REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1094/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J EŠ E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužiteljica (imena u nominativu): ad.1 UE udova CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2 DE udova SE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3 ME rođena DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.4 AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.6 UEM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice zastupa Branka Brkić Nakić odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 67, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 ZE pok. TE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju ga odvjetnici u OD „Macura i Restović“ j.t.d. u Šibeniku, Stjepana Radića 24, ad.2 JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3 RE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženike ad.2 i ad. 3 zastupa Miroslav Šarić odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B, ad.4 KE pok. U, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.5 ČE žena C, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženu ad.5 zastupa kao punomoćnik brat VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.6 Sineva ĆE udova TE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.7 TE pok. TE rođena ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.8 ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.9 FE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.10 NE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.11 OE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženike ad.6 do ad.11 zastupa Nada Mikulandra odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 14A, ad.12 ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Dino Miljak odvjetnik u Zagrebu, Supilova ulica 7, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, te dr., nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika tuženika ad.1 Milana Macure odvjetnika u OD „Macura i Restović“ j.t.d. u Šibeniku, punomoćnika tuženika ad.2 i ad.3, zamjenice punomoćnice tuženika ad.6 do ad.11, Ivone Perišić Rošić odvjetnice u Šibeniku, te punomoćnika tužene ad.12, a odsutnosti ostalih tuženika, na ročištu objave odluke dana 02. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica (imena u nominativu): ad.1 UE udova CE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 DE udova SE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.3 ME rođena DE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.4 AE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.6 UEM

IE, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

XIV P-1094/2024

„Utvrđuje se da su tužiteljice ad.1 UE udova CE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 DE udova SE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3 ME rođena DE, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnice svaka za po 1/4 suvlasničkog dijela, a tužiteljice ad.4 AE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.6 UEM, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnice svaka za po 1/12 suvlasničkog dijela, nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], pa se tužiteljice ovlašćuju zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva navedenih nekretnina na svoja imena u označenim suvlasničkim razmjerima uz istodoban izbris postojećeg upisa vrhu čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], sa imena ZE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrhu čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], sa imena RE D, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i RE, [adresa] 22202, Primošten, svakog za po ½ dijela suvlasništva, vrhu čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], sa imena ŽE AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], te vrhu 8970/4, Z. U. [broj ZK uloška], sa imena ČE Milica žena C, [adresa], sve u roku od petnaest dana.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužiteljica (imena u nominativu): ad.1 UE udova CE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 DE udova SE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.3 ME rođena DE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.4 AE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.6 UEM, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženicima (imena u nominativu): ad.6 Sineva OE udova TE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.7 TE pok. TE rođena OE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.8 ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.9 FE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.10 NE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.11 OE, OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužiteljicama UE udovi CE, DE udovi SE, CEM rođenoj DE i BE rođenoj DE iznos od 2.118.155,28 kuna (dva milijuna sto osamnaest tisuća sto pedeset pet kuna i 28/100 lipa) ili 281.127,52 eura (dvjesto osamdeset jednu tisuću sto dvadeset sedam eura i 52/100 euro centa) po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom temeljem članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), tekućom od dana podnošenja tužbe, sve u roku od petnaest dana“.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljica (imena u nominativu): ad.1 UE udova CE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 DE udova SE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.3 ME rođena DE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.4 AE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.6 UEM, OIB [osobni identifikacijski broj], istaknut radi određivanja privremene mjere nenovčanog osiguranja tužiteljica ad.1 do ad.6 prema tuženicima (imena u nominativu): ad.2 JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3 RE, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

XIV P-1094/2024

"1. Određuje se privremena mjera zabranom protivnicima osiguranja ĐE i RE da izvode građevinske radove na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uključujući radove gradnje adaptacije, rekonstrukcije i ostale građevinske radove, sve pod prijetnjom novčane kazne od 200.000,00 kuna, te ponovljenih novčanih kazni i drugih ovršnih mjera.

2. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka P- 2931/10."

II. Odbacuje se predmetna tužba prema tuženicama (imena u nominativu): ad.6 Sineva OE udova TE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.7 TE pok. TE rođena OE, OIB [osobni identifikacijski broj], kao nedopuštena.

III. Ne dopušta se subjektivno preinačenje predmetne tužbe na pasivnoj strani prema tuženoj (ime u nominativu) ad.12 ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj].

IV. Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj], povukla žalbu izjavljenu dana 01. srpnja 2024. godine poštom preporučeno protiv rješenja ovog suda pod poslovnim brojem P-1094/2024 od dana 10. lipnja 2024. godine.

V. Nalaže se tužiteljicama (imena u nominativu): ad.1 UE udova CE,

OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 DE udova SE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.3 ME rođena DE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.4 AE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.6 UEM, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženicima (imena u nominativu): ad.1 ZE pok. TE, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 5.312,50 eura (pet tisuća tristo dvanaest eura i 50/100 euro centa), ad.2 JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3 RE, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 10.703,78 eura (deset tisuća sedamsto tri eura i 78/100 euro centa, ad.6 GE udova TE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.7 TE. TE rođena GE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.8 ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.9 FE, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.10 NE pok. S, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.11 OE, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 9.531,25 eura (devet tisuća petsto trideset jedan euro i 25/100 euro centa), te ad.12 ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.000,00 (tisuću) eura), sve uključivo s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude i rješenja do isplate, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda i rješenje pod poslovnim brojem P-2931/2010 dana 28. listopada 2014. godine kojom odlukom su odbijeni tužbeni zahtjev i zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužiteljica. Citirana odluka ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž- 684/2015 donesenim dana 13. studenog 2017. godine.

2. Drugostupanjskom odlukom navedenom u točki 1. ovog obrazloženja posebno je naglašeno je da je odlučno pitanje u ovoj parnici je li prednik tuženika ad.6 do ad.10

XIV P-1094/2024

HE, u diobi iza smrti pok. D (Milovana) Lovrića stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, odnosno, da li strojno otipkani ugovor o diobi sunasljednika ĆE iz 1971. godine, na koji upiru tužiteljice u tužbi i tijekom postupka, predstavlja stvarnu volju djeljenika iza smrti ĆE, pri čemu sud drugog stupnja ističe da se zaključak o tome da je HE stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem navoda o diobi zapisanih u bilježnici naziva “Pjesmice Lovrić PE” koji nisu potpisani od strane djeljenika i iz kojih nije razvidno kada su sastavljeni – ne može prihvatiti kao pravilno i utemeljeno.

3. U drugostupanjskoj odluci ističe se i da, a kako posljedica pravnog stava suda prvog stupnja, da su svi prigovori koje su tuženici isticali tijekom postupka ostali neraspravljeni, to posebice da su tuženici dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, odnosno, je li nastupila zastara novčanog potraživanja tužiteljica, a također da je ostalo neraspravljeno i je li, u odnosu na tuženike ad.6 i ad.7, u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-100/2008, tužba podnesena iz istog činjeničnog i pravnog supstrata kao i u ovom predmetu, to poglavito u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatom.

4. U nastavku postupka tužiteljice su, kao u tužbi i tijekom raspravljanja navodile da za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] izvorno nije bio formiran karton zemljišta, a u posjedovnom listu broj 2032 iste katastarske općine navedena nekretnina da je bila upisana kao posjed tuženika ad.4 KE pok. U. Za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] da je u kartonu zemljišta kod ovog suda kao i u posjedovnom listu broj 1765 bilo upisano vlasništvo i posjed tuženika ad.2 JE pok. M i ad.3 RE žene D, dok da je vrhu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] bilo upisano vlasništvo i posjed tuženika ad.1 ZE pok. TE, a čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] da je bila upisana kao posjed ovdje tužene ad.5 ČE.

5. Čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] da su činile jedinstveni zemljišni kompleks ograđen suhozidom, na kojem da je dijelom bio vinograd sa smokvama, a ostatak zemljišta da see koristio kao pašnjak, isti kompleks u obitelji tužitelja da je nazivan "Donje Batelo".

6. Upisi vlasništva i posjeda predmetnih nekretnina da nisu pravno valjani, jer da su stvarne vlasnice predmetnih nekretnina tužiteljice u utuženim suvlasničkim razmjerima, koje pravo da su iste stekle temeljem nasljeđivanja od svekrve i majke EE, a potonja da je to pravo stekla nasljeđivanjem svog oca ĆE A pok. FE i to u razmjeru 1/10 dijela ostavine istog.

7. Pored spomenute pravne prednice tužiteljica sunasljednici ĆE pok. FE da je bio HE, pravni prednik ovdje tuženika ad.6 do ad. 11, te kćeri ŠE, UM i CM, kao i supruga navedenog ostavitelja DM, koju da su naslijedili tuženici ad.8 do ad.11.

8. Nasljednici ĆE zvanog A pok. FE da su dana 15. siječnja 1971. godine sklopili ugovor o diobi kojim da su izvršili materijalnu diobu naslijeđene imovine, a kojom diobom da je pravna prednica tužitelja EE rođena ĆE, među ostalima, stekla za cijelo vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

XIV P-1094/2024

9. U diobenom ugovoru od 15. siječnja 1971. godine ime pravne prednice tužiteljica da je bilo pogrešno navedeno kao " SM žena L" umjesto EE SM žena MM. Isti ugovor da je proveden u katastru u [adresa], a navedena pravna prednica tužiteljica da je bila upisana kao posjednik utuženih nekretnina do 1992. godine kada da su ovdje tuženici ad.6 do ad.11 na nezakonit način ishodili promjenu posjedovnog upisa temeljem ugovora o diobi od 20. listopada 1992. godine kojeg da su međusobno zaključili kao nasljednici HE, jednog od sunasljednika ĆE pok. FE.

10. Promjena posjedovnog upisa da je izvršena bez obavještavanja prednice tužiteljica koja da je od udaje živjela u [adresa], bila nepismena osoba koja je imala povjerenje u svog brata te nije provjeravala sastav diobenog ugovora ni daljnje radnje u katastru, a rijetko dolazila u Sevid.

11. Nakon što da su ishodili promjenu katastarskog upisa na navedeni način, tuženici ad.6 do ad.11 da su prodali vlasništvo predmetnih nekretnina, 1995. godine tuženiku ad.1 ZE koji da je izvršio parcelizaciju čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u čest. zem. [katastarska čestica], površine 504,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica], površine 300,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica], površine 610,00 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 620,00 m2. Tuženik ad.1 da je kupio i upisao se vlasnik i posjednik čest. čest. 10434/2 i čest. zem. [katastarska čestica], a potom izvršio katastarsko spajanje čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u jedinstvenu čest. zem. [katastarska čestica], površine 1000,00 m2.

12. 1999. godine pravni prednik tuženika ad.6 i ad.7, te tuženici ad.8 do ad.11 da su tuženicima ad.2 i ad.3 prodali čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a 2001. godine da su prodali čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] tuženiku ad.4 KE.

13. Tužiteljice su isticale i da su tuženici ad.6 do ad.11 neovlašteno prodali vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] tuženoj ad.5 ČE, koja nekretnina da je nastala parcelizacijom matične čest. zem. [katastarska čestica], iako je vlasništvo i potonje matične nekretnine pripalo pravnoj prednici tužiteljica osnovom ranije navedene diobe, a ista da je bila i upisana posjednica zbog čega da spomenuti kupci nisu bili savjesni .

14. Na opisani način tužiteljicama da je nastala znatna imovinska šteta, susljedno čemu su preinačenim tužbenim zahtjevom od dana 17. rujna 2014. godine iskazale, osim prihvaćanja osnovne tražbine o tome da su tužiteljice temeljem nasljeđivanja stekle vlasništvo predmetnih nekretnina s ovlašću uknjižiti isto pravo na svoja imena u utuženim razmjerima, i zahtjev eventualne objektivne kumulacije kojim su traže da sud naloži tuženicima ad.6 do ad.11 solidarno isplatu tužiteljicama iznosa od 2.118.155,28 kuna, tj. danas 281.127,52 eura po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 7,53450 kuna za 1,00 euro, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Popisale su parnični trošak.

15. Svi tuženici su se tijekom parnice suglasno protivili tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i zahtjevu eventualne objektivne kumulacije tužiteljica, predložili su iste odbiti kao neosnovane u cijelosti. Tuženici ad.1, ad.2 i ad.3, te ad.6 do ad.12 su popisali parnični trošak.

XIV P-1094/2024

16. Tuženici ad.4 i ad.5 nisu pristupili ročištu glavne rasprave, iako su bili uredno pozvani, pa je isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), održano u njihovoj odsutnosti.

17. Tuženik ad.1 je isticao da je predmetnu nekretninu kupio od AM, LM, D, PE i FE 1995. godine i da je pri sklapanju ugovora postupao savjesno, pošteno i u dobroj vjeri, jer da je, budući tada nisu postojale zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], izvršio provjeru pologa isprava u zemljišnim knjigama i posjedovno stanje kod nadležnog ureda za katastar. U zemljišnim knjigama da nije bila položena niti jedna isprava (za sve tri kupljene nekretnine) koja bi ukazivala da bilo koja osoba izvan upisanih posjednika polaže pravo na utužene nekretnine, a iz katastarske evidencije da je proizlazilo kako su upravo ovdje tuženici ad.6 do ad.11 i njihovi pravni prednici jedini suposjednici predmetnih nekretnina o čemu da je dobio i potvrdu. Nakon zaključenja ugovora da je stupio u posjed kupljene nekretnine na kojoj da je izgradio kuću za koju da je ishodio i građevinsku dozvolu.

18. Tuženici ad.2 i ad.3 su i dalje naglašavali naveli da su vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] kupili od D, AM, LM, Marka i PE ugovorom od 01. srpnja 1999. godine temeljem da su uvedeni u posjed koji da je istog obima i kvalitete do danas. Na spomenutoj nekretnini da su izgradili kuću, nitko da im nije osporavao vlasništvo i posjed označene nekretnine do ove tužbe. Njihov posjed da savjestan, pošten i zakonit.

19. Tuženik ad.4 se tijekom parnice također protivio zahtjevima tužiteljica navodeći da je vlasništvo svoje nekretnine kupio od braće PE u dobroj vjeri o čemu da je zaključio valjani kupoprodajni ugovor. Na toj nekretnini da je nelegalno 2002. godine izgradio kuću koja da je srušena, a 2004. godine da je na istoj nekretnini ponovno izgradio kuću.

20. Tužena ad.5 je navodila da čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] nikada nije bila vlasništvo i posjed ĆE zvanog A pok. FE, pravnog prednika tužiteljica, već da je bila vlasništvo ZM pok. Z zvanog " T" koji da je 1978. godine pola te nekretnine prodao TM, a drugu polovicu JM pok. M, koji da je svoj dio prodao tuženoj ad.5. Ova činjenica da ukazuje da je osoba koja je pisala ugovor o diobi zaključen dana 15. siječnja 1971. godine, a kojim tužiteljice krijepe utuženu tražbinu, propustila utvrditi stvarna vlasnička ovlaštenja vrhu nekretnina o kojima je sačinjen spomenuti ugovor.

21. Tuženici ad.6 do ad.11, kao nasljednici HE pok. D, su naglašavali da je ĆE oporučno raspolagao svojom imovinom na način da je, osim zemlje zvane „Bubičino, Ograda i Njivice“, polovicu svih svojih nekretnina ostavio sinu HE, a drugu polovicu u pet jednakih dijelova i to sinu S te kćerkama EE, ŠE, CM i DE. Njegovi nasljednici, među kojima i EE, prednica tužiteljica, da su se dogovorili i izvršili diobu naslijeđenih nekretnina. Potonju diobu da je vodio RM. J koji da je o tome sastavio pismeno u kojem da su dijeljene nekretnine identificirane po narodnim nazivima, a ne po katastarskim oznakama. [katastarska općina]

XIV P-1094/2024

da su činile jedinstveni zemljišni kompleks ograđen suhozidom, na kojoj je dijelom bio vinograd sa smokvama, a preostalo zemljište tog kompleksa da je korišten kao pašnjak, u navedenoj diobi isti kompleks da je identificiran kao "Donje Batelo" vlasništvo koje zemlje da je pripalo HE za cijelo, dok da je njegovu sestru EE pripalo vlasništvo zemlje zvane "Gornje Batelo" koja nekretnina da je katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]. Takva da je bila volja djeljenika i taj dogovor da je bio ispunjen, jer da su djeljenici stupili u faktički posjed pripalih im nekretnina, te za života istih nije bio spora oko toga što je čije.

22. Pravna prednica tužiteljica EE da za svog života nikada da nije bratu HE osporavala vlasništva zemljišnog kompleksa "Donje Batelo", a HE da je sa suprugom DM do smrti istu nekretninu obrađivao i koristio. Nakon smrti HE njegovi nasljednici da su izvršili diobu naslijeđene imovine, a zemljišni kompleks zvan "Donje Batelo" da ostao u suvlasništvu svih nasljednika HE, koji da su (su)vlasništvo istog u razdoblju od 1995. godine do 2002. godine prodali ovdje tuženicima ad.1 do ad.4.

23. Posebno su isticali da čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] nikad nije bila u vlasništvu i posjedu ĆE, nastavno čemu to pravo da nije moglo bilo predmetom diobe iz 1971. godine niti je moglo biti dio ostavine ĆE.

24. Ugovor o diobi od 15. siječnja 1971. godine, a na koji se tužiteljice upiru, da je pisala treća osoba pisaćim strojem, a istim da je nekretnine koje su bile predmet prethodno izvršene diobe, trebalo identificirati katastarskim brojevima. Isti ugovor da sadrži niz netočnosti i pogrešnih identifikacija, u njemu da su navedene i neke čestice koje da nikad nisu bile vlasništvo ĆE, pače, za neke da je bilo pogrešno navedeno da su pripale djeljeniku kojem nisu pripale, tako da je pogrešno navedeno da su ovdje tužene nekretnine pripale EE iako da stvarno provedenom diobom tako nije bilo.

25. Isticali su i da je za ovako postavljeni zahtjev tužiteljica nastupila zastara, kako za traženje ispravka uknjižbe, tako i prava tražiti ostavinu, te isticati obvezno pravni zahtjev, sve stoga, jer da je pravna prednica tužiteljica EE umrla **.**.1991., a tužba u ovoj stvari podnesena u listopada 2010. godine, a novčana tražbina da je zatražena 13 godina nakon saznanja za prodaju spornih nekretnina.

26. Tuženici ad.6 do ad.11 su isticali i prigovor dvostruke listispendencije, jer da se među istim strankama pred ovim sudom već vodila parnica pod poslovnim brojem P- 100/08 koji postupak u vrijeme isticanja navedenog prigovora da nije bio pravomoćno okončan.

27. Tužena ad.12 ŽE, pozivajući se na odredbe procesnog zakona izričito se protivila subjektivnom preinačenju predmetne tužbe od dana 01. listopada 2024. godine kojim je ista označena na pasivnoj strani kao tužena ad.12, podredno je osporavala činjenično obrazlaganje predmetne tužbe i sve postavljene zahtjeve tužiteljica.

XIV P-1094/2024

28. U dokaznom postupku pregledan je spis ovog suda pod poslovnim brojem P- 4182/03, pročitana presude donesena u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-100/08, pročitan je ugovor o diobi od 15. siječnja 1971. godine, potvrda ureda za katastarsko – geodetske poslove pod brojem KI 935-08-9501/1015 od 15. ožujka 1995. godine, pregledana bilježnica naslova "Pjesmice Lović Rozarija" i to listovi 12, 13, 14, 22, 23, 24, 25, 26, 30, 31, 32, 33, 34 i 35, pregledan je tekst pisan rukom koji započinje riječima "Svetinovo", "Svetinova polovica" i "Svetinova ½", pregledani su posjedovni listovi broj 834 od 04. lipnja 1998. godine, broj 1586 sa stanjem podataka na dan 15. listopada 2012. godine, broj 2032, broj 1765, broj 1651 i broj 1586, svi sa stanjem na dan 20. listopada 2008. godine, pročitani su kupoprodajni ugovori od 01. srpnja 1999. godine, od 05. rujna 1978. godine, od 06. travnja 1987. godine, pregledana je kopije katastarskog plana od 01. rujna 1983. godine, pročitana je presuda Upravnog suda RH broj Us-10626/2004-6 od 07. rujna 2006. godine, pismo KM od 11. siječnja 2013. godine, pročitan je dopis Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik od 08. srpnja 2014. godine, pregledan je povijesni katastarski izvadak Područnog ureda za katastar u Šibeniku broj Kl 936-02/11-05/72 od 11. ožujka 2011. godine sa popisom promjena, pregledan je kartona zemljišta u K. O. [katastarska općina] za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], popis katastarskih čestica sa posjednicima u K. O. [katastarska općina] od 13. ožujka 2001. godine, pročitan je zapisnika o saslušanju svjedokinje DEM sačinjen kod Općinskog suda u Splitu pod brojem Pom-93/13, pregledan je prijedlog za uknjižbu (polog ugovora) od 20. srpnja 1999. godine, rješenje Pol-64/99 od 20. srpnja 1999. godine, prijava od 29. lipnja 2009. godine, pročitana su rješenja o nasljeđivanju donesena u postupcima pod poslovnim brojevima O-283/01, O-314/05 i O-1000/08, pregledan je ugovor o diobi od 20. listopada 1992. godine, građevinska dozvola od 02. listopada 1995. godine, kupoprodajni ugovor od 22. svibnja 1995. godine, rješenja broj Pol-154/95, kupoprodajni ugovor od 05. travnja 1997. godine, rješenje broj Pol-30/87, pregledana je kopija katastarskog plana od 01. rujna 1983. godine, pročitan je zapisnik o sastavljanju oporuke SEM iz [adresa] pod poslovnim brojem Pi-215/66, RII-248/66, pročitana su rješenja o nasljeđivanju pod brojevima O-26/67 i O-491/2001, pregledan je rodni list za ČM, vjenčani list za VM i ČM, pročitan je prijedlog za uknjižbu (polog ugovora) broj Pol-154/95, te rješenje broj Pol-194/95, Domovnice ZE, ĆM, LM, ĆE, PE, FE i JE, pročitan je kupoprodajni ugovor od 20. studenog 2001. godine, punomoći od 16. travnja 1995. godine i 27. svibnja 1999. godine, pregledane su spisu priložene fotografije, te spis predmeta UP/I-932-07/92-01/885 Područnog ureda za katastar u Šibeniku, pročitana je presuda na temelju priznanja pod poslovnim brojem P- 2118/02, obavijesti o namjeni zemljišta za čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] Šibensko kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostave Rogoznica od 13. lipnja 2014. godine, pročitan je dopisa odvjetnika FM od 16. rujna 1999. godine upućen JE s rješenjem Područnog ureda za katastar u Šibeniku od 08. rujna 1999. godine, posjedovni lista broj 1765 od 08. rujna 1999. godine i potvrda od 15. ožujka 1995. godine, pročitani su iskazi svjedoka NM pok. U, OM. AM, TM pok. R, ŽM pok. AM, KM pok. U, IM udove K, BM, ĐM sina AM, FM pok. Č, te iskazi tužitelja i tuženika, pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku pod

XIV P-1094/2024

poslovnim brojem O-137/24 od 30. siječnja 2024. godine, pregledane su zemljišne knjige za utužene nekretnine, posebice glavna knjiga, zbirka isprava i zbirka prijavnih listova, uključivo i izvorne kartone zemljišta, pregledan je ugovor o kupoprodaji nekretnine zaveden u zemljišnim knjigama ovog suda pod brojem Z-29107/21, te kupoprodajni ugovor od dana 20. studenog 2001. godine, pročitano je rješenje pod brojem O-5129/01 javnog bilježnika u Trogiru Petra Žanka, te posjedovni list broj 1586 za K. O. [katastarska općina], pročitan je povijesni posjedovni izvadak od 25. siječnja 2012. godine, posjedovni list broj 2032 za K. O. [katastarska općina], pregledana je skica mjesta očevida sačinjena u predmetu pod poslovnim brojem P-4182/03, pročitano je rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti GM (listovi 307-308 spisa), pregledan je ugovor o kupoprodaji od dana 29. prosinca 2021. godine.

28.1. Tužiteljice, te tuženici ad.1 do ad.3, te ad.6 do ad.12 nisu imali daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

29. Tužbeni i zahtjev eventualne objektivne kumulacije nisu osnovani.

30. Prijedlog tužiteljica za određivanje privremene mjere nenovčanog osiguranja tužiteljica prema tuženicima ad.2 i ad.3 nije osnovan.

31. Predmetna tužba nije dopuštena prema tuženicima (imena u nominativu): ad.6 Sineva FE udova AM, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.7 TE pok. TE rođena FE, OIB [osobni identifikacijski broj].

32. Ne dopušta se subjektivno preinačenje predmetne tužbe na pasivnoj strani prema tuženoj (ime u nominativu) ad.12 ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj].

33. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud na temelju predloženih dokaza nije utvrdio odlučnih činjenica koje bi snažile postavljeni tužbeni i zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužitelja, pa su stoga isti odbijeni kao neosnovani, nastavno čemu je odbijen i prijedlog tužiteljica za određivanje privremene mjere prema tuženicima ad.2 i ad.3, te nije dopušteno subjektivno preinačenje ove tužbe prema tuženoj ad.12, a utvrđeno je i da je tužiteljica ad.5 povukla žalbu izjavljenu dana 01. srpnja 2024. godine, susljedno svemu je suđeno i riješeno kao u izreci ove presude i rješenja.

34. Naime, po ocijeni ovog suda bilo je odlučno za suđenje u predmetnoj parnici, a odgovor na koje pitanje potencira i sud drugog stupnja u ukidnoj odluci od dana 13. studenog 2017. godine, da li pravni prednik tuženika ad.6 do ad.11, danas pokojni HE pok. D, u provedenoj diobi sa sunasljednicima iza smrti ĆE stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina (tada kao dijelova matičnih od kojih su naknadnom parcelizacijom nastale, odnosno, da li strojno otipkani ugovor o diobi sunasljednika iza smrti ĆE pok. FE iz 1971. godine, kojim ovdje tužiteljice krijepe postavljene tužbene postavke, predstavlja stvarnu volju djeljenika iza smrti ĆE, nastavno čemu je valjalo utvrditi da li su osnovani prigovori tuženika, tj. od kakvog je značaja u svezi s istima diobeni ugovor koji su tuženici ad.6 do ad.11 sačinili dana 20. listopada 1992.

XIV P-1094/2024

35. Valja naglasiti da između tužitelja i tuženika u bitnom nije bilo sporno da je ĆE pok. FE bio vlasnik predmetnih čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], odnosno matičnih nekretnina oznaka čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] parcelizacijom kojih su iste nastale, kako to proizlazi iz nalaza mjernika HM dipl. ing. geodezije od 05. srpnja 2006. godine danog u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-4182/03. Prve katastarske promjene na navedenim matičnim nekretninama nastale su 1995. godine kada su po zahtjevu ovdje tuženika ad.1 ZE od istih nekretnina formirane čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] (o tome skica premjeravanja broj 272 od 24. srpnja 1995. godine), a druga katastarska promjena vrhu navedenih nekretnina izvršena je 1999. godine kada je po zahtjevu ovdje tuženika ad.2 JE, bez promijene katastarskih oznaka, promijenjen oblik i površina spomenutih nekretnina (o tome skica premjeravanja broj 581 od dana 16. lipnja 1999. godine, dok je treća promjena istih nekretnina nastala 2004. godine kada je po zahtjevu današnjih tuženika ad.2 i ad.3 izvršen upis zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] (o tome skica premjeravanja broj 990 od 28. travnja 2004. godine).

36. U postupku je utvrđeno da su pravni prednik tuženica ad.7 i ad.8, te tuženici ad.8 do ad.10, kao i suprug tužene ad.11, kupoprodajnim ugovorom zaključenim dana 22. svibnja 1995. godine (OV-1772/95 od dana **.**.1995. javnog bilježnika u [adresa] PM) tuženiku ad.1 ZE prodali dio od 300/804 dijela čest. zem. [katastarska čestica] dijela čest. zem. [katastarska čestica] dijela čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], iako je zaključak (ovog suda) da se nije radilo o kupoprodaji suvlasničkih udjela kako je navedeno već o prodaji određene fizičke površine spomenutih nekretnina koja je na poseban način (izraženo u razlomku) pretvorena u odnos iste sa ukupnom površinom pojedine nekretnine.

37. Vrhu nekretnina navedenih u točki 36. ovog obrazloženja u katastarskom operatu bili su pisani posjednici EM, ŠM, FE , PE i D, svaki za 1/5 dijela, a tuženik ad.1 ZE je rješenjem pod brojem Pol-154/95 od 19. rujna 1995. godine izvršio polog kupoprodajnog ugovora od 22. svibnja 1995. godine, te se stavkom broj 188/1995, predmeta UP/I-932-07/95-0171950 upisao kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica], površine 300,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica], površine 620,00 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 80,00 m2 (što krijepi ranije navedeni zaključak ovog suda o tome što je bio stvarni predmet kupoprodaje iz 1995. godine), a stavkom broj 192/1995 predmeta UP/I-932-07/95-01/2011, u postupku evidencije zagrade, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], formirane su kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 1.000,00 m2, vlasništva i posjeda tuženika ad.1 koji je za potonje navedeni objekt ishodio građevinsku dozvolu (UPI-361-03795-01/301), što je vidljivo iz potvrde Ureda za katastarsko geodetske poslove broj Kl 935-08-9501/1015 od 15. ožujka 1995. godine, te povijesnog katastarskog izvatka Područnog Ureda za katastar u Šibeniku broj Kl 936-02/11-05/72 od 11. ožujka 2011. godine sa popisom promjena.

38. Dalje je utvrđeno da su prodavatelji navedeni u točki 36. ovog obrazloženja kupoprodajnim ugovorom zaključenim dana 01. srpnja 1999. godine ovdje tuženicima ad.2 i ad.3 prodali vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi građevinsko

XIV P-1094/2024

zemljište površine 599,00 m2, te su po rješenju broj Pol-64/99 od 23. srpnja 1999. godine izvršili polog ugovora u K. O. [katastarska općina], kao i da je 2004. godine doneseno rješenja o uklanjanju stambenog objekta koji su navedeni tuženici izgradili na spomenutoj nekretnini (sve vidljivo iz kupoprodajnog ugovora od dana 10. srpnja 1999. godine, prijedloga od 13. srpnja 1999. godine, rješenja Pol-64/99 od 20. srpnja 1999. godine, prijave od 29. rujna 2009. godine, te presude Upravnog suda RH pod poslovnim brojem Us-10626/2004 od 07. rujna 2006. godine).

39. Također je utvrđeno da su nastupajući kao prodavatelji (osobe označene u točkama 36. i 38. ovog obrazloženja) isti 2001. godine prodali vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], površine 516,00 m2, K. O. [katastarska općina], ovdje tuženiku ad.4 KE (razvidno iz kupoprodajnog ugovora od 20. studenoga 2001. godine).

40. Notorno je da za K. O. [katastarska općina] u vrijeme zaključenja obrazloženih pravnih poslova nisu postojale zemljišne knjige, a karton zemljišta za predmetne nekretnine otvoren je tek pologom kupoprodajnih ugovora tuženika ad.1 do ad.3, dok je danas iz (u međuvremenu formiranih) zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] razvidno da je Z. U. [broj ZK uloška], vrhu čest. zem. [katastarska čestica], površine 1.000,00 m2, vlasnikom upisan ovdje tuženik ad.1 ZE, u Z. U. [broj ZK uloška], glede čest. zem. [katastarska čestica], površine 599,00 m2 suvlasnicima su upisani ovdje tuženici ad.2 JE i ad.4 RE, u Z. U. [broj ZK uloška], vlasnicom čest. zem. [katastarska čestica] uknjižena je ovdje tužena ad.12 ŽE (kao nasljednica – supruga ranije upisanog GM pok. V po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Alise Kale pod poslovnim brojem O- 998/2023, UPP/OS-113/2023 od dana 25. siječnja 2024. godine koji je to pravo uknjižio na svoje ime osnovom Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenim sa KE, ovdje tuženikom ad.4, OV-12217/2021 od 29. prosinca 2021. godine javnog bilježnika u Splitu Jasne Matačić – listovi 251 i 252 spisa), dok je u Z. U. [broj ZK uloška] glede čest. zem. [katastarska čestica], površine 367,00 m2, vlasnicom uknjižena ČE žena C, u ovoj parnici tužena ad.5.

41. Nastavno je utvrđeno (proizlazi iz spisa predmeta Područnog ureda za katastar u Šibeniku pod brojem UO/I-932-07/93-01/885, te povijesnog katastarskog izvatka područnog Ureda za katastar u Šibeniku Kl 936-02/11-05/72 od dana 11. ožujka 2011. godine sa popisom promjena) da je provedba ugovora o diobi tuženika ad.8 do ad.11 i njihovih pravnih prednika od 20. listopada 1992. godine izvršena 1992. godine stavkom broj 37/1992, za matične nekretnine u K. O. [katastarska općina] oznaka čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], u posjedovnim listovima broj 1556, 1557, 1558, 1559 i 1560, to na imena ĆE, ĆM, PE, FE i ŠM, a istom provedbom brisan je dotadašnji upis posjeda sa imena MM žena L u posjedovnom listu 834, koji upis je izvršen stavkom broj 46/1971, predmetom 2557/71, temeljem ugovora o diobi od 15. siječnja 1971. godine, prije kojeg upisa od revizije posjeda 1954. godine, je u posjedovnom listu broj 95 za K. O. [katastarska općina], bio upisan posjednikom spomenutih matičnih nekretnina ĆE zvani A pok. FE.

42. Ugovorom o diobi zaključenim 20. listopada 1992. godine, a koji je bio temeljem katastarske promijene (broj 37/1992 kako je navedeno u točki 41. ovog obrazloženja) nasljednici HE pok. D, supruga potonjeg DM te sinovi

XIV P-1094/2024

istog D, JM, ŠM, FE i NE, kao i kći BM rođena NE, imovinom svog pravnog prednika, oca, HE pok. D utvrdili su matične čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], suvlasništvo kojih je navedenim ugovorom raspoređeno sinovima HE pok. D, svakom za po 1/5 dijela.

43. U svezi sa obrazloženim dalje valja posebno naglasiti tvrdnju iz iskaza (list 64 spisa), po tužbi izvorne tužiteljice ad.4 BE rođene EE pok. MM, (koja je umrla tijekom ovog postupka 2017. godine, O-137/2024 Općinskog suda u Dubrovniku na listu 221 spisa) čije su pravne slijednice, sada tužiteljice ad.4 AE, ad.5 LE i ad.6 UEM, preuzele ovu parnicu, o tome da „je nasljedstvo oca ĆE podijeljeno 1967. godine, a 1971. godine da je sastavljen pisani ugovor (p)o toj diobi da bi se ta dioba mogla provesti na sudu.“ S ovakvim navodima suglasile su se i tužiteljice ad.2 DE udova SE, ad.3 ME rođena DE i ad.1 UE udova Ć.

44. Iza smrti ĆE pok. FE umrlog **.**.1967. ovaj sud je donio rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-20/67 dana 23. travnja 1967. godine (list 267 spisa) kojim je ostavina istog na temelju oporuke od dana 22. prosinca 1969. godine pod poslovnim brojem Pi-215/66 i sporazuma (nasljednika) od 27. veljače 1969. godine raspoređena način da je suvlasništvo zemlje narodnim imenom zvane „Bubičino“ pripala za po 1/5 dijela svakom unuku ostavitelja: ĆE, TE, LM, FE i UĐ (svi djeca HE pok. D), dok je (su)vlasništvo sve ostale imovine spomenutog ostavitelja pripala za 6/10 dijela sinu istog HE pok. D, te kćerkama ŠE ženi F, CĐ (UM) ženi TE, CM ženi FE i EE ženi N, svakoj za po 1/10 dijela, s nalogom HE pok. D (sinu ostavitelja) da od svog dijela naslijeđene imovine svojoj supruzi DM preda zemlje narodnog imena „Njivicu“ i „Remetina vrata (Ograda pod remetine vrata“.

44.1. Iz obrazloženja citiranog rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti ĆE pok. FE razvidno je da pravna prednica ovdje tužiteljica nije nazočila sklapanju sporazuma ostalih nasljednika navedenog ostavitelja, ali je dana 20. veljače 1969. godine obavijestila ostavinski sud da je suglasna sa utanačenim sporazumom ostalih sunasljednika njezinog oca.

44.2 Pregledom (sudske) oporuke ĆE sačinjene dana 22. prosinca 1966. godine pod poslovnim brojem Pi-215/66, R2- 248/66 (list 266 spisa) razvidno je da je navedeni ostavitelj rasporedio vlasništvo za cijelo zemlje zvane „Bubičino“, u naravi maslinjak sa trideset stabala maslina i jednom smokvom, na pet jednakih dijelova svojim unucima ĆE, JM, LM, FE i PE, sinovima ostaviteljevog sina S, vlasništvo zemalja zvanih „Ograda pod remetina vrata“, pašnjak površine oko 5.000,00 m2 i zemlju zvanu „Njivica (pod remetina vrata)“, te četiri stabla maslina na zemlji PE i DĐ, spomenuti ostavitelj je oporučio svojoj nevjesti DM ženi S (na ime pažnje i njege ostavitelja u njegovoj starosti). Od sve ostale imovine ostavitelj ĆE je pola rasporedio sinu S, a drugu polovicu sinu S, te kćerima EE, ŠE, XIV P-1094/2024

Vici i DE (CĐ). Nedvojbeno je da je „uz manju korekciju“ oporuka ĆE poštovana donesenim rješenjem o nasljeđivanju istog, a sporazum nasljednika potonjeg je utanačen upravo na inicijativu kćeri istog ŠE, CĐ (Darinke) Lušić i SĐ koje su smatrale da su unekoliko prikraćene očevom oporukom, te su tražile raspored njegove imovine kako je to učinjeno rješenjem o nasljeđivanju od 23. travnja 1969. godine, uz napomenu da očeva imovina jeste i vlasništvo zemalja „Ograda zvana Stara“, „Fauca“ i „Očeva Luka (Dražica)“, te da se nevjesta DM namiri iz dijela pripalog njezinom suprugu HE pok. D.

45. Dakle, izneseno u točkama 44. do 44.2 ovog obrazloženja nedvojbeno krijepi zaključak da su pravni slijednici (nasljednici) ĆE zvanog A pok. FE, u biti nesumnjivo bar djelomično usmeno (pisanog traga o tome nije bilo) proveli materijalnu diobu naslijeđene imovine i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju istog, kako to u svojim stranačkim iskazima tvrde ovdje tužiteljice ad.1 do ad.3, te kako je iskazivala tijekom postupka umrla izvorna tužiteljica ad.4 BE rođena EE pok. MM.

46. Nedvojbeno je da se jednom provedena materijalna dioba, makar i djelomično, ne može ponovno provoditi, pa niti u formalne svrhe, „radi provedbe na sudu“, kako su iskazujući o činjenju pismenog ugovora o diobi iz 1971. godine iskazivale tužiteljice ad.1 do ad.3 i tijekom parnice preminula tužiteljica ad.4 BE pok. MM. Pače, u svezi „ugovora o diobi“ sačinjenog 15. siječnja 1971. godine valja istaknuti nekoliko činjenica koje po ocijeni ovog suda odriču valjanost tom pravnom poslu.

46.1. Naime, pregledom pisaćim strojem ispisanog teksta ugovora o diobi sačinjenog dana 15. siječnja 1971. godine u [adresa], nesumnjivo je utvrđeno da su „svojevoljno i sporazumno“ isti sklopili u zaglavlju imenovani O“ D (ovaj ispis prekrižen ravnom crtom i iznad istog rukom dopisano „Svetin D“) i njegove sestre SM žena N, MĐ žena U, AĐ žena JM i LĐ žena UE.

46.1.2. Međutim, ovjerom pismena citiranog u točki 46.1. ovog obrazloženja, izvršenom kod ovog suda pod brojem II Ov-540/71 dana 25. veljače 1971. godine, potvrđeno je da su navedeno pismeno „vlastoručno potpisali HE i AĐ, dok su MĐ i LĐ postavile otisak kažiprsta desne ruke jer su nepismene“, također da je „istovjetnost imenovanih utvrđena svjedocima SE i Ž s brojem osobnih iskaznica [broj osobne iskaznice]/67 i 3837/67 SO Šibenik“. Dakle, pravna prednica ovdje tužiteljica, EE žena N, nije osobno sudjelovala, ali niti je u činjenju opisanog ugovora bila po bilo kome zastupana, dakle, nedvojbeno je da se pravni učinci opisanog pravnog posla, ma kako tumačili dosege istog, ne mogu odnositi na istu, niti je ista tim „ugovorom“ mogla ili stekla kakva prava, jer istim pismenom ili na bilo koji drugi način nije izrazila svoju volju prihvatiti pravne učinke takve diobe.

46.1.2.3. Pored iznesenog u točki 46.1.2. ovog obrazloženja, ako se i prihvati kao omaška u pisanju citiranog pismena da sudionik istog nije bio, niti je mogao biti, jer je umro dana **.**.1967. (O-20/67 ovog suda) MEM pok. XIV P-1094/2024

FE, već sin istog Lovrić Svetin pok. D (čije ime je rukom ispisano u zaglavlju navedenog pismena), kojem su doista sestre MM žena N, ŠE žena U, ZĐ žena JM te CM žena UE, valja još naglasiti, a na što upućuje i sud drugog stupnja u ukidnom rješenju poslovnog broja Gž- 684/2015 od dana 13. studenog 2017. godine da se prema odredbi stavka 1. članka 99. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), primjenjive u konkretnom slučaju osnovom odredbe stavka 1. članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, nesumnjivo je da su se „ TĐ pok. FE i njegove sestre (osobe koje su citirano pismeno potpisale) sporazumjele da podijele nekretnine što su naslijedili poslije smrti svoga oca“, što je nonsens, odnosno pravna i stvarna besmislica.

47. Potonje stoga, jer po ocijeni ovog suda, pismeno od dana 15. siječnja 1971. godine, očito nikada nije zaključeno kao diobeni ugovor između ĆE pok. FE, budući je potonji u tom trenutku bio mrtav i MM žene L, jer ista označeno pismeno nikada nije potpisala ili na drugi način prihvatila kao izraz svoje volje (o tome u postupku nije bilo dokaza).

48. Činjenica da je posjedovni upis predmetnih matičnih nekretnina katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], tako i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], revizijom posjeda iz 1954. godine upisanih u posjedovni list 95 na imenu MEM pok. FE, stavkom 46/1971, predmetom broj 255/71, upisan kao posjed MM žene L (pravne prednice ovdje tužiteljica) u posjedovni list broj 834, očito na temelju „Ugovora o diobi od 25. veljače 1971. godine“, kako je to učinjeno i prilikom otvaranja kartona zemljišta za K. O. [katastarska općina] (u vrijeme kada za K. O. [katastarska općina] nisu postojale zemljišne knjige – razvidno na listovima 295 i 296 spisa), a osnovom rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Pol-48/03 od dana 05. prosinca 2003. godine (listovi 293 i 294 spisa) kojim je primljen u polog ugovor o diobi od 25. veljače 1971. godine (OV-540/71 ovog suda), uz izjave od 27. kolovoza 2002. godine, OV-6601/02 i OV-6573/02, te od 28. kolovoza 2002. godine OV-6609/02, sve javnog bilježnika u Dubrovniku Lucije Carić, kojima je utvrđeno da je EE udova MM rođene MEM, između ostalog „dobila vlasništvo i ranije navedenih matičnih nekretnina“, nije i ne može, po ocijeni ovog suda, snažiti zaključak o tome da je EE tim posjedovnim, naknadno i upisom u karton zemljišta, stekla vlasništvo vrhu istih nekretnina, s napomenom da ovaj sud nije nadležan, niti se upuštao u ocjenjivanje razloga donošenja rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Pol-48/03 i temeljem istog (očito) promijene katastarskog upisa, iako EE uopće nije bila potpisnica pismena (ugovora) od 25. veljače 1971. godine.

48.1. Navedeni zaključak se cijeni važnim za ovu pravnu stvar, ne samo zbog ranije utvrđenih činjenica o „nevaljanosti“ pismena od dana 15. siječnja 1971. godine kao diobenog ugovora iz obrazloženih razloga, već i zbog činjenice da je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pol-48/03 od 05. prosinca 2003. godine istaknuto da „pologom citiranog ugovora djelbenik (EE) stječe pravo vlasništva na opisanim nekretninama ukoliko su iste bile isključivo vlasništvo djelitelja“, a nisu, jer do valjane materijalne diobe između pravnih slijednika (nasljednika) ĆE zvanog A pok. FE, 1971. godine nije došlo, niti su svi nasljednici potonjeg, XIV P-1094/2024

unuci D, JM, ŠM, FE i PE, svi sinovi HE, potom sin ostavitelja HE i kćeri EE, ŠE, AĐ (CĐ) ŠE i CM, te nevjesta DM, na izričit način suglasno i potpuno utvrdili što predstavlja nastavno i podijelili imovinu ĆE zvanog A, a (očito djelomični) sporazum koji su zaključili o diobi iste imovine prije donošenja rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-20/67 dana 23. travnja 1969. godine, po ocijeni ovog suda, bio je dostatan samo radi donošenja istog rješenja bez upuštanja nasljednika spomenutog ostavitelja u parnicu, ali ne i za potpunu (sveobuhvatnu) diobu ostavine ĆE A. FE.

49. Iznesene zaključke ovog suda snaži činjenica vidljiva iz rješenja (između ostalog i onog od dana 09. svibnja 1994. godine) Ureda za katastarsko – geodetske poslove Županije šibensko – kninske (list 274 spisa) iz kojeg je razvidno da je posjed nekretnina upisan u posjedovnom listu 95 za K. O. [katastarska općina] na imenu O“ S osnovom ugovora o diobi nekretnina ovjerenog kod Mjesnog ureda Rogoznica pod brojem Ov-08-110/7-1992 od 20. listopada 1992. godine (listovi 268 do 270 spisa), prenesen na DM, ĆE, ĆM, PE, FE, ŠM i BM rođenu O, u biti svi nasljednici HE, koji su, po ocijeni ovog suda, tek na poseban način iskoristili svoju pravnu poziciju nasljednika HE. D (O-693/81 ovog suda na listu 271 spisa) da bi zaključili citirani „Diobeni ugovor“ kojim su se „predstavili“ (su)vlasnicima utuženih matičnih nekretnina radi upisa posjeda istih u katastarski operat i zaključivanja (nakon parcelizacije predmetnih matičnih nekretnina 1995. godine kako je ranije obrazloženo), očito očekivanih kupoprodajnih ugovora prvo s tuženikom ad.1 ZE, nastavno sa tuženicima ad.2 JE i ad.3 RE, konačno i sa tuženikom ad.4 KE pok. U, kao što su i izvorne tužiteljice u ovoj pravnoj stvari kod Općinskog suda u Dubrovniku, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti EE (umrla **.**.1991.) koje je navedeni sud donio u postupku pod poslovnim brojem O-698/92 dana 25. ožujka 1993. godine, ishodile rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine EE udove MM rođene HE (O-283/01 od 06. svibnja 2005. godine na listovima 403 i 404 spisa) kojim je, između ostalih, vlasništvo matičnih čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] (kada iste više kao takve nisu postojale, jer su do tada već parcelizirane kako je ranije obrazloženo) raspoređeno ovdje izvornoj tužiteljici ad.4 BE rođenoj EE, ad.3 ME, te pravnom predniku ovdje tužiteljice ad.2, JĐ pok. MM i pravnom predniku ovdje tužiteljice ad.1, CE pok. MM, svakom za po ¼ dijela, kakav je zahtjev nesumnjivo postavljen u svezi s pismenom od dana 15. siječnja 1971. godine koji EE udova MM rođena HE nije niti potpisala (zaključila) pa istim nije niti mogla steći kakva prava (po rješenju o nasljeđivanju iza smrti oca ĆE pok. FE stekla je suvlasništvo 1/10 dijela „ostale imovine“ istog), a nitko na drugoga, pa ni osnovom nasljedstva, ne može prenijeti pravo koje sam nema, pače, sve navedeno učinjeno je tijekom ove parnice što krijepi zaključak da je to učinjeno radi snaženja tužbenih postavki ove tužbe i parnične pozicije tužiteljica.

50. Ovdje je važno istaknuti da je odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje

XIV P-1094/2024

zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

51. Dakle, kako je temeljna postavka ove tužbe bila tvrdnja tužiteljica da su vlasništvo utuženih nekretnina stekle nasljeđivanjem svoje pravne prednice EE. D, a što se nije moglo utvrditi sa sigurnošću iz supstrata izvedenih dokaza, pače, jer se nije moglo sa sigurnošću utvrditi niti da je EE na valjani način stekla vlasništvo istih nekretnina, susljedno tomu je ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica valjalo odbiti kao neosnovan. Tomu je za dodati, u odnosu na ovlasti vrhu čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i procesni položaj tuženika ad.4 KE pok. U (prilikom podnošenja ove tužbe izvorno uknjiženog ovlaštenika iste nekretnine), da je odredbom stavka 1. članka 195. ZPP-a propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica (kao što je to učinio tuženik ad.4 prodaju vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] pravnom predniku tužene ad.12, ugovor na listovima 251 i 252 spisa) to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ali ne može utjecati na utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovdje to stoga, jer je odredbom stavka 2. članka 196. ZPP-a određeno da se do zaključenja glavne rasprave, uz uvjete iz stavka 1. istog članka, tužba može proširiti (subjektivno preinačiti) na novog tuženika s njegovim pristankom, kao što su tužiteljice to učinile podneskom od dana 01. listopada 2024. godine (listovi 247 i 248 spisa) glede tužene ad.12 ŽE koja takvo preinačenje (proširenje na pasivnoj strani tužbe) nije prihvatila (podnesak na strani 303 do 305 spisa), pa je i iz tog razloga, pored već obrazloženog, tužbeni zahtjev u odnosu na navedenu nekretninu utvrđen neosnovanim, jer tuženik ad.4 (više) nije vlasnik iste, a susljedno protivljenju tužene ad.12 da stupi u ovu parnicu riješeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja, zbog čega se ovdje posebno i ne obrazlaže činjenica (proizlazi iz iskaza tijekom postupka saslušanih svjedoka) da matična čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] uopće nije bila vlasništvo ĆE zvanog A, tako niti (u svakom slučaju) pravne prednice tužiteljica EE.

52. Nastavno utvrđenju i odluci iz točke 51. ovog obrazloženja, sud je odbio i zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužiteljica istaknut radi isplate, koji je podnesen kao podredni zahtjev ukoliko bi sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev izjavljen radi utvrđenja (su)vlasništva tužiteljica vrhu utuženih nekretnina, to zbog činjenice, kako to obrazlažu tužiteljice, da su tuženici ad.1 do ad.4 „neovlašteno na nekretninama tužiteljica izgradili objekte“, koja gradnja u biti nije bila sporna, a proizlazi i iz supstrata izvedenih dokaza. Pored toga što je ovakav (podredni) zahtjev tužiteljica neosnovan iz razloga što se sa sigurnošću nije moglo utvrditi da su tužiteljice vlasnice spornih nekretnina, valja navesti i da je ovakav zahtjev u svakom slučaju neosnovan i zbog zastare takvog potraživanja (čemu su prigovarali tuženici).

53. Naime, odredbom članka 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Nar. nov. broj: 53/91, dalje ZOVO), važećoj u odnosnom vremenu, bilo je propisano da osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva

XIV P-1094/2024

(graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu (odlučnih činjenica za drugačiji zaključak o savjesnom postupanju tuženika ad.1 do ad.4 prilikom gradnje utuženih objekata iz supstrata izvedenih dokaza se nije moglo utvrditi), a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio (iz iskaza tužiteljica od 01. listopada 2013. godine – listovi 64 do 65 spisa proizlazi da su iste za prodaju predmetnih nekretnina znala već 1997. ili 1998. godine). U opisanoj situaciji odredbom stavka 2. članka 24. ZOVO-a propisano je da stvarni vlasnik zemljišta može za vrijeme od tri do najkasnije deset godina nakon završene gradnje tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta, što u konkretnom slučaju znači da su ovdje tužiteljice zahtjev eventualne objektivne kumulacije, čak i ako se zanemari utvrđenje da nije dokazano da su iste suvlasnice spornih nekretnina, takav zahtjev mogle postavljati najkasnije do 2008. godine (tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. listopada 2010. godine), u tom smislu i danas odredba članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP) u svezi s odredbom članaka 225. i 1115. ZOO-a (primjenom najdužeg propisanog roka zastare ovakvog potraživanja).

54. U odnosu na prigovor tuženika o dvostrukoj litispendenciji utvrđeno je da je isti osnovan glede tuženica ad.6 Sineve ĆE udove TE i ad.7 TE pok. TE rođene ĆE, pa je prema istima tužba odbačena kao nedopuštena i zato riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja. Naime, pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-4182/2003 i presude ovog suda pod poslovnim brojem P- 100/2008, utvrđeno je da je dana 17. siječnja 2008. godine iz spisa predmeta pod poslovnim brojem P-4182/2003 izdvojena protutužba tuženica i da je po toj tužbi nastavljen postupak pod brojem P-100/2008, u kojem je donesena presuda dana 04. travnja 2012. godine koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž-1491/2012 od dana 21. ožujka 2016. godine, postupak je nastavljen pod poslovnim brojem P-512/2016 i trenutno je u prekidu.

55. Pregledom citiranog spisa predmeta utvrđeno je da se isti postupak vodi po tužbi tužiteljica UE, DE, ME rođene DE i BE protiv tuženica GE, TE rođene GE (ovdje tuženica ad.6 i ad.7), RĐ i KĐ, a da je predmet postupka zahtjev za utvrđenje da su navedene tužiteljice nasljeđivanjem stekle vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], uz zahtjev eventualne objektivne kumulacije kojim se traži od tuženica GE i TE rođene GE solidarno tužiteljicama nadoknadi materijalnu štetu nastalu neovlaštenom prodajom predmetnih nekretnina, u iznosu od 545.820,00 tadašnjih kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, uz mogućnost da se mogu osloboditi svoje obveze ako tužiteljicama ustupe nekretnine u vlasništvu ovih tuženica čija vrijednost odgovara vrijednosti otuđenih nekretnina. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da između spomenutih stranaka i to tužiteljica i tuženicama ad.6 i ad.7 o istom zahtjevu već teče parnica u kojoj je bila donesena i presuda, to utemeljeno na odredbama stavka 4. članka 194. ZPP-a riješeno kako je ranije navedeno.

XIV P-1094/2024

56. U odnosu na zatraženo određivanje privremene mjere valja naglasiti da je odredbom stavka 1. članka 346. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 95/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – u daljnjem tekstu: OZ), propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito ako bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, sve uz primjenu odredbi stavaka 2. i 3. članka 344. OZ-a kojima je određeno da (stavak 1.) predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. članka 344. OZ-a ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, te (stavak 3.) da se smatra da opasnost iz stavka 1. članka 344. OZ-a postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Kako je ovom presudom utvrđeno da tužbeni i zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužiteljica nisu osnovani, ocijenjeno je i da tužiteljice nisu do razine vjerojatnosti učinile postojanje svoje tražbine, pa je stoga prijedlog istih za određivanje predmetne privremene mjere odbijen kao neosnovan i zato je riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

57. Nastavno kako je tužiteljica (ime u nominativu) ad.5 LE, OIB [osobni identifikacijski broj], povukla (odustala) žalbu izjavljenu dana 01. srpnja 2024. godine poštom preporučeno protiv rješenja ovog suda pod poslovnim brojem P-1094/2024 od dana 10. lipnja 2024. godine, to je utemeljeno na odredbama stavka 2. članka 349. i članka 381. ZPP-a riješeno kao u točki Iv. izreke ovog rješenja.

58. Ovdje valja naglasiti da ovaj sud posebno (detaljno) ne obrazlaže iskaze saslušanih svjedoka NM pok. U, OM, TM pok. R, ŽM pok. TE, KM pok. U, IM udove K, BM, ĐM sina TE, FM pok. Č, te AEM, sve uz ocijenu da ranije obrazloženi razlozi o neosnovanosti ovako postavljenih zahtjeva tužiteljica daljnje obrazlaganje to ne traži, iako se napominje da iz iskaza spomenutih svjedoka nesumnjivo proizlazi da su predmetne matične nekretnine katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] bile sastavnice zemljišnog kompleksa narodnog imena "Donje Batelo" koji je od smrti D ČĐ posjedovao i obrađivao sin potonjeg HE pok. D.

59. Također je za navesti, a kako to ukazuje i sud drugog stupnja u rješenju pod poslovnim brojem Gž-684/2015 donesenim dana 13. studenog 2017. godine, da pismeno naziva bilježnica s naslovom "Pjesmice Lović PE" i tekst pisan rukom koji započinje riječima " I", "Svetinova polovica" i "Svetinova ½", nije ugovor niti se može smatrati ugovorom o diobi imovine D ČĐ pok. FE relevantnim za stjecanje iste imovine po nasljednicima potonjeg.

60. Konačno, cijeni se važnim istaknuti da su tuženici ad.1 do ad.4, tj. pravni slijednik potonjeg, uknjiženi (su)vlasnici predmetnih nekretnina, da isti u ovoj parnici nisu imali svojih zahtjeva, pa kako je odredbom stavka 1. članka 2. ZPP-a propisano da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenih zahtjeva, a o onima tužiteljica

XIV P-1094/2024

je suđeno na način kako je ovdje obrazloženo, ovaj sud je smatrao, da kod ovako postavljenih tražbina tužiteljica nije bilo razloga detaljnije obrazlagati način stjecanja istih prava po spomenutim tuženicima, te je slijedom svega obrazloženog suđeno je i riješeno kao u izreci ove presude i rješenja.

61. Tek podredno je za naglasiti da sve kada bi se ova tužba cijenila kao brisovna tužba u smislu odredbi stavaka 2. članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov. broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje: ZZK) takva tužba nije osnovana, jer je propisano da se takvoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, a budući, po ocijeni ovog suda, nisu ispunjene određene pretpostavke za suprotno postupanje (protekao je rok od tri godine otkad je zatražena uknjižba – polog ugovora kojima su tuženici ad.1 do ad.4 stekli vlasnička ovlaštenja glede spornih nekretnina).

62. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženicima ad.1, ad.2 i ad.3, te ad.5 do ad.11 i ad.12, koji su uspjeli u parnici, te određeno popisali parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 39.816,84 eura, ovaj sud je utvrdio navedenim tuženicima trošak kako slijedi:

- tuženiku ad.1 utvrđen je trošak pisanog odgovora na tužbu u visini od 250,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 12.09. i 06.11.2012. godine, 09.07. i 19.09.2014. godine, 02.02.2018. godine, 07.11.2024. godine i 28.01.2025. godine, ukupno 1.750,00 bodova (7X250,00 bodova), te za pristup na ročišta 05.06.2012. godine i 04.09.2024. godine ukupno 125,00 bodova (2X62,50 bodova), sveukupno 2.125,00 bodova sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., 2. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 4.250,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 1.062,50 eura, sveukupno 5.312,50 eura, koliko je tuženiku ad.1 dosuđeno troška,

- tuženicima ad.2 i ad.3, uključivo s dijelom troška za tuženu ad.5, utvrđen je trošak pisanog odgovora na tužbu u visini od 250,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 12.09. i 06.11.2012. godine, 17.01., 09.04., 24.04., 09.07., 01.10. i 20.11.2013. godine, 05.02., 28.05. 09.07. i 19.09.2014. godine, te 28.01.2025. godine, ukupno 3.250,00 bodova (13X250,00 bodova), te za pristup 24.11.2010. godine, 04.09. i 07.11.2024. godine, ukupno 187,50 bodova (3X62,50 bodova), kao i za zastupanje na ročištu dana 02.02.2018. godine koje je dovršeno utvrđenjem prekida postupka 125,00 bodova, sveukupno 3.812,50 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., 2. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 7.625,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 1.906,50 eura, ukupno 9.531,50 eura to sa 10,00%-tnim uvećanjem za zastupanje dvije stranke po Tbr. 40. Tarife u iznosu od 953,15 eura, sveukupno 10.484,65 eura, kao i 219,13 eura plaćene sudske pristojbe za odgovore na tužbu po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov.

XIV P-1094/2024

broj: 118/18), sveukupno 10.703,78 eura, koliko je tuženicima ad.2 i ad.3 dosuđeno troška,

- tuženicima ad.6 do ad.11 utvrđen je trošak pisanog odgovora na tužbu u visini od 250,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 12.09. i 06.11.2012. godine, 17.01., 09.04., 24.04., 09.07., 01.10. i 20.11.2013. godine, 05.02., 28.05. 09.07.2014. godine, 02.02.2018. godine, 07.11. 2014. godine i 28.01.2025. godine, ukupno 3.500,00 bodova (14X250,00 bodova) i još za pristup dana 04.09.2024. godine 62,50 bodova, sveukupno 3.812,50 bodova sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., 2. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 7.625,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 1.906,50 eura, ukupno 9.531,50 eura, koliko je tuženicima ad.6 do ad.11 dosuđeno troška.

- tuženoj ad.12 utvrđen je trošak pisanog odgovora na tužbu od 05. studenog 2024. godine u visini od 250,00 bodova i trošak zastupanja na ročištu dana 11. lipnja 2025. godine u visini od 250,00 bodova, ukupno 500,00 bodova ili u novcu 1.000,00 eura, koliko je ovoj tuženoj troška i dosuđeno.

62.1. Na dosuđeni parnični trošak tuženicima ad.1, ad.2 do ad.3 i ad.5 do ad.11 i ad.12 dosuđena je zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude i rješenja do isplate sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17 i 131/20), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

62.1.2. Tuženicima ad.1, ad.2 do ad.3, ad.6 do ad.11, te ad.12 nije dosuđen trošak sastava podnesaka pored pisanih odgovora na tužbu s ocjenom da isti nisu bili potrebiti za vođenje postupka, jer su, u bitnom, istima navedeni tuženici iznosile svoje pravne stavove o predmetu spora i ocjenjivali dokaze izvedene tijekom parnice.

U Šibeniku, dana 02. rujna 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.