Zakon.hr

Poslovni broj Pr-1514/2021-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Santica i Đapić j.t.d. Split, protiv tuženika Sveučilište u Zadru, Mihovila Pavlinovića bb, Zadar, OIB: 10839679016, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak i partneri d.o.o. Rijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i naknade plaće, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 09. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 01. rujna 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, zaključenog između tužitelja i tuženika na neodređeno vrijeme dana 24. srpnja 2009.g, Klasa: 112-02/09-02/02, Ur.br.: 2198-1-79-10/09-29, a koja odluka je donesena dana 22. srpnja 2016.g., Klasa: 112-02/16-02/06, Ur.br.: 2198-1-79-01/16-01, nedopuštena i nezakonita, te da tužitelju radni odnos nije prestao, pa se nalaze tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove redovitog profesora za znanstveno područje biotehničkih znanosti polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru ili na druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju izgubljene plaće u visini od po 28.284,40 kn (3.753,99 Eura) mjesečno, i to za period od prestanka Ugovora o radu, pa do donošenja prvostupanjske presude, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa (tj. od 16. u mjesecu za prethodni mjesec), osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu naknade plaće, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju po osovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 5.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više traženi iznos u visini od 5.937,50 Eura zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.500,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj JŠ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 01. rujna 2016. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika Sveučilište u Zadru (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je 26. srpnja 2016. zaprimio Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a koja odluka je donesena 22. srpnja 2016. Navedenom odlukom da je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen 24. srpnja 2009. klasa: 112-02/09-02/02, ur.br.: 2198-1-79-10/09-29 sklopljen za obavljanja poslova radnog mjesta redovitog profesora Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Navedeni ugovor da je tužitelju otkazan zbog nemogućnosti uredovnog izvršavanja poslova i zadaće znanstveno-nastavnog radnog mjesta redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Protiv Odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu da je tužitelj u zakonskom roku, preporučenom pošiljkom, uložio zahtjev za zaštitu prava pobijajući Odluku u cijelosti kao nedopuštenu i nezakonitu, a kako poslodavac u roku od 15 dana od dostave tog zahtjeva za zaštitu prava istom nije udovoljio, to tužitelj, sukladno odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o radu, u zakonskom roku podnosi ovu tužbu. Tvrdi da su navodi iz pobijane Odluke o otkazu neosnovni, nezakoniti, paušalni i neargumentirani. Prvenstveno ističe kako je pobijana odluka donesena protivno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu. Naime, navedenom odredbom da je utvrđeno kako se osobno uvjetovani otkaz može donijeti jedino ukoliko „radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti". U konkretnom slučaju da je tužitelj nesporno u mogućnosti uredno izvršavati sve svoje obveze iz radnog odnosa, za radno mjesto za koje je s tuženikom sklopio ugovor o radu. Isto tako, na strani tužitelja da ne postoje bilo kakve osobine ili sposobnosti (ni privremene ni trajne) koje bi mu onemogućavale uredno izvršavanje njegovih obveza iz radnog odnosa, a što da pobijanu odluku o otkazu čini nezakonitom. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu, a u kojem da tuženik uglavnom samo citira određene zakonske odredbe (koje da njegovu odluku ne čine zakonitom), da bi proizlazilo kako tuženik drži da tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati poslove i zadaće znanstveno-nastavnog radnog mjesta redovitog profesora zbog toga što na IX redovitoj sjednici Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti održanoj 17. lipnja 2016. nije odlučeno o izboru tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju. Međutim, to što na navedenoj sjednici Stručnog vijeća nije odlučeno o izboru tužitelja da ne predstavlja tužiteljevu bilo kakvu osobinu ili sposobnost koja bi ga onemogućavala u obavljanju poslova redovitog profesora u trajnom zvanju. Naime, tužitelj da u cijelosti udovoljava traženim uvjetima, a što da je i utvrđeno u postupku provedenom po javnom natječaju objavljenom u Narodnim novinama od 12. veljače 2016. za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija), na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Nakon provedenog postupka Stručno povjerenstvo u sastavu dr.sc. HŠ, dr.sc. TŠ i dr.sc. ŽŠ da je sastavilo izviješće u kojem je utvrdilo kako tužitelj ispunjava uvjete za izbor u znanstveno- nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju, pri čemu tužitelj posebno ističe to da je od 12 mogućih kriterija tužitelj u cijelosti ispunjavao 11 uvjeta, a da samo u jednom nije u cijelosti ispunio tražene uvjete, uvjetu pod br. II za ispunjenje kojeg je bilo potrebno da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje 10 završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem 4 rada u koautorstvu sa studentom, a pod mentorstvom tužitelja da su obranjena 33 diplomska rada, međutim, da je on u koautorstvu sa studentima objavio 3 rada umjesto potrebna 4. Međutim, za ukupno pozitivno mišljenje da je bilo potrebno ispuniti svega 6 od mogućih 12 uvjeta, a kako je prethodno navedeno, tužitelj da je u potpunosti ispunio 11 uvjeta. Navedeno da se posebno ističe kako bi se ukazalo na činjenicu da je tužitelj izuzetno stručna osoba i u potpunosti kvalificiran za obavijanje poslova redovitog profesora u trajnom zvanju. Navedeno izviješće da je potom Stručno povjerenstvo dostavilo Strunom vijeću Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu koje je prihvatilo navedeno izviješće te je prijedlog da se tužitelj izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju dostavilo Stručnom vijeću Sveučilišta u Zadru. Dakle, među strankama da ne bi trebalo biti sporno kako tužitelj u cijelosti udovoljava svim kriterijima za izbor za redovitog profesora u trajnom zvanju te da je u postupku provedenom po javnom natječaju od strane nadležnih tijela predložen za izbor u navedeno zvanje i radno mjesto. Međutim, unatoč navedenom na IX sjednici Stručnog vijeća Sveučilišta u Zadru, na kojoj se raspravljalo o navedenom izboru, da nije donesena bilo kakva odluka. Naime, na navedenoj sjednici, prilikom glasanja o izboru tužitelja, Stručno vijeće da nije uspjelo donijeti bilo kakvu odluku, pa tako ni odluku po kojoj tužitelj ne bi bio izabran na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, što da je jasno vidljivo i u samoj odluci tuženika od 17. lipnja 2016. u kojoj tuženik navodi (neistinito) kako tužitelj nije izabran na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju. Naime, u obrazloženju navedene odluke da tuženik navodi kako je Stručno vijeće tuženika glasalo o izboru tužitelja na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju kako slijedi: Niti jedan glas „za", jedan glas „protiv" i 24 „suzdržana". Sukladno odredbi čl. 6. st. 2. Pravilnika o radu Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti od 18. prosinca 2015. da vijeće donosi odluke natpolovičnom većinom glasova nazočnih članova vijeća. Dakle, da bi mogla biti donesena odluka o neizboru tužitelja na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za takvu odluku, dakle, da se tužitelj ne izabere, da je trebalo glasati više od polovice prisutnih članova Vijeća. Kako iz navedene odluke proizlazi da je protiv izbora glasao samo jedan član Vijeća, to da se temeljem jednog glasa protiv nije mogla donijeti bilo kakva valjana odluka. Nadalje, Stručno vijeće da je u svojoj odluci utvrdilo kako su prilikom glasanja bila 24 suzdržana, dakle, 24 prisutna člana Vijeća da nisu pristupila glasanju, što da u konkretnom slučaju ima isti značaj kao i da nisu bili prisutni na navedenoj sjednici. Posebno tužitelj ovdje skreće pozornost na činjenicu da Pravilnikom o radu Stručnog vijeća nije predviđena mogućnost da se članovi Vijeća prilikom glasanja mogu od istog suzdržati. Budući su svi prisutni članovi Vijeća (osim jednog) bili suzdržani, dakle, nisu ispunili svoju zakonsku obvezu da sudjeluju u radu Stručnog vijeća (a što da podrazumijeva i donošenje odluka), u konkretnom da slučaju navedeno ima isti značaj kao da Stručno vijeće nije uopće odlučivalo o prijedlogu Stručnog povjerenstva i Stručnog vijeća Odjela da se tužitelj izabere na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju. Slijedom svega navedenog da je jasno kako tužitelj ispunjava uvjete za izbor na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju te da tuženik u suštini nije dovršio postupak po javnom natječaju za izbor redovitog profesora u trajnom zvanju, a što je bio dužan učiniti. U svakom slučaju, kako tužitelj ispunjava sve uvjete, to da se u konkretnom slučaju nije ni mogla donijeti odluka o osobno uvjetovanom otkazu budući ne strani tužitelja nema bilo kakvih trajnih osobina ili sposobnosti koje bi ga onemogućavale da uredno izvršava svoje obveze iz radnog odnosa. Posebno tužitelj ovdje ističe kako neizbor u konkretnom slučaju ne predstavlja, niti može predstavljati trajnu osobinu, odnosno sposobnost, sukladno odredbi iz čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu, a što sve da pobijanu Odluku o otkazu u cijelosti čini nedopuštenom i nezakonitom. Nadalje, tužitelj posebno ističe to kako je odredbom čl. 95. st. 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, na koju da se tuženik poziva, propisano da će se ukoliko radnik ne podnese prijavu ili ne bude izabran zbog neispunjavanja uvjeta za ponovni izbor, pokrenut postupak redovitog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. U konkretnom slučaju da je tužitelj podnio prijavu te da u cijelosti ispunjava uvjete za ponovni izbor pa da se stoga ova odredba o pokretanju postupka otkazivanja ugovora o radu na tužitelja ne može primijeniti. Sve prethodno navedeno tim više jer da je pobijana odluka nedopuštena i pozivom na odredbe iz čl. 101 i 102. Zakona o znanstveno djelatnosti i visokom obrazovanju. Slijedom navedenog tužitelj postavlja kao prvo, zahtjev da sud utvrdi da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika na neodređeno vrijeme 24. srpnja 2009. klasa: 112-02/09-02/02, ur.br.: 2198-1-79-10/09-29, a koja je Odluka donesena 22. srpnja 2016., nedopuštena i nezakonita te da radni odnos stranaka nije prestao, kao drugo, da naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove redovitog profesora za znanstveno područje biotehničkih znanosti polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru ili na druge odgovarajuće poslove te kao treće, da tuženiku naloži da tužitelju naknadi plaće u visini od po 28.284,40 kn (3.753,99 Eura) mjesečno za period od prestanka Ugovora o radu pa do donošenja prvostupanjske presude s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće do isplate. Tužitelj u tužbi postavlja i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik po zaprimanju tužbe nije dostavio obrazloženi odgovoru na tužbu već je na ročištu glavne rasprave održanom 28. listopada 2016. naveo da se ovdje radi o pravnom, a ne činjeničnom pitanju, o kojem će sud donijeti odluku.

3. Iako tuženik nije dao odgovor na tužbu u roku koji mu je sud odredio pozivom za podnošenje odgovora na tužbu (list spisa 44), računanom od dana kada je tuženik zaprimio tužbu i poziv za podnošenje odgovora na tužbu, niti je pristupio na pripremno ročište koje je sud odredio za 10. lipnja 2016., sud u ovom postupku nije donio niti presudu zbog ogluhe niti presudu zbog izostanka, a donošenje koje tužitelj predlaže na pripremnom ročištu 10. lipnja 2016. Ovo kao prvo, jer prema ocjeni suda nije bio ispunjen uvjet iz čl. 331.b st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) za donošenje presude zbog ogluhe te kao drugo, je je sukladno čl. 332. st. 1. ZPP jedan od uvjeta za donošenje presude zbog izostanka taj da tuženiku tužba nije dostavljena na odgovor, a u ovom je slučaju nedvojbeno tuženiku tužba dostavljana na odgovor.

4. Kasnije u tijeku postupka iznesenim navodima je tuženik osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan, predloživši sudu da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

5. Istaknimo ovdje da je o tužbenom zahtjevu tužitelja Općinski sud u Zadru bio odlučio presudom poslovni broj Pr-185/2016 od 30. studenog 2016. (list spisa 145-152) kojom je djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev te je ta prvostupanjska presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena (u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade plaće) presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-59/2017-4 od 14. ožujka 2017. (list spisa 163-166). Protiv označene je drugostupanjske presude međutim tuženik podnio reviziju, odlučujući o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revr 608/2017-2 od 31. kolovoza 2021. (list spisa 182- 188) ukinuo označenu drugostupanjsku presudu u potvrđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke i označenu prvostupanjsku presudu, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu naknade plaće, te je predmet u tom ukinutom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

6. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2016. (list spisa 7-8, 46-49), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa s potvrdom o slanju (list spisa 9-12, 50-56), Izvješće stručnog povjerenstva u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju iz svibnja 2016. godine (list spisa 13-39, 59-111), prijedlog o prihvaćanju izvješća klasa: 602-04/16-08/14 od 01. lipnja 2016. (list spisa 13, 57), prijavu prof. dr. sc. JŠ na raspisani natječaj (list spisa 40, 58), Odluku Sveučilišta u Zadru klasa:

112-02/16-01/02, urbroj: 2198-1-79-10/16-25 od 17. lipnja 2016. (list spisa 41, 112-113), Odluku Sveučilišta u Zadru klasa: 112-02/16-01/03, urbroj: 2198-1-79-10/16-03 od 24. lipnja 2016. (list spisa 42, 114), Pravilnik o radu Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti (list spisa 43, 115-122), rješenje o rasporedu na položaj i plaći od 01. listopada 2010. (list spisa 123), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme klasa: 112-02/09-01/02, urbroj: 2198-1-79-10/09-29 od 24. srpnja 2009. (list spisa 124-125), e-mail komunikaciju (list spisa 126), dopis Sveučilišta u Zadru od 28. lipnja 2016. s prilozima (list spisa 127-131), obračunske isprave za isplatu plaće- naknade plaće za JŠ za 08/2016 i 09/2016 (list spisa 132-134), iskaz JŠ (list spisa 136-137), iskaz DŠ (list spisa 137-138), životopis dr. sc. JŠ (list spisa 209-216), red predavanja od 22. veljače 2017. (list spisa 227-229), red predavanja od 02. ožujka 2018. (list spisa 231-232), rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4296/20-2 od 16. prosinca 2020. (list spisa 241-244), rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4297/20-2 od 16. prosinca 2020. (list spisa 245-249), e-mail komunikaciju (list spisa 266-274), spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-37/2023 ranije Pr-32/2019 (preslika priležni predmetnom spisu), spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-101/2019 ranije Pr-75/2015 (prileži predmetnom spisu), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-825/2023-2 od 22. kolovoza 2023. (list spisa 343-350), presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-84/2022 od 29. ožujka 2023. (list spisa 351-359), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-293/2024-3 od 09. travnja 2024. (list spisa 362-364), prijedlog JŠ za dopuštenje revizije u predmetu poslovni broj Pr-84/2022 (list spisa 365-384), reviziju JŠ u predmetu poslovni broj Pr-84/2022 (list spisa 385-397) i Odluku Sveučilišta u Zadru klasa: 112-02/16-08/06, urbroj: 2198-1-79-01/17-03 od 04. svibnja 2017. (list spisa 404-405) te je saslušao tužitelja JŠ (list spisa 398-400) i zakonskog zastupnika tuženika ŠŠ (list spisa 400-402). Istaknimo ovdje da je tužitelj u postupku predložio pročitati spise Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-183/18 i UsIrs- 84/20 te je sud od Upravnog suda u Splitu zatražio dostavu istih, međutim, potom je utvrđeno da su nakon rješavanja pitanja stvarne nadležnosti u tim postupcima isti dostavljeni u rješavanje Općinskom sudu u Zadru kao stvarno nadležnom sudu te da se radi o spisu Općinskog suda u Zadru poslovni 84/2022 (relevantne dijelove kojeg su stranke priložile u predmetni spis te je sud iste pročitao u ovom dokaznom postupku i spisu Pr-13/2022 Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-13/2022 (u kojem je predmetu određen prekid postupka do pravomoćnog končanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-32/2019 sada Pr-37/2023).

6.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem članova Stručnog vijeća odjela koje je tužitelj još u tužbi predložio saslušati kao svjedoke, ovo jer je tužitelj na ročištu glavne rasprave održanom 25. veljače 2025. odustao od tog dokaznog prijedloga. Sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine plaće tužitelja, ovo jer je navedenu činjenicu bilo moguće utvrditi temeljem spisu priležećih materijalnih dokaza, poradi čega bi izvođenje dokaza financijskim vještačenjem bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti ovog radnog spora, a osim čega obzirom na utvrđenje suda da je neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je osobno uvjetovani otkaz nedopušten, činjenica visine plaće tužitelja nije niti bila relevantna za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu. Nadalje, sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP nije kao dokaz u postupku pročitao isprave sa lista spisa 221-226, 229-230, 233- 240, 283-290 te 296-298, budući se radi o dokazima koje je tužitelj predložio pročitati tek nakon zaključenja prethodnog postupka, iz sadržaja kojih je isprava razvidno da se radi o ispravama koje datiraju u vrijeme prije zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari te ispravama kojima je tužitelj raspolagao prethodno zaključenju prethodnog postupka, a tužitelj ne dokazuje da ih bez svoje krivnje kao dokaz u postupku nije mogao predložiti prethodno zaključenju prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.1. Tužitelj tužbom traži utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu od 22. srpnja 2016. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen među strankama 24. srpnja 2009., utvrđenje da radni odnos stranaka nije prestao i vraćanje tužitelja na rad na poslove redovitog profesora za znanstveno područje biotehničkih znanosti polje poljoprivreda ili druge odgovarajuće poslove te nalaganje tuženiku da tužitelju naknadi plaće u visini od po 28.284,40 kn (3.753,99 Eura) mjesečno za period od prestanka Ugovora o radu pa do donošenja prvostupanjske presude pa je tako predmet ovog spora dopuštenost i zakonitost (redovitog) osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, vraćanje radnika na rad i naknada plaće.

7.2. Odredba čl. 112. toč. 7. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZoR) propisuje da ugovor o radu prestaje otkazom pri čemu odredba čl. 114. ZoR propisuje da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.

7.3. Sukladno čl. 115. st. 1. toč. 2. ZoR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisano ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

7.4. Sukladno čl. 120. ZoR otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora obrazložiti otkaz te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

7.5. Sukladno čl. 133. ZoR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom pri čemu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

7.6. Odredba čl. 124. ZoR propisuje da će ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti vraćanje radnika na posao.

8. Među strankama u postupku nije sporno da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 24. srpnja 2009. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom za obavljanje poslova redovitog profesora – prvi izbor za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija), grana bilinogojstvo, na Odjelu za poljodjelstvo i akvakulturu Sredozemlja Sveučilišta Zadru. Osim što nije sporna, ova činjenica proizlazi i iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme klasa: 112-02/09-01/02, urbroj:

2198-1-79-10/09-29 od 24. srpnja 2009. (list spisa 124-125, dalje: Ugovor o radu), uvidom u koji sud utvrđuje i to da su stranke ugovorile da je tužitelj biran na vrijeme od pet godina i da rok za reizbor teče od 07. srpnja 2009. (Članak 5. Ugovora o radu).

8.1. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da je u Narodnim novinama br. 14/2016 od 12. veljače 2016. objavljen javni natječaj koji je tuženik raspisao pod klasom: 112-01/16- 02/04, urbroj: 2198-1-79-10/16-03 za izbor jednog nastavniku u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru (dalje: javni natječaj) i da je tužitelj podnio pravodobnu i potpunu prijavu na taj natječaj. Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze i iz prijave prof. dr. sc. JŠ na raspisani natječaj (list spisa 40, 58) te ostalih spisu priloženih materijalnih dokaza. Istaknimo ovdje da među strankama u svezi navedenog nije sporno niti to da je tužitelj jedini pristupnik koji se je javio na ovaj javni natječaj tuženika te da je u trenutku prijave na ovaj javni natječaj tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme, na znanstveno- nastavnom radnom mjestu redovitog profesora u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, a koje znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora (više) nije imao mogućnost reizbora na postojeće znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora sukladno čl. 102. st. 2. ZZDVO/11 već je postojala radna obveza napredovanja tužitelja u više znanstveno-nastavno zvanje i na više znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju.

8.2. Među strankama nije sporno niti to da je u postupku javnog natječaja u svibnju 2016. godine Stručno povjerenstvo u sastavu dr.sc. HŠ, dr.sc. TŠ i dr.sc. ŽŠ sastavilo pisano izviješće o ispunjavanju uvjeta dr. sc. JŠ, redovitog profesora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju, koje je pisano izvješće potom dostavilo Stručnom vijeću za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru. Iz Izvješća stručnog povjerenstva u postupku izbora u znanstveno- nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju iz svibnja 2016. godine (list spisa 13- 39, 59-111, dalje: Izvješće Stručnog povjerenstva) proizlazi da je Stručno povjerenstvo utvrdilo kao prvo, da je pristupnik dr. sc. JŠ, redoviti profesor, Odlukom Matičnog odbora Nacionalnog vijeća za znanost za područje Biotehničkih znanosti od 27. studenog 2008. izabran u znanstveno-nastavno zvanje znanstveni savjetnik i da je nadalje vrlo aktivan znanstvenik; te kao drugo, da pristupnik dr. sc. JŠ, redoviti profesor, udovoljava uvjetima Odluke Rektorskog zbora („Narodne novine“ br. 106/06) za izbor u znanstveno- nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju; i slijedom toga predložilo Sveučilištu u Zadru, Stručnom vijeću za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru, da pristupnika dr. sc. JŠ, redovitog profesora, izabere u trajno zvanje redovitog profesora u znanstvenom području Biotehničke znanosti (4,0) znanstveno polje Poljoprivreda (4,01). Također, iz Izvješća Stručnog povjerenstva proizlazi i to da pristupnik dr. sc. JŠ, ovdje tužitelj, ispunjava 11 od ukupno 12 nužnih uvjeta iz Odluke Rektorskog zbora („Narodne novine“ br. 106/06) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju, a kako to tužitelj i navodi u tužbi, međutim, u svezi čega sud ističe da je sama činjenica koliko točno uvjeta Odluke Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju tužitelj ispunjava, ovo pored činjenice da udovoljava nužnom broju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju, irelevantna za odluku o tužbenom zahtjevu.

8.3. Nastavno na navedeno, među strankama nije sporno niti to da je po zaprimanju Izvješća Stručnog povjerenstva, a kako to proizlazi i iz prijedloga o prihvaćanju izvješća klasa: 602-04/16-08/14 od 01. lipnja 2016. (list spisa 13, 57), Stručno vijeće Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu na 13. sjednici održanoj 01. lipnja 2016. prihvatilo prijedlog Stručnog povjerenstva o izboru prof. dr. sc. JŠ u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju područje biotehničke znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru te je Stručnom vijeću za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru predložilo izbor tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju, područje biotehničke znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.

8.4. Nadalje, u postupku nije sporno niti to da je Stručno vijeće za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru na IX. redovitoj sjednici u akademskoj godini 2015./2016. održanoj 17. lipnja 2016. prihvatilo Izvješće Stručnog povjerenstva, nakon čega je glasovalo o izboru tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničke znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru te da pri ovom glasovanju niti jedan član Stručnog vijeća nije dao glas za izbor tužitelja, jedan član je glasovao protiv izbora tužitelja dok su dvadeset i četiri člana bila suzdržana.

8.5. Nakon takvog glasovanja, a kako to proizlazi iz Odluke Sveučilišta u Zadru klasa: 112-02/16-01/02, urbroj: 2198-1-79-10/16-25 od 17. lipnja 2016. (list spisa 41, 112-113, dalje: Odluka Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016.), je Stručno vijeće za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru 17. lipnja 2016. donijelo odluku da tužitelj nije izabran za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru te da se takva odluka dostavlja Senatu Sveučilišta u Zadru na potvrdu.

8.6. Uvidom u Odluku Sveučilišta u Zadru klasa: 112-02/16-01/03, urbroj: 2198-1-79- 10/16-03 od 24. lipnja 2016. (list spisa 42, 114) proizlazi da je na X. redovitoj sjednici u akademskoj godini 2015./2016. održanoj 24. lipnja 2016. Senat Sveučilišta u Zadru sa 25 glasova za, 1 suzdržanim i niti jednim glasom protiv donijelo odluku kojom se potvrđuje Odluka Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru klasa: 112-02/16-01/02, urbroj: 2198-1-79-10/16-25 od 17. lipnja 2016. kojom ovdje tužitelj nije izabran za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.

8.7. Konačno, među strankama nije sporno to da je potom tuženik donio u ovom postupku pobijanu Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2016. (list spisa 7-8, 46-49, dalje: Odluka o osobno uvjetovanom otkazu) kojom je radniku dr. sc. JŠ ovdje tužitelju, redovitom profesoru na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme klasa: 112- 02/09-01/02, urbroj: 2198-1-79-10/09-29 od 24. srpnja 2009. zbog nemogućnosti urednog izvršavanja poslova i zadaće znanstveno-nastavnog radnog mjesta redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.

8.8. U svezi s navedenim sud ističe da je tužitelj protiv Odluke o osobno uvjetovanom otkazu od 22. srpnja 2016. tuženiku preporučenom poštom 03. kolovoza 2016. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list spisa 9-12, 50-56) kojem zahtjevu tužitelja tuženik nesporno nije udovoljio. Kako je pri tome tužitelj predmetnu tužbu sudu podnio 01. rujna 2016. (što je razvidno iz prijemnog štambilja na tužbi) i time unutar roka propisanog čl. 133. st. 2. ZoR, to je predmetna tužba kojom tužitelj osporava dopuštenost i zakonitost Odluke o osobno uvjetovanom otkazu nedvojbeno pravodobna u smislu čl. 133. ZoR.

8.9. Također, u svezi s navedenim sud ističe i to da iz Odluku o osobno uvjetovanom otkazu, a što potvrđuje sadržaj e-mail komunikacije (list spisa 126) i dopisa Sveučilišta u Zadru od 28. lipnja 2016. s prilozima (list spisa 127-131), proizlazi da je tuženik prethodno donošenju Odluke o osobno uvjetovanom otkazu svoju namjeru otkazivanja Ugovora o radu tužitelja dostavio na savjetovanje sindikalnom povjereniku, a čime je tuženik ispunio obvezu propisanu čl. 150. st. 1. u svezi st. 3. toč. 2. ZoR.

8.10. U obrazloženju Odluke o osobno uvjetovanom otkazu (list spisa 7-8) je navedeno

- da je Stručno vijeće za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru, a na prijedlog Stručnog vijeća Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu donijelo odluku o raspisivanju natječaja za izbor (unaprjeđenje) ovdje tužitelja za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija), na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, ovo temeljem čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, dalje: ZZDVO), čl. 58. Statuta Sveučilišta u Zadru te čl. 67. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 94/13);

- da je Stručno vijeće za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru glasovalo o izboru tužitelja na način da niti jedan član Stručnog vijeća nije dalo glas za izbor tužitelja, jedan član je glasovao protiv izbora tužitelja dok su dvadeset i četiri člana bila suzdržana, posljedično čemu je Stručno vijeće temeljem čl. 82. Statuta Sveučilišta u Zadru donijelo Odluku od 17. lipnja 2016. o neizboru tužitelja za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno- nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija), na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru;

- da s obzirom je postupak izbora u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju izvršen na jednoj od sastavnica Sveučilišta u Zadru, sukladno odredbi čl. 93. st. 4. ZZDVO Odluka Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. kojom tužitelj nije izabran u znanstveno-nastavno radno mjesto i znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju podliježe potvrdi Senata Sveučilišta u Zadru, a koje je pak tijelo tuženika 24. lipnja 2016. sa 25 glasa za i 1 glasom protiv donijelo odluku kojom se potvrđuje odluka Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. kojom tužitelj nije izabran za nastavnika u znanstveno- nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na

Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu;

- da kako je tužitelj kod tuženika zaposlen na znanstveno-nastavnom radnom mjestu redovitog profesora, za koje je radno mjesto čl. 102. st. 2. ZZDVO izrijekom propisano da nema mogućnost reizbora na postojeće znanstveno-nastavno radno mjesto, a na provedenom natječaju tužitelj nije izabran za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju tj. nije izabran u više znanstveno-nastavno zvanje te na više znanstveno-nastavno radno mjesto (redovitog profesora u trajnom zvanju) što je dovelo do toga da tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati poslove i zadaće znanstveno- nastavnog radnog mjesta redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija), na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru budući je jedna od temeljenih obveza radnika zaposlenih na znanstveno-nastavim i znanstvenim radnim mjestima u sustavu visokog obrazovanja izbor na viša znanstveno-nastavna odnosno znanstvena radna mjesta odnosno reizbor kada je to propisano zakonom, se sukladno čl. 95. st. 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11), do primjene kojeg Zakona u ovom postupku izbora dolazi sukladno čl. 67. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 94/13), morala donijeti odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja zbog osobno uvjetovanih razloga.

8.11. Ono što se u postupku međutim javilo kao sporno je to da li je dopušten osobno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelja, a u svezi s time kao prvo, da li je o izboru tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na provedenom natječaju donesena kakva odluka te kao drugo, da li činjenica da tužitelj nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, ukoliko sud utvrdi da nije izabran, predstavlja trajnu osobinu tužitelja zbog koje isti nije u mogućnosti odnosno nesposobnost tužitelja uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa pa da bi navedeno bio opravdani razlog za donošenje Odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovor o radu tužitelja.

9. Naime, tužitelj tvrdi da na sjednici Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti (u tekstu: Stručno vijeće) održanoj 17. lipnja 2016. nije donesena bilo kakva odluka u svezi izbora tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, ovo jer da sukladno čl. 6. st. 2. Pravilnika o radu Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Vijeće odluke donosi natpolovičnom većinom glasova nazočnih članova Vijeća, dakle, jer da bi mogla biti donesena odluka o neizboru tužitelja, da je za takvu odluku trebalo glasovati više od polovice prisutnih članova Vijeća, što da nije bio slučaj te jer da Pravilnikom o radu nije predviđena mogućnost da članovi Vijeća pri glasovanju budu suzdržani, a ovdje da su 24 člana bila suzdržana.

9.1. Odredba čl. 95. st. 1. ZZDVO, zakona važećeg u vrijeme raspisivanja predmetnog natječaja, propisuje da postupak izbora u znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja i odgovarajuća radna mjesta provodi sveučilište odnosno sastavnica sveučilišta sukladno statutu i uz odgovarajuću primjenu članka 35. i 36. ovoga Zakona, na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u „Narodnim novinama“, dnevnom tisku i na internetskoj stranici visokog učilišta te na službenom internetskom portalu za radna mjesta Europskoga istraživačkog prostora i da natječaj mora biti otvoren najmanje 30 dana.

9.2. Odredba čl. 95. st. 2. ZZDVO propisuje da zahtjev za pokretanje postupka podnosi pristupnik ili znanstvena organizacija, a odluku donosi sveučilište odnosno sastavnica sveučilišta u skladu s općim aktom sveučilišta.

9.3. Međutim, odredba čl. 67. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 94/13) propisuje da će se ponovni izbor na radno mjesto znanstvenog savjetnika (trajno zvanje) odnosno radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za osobe zatečene u zvanju i na radnom mjestu znanstvenog savjetnika odnosno redovitog profesora, provesti prema dosadašnjim odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09 i 63/11) i podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona.

9.4. Sukladno čl. 34. st. 4. tog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, dalje: ZZDVO/11) postupak izbora u znanstvenoj organizaciji provodi stručno tijelo kojem su statutom u nadležnost stavljena znanstvena pitanja.

9.5. U svezi navedenog, odredba čl. 82. Statuta Sveučilišta u Zadru (Pročišćeni tekst, svibanj 2015. godine – dostupan na web stranici Sveučilišta u Zadru), koji je bio na snazi u vrijeme provođenja predmetnog natječaja, propisuje da konačnu odluku o izboru kandidata donosi područno stručno vijeće Sveučilišta koje je raspisalo natječaj.

9.6. Sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZDVO/11 s osobama izabranim na znanstveno- nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i stručna radna mjesta sklapa se ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja ponovnog izbora ili unaprjeđenja svakih pet godina, a ako prilikom ponovnog izbora zaposlenik ne bude izabran zbog neispunjavanja uvjeta, postupa se prema članku 95. stavku 5. odnosno članku 101. stavku 5. tog Zakona.

9.7. Nadalje, odredba čl. 93. st. 4. ZZDVO/11 propisuje da ako je izbor u zvanje redovitog profesora izvršen u nekoj od sastavnica sveučilišta, senat sveučilišta na kojemu je pokrenut postupak izbora potvrđuje izbor.

9.8. Konačno, odredba čl. 95. st. 5. ZZDVO/11 propisuje da ako na natječaj iz stavka 1. tog članka zaposlenik ne podnese prijavu ili ne bude izabran zbog neispunjavanja uvjeta za ponovni izbor, će se pokrenut postupak redovitog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, bez obveze ponude drugoga radnog mjesta.

9.9. Istaknimo ovdje i to da je odredbom čl. 6. st. 1. i st. 2. Pravilnika o radu Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti (list spisa 43, 115-122, dalje: Pravilnik o radu Stručnog vijeća), važećeg u vrijeme provedbe predmetnog natječaja, propisano da Vijeće može pravovaljano odlučivati ako je na sjednici nazočna većina članova Vijeća te da Vijeće donosi odluke natpolovičnom većinom glasova nazočnih članova Vijeća.

9.10. Primjenjujući odredbu čl. 6. st. 2. Pravilnika o radu Stručnog vijeća u postupku predmetnog natječaja prema ocjeni ovog suda, a kako to zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revr 608/2017-2 od 31. kolovoza 2021., proizlazi da je za donošenje odluke o izboru pristupnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno- nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju natpolovična većina nazočnih članova Stručnog vijeća morala glasati „za“ i da ako to nije slučaj ne dolazi do izbora tog pristupnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju te je svaki drugačiji zaključak po prirodi stvari neprihvatljiv. Naime, Stručno vijeće je u konkretnom slučaju glasovalo o izboru (napredovanju) tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju pa kako „za njegov izbor“ nije glasovala natpolovična većina nazočnih članova Stručnog vijeća, to je prema ocjeni ovog suda Stručno vijeće nakon provedenog glasovanja pravilno donijelo Odluku od 17. lipnja 2016. o tome da tužitelj na provedenom natječaju nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju. Nedvojbeno je pri tome da Stručno vijeće koje glasuje o izboru pristupnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, o izboru pristupnika može donijeti i drugačiju odluku od one koju predlažu „pomoćna tijela“ pa stoga činjenica da je Stručno povjerenstvo u sastavu dr.sc. HŠ, dr.sc. TŠ i dr.sc. ŽŠ te potom i Stručno vijeće Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, Stručnom vijeću predložilo da tužitelja izabere u trajno zvanje redovitog profesora u znanstvenom području biotehničke znanosti, znanstveno polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru ne znači da je Stručno vijeće i moralo izabrati tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju; ovo jer bi u tom slučaju kao prvo, glasovanje Stručnog vijeća o izboru bilo samo formalnost i nepotrebno onda kada se na natječaj prijavio samo jedan pristupnik koji ispunjava nužne uvjete Odluke rektorskog zbora za izbor (napredovanje), kao što je ovdje slučaj, a kako to ističe i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revr 608/2017- 2 od 31. kolovoza 2021., te kao drugo, glasovanje Stručnog vijeća o izboru bilo samo privid da je stvarna odluka o izboru pristupnika u nadležnosti Stručnog vijeća, budući bi Stručno vijeće bilo dužno izabrati upravo onog pristupnika kojeg predloži Stručno povjerenstvo i Stručno vijeće Odjela, a što bi nedvojbeno bilo protivno važećim propisima koji izričito propisuju da je Stručno vijeće to koje vrši izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju. Osim toga, da je odluka o izboru koju Stručno vijeće donosi na natječaju samo formalnost te da Vijeće nema mogućnost ne izabrati pristupnika koji se je javio na natječaj i ispunjava nužne uvjete iz Odluke Rektorskog zbora za izbor u više zvanje i na više radno mjesto, a kako to smatra tužitelj, tada bi imali situaciju u kojoj je Stručno vijeće dužno u više zvanje i na više radno mjesto izabrati sve one pristupnike koji su se javili na natječaj i koji ispunjavaju nužne uvjete iz Odluke Rektorskog zbora za izbor, usprkos tome što se natječajem traži samo jedan nastavnik, a što je u potpunosti neprihvatljivo tumačenje primjenjivih odredbi. Dapače, iz navedenog kao nedvojbeno proizlazi da je odluka Stručnog vijeća o izboru određenog pristupnika ključna u postupku natječaja, budući u slučaju kad se na natječaj javi više pristupnika koji ispunjavaju nužne uvjete iz Odluke Rektorskog zbora upravo Stručno vijeće odlučuje o tome kojeg će od više pristupnika izabrati u više zvanje i na više radno mjesto. Pri tome, niti ZZDVO/11 niti propisi i akti doneseni temeljem tog zakona ne propisuju kriterije ovisno o kojima Stručno vijeće donosi odluku o izboru već se ovdje radi o potpunoj diskrecijskoj ocjeni ovog tijela sveučilišta, a koja diskrecijska ovlast proizlazi iz autonomije sveučilišta zajamčene čl. 68. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05714) i čl. 2. i čl. 4. ZZDVO/11, te poradi čega sud nije kao relevantan cijenio iskaz niti navode tužitelja u dijelu u kojem on iskazuje te navodi o razlozima zbog kojih ga Stručno vijeće na ovom natječaju nije izabralo, ovo posebno i jer se tu radi o subjektivnim pretpostavkama tužitelja koje u ovom postupku nisu nedvojbeno dokazane pa da bi sud temeljem takvog iskaza mogao utvrditi da je Odluka Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. rezultat povrede tužiteljevih osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda pa da bi stoga bila nezakonita.

9.11. U cijelosti je pri tome neosnovan navod tužitelja da članovi Stručnog vijeća pri glasovanju ne mogu biti suzdržani jer da ta mogućnost nije predviđena Pravilnikom o radu Stručnog vijeća. Naime, Pravilnik o radu Stručnog vijeća izričito ne predviđa niti mogućnost članova da glasuju „za“ ili „protiv“ kada odlučuju o određenom pitanju, ali je neovisno o tome nedvojbeno da su „za“ i „protiv“ kao i „suzdržan“ tri opcije koje članovi ovog tijela imaju prilikom odlučivanja o određenom pitanju, kao što je to slučaj pri odlučivanju u bilo kojem tijelu osim ako izričito primjenjivim propisima nije drugačije propisano, a što ovdje nije.

9.12. Pozivanje tužitelja na shvaćanje Suda Europske unije izraženo u presudi u predmetu C-650/18 Mađarska c/a Europski parlament od 03. lipnja 2021. da se suzdržani glasovi ne računaju kao dani glasovi, je prema ocjeni ovog suda neprimjenjivo na predmetni slučaj. Ovo stoga što takvo shvaćanje Sud Europske unije izražava obzirom na u toj pravnoj stvari primjenjivu odredbu Poslovnika Europskog parlamenta kojom je izričito propisano da se pri izračunu broja glasova za usvajanje ili odbijanje teksta u obzir uzimaju samo glasovi za i protiv, osim ako je posebna većina utvrđena Ugovorom dok u ovom slučaju niti primjenjivi ZZDVO/11 niti primjenjivi Statut Sveučilišta u Zadru niti primjenjivi Pravilnik o radu Stručnog vijeća ne propisuju da se suzdržani glasovi ne računaju kao dani glasovi. Osim toga, čak i da se suzdržani glasovi ne računaju kao dani glasovi, tada i dalje u ovom slučaju ostaje niti jedan glas „za izbor tužitelja“ i jedan glas „protiv izbora tužitelja“, a što i dalje dovodi do utvrđenja da Stručno vijeće na sjednici 17. lipnja 2016. nije natpolovičnom većinom nazočnih članova glasovalo „za izbor tužitelja“ u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno- nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju.

9.13. Dakle, kako na sjednici Stručnog vijeća održanoj 17. lipnja 2016. natpolovična većina nazočnih članova Stručnog vijeća nije glasovala „za izbor tužitelja“ u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru nije glasala, to je pravilno Stručno vijeće Odlukom od 17. lipnja 2016. utvrdilo da tužitelj nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru te ovaj sud ne nalazi da bi u postupku provedbe natječaja i donošenja te Odluke bilo ikakvih postupovnih propusta koji su utjecali ili mogli biti od utjecaja na donošenje Odluke Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. Dakle, suprotno navodu tužitelja da o izboru tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju nije donesena odluka, sud je kao nedvojbeno utvrdio da je o izboru tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru na predmetnom natječaju Stručno vijeće za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru kao nadležno tijelo donijelo odluku i to Odluku od 17. lipnja 2016. da tužitelj nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.

9.14. U prilog takvom utvrđenju da tužitelj u provedenom natječaju nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru pri tome svjedoči i činjenica da je na X. redovitoj sjednici u akademskoj godini 2015./2016. održanoj 24. lipnja 2016. Senat Sveučilišta u Zadru sa 25 glasova za, 1 suzdržanim i niti jednim glasom protiv donio odluku kojom potvrđuje Odluku Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti Sveučilišta u Zadru klasa: 112-02/16-01/02, urbroj: 2198-1-79-10/16-25 od 17. lipnja 2016. kojom ovdje tužitelj nije izabran za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru; a kako to proizlazi iz Odluke Sveučilišta u Zadru klasa: 112-02/16-01/03, urbroj: 2198-1-79-10/16-03 od 24. lipnja 2016. (list spisa 42, 114) te što zasigurno ne bi bio slučaj da je Senat utvrdio postojanje kakvih postupovnih propusta ili pak nedostataka i nepravilnosti u Odluci Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016.

9.15. Točno je pri tome da iz Odluke Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. (list spisa 41, 112- 113) ne proizlazi da bi protiv te Odluke bilo moguće pokrenuti upravni spor, ovo jer sama odluka ne sadrži uputu o pravnom lijeku takvog sadržaja. Međutim, čl. 35. st. 12. ZZDVO/11 (koji se odnosi na izbor u znanstvena zvanja) propisuje da protiv odluke o izboru pristupnik nema pravo žalbe, ali da može pokrenuti upravni spor kao i da se u upravnom sporu ne može donijeti odluka o izboru pristupnika u znanstveno zvanje već samo ukinuti nezakonita odluka i odrediti ponovno provođenje postupka. Kako je Odluka Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. (o tome da tužitelj nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju) nesporno dostavljena ovdje tužitelju, što proizlazi iz činjenice da je dostava iste tužitelju određena u dostavnoj naredbi Odluke kao i činjenice da tužitelj istu prilaže predmetnoj tužbi što znači da istom raspolaže, a nitko se ne može pozivati na nepoznavanje zakonskih odredbi pa se tako tužitelj ne može pozivati da to da mu nije bilo poznato da je protiv označene Odluke u dijelu koji se odnosi na izbor u znanstveno-nastavno zvanje moguće pokrenuti upravni spor neovisno o tome da li je u samoj Odluci takva uputa o pravnom lijeku istaknuta, to je tužitelj, ukoliko je smatrao da je ova Odluka nezakonita i nepravilna, protiv iste mogao pokrenuti upravni spor u dijelu koji se tiče izbora u znanstveno- nastavno zvanje, međutim, sud utvrđuje da tužitelj navedeno nije učinio budući tužitelj u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje da je protiv Odluke Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. pokrenuo upravni spor. Pri tome sud ističe, ovo u odnosu na navode tužitelja da sukladno pravomoćnim odlukama donesenim u tim predmetima Upravni sud u Splitu nije nadležan za odlučivanje o njegovim tužbama po kojima su se pred tim sudom vodili postupci poslovni broj UsIrs-183/2018 i UsIrs-84/2020, da tužbama po kojima su se vodili označeni upravni sporovi tužitelj nije tražio da sud ukine Odluku Stručnog vijeća od 17. lipnja 2016. kao nezakonitu, dakle, da se ne radi o sporovima koje je tužitelj pokrenuo u svezi Odluke od 17. lipnja 2016. u dijelu koji se odnosi na izbor u znanstveno-nastavno zvanje, a kako to sud utvrđuje iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4296/20- 2 od 16. prosinca 2020. (list spisa 241-244) i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4297/20-2 od 16. prosinca 2020. (list spisa 245-249) iz kojih proizlazi da se radi o tužbi kojom je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da započne postupak njegova izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i na radnom mjestu u Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu (po kojoj se tužbi pred Upravnim sudom u Splitu vodio postupak poslovni broj UsIrs-183/2018, a potom pred Općinskim sudom u Zadru postupak poslovni broj Pr-13/2022 koji je u prekidu do pravomoćnog okončanja postupka Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-32/2019 sada Pr-37/2022) odnosno o tužbi kojom je tužitelj tražio da se ovdje tuženiku naloži da do kraja provede njegov izbor u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i na radno mjesto u Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu (po kojoj se tužbi prvotno vodio spor pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Pr-32/2019 potom spor pred Upravnim sudom u Splitu poslovni broj UsIrs-84/2020, a potom ponovno pred Općinskim sudom u Zadru postupak poslovni broj Pr-84/2022). Ipak, neovisno o činjenici što tužitelj pred upravnim sudom protiv Odluke od 17. lipnja 2016. nije pokrenuo upravni spor, nije bilo zapreke da ovaj sud za potrebe odlučivanja o predmetnom tužbenom zahtjevu utvrđuje činjenicu da li je Stručno vijeće 17. lipnja 2016. donijelo odluku o izboru pristupnika na predmetnom natječaju i kojeg je sadržaja ta odluka.

10. Utvrdivši time kao nedvojbeno da na predmetnom natječaju Stručno vijeće nije izabralo tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, sud je dalje utvrđivao da li je činjenica ne izbora tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelja, a kakvim otkazom tuženik otkazuje Ugovor o radu.

10.1. Za odgovor na to pitanje sud je kao prvu relevantnu cijenio u postupku nespornu činjenicu da je tužitelj u vrijeme prijave na predmetni natječaj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme, ali na znanstveno-nastavnom radnom mjestu redovitog profesora u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, koje znanstveno-nastavno radno mjesto tužitelja u tom trenutku više nije imalo mogućnost reizbora na postojeće znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora, ovo sukladno čl. 102. st. 2. ZZDVO/11, već je postojala obveza napredovanja (izbora) tužitelja u više znanstveno-nastavno zvanje i na više znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju. Već iz takve činjenice prema ocjeni suda proizlazi da je jedan od uvjeta da bi tužitelj bio u mogućnosti obavljati obveze iz radnog odnosa kod tuženika taj da na predmetnom natječaju bude izabran u (više) znanstveno-nastavno zvanje i na (više) znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija) na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Pri tome je prema ocjeni suda nedvojbeno da znanstveno-nastavno zvanje koje tužitelj ima, predstavlja njegovu osobinu odnosno da nedostatak potrebnog znanstveno-nastavnog zvanja predstavlja nesposobnost tužitelja za obavljanje obveza iz radnog odnosa u smislu čl. 115. st. 1. toč. 2. ZoR, a obzirom tužitelj radne obveze radnog mjesta redovitog profesora u trajnom zvanju, na koje mjesto ima obvezu napredovanja, nedvojbeno ne može obavljati ukoliko nije izabran u znanstveno- nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Naime, ukoliko sukladno Ugovoru o radu i važećoj zakonskoj regulativi (ZZDVO/11) tužitelj ima radnu obvezu u određenom vremenskom periodu biti izabran (napredovati) u više znanstveno-nastavno zvanje (iz zvanja redovitog profesora u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju) pa u to zvanje ne bude izabran, nedvojbeno je tada da na strani istog postoje osobine koje ga onemogućuju u urednom obavljanju njegovih radnih obveza odnosno nesposobnost za uredno obavljanje radnih obveza redovitog profesora u trajnom zvanju, budući te obveze tužitelj može obavljati isključivo u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora u trajnom zvanju, a u koje zvanje isti prema utvrđenju ovog suda na predmetnom natječaju nije izabran.

10.2. Nadalje, za odgovor na ovo je pitanje sud tumačio odredbu čl. 95. st. 5. ZZDVO/11 kojom je propisano da ako na natječaj iz stavka 1. tog članka zaposlenik ne podnese prijavu ili ne bude izabran zbog neispunjavanja uvjeta za ponovni izbor, će se pokrenut postupak redovitog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, bez obveze ponude drugoga radnog mjesta, osim jezično, logički, sistemski i teleološki. Tužitelj naime tvrdi da je on podnio prijavu na predmetni natječaj i da je ispunio uvjete iz Odluke Rektorskog zbora („Narodne novine“ br. 106/06) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju pa da mu stoga (obzirom ispunjava oba uvjeta iz ove odredbe) Ugovor o radu ne može biti otkazan osobno uvjetovanim otkazom temeljem čl. 95. st. 5. ZZDVO/11. Međutim, jezičnim tumačenjem citirane odredbe čl. 95. st. 5. ZZDVO/11 ne proizlazi da kad ova odredba govori o ispunjavanju uvjeta za ponovni izbor, govori isključivo o ispunjavanju nužnih uvjeta iz Odluke Rektorskog zbora već se prema ocjeni ovog suda ovdje nedvojbeno govori i o ispunjavanju onog uvjeta da je Stručno vijeće donijelo odluku o izboru tog pristupnika u više znanstveno-nastavno zvanje i na više znanstveno-nastavno radno mjesto. Do takvog se zaključka dolazi i logičkim tumačenjem odredbe čl. 95. st. 5. ZZDVO/11. Ovo stoga što bi u slučaju tumačenja ove odredbe onako kako ju tumači tužitelj, svaki pristupnik koji je podnio prijavu na natječaj, a koji ispunjava uvjete iz Odluke Rektorskog zbora, ostao zaposlen kod tuženika u postojećem zvanju i na postojećem radnom mjestu, usprkos činjenici što je sukladno ugovoru o radu te odredbama ZZDVO/11 jedna od radnih obveza tog pristupnika upravo izbor (napredovanje) u više zvanje i na više radno mjesto u određenom vremenskom periodu, a što bi osim povrede obveze iz Ugovora o radu bilo i protivno pravilu o nemogućnosti reizbora pristupnika u postojeće znanstveno-nastavno zvanje i na postojeće znanstveno-nastavno radno mjesto, čime sud dolazi i do toga da se i sistemskim tumačenjem odredbe čl. 95. st. 5. ZZDVO/11 dolazi do zaključka da sama radnja podnošenja prijave na natječaj i ispunjavanja uvjeta iz Odluke Rektorskog zbora ne dovode do nemogućnosti primjene čl. 95. st. 5. ZZDVO/11. Konačno, i teleološkim se tumačenjem odredbe čl. 95. st. 5. ZoR dolazi do zaključka da je zakonodavac propisao dužnost institucije visokog obrazovanja osobno uvjetovanim otkazom otkazati ugovor o radu u onom slučaju kada njezin zaposlenik nema mogućnost reizbora u isto znanstveno-nastavno zvanje i na isto znanstveno-nastavno radno mjesto, a koji ne bude u propisanom vremenskom periodu izabran u više znanstveno-nastavno zvanje i na više znanstveno-nastavno radno mjesto, upravo kako bi odredio konkretan način postupanja institucije visokog obrazovanja u navedenom slučaju i time otklonio pravnu dvojbu da li ne izbor u više znanstveno-nastavno zvanje i na više znanstveno-nastavno radno mjesto predstavlja razlog za osobno uvjetovani otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZoR.

10.3. Osim toga, čak i da je sud odredbu čl. 95. st. 5. ZZDVO/11 tumačio kako ju tumači tužitelj, tako da se temeljem te odredbe ne može otkazati ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom onom radniku koji se prijavio na natječaj i koji ispunjava uvjete za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje i na više znanstveno-nastavno radno mjesto, sud bi pobijanu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu svejedno cijenio dopuštenom i zakonitom. Ovo stoga što nije isključivo čl. 95. st. 5. ZZDVO/11 pravna osnova po kojoj tuženik može otkazati Ugovor o radu tužitelja osobno uvjetovanim otkazom već je to svakako i odredba čl. 115. st. 1. toč. 2. ZoR, a na koju se odredbu tuženik izrijekom poziva u pobijanoj Odluci o osobno uvjetovanom otkazu. Naime, iako je ZZDVO/11 nesumnjivo lex specialis u ovoj pravnoj stvari, on ne izuzima iz primjene odredbe ZoR pa su tako odredbe o načinu prestanka radnog odnosa propisane ZoR i dalje primjenjive, neovisno o tome što ZZDVO/11 kao lex specialist dodatno konkretizirao pojedine situacije u kojima će poslodavac otkazati ugovor o radu. Kako je sud pri tome kao nedvojbeno utvrdio da to što nije izabran u (više) znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju predstavlja osobinu tužitelja zbog koje isti više ne može uredno obavljati obveze iz radnog odnosa odnosno da ne izbor u to zvanje predstavlja nesposobnosti tužitelja za uredno obavljanje njegovih obveza iz radnog odnosa, to je nedvojbeno da su u konkretnom slučaju postojali razlozi iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZoR za osobno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelja.

10.4. Slijedom svega navedenog je sud utvrdio da je Odluka o osobno uvjetovanom otkazu dopuštena i zakonita, kako temeljem čl. 95. st. 5. ZZDVO/11 tako i temeljem čl. 115. st. 1. toč. 2. ZoR.

11. Utvrdivši da je pobijana Odluka o osobno uvjetovanom otkazu dopuštena i zakonita, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u potpunosti neosnovanim, ovo jer će sud utvrditi da radni odnos stranaka nije prestao (otkazom), naložiti vraćanje radnika na rad i isplatu naknade plaće isključivo onda kada utvrdi da je odluka o otkazu nedopuštena, te je isti ovom presudom odbio kao neosnovan.

11.1. Zaključno pri tome sud ističe, ovo u odnosu na navode tužitelja u svezi njegova statusa hrvatskog branitelja, da činjenica da je kandidat u postupku zapošljavanja (na javnom natječaju) hrvatski branitelj postaje relevantna isključivo u onom slučaju kada u postupku zapošljavanja ima više kandidata te kada ti kandidati jednako ispunjavaju uvjete za zapošljavanje budući tada činjenica da je određeni kandidat hrvatski branitelj, istom može dati prednost pri zapošljavanju u odnosu na druge kandidate. U svakom drugom slučaju pa i ovdje predmetnom (na natječaju je tužitelj bio jedini pristupnik) činjenica da isti ima status hrvatskog branitelja je u cijelosti irelevantna. U potpunosti je stoga promašen i neosnovan navod tužitelja da je on morao biti izabran na predmetnom natječaju zbog toga što ima status hrvatskog branitelja.

12. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP/23) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a temeljem koje je odredbe sud utvrdio da tužitelj čiji je tužbeni zahtjev sud odbio u cijelosti što znači neuspjeh tužitelja u sporu nema pravo na naknadu parničnih troškova poradi čega je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.500,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom dok je zahtjev tuženika kao stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu za naknadu parničnih troškova sud ocijenio osnovanim, međutim, samo djelomično budući je visinu troškova na naknadu kojih tuženik ima pravo valjalo utvrditi sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) te vodeći računa o vrijednosti predmeta spora koja u ovom postupku sukladno čl. 36. ZPP iznosi 18.769,95 Eura (mjesečni iznos plaće isplatu kojeg tužitelj potražuje 28.284,40 kn (3.753,99 Eura) kao buduće davanje koje se ponavlja x 60 mjeseci kao razdoblje od 5 godina). Tuženiku su prema ocjeni suda osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanim 28. listopada 2016., 01. prosinca 2021., 25. siječnja 2022., 25. veljače 2025. i 09. srpnja 2025. (5 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava žalbe od 08. prosinca 2016. koja je bila opravdani trošak ovog postupka neovisno što je drugostupanjski sud odbio tu žalbu tuženika budući bez podnošenja te žalbe tuženik ne bi imao mogućnost podnijeti reviziju s kojom je uspio tu sporu te je drugostupanjska presuda kojom je ta žalba odbijena ukinuta (1 x 25% x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife), trošak sastava revizije od 24. svibnja 2017. s kojom je tuženik uspio u sporu (1 x 50% x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife) i trošak sastava podneska od 10. siječnja 2022. (1 x 25% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 5.000,00 Eura. Utvrdivši navedeno je sud tužitelju naložio da tuženiku po osnovi naknade parničnih troškova ovog postupka isplati iznos od 5.000,00 Eura, u iznosu preko tako priznatog odbivši kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP tuženiku je priznato i pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću na dosuđeni mu iznos troškova ovog parničnog postupka od dana donošenja ove odluke kojom je odlučeno o parničnim troškovima do isplate.

U Zadru, 01. rujna 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte