REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-69/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženike, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 1. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete iznos od 3.622,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ČS smrtno stradao kao pješak u prometnoj nezgodi dana 16. siječnja 1996. prilikom dolaska na posao, koju je prouzrokovao osiguranik tuženika ZS, upravljajući teretnim vozilom registarske oznake: [registarska oznaka]. Tužitelj je članovima obitelji pok. osiguranika i to udovici VS rješenjem broj MP 744730 od 26. veljače 1997. priznao pravo na obiteljsku mirovinu. Tuženik je za ranija razdoblje isplatio naknadu štete do 31. kolovoza 2016. a za nastavna razdoblja vode se sudski sporovi kod Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-173/2019 i ovog suda br. P- 6017/2020. Za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022. s osnova obiteljske mirovine isplaćeno je ukupno 7.244,46 eura, a kako je osiguranik tužitelja suodgovoran za prometnu nezgodu u omjeru od 50% iznos od 3.622,23 eura predstavlja štetu za tužitelja u utuženom razdoblju. Tužitelj je tuženiku 21. rujna 2022. uputio zahtjev za mirno rješenje spora koji je tuženik odbio pa je tužitelj uložio tužbu pred ovim sudom u kojoj predlaže da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.622,23 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2022. do isplate, sve u roku 15 dana.
2 . U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravo tužitelja da od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 3.622,23 eura u utuženom razdoblju. Tuženik navodi da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kao specijalnog zakona te da je tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ukoliko bi visina invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu bila viša od mirovine utvrđen e rješenjem tuženika tuženik ne bi bio u obvezi naknaditi isplaćene mirovine. Isto tako nikako nije mogla izostati ni obveza za isplatom starosne mirovine, predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tuženim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je rješenje tužitelja MP-744750 od 26.2.1997. (list 3 do 4 spisa), obračun (list 5 spisa), doznake (list 6 do 18 spisa), zahtjev tužitelja (list 19 spisa), očitovanje tuženika (List 20 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nisu sporni: nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika od 50 %, činjenica da je temeljem rješenja tužitelja broj MP 744730 udovici pok. osiguranika tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu dana 26. veljače 1997. godine.
6. Među strankama je sporno pravno pitanje, koji se zakon primjenjuje: je li onaj u vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno donošenja rješenja tužitelja od 26. veljače 1997. ili koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog iznosa te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Budući da tužitelju, šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine, a tužitelj je isplaćivao mirovinu u razdoblju nakon donošenja rješenja MP-744730 od 26. veljače 1997. godine, te u nastavnom razdoblju u ovom predmetu zahtjeva isplatu po istom osnovu za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022. godine odnosno 50 % od ukupno isplaćenog iznosa, primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete i to čl. 161 i 164 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13).
8. Prema odredbi čl. 161 i odredbe čl. 164 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknadu štete tužitelj ima pravo zahtijevati u taksativno navedenim slučajevima iz odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema odredbi čl. 164 tog Zakona izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. U ovoj pravnoj stvari tužitelj to osnovano zahtjeva od tuženika.
9. Sud je mišljenja da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis koji regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret tužitelja te da se u parnicama po tom osnovu primjenjuje materijalno pravo propisano u Zakonu o mirovinskom osiguranju, te da tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na činjenicu da li osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarenje invalidske, starosne ili prijevremene mirovine. Dakle, tužitelj utuženi novčani iznos isplaćuje po osnovu obiteljske mirovine trajno te se ne može pretpostaviti da bi osiguranik tužitelja po nekom drugom osnovu ostvarivao prava koja bi se mogla reflektirati u ovom postupku.
10. Dakle, prema odredbi čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj od tuženika ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje isplata tih davanja a prema odredbi čl. 161 st. 2 točka 1 tog Zakona ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje upravo isplata te obiteljske mirovine. U konkretnom slučaju, tužitelj trpi štetu svakom isplatom obiteljske mirovine, a za razdoblje od 1. rujan 2020. do 31. kolovoza 2022. pa nadalje i to u visini od 50 % te mirovine, šteta se obračunava u punim svotama davanja, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 162. st. 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13).
11. Visina štete se utvrđuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.
12. Tuženik se neosnovano poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ih tumači u korist tuženika te navodi da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu.
13. Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari a pokriva period kada je tužitelju nastala štete isplatama osiguraniku (NN 102/19) stupio je na snagu nakon Zakona o obveznom osiguranju u prometu te se za razdoblje od 1. siječnja 2019. primjenjuje upravo Zakon o mirovinskom osiguranju a ne Zakon o obveznom osiguranju u prometu iz razloga što je kasniji Zakon derogirao Zakon o obveznom osiguranju u prometu.
14. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja za utuženo razdoblje iz koje proizlazi da tužitelj zahtjeva u ovom predmetu 50% isplaćenog iznosa. Priloženi obračun tužitelja je vjerodostojna isprava što proizlazi iz odredbe čl. 230 st.1 ZPP a, pa je sud tužitelju dosudio zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na isplaćene iznose prema odredbi čl. 165 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Sud nije u ovoj pravnoj stvari provodio financijsko vještačenje koje predlaže tuženik koji ide u cilju odugovlačenja postupka u ovom predmetu iz razloga što se radi o naknadi štete nastalde isplatom obiteljske mirovine pa nema zakonskog uporišta za utvrđivanje invalidske mirovine zbog ozljede na radu kako to predlaže tuženik iz razloga što je osiguranik tužitelja smrtno stradao u predmetnoj prometnoj nezgodi. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 1. rujna 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda na Županijski sud.
DNA:
1.pun. tužitelja
2. pun. tuženika
