REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-175/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika 1. BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 76757137512, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o. Zagreb, 2. UDRUGA LOVACA "SRNA" SVETI LOVREČ, Sveti Lovreč, Istarska 28, OIB: 96579204713, uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, i umješača na strani 2. tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2025., na dan objave 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženicima BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav i UDRUGA LOVACA „SRNA“ SVETI LOVREČ, OIB: 96579204713 da tužitelju GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 10840749604 solidarno isplate iznos od 822,60 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 504,35 EUR-a/3.800,00 kn od dana 8.rujna 2021 godine, a na iznos od 318,25 EUR-a/2.397,85 kn od dana 6.listopada 2021 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do dana 31.prosinca 2022 godine, a od 1.siječnja 2023 godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.687,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III U preostalom se dijelu, za iznos od 82,95 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

IV Nalaže se tužitelju da umješaču na strani 1. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.171,87 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V U preostalom se dijelu, za iznos od 149,67 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbija zahtjev umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. lipnja 2024. ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi navodi da se 6.kolovoza 2021. u 22,20 h dogodila prometna nezgoda kada je na osobni automobil marke HONDA CIVIC registarske oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač DS na kolniku autoceste A9 kod čvorišta Medaki naletio zec koji je pretrčavao prometnicu. Uslijed naleta divljači – zeca na vozilo, oštećen je prednji dio vozila i to prednji desni branik (na kojem su pronađeno tragovi kratke smeđe dlake), blatobran (savijen), puknuta je i izgrebana plastika, lak, boja. Zec je pronađen pored mjesta nezgode te su o navedenom događaju od strane policijskih djelatnika obaviješteni predstavnici tuženika (djelatnik prvotuženika preuzeo je zeca). Vozilo kojim je upravljao DS (u vlasništvu ŠS) u trenutku prometne nezgode imalo je zaključenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti kod tužitelja broj 321023851850 i policu kasko osiguranja broj P32 1023824055. Tužitelj je isplatio na ime nastale neimovinske štete iznos od 6.197,85 kn/ 822,60 EUR-a i to dana 7.rujna 2021 godine iznos od 3.800,00 kn, a dana 5.listopada 2021 godine iznos od 2.397,85 kn u korist AUTOWIL d.o.o. na ime popravka vozila. Tužitelj je temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu stekao pravo na regresno potraživanje isplaćenog iznosa oštećeniku, pa predlaže da naslovljeni sud nakon provedenih dokaza i održane glavne rasprave donese slijedeću presudu:

„Nalaže se tuženicima BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav i UDRUGA LOVACA „SRNA“ SVETI LOVREČ, OIB: 96579204713 da tužitelju GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 10840749604 solidarno isplate iznos od 822,60 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 504,35 EUR-a/3.800,00 kn od dana 8.rujna 2021 godine, a na iznos od 318,25 EUR-a/2.397,85 kn od dana 6.listopada 2021 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do dana 31.prosinca 2022 godine, a od 1.siječnja 2023 godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.“

2. U odgovoru na tužbu je naveo da je tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje, odnosno nerazumljiva. Naime, tužitelj u tužbi uopće ne navodi bilo kakve činjenice niti dostavlja dokaze iz kojih bi proizlazila odgovornost tuženika za štetu, odnosno nigdje u tužbi ne navodi temeljem koje pravne osnove smatra tuženika odgovornim za predmetnu štetu niti dostavlja dokaze iz kojih bi proizlazila odgovornost tuženika za istu. Predlaže tužbu odbaciti. Osporava sve navode iz tužbe i protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i zahtjevu za naknadu troškova. Pitanje odštetne odgovornosti koncesionara u slučajevima naleta na divljač uređeno je čl. 50. Zakona o cestama (NN 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, dalje: ZC), a kojim je propisano da za štetu odgovara koncesionar samo ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije postavio prometnu signalizaciju i opremu, a što ovdje nije slučaj. Slijedom navedenog, da bi postojala odgovornost pravne osobe koja upravlja javnim cestama, odnosno koncesionara za štetu trećim osoba na javnim cestama zbog naleta na divljač, potrebno je da se ispunjena dva kumulativno postavljena uvjeta, i to da je osoba koja gospodari lovištem podnijela zahtjev pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru da dio javne ceste označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, odnosno da je pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar propustila postupiti po navedenom zahtjevu. Dakle, takva odgovornost pravne osobe koja upravlja javnim cestama, odnosno koncesionara za štetu trećim osoba na javnim cestama zbog naleta na divljač je uvjetna i podredna i tek nakon što se utvrdi da takva odgovornost postoji, dolazi do primjene odredba stavka 1. članka 50. ZC-a, dakle, da se za štetu odgovara po načelu krivnje, a u kojem je tek slučaju štetnik dužan dokazivati da je šteta nastala bez njegove krivnje. S tim u vezi, odredbama ZC-a kao niti drugim relevantnim propisima nije predviđena odgovornost pravne osobe koja upravlja javnim cestama, odnosno koncesionara za štetu trećim osobama na javnim cestama zbog naleta na divljač u situacijama u kojima pravna osoba koja upravlja javnim cestama, odnosno koncesionar nije ni zaprimio osnovani zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i znakova od strane lovoovlaštenika. Prethodno navedeno proizlazi i iz obrazloženja konačnog prijedloga ZC-a od 26. svibnja 2011. u kojem je u obrazloženju članka 50. ZC-a navedeno da su osobe koje upravljaju javnom cestom odgovorne samo ukoliko javna cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a koji zahtjev za postavljanje prometne signalizacije podnosi osoba koja temeljem posebnih propisa gospodari lovištem. Čak i u slučaju da je lovačko društvo postavilo zahtjev tuženiku za postavljanje bilo koje prometne signalizacije ili opreme, isto ne bi bilo dovoljno da se utvrdi odgovornost tuženika za štetu već bi u tom slučaju, a obzirom da tuženik sukladno zakonu odgovara po osnovi krivnje, bilo potrebno dokazati postojanje uzročno-posljedične veze između tuženikovog propusta i štete. Budući da tuženik nije zaprimio zahtjev od lovačkog društva za postavljanjem prometne opreme i signalizacije sukladno članku 50. stavku 2. ZC-a, nesporno je da ne postoji odgovornost tuženika za štetu, a slijedom čega tuženik predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti. Ističe da je uz sve zakonom propisane mjere sigurnog prometovanja, poduzeo i dodatne mjere kojima se osigurava da prometnica bude sigurna za prometovanje. Naime, tuženik ističe da je uz vanjski rub ceste postavljena zaštitna žičana ograda koja se redovito održava, a što je razvidno i iz potvrde policije na dan predmetne prometne nezgode, a kojom nije utvrđena bilo kakva neispravnost ceste na mjestu prometne nezgode i/ili zaštitne žičane ograde, dok bi isto u suprotnom svakako bilo razvidno iz prethodno navedene potvrde, obzirom da policija prilikom očevida pregledava i ispravnost mjesta nezgode i opreme. Osim navedenog, tuženik ističe i da je neposredno nakon predmetne prometne nezgode, dežurni ophodar tuženika pregledao mjesto predmetne prometne nezgode i zaštitnu žičanu ogradu, a kojom prilikom nisu utvrđeni bilo kakvi nedostaci na zaštitnoj žičanoj ogradi, a što je razvidno i iz izvješća o prometnoj nesreći broj 0021 od 6. kolovoza 2021. Ophodnja dionice organizirana je u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima, a pregledima Istarskog ipsilona nije utvrđen niti jedan nedostatak u odnosu na opremu i/ili prometnu signalizaciju. U prilog navedenom, tuženik dostavlja Plan ophodnje za 2021. godinu kojim se isto potvrđuje, izvješće o prometnoj nesreći broj 0021 od 6. kolovoza 2021. i putni radni list od dana 6. kolovoza 2021., iz kojih je razvidno da na dan nesreće nisu utvrđeni bilo kakvi nedostaci u odnosu na signalizaciju i opremu na predmetnom dijelu autoceste. Predmetna prometnica je projektirana i izgrađena u skladu s pozitivnim propisima, a što proizlazi i iz uporabne dozvole izdane od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od dana 03.06.2011. godine, KLASA: UP/I-361-05/11-01/9, URBROJ: 531-18-1-2-11-8. Tuženik je i bez postavljenog zahtjeva lovačkog društva postavio zaštitnu žičanu ogradu, kao i cijelo vrijeme vršio ophodnju ceste u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima, a kojom prilikom se pregledavala i sva oprema na dionici, dakle poduzimao i veće mjere za sigurnost prometa na navedenoj dionici od zakonski propisanih pa ni u kom slučaju ne može postojati njegova odgovornost za štetu. Divljač na cesti predstavija opasnu stvar, a za opasnu stvar odgovara imatelj, odnosno onaj kome je dana na upravljanje, za štetu nastalu od naleta na divljač odgovara lovoovlaštenik, a ne koncesionar ili upravitelj ceste, i to po principu objektivne odgovornosti, a sve temeljem članka 1063. ZOO-a te bi se isti mogao ekskulpirati od odgovornosti jedino u slučaju kad bi se dokazalo da je tuženiku dostavljen zahtjev za postavljanje zaštitne žičane ograde, a da tuženik nije postupio po navedenom zahtjevu. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu. Predlaže sudu odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev, sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik UDRUGA LOVACA "SRNA" SVETI LOVREČ je naveo da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ima u zakupu Zajedničko otvoreno lovište broj: XVIII/ 123 - 'LOVREČ” kroz koje prolazi autocesta A9. Autocestom A9 upravlja 1. tuženik. Zakon o lovstvu (NN 99/18, 32/19 i 32/20) određuje:

-u čl. 11. st. 2. t.5. - javna cesta nije lovište,

-u čl. 20. - o divljači na površinama na kojima se ne ustanovljuje lovište dužan je brinuti korisnik tih površina, a u ovom slučaju je to 1. tuženik.

- Zakon o cestama određuje u čl. 2. st. 1. t. 2. — da je autocesta javna cesta. Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/19) određuje:

-u poglavlju 9. Zaštitne žičane ograde, čl.78., st 1. - zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja, te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste. Zaštitnu ogradu, kao i drugu opremu autoceste, dužna je postavljati i održavati osoba koja upravlja autocestom i drugim javnim cestama

Stoga, 2. tuženik, kao lovoovlaštenik, na autocesti koja je izvan lovišta i svestrano ograđena zaštitnom ogradom, očito nije niti ovlašten niti je u mogućnosti poduzimati bilo kakve mjere i radnje, pa nije odgovoran za ništa što se na području autoceste dešava.

Također, 2.tuženik kao lovoovlaštenik zakonito gospodari lovištem, u cijelosti provodi Lovnogospodarsku osnovu sukladno propisima i poduzima sve propisane mjere. Ničim nije utvrđeno da je 2.tuženik propustio poduzeti mjere za sprečavanje štete od divljači niti je iz drugih razloga kriv za štetu na vozilu u ovom slučaju.

Stoga 2. tuženik predlaže sudu da odbije tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom prema 2.tuženiku u cijelosti, te da obveže tužitelja da 2.tuženiku nadoknadi sve troškove postupka.

4. U podnesku od 17. listopada 2024. umješač na strani 2. tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb naveo je da osporava aktivnu legitimaciju te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije 2.tuženika. Umješač drži kako tužitelj nije dokazao da se radi o divljači, obzirom nije svaki zec divlji zec. Umješač osporava da bi se radilo o zecu, kao i da bi se radilo o divljem zecu. Umješač se u ostalom pridružuje navodima i prigovorima 2.tuženika. Osporava visinu štete kao i opseg oštećenja. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezu tužitelju da umješaču naknadi troškove ovog postupka.

5. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu predmeta. Izvedeni su i dokazi uviđajem na licu mjesta te saslušanjem svjedoka ČS i zakonskog zastupnika 2. tuženika ZS, dok su svjedoci MS i CS dostavili ovjerene pisane izjave. Također, izveden je dokaz vještačenjem po prometnom vještaku prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, dokazati i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

8. Na temelju isprava u spisu (uključujući cjelokupni spis PP Pula, na str. 203-211 spisa), pisanog i usmenog nalaza vještaka prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas) te iskaza svjedoka (osobito DS) utvrđeno je da se predmetni štetni događaj desio naletom divljeg zeca na vozilo osiguranika tužitelja, na autocesti kojom upravlja 1. tuženik, koja prolazi kod područje u kojem se nalazi lovište u kojem je lovoovlaštenik 2. tuženik. Također, na temelju tih dokaza je sud utvrdio da osoba koja je upravljala vozilom osiguranim kod tužitelja, DS, nije ničim uzrokovao/doprinio štetnom događaju.

9. Sporno je jesu li 1.tuženik, kao pravna osoba nadležna za održavanje predmetne autoceste, i 2.tuženik, kao lovoovlaštenik na području kroz koje prolazi dionica ceste na kojoj se desio štetan događaj, solidarno odgovorni za nastalu štetu na vozilu osiguranika tužitelja, odnosno jesu li dužni platiti utuženi iznos. 1.tuženik smatra da nema njegove odgovornosti za nastalu štetu jer tvrdi da je uredno održavao predmetnu dionicu autoceste, kao i zaštitnu žičanu ogradu, a 2. tuženik smatra da je za predmetnu štetu odgovoran 1.tuženik kao pravna osoba nadležna za održavanje ceste s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o autocesti.

10. U konkretnom slučaju do štetnog događaja došlo je na autocesti. Odredbom čl. 50. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). Tom zakonskom odredbom propisana je dakle subjektivna odgovornost 1.tuženika kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu njima na javnoj cesti zbog naleta na divljač, a koja krivnja se očituje u tome da ta pravna osoba, unatoč zahtjevu osobe koja upravlja lovištem za postavljanjem prometne signalizacije, cestu nije označila signalizacijom koja će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

Budući da se u konkretnom slučaju radi o autocesti 1.tuženik je, kao pravna osoba koja upravlja predmetnom autocestom, dužan, sukladno odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, opremiti autocestu odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom radi zaštite prometa na autocestama od divljači i drugih životinja cijelom dužinom autoceste. Prema tim odredbama autocestom se ne smiju kretati životinje, a posebno iz razloga što se autocestom kreću vozila pri većim brzinama. Budući da je 1.tuženik kao pravna osoba koja upravlja predmetnom autocestom dužan spriječiti dolazak divljači na autocestu (prije svega postavljanjem žičane ograde, a po potrebi, dodatno, i na druge načine), ta njegova obveza, kada se radi o autocesti, ne ovisi o tome jesu li osobe koje gospodare lovištem uz autocestu postavile zahtjev (iz čl. 50. st. 2. ZC-a) za postavljanje prometne signalizacije i opreme. Iz navedenog proizlazi da lovačka društva kao osobe koje upravljaju lovištem uz autocestu nisu dužne 1.tuženiku postaviti zahtjev za postavljanjem prometne signalizacije na autocesti budući da autocesta mora biti opremljena odgovarajućom zaštitnom ogradom cijelom svojom dužinom upravo kako bi zaštitila promet od divljači i drugih životinja. Prema tome, iz svega navedenog sud utvrđuje da uopće ne postoji odgovornost lovačkog društva za nastalu štetu. Takav stav prihvatila je i sudska praksa, primjerice Visoki trgovački sud u odlukama Pž- 1383/2021-2 od 29. travnja 2022. i Pž-1432/2024-2 od 3. prosinca 2024. Prema odredbama ZC-a za korištenje autoceste plaća se cestarina, koja predstavlja naknadu za korištenje autoceste, te koja obuhvaća infrastrukturnu pristojbu, koja se naplaćuje za nadoknadu nastalih troškova izgradnje, održavanja, upravljanja, poslovanja i razvoja, vezanih za autocestu. Dakle, vlasnici vozila plaćaju cestarinu, koja se, između ostalog, odnosi i na troškove održavanja autoceste pa, stoga, ukoliko se divljač nađe na autocesti, za štetu ne može odgovarati lovačko društvo (lovoovlaštenik na području kroz koje prolazi dionica autoceste na kojoj se desio štetan događaj) već (eventualno) pravna osoba koja upravlja autocestom za (ukoliko je propustila održavati autocestu sigurnom za promet).

Zbog svega navedenog odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženika.

11. Odredba članka 1045. stavka 1. ZOO-a, definira odgovornost za izvanugovornu štetu na način da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, predmnijeva se štetnikova krivnja, a sukladno odredbi članka 1045. stavka 2. ZOO-a, predmnijeva se obična nepažnja. Prema pravnom shvaćanju sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022., za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Monasa, koji je ovaj sud ocijenio stručnim, jasnim, detaljnim i argumentiranim te ga je kao takvog u cijelosti prihvatio, odnosno njegove usmene dopune nalaza proizlazi da je na mjestu događaja postavljena zaštitna žičana ograda od divljači uz istočni i zapadni rub autoceste A9, a što je naveo i policijski službenik u svom zapisniku o očevidu (od 9. siječnja 2022., str. 205-208 spisa), te je policijski službenik i naveo da žičana ograda na mjestu događaja nije bila oštećena; da se u blizini mjesta događaja, na otprilike stotinjak metara udaljenosti, nalaze naplate kućice te tamo nema zaštitne ograde jer se mora omogućiti prolazak automobila.

Svjedok CS je, zaposlen kod 1. tuženika, iskazao je: da se ophodnje predmetne dionice autoceste vrše minimalno četiri puta dnevno, a što je u češćim intervalima od onih propisanih zakonskim propisima; da je na predmetnoj dionici postavljena zaštitna žičana ograda namijenjena zaštiti sigurnosti prometa, koja se kao i ostatak opreme na predmetnoj dionici svakodnevno kontrolira od strane ophodara 1.tuženika; da se inspekcije od strane nadležnih tijela vrše 4-6 puta godišnje i nijednom nisu imali primjedbe na stanje prometnice, odnosno stanje opreme, signalizacije i/ili zaštitne žičane ograde na istoj, a slijedom čega nije pokrenut bilo kakav postupak nadležnih tijela protiv 1.tuženika u odnosu na sigurnost prometnice i/ili eventualnog stanja opreme i zaštitne žičane ograde na prometnici; da predmetna dionica ima sve uredne dozvole te 1.tuženik, osim zakonski propisanih, poduzima i veće mjere kako bi se maksimalno povećala sigurnost prometovanja na prometnici.

Svjedok MS ophodar zaposlen kod 1.tuženika, iskazao je da se sjeća predmetne prometne nezgode jer je tog dana radio i došao na mjesto prometne nezgode i pregledao opremu i signalizaciju na cesti. Tom prilikom nije primijetio bilo kakva oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi koja je tamo postavljena uz rub ceste, kao i na ostatku opreme ceste. Tog je dana već izvršena ophodnja predmetne dionice i tom prilikom također nisu utvrđene bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde te se ophodnja od strane ophodara vrši minimalno četiri puta dnevno.

Iz izvješća o prometnoj nesreći na str. 120 spisa proizlazi da je isto sastavio ophodar MS.

Pravilnikom o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" br. 7/21) je, u čl. 3., propisano da se ophodnja obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP > 10.000, a dva puta dnevno na ostalim autocestama.

Iz godišnjeg plana ophodnje 1.tuženika za 2021. godinu (str. 65-67 spisa) proizlazi da je tim planom predviđeno da se na predmetnoj dionici ophodnje vrše 4 puta dnevno, a iz putnog radnog lista na str. 167 proizlazi da su ophodnje uredno vršene na dan predmetne prometne nesreće 6. kolovoza 2021.

Na temelju navedenih dokaza (nalaza i mišljenja prometnog vještaka Monasa, zapisnika o očevidu od 9. siječnja 2022., iskaza svjedoka CS i MS, izvješća o prometnoj nesreći na str. 120 spisa, godišnjeg plana ophodnje 1.tuženika za 2021. godinu, putnog radnog lista na str. 167 spisa) sud je utvrdio da je

1. tuženik predmetnu dionica autoceste, uključujući i zaštitnu ogradu od divljači koju je postavio oko nje, uredno održavao te da je ophodnje vršio 4 puta dnevno (što je više od propisanog u čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta), kao i da zaštitna ograda od divljači nije bila oštećena na dan štetnog događaja.

Slijedom svega navedenog, 1.tuženik je tijekom postupka dokazao da do štetnog događaja nije došlo zbog njegovog propusta/krivnje.

1.tuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje, koje nema u konkretnom slučaju na strani 1.tuženika jer nema niti jednog dokaza o postojanju propusta 1.tuženika u održavanju autoceste koji bi se mogao podvesti pod njegovu krivnju. Kako iz činjenice da je kolnik autoceste bio ograđen zaštitnom žičanom ogradom te iz prethodno navedenih dokaza (nalaza i mišljenja prometnog vještaka Monasa, zapisnika o očevidu od 9. siječnja 2022., iskaza svjedoka CS i MS, izvješća o prometnoj nesreći na str. 120 spisa, godišnjeg plana ophodnje 1.tuženika za 2021. godinu, putnog radnog lista na str. 167 spisa) proizlazi da je 1.tuženik poduzeo sve mjere zaštite koje je prema ZC-u i ranije u obrazloženju presude navedenim podzakonskim propisima bio dužan poduzeti, prema ocjeni ovog suda 1.tuženik nije odgovoran tužitelju za nastalu štetu pa je slijedom navedenog tužbeni zahtjev odbijen i u odnosu na 1. tuženika.

13. Zbog svega navedenog, tužbeni je zahtjev u cijelosti odbijen (točka I izreke ove presude).

14. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), odlučeno je troškovima cijelog postupka u granicama zahtjeva za naknadu troškova tuženika i umješača.

15. Tužitelju je naloženo (u točki II izreke) da tuženiku naknadi: trošak sastava odgovora na tužbu te podnesaka od 25. listopada 2024., 2. travnja 2025., 23. svibnja 2025. i 18. lipnja 2025. u iznosu od 150,00 eura po podnesku (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima po punomoćniku odvjetniku 17. listopada 2024., 7. veljače 2025., 26. svibnja 2025 i 15. srpnja 2025. iznosu od 150,00 eura po ročištu (Tbr. 9/1 OT), PDV u iznosu od 337,50 eura (Tbr. 42 OT), ukupno 1.687,50 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku i umješaču su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka II izreke).

16. U preostalom je dijelu, za iznos od 82,95 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude, jer tuženik na to ročište nije pristupio (točka III izreke).

17. Tužitelju je naloženo (u točki IV izreke) da umješaču na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb naknadi: trošak sastava podneska od 26. srpnja 2024., 8. travnja 2025. u iznosu od 150,00 eura po podnesku (Tbr. 8/1 OT), trošak sastava podneska od 13. rujna 2024. u iznosu od 37,50 eura (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima po punomoćniku odvjetniku 17. listopada 2024., 7. veljače 2025., 26. svibnja 2025 i 15. srpnja 2025. iznosu od 150,00 eura po ročištu (Tbr. 9/1 OT), PDV u iznosu od 234,00 eura (Tbr. 42 OT), ukupno 1.171,87 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku i umješaču su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

18. Trošak sastava podneska od 13. rujna 2024. je umješaču na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb priznat po Tbr. 8/4 OT (u iznosu od 37,50 eura uvećano za PDV), a ne po Tbr. 8/4 OT (u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV, kako je on tražio) iz razloga što je tim podneskom samo navedeno da se dostavlja punomoć za zastupanje. Za traženu razliku (112,50 eura uvećano za PDV od 28,12 eura, ukupno 149,67 eura) u preostalom je dijelu odbijen zahtjev umješaču na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka (točka V izreke).

U Pazinu 1. rujna 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelj, po pun.,

- 1. tuženik, po pun.,

- 2. tuženik,

- Umješač na strani 1. tuženika, po pun.,

- Umješač na strani 2. tuženika, po pun.