REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1030/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, koje zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknada štete - ostalo, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gordan Škare - odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Tončia Stošića - odvjetnika, dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da isplati tužiteljici JI iznos od 13.105,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.11.2012. godine pa do dana 31.07.2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da joj naknadi parniči trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da isplati tužiteljici JI iznos od 1.027,27 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.11.2012. godine pa do dana 31.07.2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim da joj isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9.290,60 eur od dana 30.11.2012. godine do dana 30.12.2016. godine, i to od dana 30.11.2012. godine pa do dana 31.07.2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana 30.12.2016. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da joj naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 26. listopada 2020. godine.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je tužbom tužiteljice protiv tuženika Jadranske banke d.d., radi naknade štete. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 9. srpnja 2012. godine nakon izlaska iz poslovnice Jadranske banke d.d. u Murteru, Luke bb, poskliznula u lokvi vode nastale curenjem kondenzata iz klima uređaja instaliranog na vanjskom zidu poslovnice i pala na tlo te prilikom pada da je zadobila prijelom lijevog proksimalnog fermura zbog čega je operirana u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije gdje se i liječila od 9.7.2021. do 2.8.2012., a nakon liječenja u bolnici Šibenik da je upućena na rehabilitaciju u Lječilište Topusko u razdoblju od 20.8.2012. do 10.09.2012. godine. Tužiteljica navodi da je dana 24.10.2013. godine u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, opću kirurgiju ARITHERA DUE iz anamneze proizlaze bolovi duž lijeve natkoljenice, križobolja uz "osjećaj nestabilnosti" u lijevom kuku, tegobe povremeno poglavito pri većem opterećenju. Tužiteljica navodi da je kao posljedicu nastale tjelesne štete pretrpjela jake fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te da je za tužiteljicu također nastao trošak tuđe pomoći i njege pa stoga radi naknade nastale štete tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa u visini od 70.000,00 kn s zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2012. do isplate i naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva te navodi da iz navoda tužiteljice u tužbi te iz priloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da obzirom se sporni pad tužiteljice dogodio još 2012. godine te da su priloženi samo nalazi o liječenju tužiteljice da ne proizlazi osnovanost tužiteljičinih navoda o traženoj naknadi štete, da nije navedeno kakve posljedice po zdravlje je pretrpjela tužiteljica jer u tom pravcu nisu iznesene nikakve činjenice. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U podnesku od 1. veljače 2017. tuženik navodi da je dana 30. prosinca 2016. održana skupština tuženika, a na kojoj skupštini je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (dalje: DAB) sukladno Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (dalje: ZOSI) pretvorila potraživanje tužiteljice u dionice čime je tužiteljica u cijelosti namirena, pa temeljem navedenog, tuženik ističe prigovor ispunjenja obveze te predlaže sudu da tužiteljicu odbije podredno odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, budući da je tužiteljica sa svojom tražbinom iz predmetne tužbe u cijelosti namirena. Tuženik navodi da je dana 2. listopada 2015. Hrvatska narodna banka (HNB) podnijela prijedlog za otvaranje postupka sanacije nad tuženikom, da je dana 8. listopada 2015. Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (dalje: DAB) donijela odluku o otvaranju postupka sanacije, a predmetna sanacija nad tuženikom da se provodi temeljem Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (dalje ZOSI). Tuženik navodi da je dana 30. prosinca 2016. u skladu s odredbama ZOSI-a, održana Skupština banke na kojoj je DAB, kao sanacijsko tijelo izvršavajući ovlasti skupštine društva, donio Odluku o pretvaranju potraživanja tužiteljice JI za iznos od 72.100,00 kuna u temeljni kapital društva, odnosno pretvaranjem tog potraživanja u dionice kojima upravlja DAB do okončanja sanacijskog postupka te tuženik navodi da temeljem odredbe čl. 78. st. 4. ZOSI-a kada se tražbina u postupku sanacije pretvori u temeljni kapital, što je učinjeno na Skupštini održanoj 30. prosinca 2016., tražbina se smatra ispunjenom, a vjerovnik nema prava zahtijevati ispunjene obveze u naknadnim postupcima koji se vode u odnosu na tu instituciju u sanaciji, odnosno njezinog pravnog slijednika, uključujući likvidaciju i stečaj. Tuženik navodi da sukladno odredbi čl. 78. st. 11. ZOSI-a, u trenutku donošenja Odluke DAB-a o pretvaranju potraživanja u temeljni kapital, odnosno pretvaranja potraživanja u dionice, smatra se da su dionice preuzete, a temeljni kapital povećan, te da je sa danom 30. prosinca 2016., kada je održana Skupština, tužiteljica u cijelosti namirena. Tuženik navodi da je dana 10. siječnja 2017. Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku donio rješenje Tt- 17/19 kojim je provedena i u sudskom registru Skupština održana 30. prosinca 2016. te da je rješenje o upisu deklaratornog karaktera te da je SKDD donio odluku o uključivanju redovnih dionica društva Jadranske banke d.d. u usluge depozitorija i usluge poravnanja i namire, oznaka JDBA-R-C. Tuženik predlaže odbiti podredno odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U podnesku od 16. veljače 2017. tužiteljica ističe da je opisana dispozicija tuženika izravno protivna dispozicijama iskazanim tijekom ovog postupka jer da se faktički priznaje osnov i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice, dok tuženik tijekom ovog postupka osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice. Nadalje, tužiteljica ističe kako smatra da opisana dispozicija tuženika nema valjanog zakonskog uporišta te ujedno da ne prihvaća i da nije suglasna da se njezino potraživanje jednostrano "pretvara" u temeljni kapital (dionice) tuženika. Također, tužiteljica ukazuje da njezino potraživanje iznosi bitno više od 72.100,00 HRK, koji iznos tuženik proizvoljno navodi.

4.1. Nadalje, u podnesku od 10. ožujka 2017. tužiteljica navodi da tražbina tužiteljice u svezi koje se vodi ovaj parnični postupak nije i ne može biti obuhvaćena postupkom sanacije odnosno da ista ne predstavlja obvezu tuženika u svezi koje bi postupak sanacije imao bilo kakav utjecaj, niti postupak sanacije i odluke koje tuženik donosi u sklopu iste mogu imati bilo kakav pravnorelevantni učinak na tijek ovosudnog postupka. Tužiteljica navodi da se postupak sanacije provodi samo i isključivo radi nezadovoljavajućeg poslovanja tuženika te loše kvalitete kreditnog portfelja tuženika, da utužena tražbina tužiteljice ne predstavlja istovremenu obvezu tuženika koja ne bi podlijegala osiguranju sukladno odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita – potražnog salda koji proizlazi iz sredstava preostalih na računu klijenta ili privremenih situacija proizašlih iz uobičajenih bankovnih situacija koje banka mora isplatiti prema zakonskim i ugovornim uvjetima (čl. 3.st.1. tč. 8. Zakona o osiguranju depozita), da se ovdje radi o izvanugovornom obvezno-pravnom odnosu odgovornosti za prouzročenu štetu, a ne o tome da bi tražbina tužiteljice proizlazila iz odnosa tužiteljice i tuženika kao klijenta tuženika ili pak bilo kakovog drugog ugovornog odnosa tužiteljice i tuženika pa samim time da je jasno da su odredbe Zakona o osiguranju depozita potpuno neprimjenjive na odnos parničnih stranaka i iste nemaju utjecaj na ovakvu vrstu tražbina. Tužiteljica navodi da utužena tražbina ne predstavlja niti može predstavljati tzv. podložnu obvezu u smislu odredbe čl. 66. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava jer ne proizlazi iz bilo kakvog ugovornog odnosa s tuženikom, a i stoga što navedena zakonska obveza podrazumijeva obvezu jasno izraženog opsega i visine, a što ovdje nije slučaj, navodi da je utužena tražbina (izvanugovorne) naknade štete tužiteljice sporna kako u osnovu tako i u visini, radi čega se i vodi ovaj postupak te su s istom povezana i sporedna potraživanja tužiteljice u vidu pripadajućih zakonskih zateznih kamata s početkom tijeka od dana 30. studenog 2012. godine, sukladno odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknada prouzročenih parničnih troškova te da sve navedeno čini ukupnost potraživanja tužiteljice prema tuženiku te isto nije i ne može biti poznato u svome opsegu i visini u onome trenutku kada tuženik to jednostrano pretvara u dionice, a sve to čak i bez obzira na gore opisani nedostatak pravnog temelja za takvu dispoziciju tuženika te tužiteljica ističe da se ovaj postupak vodio i prije otvaranja/pokretanja postupka sanacije nad tuženikom. Tužiteljica također ukazuje i na to da je dispozicija tuženika izravno protivna odredbama čl. 166. Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju sadržaj ispunjenja obveze jer da tužiteljica naime ne potražuje naknadu štete u dionicama, već u novcu i to u visini pravične i potpune naknade za pretrpljenu štetu pa da je stoga i "prigovor ispunjenja" tuženika u cijelosti neutemeljen, navodi da se odredbe Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava ni na koji način ne mogu primijeniti na utuženu tražbinu te da tužiteljica nije namirena sa svojim potraživanjem.

5. Kako je u tijeku postupka tuženik Jadranska banka d.d. prestalo postojati to je rješenjem naslovnog suda poslovni broj Pn-738/2016 od 8. travnja 2019., na temelju odredbe čl. 212. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu ZPP) utvrđen prekid postupka, a rješenjem naslovnog suda poslovni broj Pn-738/2016 od 24. kolovoza 2023., na temelju odredbe čl. 215. st. 1. ZPP-a, nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari s Hrvatskom poštanskom bankom d.d. kao pravnim slijednikom Jadranske banke d.d.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 26. listopada 2020., a nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 98.740,00 kn s zateznom kamatom tekućom od 30.11.2012. do isplate uz naknadu tužiteljici troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. U navedenom podnesku tužiteljica ističe da tuženik nije dokazao da se tražbina tužiteljice koja je pretvorena u ulog u temeljnom kapitalu odnosi upravo na tražbinu koja je predmetom ovog postupka, u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava te da bi tužiteljica takvim "namirenjem", ukoliko bi se uopće radilo o istoj tražbini što tuženik nije dokazao, bila namirena barem u onom iznosu u kojem bi bila namirena da je u vrijeme donošenja takve odluke nad prednikom tuženika bio proveden stečajni postupak odnosno da ista nije takvom odlukom snosila gubitak veći od gubitka koji bi snosila da je u vrijeme donošenja takve odluke nad prednikom tuženika bio proveden stečajni postupak, u smislu odredbe čl. 106. st. 2. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava. Navedenim podneskom tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev navodeći da čak i da su navodi tuženika činjenično i pravno osnovani i dokazani, a nisu, da potraživanje tužiteljice koje se odnosi na naknadu imovinske štete - naknadu za tuđu pomoć i njegu u vrijeme donošenja odluke od dana 30. prosinca 2016. godine nije niti moglo biti priznato i namireno, jer se visina te naknade, sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određuje tek u vrijeme donošenja sudske odluke, a također da nisu namirena niti sporedna potraživanja tužiteljice u vidu zateznih kamata i troškova postupka nastalih do dana donošenja odluke od 30. prosinca 2016. godine. Slijedom navedenog, tužiteljica eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.740,00 kn s zateznim kamatama tekućim od dana 30. studenog 2012. do isplate, zateznu kamatu tekuću na iznos od 70.000,00 kn od dana 30. prosinca 2012. do 30. prosinca 2016. te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka s zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom pred naslovnim sudom dana 14. svibnja 2024. tužiteljica je iznos tužbenog zahtjeva u valuti kn iskazala u valuti eur i to iznos od 13.105,05 eur te je iznos eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva od 7.740,00 kn naznačila u valuti eur i to u iznosu od 1.027,27 eur, a iznos od 70.000,00 kn na koji traži isplatu kamate je naznačila u iznosu od 9.290,60 eur.

7. Podneskom od 26. listopada 2020. tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev povećanjem istog te ističući eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a koju preinaku je sud na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) dopustio imajući u vidu da je tužiteljica tužbeni zahtjev povećala nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem te da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

8. U odnosu na prigovor tuženika mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu (podnesak tuženika od 3. lipnja 2016.) valja istaknuti da je odredbom čl. 52. st. 1. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila dok je odredbom čl. 52. st. 2. ZPP-a propisano da ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog čl. i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

Kako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a prebivalište tužiteljice je na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu to je tužiteljica sukladno odredbi čl. 52. st. 1. i st. 2. ZPP-a podnijela tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao jednom od mjesno nadležnih sudova radi čega prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: fotografije (list 3 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 4-24 spisa), odštetni zahtjev (list 25 spisa), Odluku savjeta Hrvatske narodne banke od 2. listopada 2015. (list 87-94 spisa), Odluku Uprave Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka o otvaranju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. (list 95-99 spisa), Zapisnik s glavne skupštine Jadranske banke d.d. od 20. prosinca 2016. (list 100-115 spisa), dnevni red izvanredne glavne skupštine (list 116-126 spisa), Odluku o provođenju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. (list 127-129 spisa), Izvješće sanacijske uprave na dan 30. prosinca 2016. uz privitak (list 130-133 spisa), odluku Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka od 29. prosinca 2016. (list 134 spisa), popis prisutnih izvanredne glavne skupštine Jadranske banke d.d. (list 135 spisa), Odluku o utvrđivanju iznosa gubitaka banke na dan 30. prosinca 2016. (list 136 spisa), Odluku o pokriću dijela utvrđenih gubitaka na teret rezervi banke (list 137 spisa), Odluku o smanjenju temeljnog kapitala radi pokrića preostalih gubitaka (list 138-139 spisa), Odluku o pretvaranju relevantnih instrumenata kapitala u temeljni kapital banke i smanjenju temeljnog kapitala radi pokrića gubitaka banke (list 140- 142 spisa), Odluku o povećanju temeljnog kapitala Banke izdavanjem redovnih dionica ulozima u novcu i pravima (list 143-147 spisa), Odluku o smanjenju temeljnog kapitala radi pokrića dijela preostalih gubitaka (list 148-149 spisa), Odluku o izmjenama i dopunama Statuta Jadranske banke d.d. (list 150-151 spisa), Obavijest Jadranske banke d.d. od 31. prosinca 2016. (list 152 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zadru – Stalna služba u Šibeniku Tt-17/19 od 10. siječnja 2017. (list 153-155 spisa), stanje pozicija kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva na dan 20. siječnja 2017. (list 156-169 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-19/11613- 3 od 1. travnja 2019. (list 247-248 spisa), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Dubravku Orliću, dr.med.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan i da eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, nastale u štetnom događaju od dana 9. srpnja 2012., a kojem zahtjevu se tuženik usprotivio osporavajući osnovu i visinu istog, a u tijeku postupka ističući i prigovor ispunjenja obveze pozivom na odredbu čl. 78. st. 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.

12. Odredbom čl. 78. st. 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava ("Narodne novine" broj: 19/2015) propisano je da ako Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka smanji na nulu glavnicu ili nepodmireni iznos obveze na temelju ovlasti iz članka 83. st. 3. tč. e) ovog zakona, ta obveza i tražbine koje u vezi s njom proizlaze uključujući i one koje nisu obračunate u trenutku izvršavanja ovlasti smatraju se ispunjenim. Vjerovnik nema pravo zahtijevati ispunjenje te obveze u naknadnim postupcima koji se vode u odnosu na tu instituciju u sanaciji, odnosno njezinog pravnog slijednika uključujući likvidaciju i stečaj.

13. Uvidom u Odluku o otvaranju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. od 8. listopada 2015. utvrđeno je da je ista donesena od strane Uprave Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka na prijedlog Savjeta Hrvatske narodne banke broj EPOPS-1-2015, da je istom prihvaćen prijedlog Savjeta Hrvatske narodne banke broj: EPOPS-1-2015 od 2. listopada 2015. te da se istom otvara postupak sanacije nad Jadranskom bankom d.d. s danom 9. listopada 2015., da je u istoj navedeno da su razlozi za otvaranje postupka sanacije utvrđeni Odlukom Savjeta Hrvatske narodne banke od 2. listopada 2015., da je odlučeno da sve ovlasti dotadašnjim članovima uprave, članovima nadzornog odbora te ovlasti glavne skupštine Jadranske banke d.d. prestaju sukladno čl. 49. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, a ovlasti nadzornog odbora i glavne skupštine Jadranske banke d.d. da izvršava Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka sukladno čl. 49. st. 2. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava te da je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i čl. 46. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava imenovana Sanacijska uprava Jadranske banke d.d.

14. Uvidom u Odluku Savjeta Hrvatske narodne banke od 2. listopada 2015. utvrđeno je da je ista donesena na temelju čl. 28. st. 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, po službenoj dužnosti u postupku utvrđivanja postojanja uvjeta za otvaranje postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d., da je istom utvrđeno da Jadranska banka d.d. propada, da je utvrđeno da nije razumno očekivati da bi druge mjere koje su navedene u toj odluci spriječile propast Jadranske banke d.d. u razumnom vremenskom razdoblju te da je Sanacijskim planom utvrđeno da je sanacija Jadranske banke d.d. nužna u javnom interesu.

15. Uvidom u Odluku o provođenju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. koju je dana 27. prosinca 2016. donijela Uprava Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka radi provođenja postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. utvrđeno je da je istom odlučeno da će sanacija Jadranske banke d.d. biti provedena u skladu s Shemom sanacije malih banaka čija je imovina manja od 1,5 milijardi EUR-a odobrenoj dana 6. listopada 2016. od strane Europske Komisije na način da, između ostalog, radi daljnjeg pokrića gubitaka preostalih nakon otpisa rezervi, temeljnog kapitala i relevantnih instrumenata kapitala Banke te radi osiguravanja minimalne razine temeljnog kapitala banke sukladno Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava i Shemi sanacije malih banaka svi depoziti i obveze Banke koji ne podliježu osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita pretvorit će se u novi temeljni kapital banke izdavanjem novih dionica Banke; Fond osiguranja depozita uplatiti će, radi upisa novih dionica, u temeljni kapital banke iznos sredstava koji je jednak iznosu gubitaka (procijenjenih od strane neovisnog procjenitelja Deloitte d.o.o.) koje bi Fond pretrpio u slučaju da je nad Bankom otvoren stečajni umjesto sanacijski postupak; preostali iznos sredstava potrebnih za pokriće preostalih gubitaka i osiguravanja minimalne razine temeljnog kapitala banke uplatiti će se iz Sanacijskog fonda, također kroz upis novih dionica Banke.

16. Uvidom u Zapisnik javnog bilježnika Katice Valić poslovni broj OU-329/16 od 30. prosinca 2016. utvrđeno je da se radi o zapisniku glavne skupštine dioničkog društva Jadranke banke d.d. održane 30. prosinca 2016., da je navedeno da je glavnu skupštinu sazvala sanacijska uprava društva te da sukladno čl. 49. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava ovlasti nadzornog odbora i skupštine izvršava Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, da je, između ostalih, donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala banke izdavanjem redovnih dionica ulozima u novcu i pravima, da se temeljni kapital povećava: 1.) primjenom instrumenata unutarnje sanacije odnosno pretvaranjem obveza banke koje ne podliježu osiguranju sukladno odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita u dionice, a koje obveze na dan 30. prosinca 2016. iznose ukupno 33.161.400,78 HRK i to prema tablici 2. koja se nalazi u privitku ove odluke i čini njezin sastavni dio; 2.) uplatom u novcu i to iznosa u visini od 300.000.000,00 HRK od strane Fonda za osiguranje depozita; 3.) uplatom u novcu i to iznosa u visini od 141.561.533,40 HKR od strane sanacijskog fonda, da je odlučeno da će se povećanje temeljnog kapitala provesti izdavanjem 4.747.229 redovnih dionica koje glase na ime, bez nominalne vrijednosti, da se temeljni kapital povećava sa iznosa od 0 HKR za iznos od 474.722.900,00 HKR i to pretvaranjem obveza te uplatama u novcu, da se nove dionice izdaju na iznos od 100,00 HKR za jednu dionicu pri čemu se 100,00 HKR po dionici unosi u temeljni kapital dok se razlika od 34,18 HRK unosi u rezerve, da kod povećanja temeljnog kapitala unosom prava odnosno pretvaranjem obveza banke koje ne podliježu osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita, nove dionice će se izdati u korist svakog pojedinog vjerovnika/ulagatelja, sukladno visini njegova uloga u temeljni kapital, a kako je to navedeno u tablici 2. iz točke 2.1. ove odluke, kod povećanja temeljnog kapitala uplatama u novcu od strane Fonda za osiguranje depozita i Sanacijskog fonda nove dionice će se izdati u korist Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, da je odlučeno da sukladno odredbi čl. 78. st. 11. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, donošenjem ove odluke o povećanju temeljnog kapitala nove dionice se smatraju preuzetim od strane vjerovnika/ulagatelja iz tč. 2. ove Odluke čime se smatra da su dionice uplaćene, a povećanje temeljnog kapitala provedeno, da odluka stupa na snagu danom donošenja, sukladno odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, da je privitak odluke o povećanju temeljnog kapitala banke izdavanjem redovnih dionica ulozima u novcu i pravima tablica 2 – vjerovnici banke čije obveze ne podliježu osiguranju sukladno odredbama čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita, a uvidom u navedenu tablicu utvrđeno je da je pod rednim brojem 80. navedena JI, kao osnova pored iste je naveden sudski spor te iznos 72.100,00 kn, broj dionica 721, da je donesena odluka o izmjenama i dopunama Statuta Jadranke banke d.d., da je tom odlukom izmijenjen čl. 8. Statuta koji se mijenja u cijelosti i glasi: "Temeljni kapital društva iznosi 50.000.000,00 kn. Temeljni kapital društva podijeljen je na 4.747.229 redovnih dionica koje glase na ime, bez nominalne vrijednosti."

17. Uvidom u obavijest Sanacijske uprave Jadranske banke d.d. od 31. prosinca 2016. utvrđeno je da se istom tužiteljica (u istoj je naveden OIB tužiteljice) obavještava o otvaranju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. i da je održana izvanredna skupština banke na kojoj je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka donijela odluku o pretvaranju svih potraživanja vjerovnika Banke koja ne podliježu osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita u temeljni kapital banke radi pokrića utvrđenih gubitaka iz poslovanja banke, da se tužiteljica obavještava da je njezino potraživanje u sudskom sporu na dan 30. prosinca 2016. iznosilo 72.100,00 kn, a koje nije podlijegalo osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita te da je isto s datumom 30. prosinca 2016. pretvoreno u temeljni kapital banke odnosno u dionice banke te da do okončanja postupka sanacije dionicama upravlja Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.

18. Uvidom u stanje pozicija Središnjeg klirinškog depozitarnog društva utvrđeno je da je za račun 9554947 upisana JI, stanje 721.

19. U odnosu na navode tužiteljice kako su tuženikov prigovor ispunjenja obveze i dokumentacija koja se u vezi toga dostavlja protivni odredbi čl. 299. ZPP-a valja istaknuti da je Uprava Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka dana 27. prosinca 2016. donijela Odluku o provođenju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. te da je glavna skupština koju je sazvala sanacijska uprava društva održana 30. prosinca 2016. (zapisnik javnog bilježnika Katice Valić), dakle nakon pripremnog ročišta održanog pred naslovnim sudom dana 1. prosinca 2016. na kojem je zaključen prethodni postupak, pa se stoga radi o dokumentaciji koju tuženik nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka radi čega je sud istu uzeo u obzir (čl. 299. st. 2. ZPP-a).

20. Imajući u vidu da je tužiteljica tužbom podnesenom naslovnom sudu dana 28. listopada 2014. zahtijevala isplatu iznosa od 70.000,00 kn s zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2012. do isplate te dovodeći u vezu utvrđeno uvidom u dokumentaciju, sud zaključuje da je na Glavnoj skupštini Jadranke banke d.d. održanoj dana 30. prosinca 2016., koju je sazvala sanacijska uprava društva, u postupku sanacije Jadranske banke d.d. tražbina tužiteljice pretvorena u temeljni kapital odnosno da je tražbina tužiteljice namirena njezinim pretvaranjem u ulog u temeljnom kapitalu Jadranske banke d.d. (ranijeg tuženika) kroz 721 dionicu Jadranske banke d.d.

20.1. U odnosu na navode tužiteljice da tuženik nije dokazao da se tražbina tužiteljice koja ja pretvorena u ulog u temeljnom kapitalu odnosi upravo na tražbinu koja je predmetom ovog postupka valja istaknuti da tužiteljica u tijeku postupka niti ne tvrdi da je između nje i tuženika postojao neki drugi obvezno pravni odnos iz kojeg bi nastala tražbina koja je namirena u postupku sanacije odnosno tužiteljica nije dokazala da se tražbina koja je u postupku sanacije pretvorena u temeljni kapital ne odnosi na tražbinu koja je predmet ovog parničnog postupka.

20.2. U odnosu na navode tužiteljice da tražbina u svezi koje se vodi ovaj parnični postupak nije i ne može biti obuhvaćena postupkom sanacije odnosno da ista ne predstavlja obvezu tuženika u svezi koje bi postupak sanacije imao bilo kakav utjecaj te da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica takvim "namirenjem", ukoliko bi se uopće radilo o istoj tražbini, bila namirena barem u onom iznosu u kojem bi bila namirena da je u vrijeme donošenja takve odluke nad prednikom tuženika bio proveden stečajni postupak odnosno da ista nije takvom odlukom snosila gubitak veći od gubitka koji bi snosila da je u vrijeme donošenja takve odluke nad prednikom tuženika bio proveden stečajni postupak, valja istaknuti da su ciljevi sanacije propisani odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava pri čemu je odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava propisano da pri primjeni sanacijskih instrumenata ili izvršavanja ovlasti za sanaciju, sanacijsko tijelo uzima u obzir ciljeve sanacije te odabire instrumente i ovlasti kojima se najbolje ostvaruju ciljevi koji su relevantni u okolnostima pojedinog slučaja. Tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da je protiv odluke donesene u postupku sanacije podnijela tužbu nadležnom upravnom sudu sukladno odredbi čl. 33. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom je propisano da fizička i pravna osoba čija su prava i pravni interesi povrijeđeni donošenjem odluke koju je Državna agencija sa osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka donijela u cilju provedbe odluke o otvaranju postupka sanacije može podnijeti tužbu nadležnom upravnom sudu u roku od 30 dana od dana dostave navedene odluke.

20.3. Dakle, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka je u izvršavanju ovlasti sanacijskog tijela u ulozi skupštine Jadranske banke d.d., sukladno odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, svojom odlukom u skladu s Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava pretvorila tražbinu tužiteljice u temeljni kapital Jadranske banke d.d.

20.4. Stoga se tražbina tužiteljice smatra ispunjenom te tužiteljica nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze u naknadnim postupcima koji se vode u odnosu na tuženika kao pravnog slijednika institucije u sanaciji, sve sukladno odredbi čl. 78. st. 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.

21. Kako se tražbina tužiteljice koja je predmet ovog parničnog postupka smatra ispunjenom pa tužiteljica nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze u naknadnim postupcima, sve u smislu odredbe čl. 78. st. 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, to je valjalo glavni tužbeni zahtjev ali i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I i II izreke presude.

21.1. Valja napomenuti da su iznosi iz točke I i II izreke presude izraženi u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

22. Obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari to sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Dubravka Orlića, dr.med. izrađenog u provedenom medicinskom vještačenju te preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju, a kao nepotrebno se ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, tužiteljice, uviđaj na licu mjesta.

23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. st. 1. ovog Zakona.

23.1. Prilikom odluke o troškovima parničnog postupka sud je uzeo u obzir da je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut tužbom tužiteljice od 28. listopada 2014., da je tuženik prethodno osporio osnovu i visinu zahtjeva tužiteljice čime je dao povoda za vođenje ove parnice, da je tražbina tužiteljice ispunjenja u tijeku parničnog postupka donošenjem odluke na glavnoj skupštini Jadranske banke d.d. dana 30. prosinca 2016. u postupku sanacije te da je tužiteljica unatoč navedenom ustrajala u tužbenom zahtjevu koji je u tijeku postupka preinačila na način da je isti povećala te postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. S obzirom na navedeno sud smatra da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka do udovoljenja zahtjevu, a tuženik na naknadu troškova postupka nakon ispunjena tražbine (30. prosinca 2016.) jer je time udovoljeno tužbenom zahtjevu te tužiteljica nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze u naknadnim postupcima, u smislu odredbe čl. 78. st. 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava. Prilikom odmjeravanja troškova postupka sud je primijenio važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT).

23.2. U smislu navedenog pod tč. 23.1. obrazloženja osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur, sastava tužbe od 28. listopada 2014. u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za zastupanje na ročištima dana 2. rujna 2016. i dana 1. prosinca 2016. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.000,00 eur. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podnesaka od 4. travnja 2016., od 15. lipnja 2016. i od 21. prosinca 2016. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.

23.3. U smislu navedenog pod tč. 23.1. obrazloženja osnovan je zahtjev tuženika za sastav podneska od 22. ožujka 2019. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 30. travnja 2019. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu dana 8. travnja 2019. u iznosu od 50,00 eur (tbr.9.tč.5.OT), za sastav podneska od 2. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 eur (tbr. 8.tč.4.OT), za sastav podneska od 28. travnja 2021. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištima dana 14. svibnja 2024. i dana 1. srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.000,00 eur. Nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava podneska od 20. rujna 2019. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

23.4. Uzimajući dakle u obzir sve obrazložene okolnosti, primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu, dana 2. rujna 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis