za odgodu ovrhe.

 

12. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

13. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome da li takav prigovor bio istaknut. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

 

14. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

 

15. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

 

16. U skladu s zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršne isprave i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takav ugovor već prileži spisu predmeta) radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

 

17. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

 

18. Kako nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi ovršenika, niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi čl. 381. ZPP-a), valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa članka 21. stavak 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

 

Split, 4. rujna 2023.