Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-338/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Hećimović & partneri d.o.o., protiv tuženika LIGNOR d.o.o. za proizvodnju, trgovinu usluge, [adresa], OIB: 39522824214, zastupani po Martini Strukić Šarić, odvjetnici u OD Duplić, Strukić, Šarić iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 10. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LIGNOR d.o.o., [adresa], OIB: 39522824214, da tužitelju HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pozajmica isplati novčani iznos od 594.000,00 kn sa zz kamatama koje teku na iznose kako slijedi

- na iznos od 38.000,00 kn od 25.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 86.000,00 kn od 19.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 86.000,00 kn od 25.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 67.000,00 kn od 25.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 99.000,00 kn od 10.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 58.000,00 kn od 10.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 95.000,00 kn od 14.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 65.000,00 kn od 31.01.2018.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zatezne kamate od dana presuđenja do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku u iznosu od 10.865,93 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tužitelj tuženiku temeljem Ugovora o pozajmici isplatio novčani iznos od ukupno 594.000,00 kn i to kako slijedi:

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 01 od dana 24.10.2011.g. iznos od 38.000,00 kuna

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 02 od dana 18.11.2011.g. iznos od 86.000,00 kuna

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 03 od dana 24.11.2011.g. iznos od 86.000,00 kuna

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 04 od dana 24.11.2011.g. iznos od 67.000,00 kuna

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 05 od dana 09.12.2011.g. iznos od 99.000,00 kuna

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 06 od dana 09.12.2011.g. iznos od 58.000,00 kuna

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 07 od dana 13.12.2011.g. iznos od 95.000,00 kuna

- Temeljem Ugovora o pozajmici br. 08 od dana 30.01.2012.g. iznos od 65.000,00 kuna.

1.2.Temeljem ugovora o pozajmicama navedenih u točki 1. ove tužbe pozajmice su dospjele na naplatu kako slijedi: temeljem Ugovora o pozajmici br. 01 dana 24.10.2017.g., temeljem Ugovora o pozajmici br. 02 dana 18.11.2017.g., temeljem Ugovora o pozajmici br. 03 dana 24.11.2017.g., temeljem Ugovora o pozajmici br. 04 dana 24.11.2017.g., temeljem Ugovora o pozajmici br. 05 dana 09.12.2017.g., temeljem Ugovora o pozajmici br. 06 dana 09.12.2017.g., temeljem Ugovora o pozajmici br. 07 dana 13.12.2017.g. i temeljem Ugovora o pozajmici br. 08 dana 30.01.2018.g. Unatoč tome što su pozajmice dospjele na naplatu na način kako je to navedeno tuženik nije izvršio povrat pozajmica sve do danas tužitelju.

1.3.S obzirom da tuženik nije izvršio povrat pozajmica tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojoj se nalaže tuženiku Lignor d.o.o da tužitelju FU HU na ime povrata pozajmica isplati novčani iznos od 594.000,00 kn sa kamatama koje teku na iznos od 38.000,00 kn od 25.10.2017.g. do isplate, na iznos od 86.000,00 kn od 19.11.2017.g. do isplate, na iznos od 86.000,00 kn od 25.11.2017.g. do isplate, na iznos od 67.000,00 kn od 25.11.2017.g. do isplate, na iznos od 99.000,00 kn od 10.12.2017.g. do isplate, na iznos od 58.000,00 kn od 10.12.2017.g. do isplate, na iznos od 95.000,00 kn od 14.12.2017.g. do isplate, na iznos od 65.000,00 kn od 31.01.2018.g. do isplate i da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva kao neistinite i neosnovane. U tužbi tužitelj u bitnom navodi kako je tuženiku 2011. i 2012. godine temeljem više ugovora o pozajmici isplatio novčani iznos od ukupno 594.000,00 kn. S tim u vezi, tuženik ističe kako je točno da mu je tužitelj tijekom 2011. i 2012. godine isplatio navedeni iznos. Međutim, tuženik osporava istinitost dostavljenih ugovora o pozajmici, s obzirom da iste nema niti ih je ikada imao u svojoj poslovnoj dokumentaciji (a koji su sklopljeni za vrijeme dok je tužitelj bio direktor kod tuženika). Kasnije u ovom odgovoru na tužbu tuženik će iznijeti okolnosti za koje smatra da su razlog prijevarnog postupanja tužitelja. Tuženik u spis dostavlja ugovore o kratkoročnim pozajmicama iz navedenog razdoblja (2011. i 2012. godine) koje ima u svojoj poslovnoj dokumentaciji i koji su vjerodostojni, a prema kojima su uplaćeni isti iznosi od strane tužitelja tuženiku kako navodi tužitelj. Iz navedenih se javno vidi kako je rok vraćanja pozajmice jednu godinu te opreza radi ističe prigovor zastare. U prilog svojih tvrdnji o fabriciranju ugovora o pozajmicama koji su dostavljeni uz tužbu, tuženik u spis dostavlja i 3 naloga za plaćanje (uplatnice) kojima je tužitelj tuženiku uplatio iznose pozajmica (dio). Iz navedenih uplatnica je vidljivo kako je npr. iznos od 58.000,00 kn plaćen na ime pozajmice 5/2011 dana 5. prosinca 2011. godine, a iznos od 99.000,00 plaćen na ime pozajmice 6/2011 dana 8. prosinca 2011. godine. Suprotno tome, prema ugovorima koje je dostavio tužitelj, ugovor 5/2011 (od 9. prosinca 2011. godine, dakle nakon uplate) glasi na iznos od 99.000,00 kn, dok ugovor 6/2011 (također od 9. prosinca 2011. godine, dakle nakon uplate) glasi na iznos od 58.000,00 kn. Što se tiče ugovora 7/2011, iz uplatnice je vidljivo da je pozajmica plaćena 12. prosinca 2011. godine, što odgovara datumu ugovora dostavlja tuženik, a u suprotnosti je s datumom ugovora 7/2011 koji je dostavljen od strane tužitelja, u kojem je naveden datum 13. prosinca 2011. godine. S tim u vezi, tuženik ističe kako je sve uplaćene iznose vratio tužitelju još 2014. godine, o čemu u spis dostavlja dokaze iz kojih je navedeno jasno vidljivo – svoje konto kartice, kao i univerzalne naloge za plaćanje kojima je tuženik podizao gotovinu u svrhu povrata pozajmica te izvode iz banke. Iz univerzalnih naloga za plaćanje jasno je kako je upravo tužitelj dok je bio direktor kod tuženika potpisivao predmetne naloge (na nalozima su od strane službenih osoba FINE koje su vršile isplate po podnesenim nalozima upisani OIB-i osoba koje su podnosile naloge na isplatu i kojima je isplaćena gotovina), a koji OIB je na svim navedenim nalozima upravo OIB tužitelja. Iz navedenog nesporno proizlazi kako je tuženik tužitelju vratio iznos od 594.000,00 kn, u cijelosti. Također, tuženik se ne protivi provođenju dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kako je predloženo od strane tužitelja. Radi pojašnjenja takvog ponašanja tužitelja odnosno cjelokupnog konteksta, tuženik ističe kako je tužitelj otac direktorice i jedne suvlasnice te druge suvlasnice društva, koji na sve načine pokušava onemogućiti rad tuženika. Tako tužitelj neovlašteno i nepozvano dolazi i boravi u poslovnim prostorima tuženika, o čemu je tuženik u više navrata obavještavao policiju, ometa rad radnika tuženika te podnosi neosnovane i neutemeljene prijave policiji i državnom odvjetništvu, također sa svrhom ometanja normalnog funkcioniranja tuženika. Indikativno, tuženik ističe kako je primijetio da mu odnedavno nedostaje jedan od pečata društva. Tužitelj je također i bio hospitaliziran u Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači. U vidu svega navedenog, jasno je kako i ovaj postupak ima za cilj ometanje i opstruiranje rada tuženika, kojeg je tužitelj pokrenuo u svom sustavnom maltretiranju tuženika odnosno njegovih suvlasnica.

2.1.Iako osporava istinitost predmetnih ugovora o pozajmici koje je uz tužbu dostavio tužitelj, tuženik ističe kako se kao nadležni sud za rješavanje sporova navodi stvarno nadležni sud u Slavonskom brodu, a ne Požegi (nadležnost kojeg suda su stranke ugovorile u ugovorima o kratkoročnim pozajmicama, kojoj nadležnosti tuženik ne prigovara) pa nije jasno zašto je tužitelj tužbu podnio naslovnom sudu, ako već smatra da su istiniti ugovori o pozajmicama koje je dostavio u spis. Dodatno, tuženik prigovara troškovniku tužitelja, s obzirom da sve navedene radnje ne treba priznati prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prije svega konzultacije sa strankom, budući da priprema tužbe pretpostavlja takve konzultacije odnosno iste su sadržane u naknadi za pripremu tužbe budući da bez konzultacija niti nije moguće pripremiti tužbu. Na temelju svega navedenog, a s obzirom na očitu činjeničnu i pravnu neosnovanost tužbenih navoda tužitelja, tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbene zahtjeve tužitelja odbije, te da tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi troškove vođenja ovog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

3. Podneskom od 13.9.2022. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu na način da tuženik u bitnome navodi da su ugovori o pozajmici koje je tužitelj dostavio u spis neistiniti, odnosno fabricirani, te tuženik u sudski spis dostavlja ugovore o pozajmicama za koje tuženik tvrdi da ih ima evidentirane u svojoj poslovnoj dokumentaciji. Također tuženik u spis dostavlja i naloge za plaćanje i konto kartice te tvrdi da je sve uplaćene mu iznose vratio tužitelju još 2014. godine u gotovini. Tuženik tvrdi da je iz dostavljenih naloga vidljivo da je iste potpisivao tužitelj kao direktor tuženika te je njegov OIB naznačen na nalozima. U nastavku odgovora na tužbu, radi pojašnjenja međusobnih odnosa među strankama, tuženik iznosi paušalne, neistinite i irelevantne tvrdnje koje tužitelj osporava u cijelosti. S navodima iz odgovora na tužbu tužitelj se ne može složiti, iz razloga što su isti neistiniti, a izneseni u cilju postizanja uspjeha u ovom predmetnom postupku. Za dostavljene isprave tužitelj ističe da nisu vjerodostojne te da on nije vlastoručno potpisao niti jednu od njih, s obzirom da se radi o krivotvorenim ispravama. Tužitelju i dalje utuženi iznos tuženik nije vratio niti na njegov bankovni račun, a niti u gotovini „na ruke“. Zbog navedenog tužitelj ovim putem predlaže da se u postupku provede grafološko vještačenje na okolnost je li tužitelj potpisao dokumentaciju koju tuženik dostavlja u sudski spis te je li tužiteljevim rukopisom unesen OIB (te drugi podaci) u istu dokumentaciju kao i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju po dostavljenim ugovorima o pozajmici.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovore o pozajmici priložene uz tužbu str. list 5-2 do 12-2, Ugovore o kratkoročnoj pozajmici priložene uz odgovor na tužbu str. lista 20-2 do 35-9, presliku uplatnica, konto kartice, izvadak o promjenama i stanju na računu sve str. lista 36-10 do 69-15, nalaz i mišljenje knjigovodstvenog financijskog vještaka Sande Marinac od 6.3.2023., saslušao je sudskog vještaka na glavnoj raspravi, izvornik ugovora o kratkoročnoj pozajmici str. lista 126-1 do 141-8, nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" po samostalnom vještaku za rukopise i dokumente PUN od 21.5.2024., saslušao je grafološkog vještaka na glavnoj raspravi, te izvršio uvid u ostale priloge i podneske spisu. Nadalje je sud saslušao svjedoke RU, OU, UU i ZU, tužitelja PU osobno u svrhu dokazivanja i VU, direktora tuženika (u razdoblju od 2022. do 2024.).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Nije sporno da je tužitelj izvršio pozajmicu tuženiku u iznosu od 594.000,00 kuna temeljem ugovora o pozajmici iz 2011. i 2012. godine.

8. Sporno je da li je ovaj iznos tuženik vratio tužitelju, te temeljem kojih ugovora o pozajmici je izvršena uplata pozajmice, dakle da li temeljem ugovora o pozajmici priloženih uz tužbu (Ugovor o pozajmici br. 01 od dana 24.10.2011.g.za iznos od 38.000,00 kn, Ugovor o pozajmici br. 02 od dana 18.11.2011.g. za iznos od 86.000,00 kn, Ugovor o pozajmici br. 03 od dana 24.11.2011.g. za iznos od 86.000,00 kn, Ugovor o pozajmici br. 04 od dana 24.11.2011.g. za iznos od 67.000,00 kn, Ugovor o pozajmici br. 05 od dana 09.12.2011.g. za iznos od 99.000,00 kn, Ugovor o pozajmici br. 06 od dana 09.12.2011.g. za iznos od 58.000,00 kn, Ugovor o pozajmici br. 07 od dana 13.12.2011.g. za iznos od 95.000,00 kn i Ugovor o pozajmici br. 08 od dana 30.01.2012.g. za iznos od 65.000,00 kn ) ili temeljem ugovora o pozajmici priloženih uz odgovor na tužbu ( Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2011 od 28.10.2011. za iznos od 38.000,00 kuna, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 02/2011 od 16.11.2011. za iznos od 86.000,00 kuna, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 03/2011 od 21.11.2011. za iznos od 86.000,00 kuna, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 04/2011 od 23.11.2011. za iznos od 67.000,00 kuna, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 05/2011 od 5.12.2011. za iznos od 58.000,00 kuna, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 06/2011 od 8.12.2011. za iznos od 99.000,00 kuna, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 07/2011 od 12.12.2011. za iznos od 95.000,00 kuna, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 01/2012 od 30.1.2012. za iznos od 65.000,00 kuna).

9. Uvidom u ugovore priložene od strane tužitelja i od strane tuženika razvidno je da je PU naveden kao davalac pozajmice a da je Lignor d.o.o. zastupan po direktoru PU korisnik pozajmice i da su potpisani. Ugovori dostavljeni od tužitelja razlikuju od ugovora dostavljenih od tuženika po samom naslovu ( ugovori koji su priloženi uz tužbu su naslovljeni kao ugovori o pozajmici, a ugovori koje je dostavio tuženik su naslovljeni kao ugovori o kratkoročnoj pozajmici), po broju ugovora ( ugovori koje je dostavio tužitelj su numeriranih od broja 1 do 8, a ugovori koje je dostavio tuženik numerirani od broja 1/2011 do broja 7/2011 i jedan ugovor koji je sklopljen 2012. godine broj 1/2012), po datumu izdavanja kako je navedeno u točki 8. obrazloženja, po datumu dospijeća, po ugovorenoj kamati i po načinu uplate( u svim ugovorima koje je dostavio tužitelj je ugovorena zakonska kamata i način plaćanja gotovinom, te rok dospijeća 6 godina od dana uplate sredstava, a u ugovorima koje je dostavio tuženik da se pozajmica daje bez kamata uplatom na žiro račun, te s rokom dospijeća od 1 godine od dana uplate sredstava) pa i po samom iznosu kod ugovora broj 5 i 6. Iznos pozajmice i po jednim i po drugim ugovorima je isti i iznosi 594.000,00 kuna.

10. Uz odgovor na tužbu su dostavljeni univerzalni nalozi za plaćanje ( strana lista 36- 10 do 69-15) iz kojih je vidljivo da je kao platitelj naveden Lignor d.o.o, kao primatelj FU, da glase na povrat pozajmice s naznačenim ugovorima, iznosima i datumima plaćanja.

11.Na sporne okolnosti sud je saslušao svjedoke i tužitelja te proveo financijsko i grafološko vještačenje.

12. Svjedok RU, kćerka tužitelja, iskazala je da je suvlasnica tvrtke Lignor d.o.o. od 2011. i da je u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak bila suvlasnica ali da je to bilo samo na papiru jer je u to vrijeme studirala tako da joj nije poznato što se točno odvijalo vezano za pozajmice koje su predmet ovog spora. U razdoblju od 2011- 2016. PU je bio ovlašten za zastupanje Lignor d.o.o. Na pitanje je li kao član skupštine davala suglasnost na predmetne pozajmice odnosno sklapanja ugovora između PU u svojstvu direktora i PU kao fizičke osobe odgovorila je da nije dala nikakvu suglasnost.

13. Svjedok OU, bivša supruga tužitelja, iskazala je da je od 2. svibnja 2022. zaposlena kod tuženika, a da je bila zaposlena kod tuženika i u razdoblju od 2011. pa sve do veljače 2014. i da je radila kao voditelj administrativnih poslova u sklopu kojih je plaćala račune, vršila isplatu plaća, nabavu i slično. Poznato joj je da je njen suprug Lignoru d.o.o. dao pozajmice ali da su one vraćene kroz 2013. i 2014. Kad ju se pita što može reći o dvije vrste ugovora o pozajmici s različitim datumima, iskazala je da su ugovori koje je priložio tuženik vjerodostojni a to su ugovori o pozajmici u kojima nisu navedene kamate odnosno njihovo plaćanje i rok plaćanja a takve ugovore o pozajmici su preuzeli od njihove ranije firme naziva Kontura. Iskazala je da može predočiti ugovore iz 2015. u kojima je vidljivo da nema ugovorene kamate i ono što želi reći da je 2.5.2022. kad je počela raditi kod tuženika čula da je u 2022. godini nestao štambilj tuženika i da je njeno mišljenje da je tužitelj naknadno sastavio nove ugovore sa odredbom o kamati jer su oni kasnije našli štambilj u automobilu tužitelja. Na pitanje kome su isplaćene pozajmice odgovorila je da su isplaćene PU a u odnosu na pozajmicu temeljem Ugovora o pozajmici br. 6 i uplatnice od 18.12.2013., izvod 2010/13 na iznos 54.000,00 kuna, može reći da je taj jedan put ona otišla u FINU i gospođa joj je prvo rekla da ne može podići novce jer piše PU na uplatnici te je ona prekrižila ime FU i napisala ČU te joj izvršila isplatu iznosa od 54.000,00 kuna. Ona je u to vrijeme bila u braku sa tužiteljem i ovaj je iznos njemu predala na ruke. Osobno je ispunjavala sve uplatnice koje su išle prema FINI i tuženik ih je potpisivao i ona bi lupila štambilj firme. Tako je i spomenutu uplatnicu od 18.12.2013. ona ispunila, a potpisao ju je PU. U to vrijeme nije vođena blagajna u Lignor d.o.o već su se izvodi knjižili direktno na pozajmicu. Ako se podigne gotovina a podizala se ili za materijalne troškove ili kao pozajmica onda se taj iznos knjiži na konto ako se radi o pozajmici, na kojemu je pozajmica pa tako ako je pozajmica bila knjižena na konto 2145 na isti bi se konto knjižilo i podizanje gotovine sa tog konta. U to vrijeme je knjige za Lignor d.o.o. vodio DU, knjigovodstvo "TOM". Ona nije posebno zabilježila da je mužu predala 54.000,00 kuna koje je podigla u FINI. Kada bi podigli gotovinu u FINI nisu ju dalje polagali u blagajnu ili na račun, već su samo knjižili da je ta pozajmica zatvorena. Novci za pozajmice koje je PU isplatio na račun Lignora d.o.o. su iz bivše firme koja je otišla u stečaj. Iskazala je da je tužitelj bio svjestan isplata i knjiženja na ime vraćanja pozajmice kad je potpisivao i da je novac koji je podizala u njegovo ime njemu davala, on je bio direktor.

14. Svjedok UU iskazala je da je radila "papire" preko servisa GU za firmu Lignor d.o.o. sve do 2014. godine. Na temelju dokumentacije koja bi je čekala na stolu ona je u izvodu firme Lignor d.o.o. evidentirala ako je bilo pozajmica, isto tako i vraćanje pozajmica. Kad ju se pita da li je bilo takvih pozajmica, pretpostavlja da ih je bilo i da bi morala pogledati izvod da može reći. Na pitanje da li su poduzetnici koji su imali firme bili dužni voditi blagajnički dnevnik i uplatno – isplatne knjigovodstvene isplate vezane uz novčani tijek gotovine odgovorila je da su bili dužni, a kad ju se pita da li je Lignor d.o.o. imao navedeno, odgovorila je da nije. Iskazala je da je ona upozorila gospođu OU da su dužni voditi blagajnički dnevnik, da bi bilo ispravno da provode kroz blagajnu uplate – isplate, a ona je njoj rekla da ona ne smije to od PU da bi on nju ubio da ona to napravi. Ne može se sjetiti da li je 2011. bila kakva pozajmica ali to je vidljivo iz izvoda jer banka na izvodu naznače tko je dao pozajmicu a ona bi onda takvu pozajmicu evidentirala na konto pozajmica. Ako bi pozajmicu firmi netko dao ona bi to evidentirala na konto pozajmica obveze firme prema davaocu pozajmice, a ako bi firma davala pozajmicu onda bi se to evidentirala kao potraživanje firme prema toj osobi. Nije joj poznato tko je ispunjavao univerzalne naloge za plaćanje za firmu Lignor d.o.o. niti zna tko ih je potpisivao. Obveza je potpisivanja inače od strane odgovorne osobe u firmi, ako se iznos podiže. Ako se pozajmica daje obveza potpisa je onoga tko daje. Odgovorna osoba u firmi Lignor d.o.o. u to vrijeme je bio PU. Na pitanje da li je gospodin DU vodio knjige u vrijeme 2011. – 2012. godine za Lignor d.o.o. odgovorila je to isključivo radila ona u popodnevnim satima jer je kod gospodina GU bila zaposlena na "crno", ako je smatrala da bi nešto trebalo upozoriti ovlaštenu osobu u firmi, ona bi to rekla gospodinu DU ali on je njoj rekao da nema efekta upozoriti gospodina PU. Iskazala je da ona nije uočila neke nepravilnosti u smislu uplata i isplata, u smislu da je netko drugi podizao novce s računa firme, ona je evidentirala ono što piše na izvodu, a upozorila je vezano za vođenje blagajničkog dnevnika kao što je već navela i eventualno ako je nešto bilo vezano za završni račun koji je ona radila. Na pitanje da li se sjeća kada je otišla od gosp. GU da li je ostalo kakvih otvorenih pozajmica od strane firme Lignor d.o.o. prema PU odgovorila je da koliko se sjeća nešto je ostalo, ali ne može govoriti napamet dok ne pogleda papire. Ne može reći i ne zna po kojim ugovorima su ostale pozajmice. Na pitanje da li se sjeća u izvodima koji su dostavljeni da li je isključivo gospodin PU samo podizao novce ili da li su i drugi zaposlenici firme podizali novac odgovorila je da ne zna tko bi drugi uopće mogao podizati novce iz firme. Ona je radila u banci u to vrijeme tako da zna poslovanje banke a to je na način da virman može donijeti i druga osoba fizički u banku pod uvjetom da je potpisana od strane osobe ovlaštene za zastupanje. U to vrijeme ovlaštena osoba za zastupanje bio je PU.

15. Svjedok DU iskazao je da je vlasnik knjigovodstvenog servisa E- Pleter d.o.o. u to vrijeme 2011. – 2012. godine zvao se Obrtnička radnja Tom i vodili su knjigovodstvo za Lignor d.o.o. u utuženom razdoblju, imao je više zaposlenih, a knjige su vodili na način da je jedna osoba odlazila u firmu obaviti posao, a u to vrijeme je bila KU. Kad mu se predoči da je gosp. UU danas na raspravi izjavila da je ona vodila knjige za Lignor d.o.o. u njegovoj firmi iskazao je da je ona jedno vrijeme radila u njegovom servisu popodne ali nije bila zaposlenik. Dokumenti i sva dokumentacija je bila u firmi Lignor d.o.o. i u radno vrijeme kada je firma bila otvorena tamo je odlazila njegova zaposlenica KU, dva puta tjedno. Nakon što su raskinuli ugovor s firmom Lignor d.o.o. knjige je vodila UU jer je poznavala suprugu PU. Komunikacija se između njegovog knjigovodstvenog servisa i firme Lingnor d.o.o. odvijala na način da su komunicirale KU i gospođa P. Na pitanje da li je u utuženom razdoblju firma Lignor d.o.o. vodila blagajnički dnevnik i uplatno - isplatne knjigovodstvene isprave odgovorio je da ne zna. Na pitanje da li je firma Lignor d.o.o. bila dužna voditi ovakvu evidenciju iskazao je da ako se radi s novcem koji se podiže s žiro računa i troši za materijalne troškove poput pošte, onda su bili dužni. Na pitanje da li zna tko je potpisivao financijska izvješća konkretno završni račun koji se predavao FINI odgovorio je da se na prvoj stranici takvog izvješća potpisivala odgovorna osoba firme i odgovorna osoba ispred knjigovodstvenog servisa, a to je bio on. Direktor potpisuje završna izvješća. Na pitanje tko je napravio ugovore o pozajmici odgovorio je da je knjigovodstveni servis bio dužan sukladno zakonu o obveznim odnosima sastaviti dokument, kao npr. ugovor o zajmu, kompenzaciji, cesiji i sl. Ugovore potpisuju oni koji predstavljaju te dvije stranke između kojih se radi ugovor. Nakon što sastave takav ugovor oni ih predaju u firmu na potpis ovlaštenoj osobi. Nisu svjedočili potpisivanju ugovora.

16. VU, kćerka tužitelja, iskazala je da je bila direktor tuženika Lignor d.o.o. u razdoblju od 2022. do 2024. i da nije bila zaposlenik tuženika u razdoblju od 2011. do 2013. godine. Kada je bila direktor firme nestao je pečat firme iz ureda voditelja proizvodnje i tada su se pojavili ugovori o pozajmicama njenog oca firmi Lignor, a koji nisu odgovarali ugovorima koji su bili u arhivi firme i koje su priložili kao dokaz uz odgovor na tužbu. Tako su zaključili da je njen otac uzeo taj pečat i sastavio ugovore. Prije toga je njen otac tražio izlistanje svih pozajmica koje je on učinio firmi, oni su mu to dali jer na to ima pravo. Kada ju se pita da li joj je poznato da je njen otac davao kakve pozajmice firmi odgovorila je da joj je poznato da je davao pozajmice, ali na način da bi gotovinu iz firme pretakao u formu pozajmica. Knjigovodstvo za tuženika u razdoblju od 2011. do 2012. misli da je vodila UU. Iskazala je da je u razdoblju 2011. do 2012. ostalo pozajmica njenog oca firmi Lignor, ali ne zna u kojem iznosu. Kada ju se pita da li se ove pozajmice odnose na utužene ugovore odgovorila je da ne zna na što se odnose, i da je osim utuženih ugovora u ovom postupku bilo i drugih ugovora o pozajmicama iz toga razdoblja i da je da je firma Lignor provela financijsko vještačenje u ovom postupku u kojemu je sve vidljivo. Kada je ona bila direktor, isplate koje su se vršile njenom ocu od firme Lignor, on je morao njoj potpisivati isplatu, a do tada ne zna kako su mu se vršile isplate.

17. Tužitelj PU iskazao je da je on bio direktor firme Lignor u razdoblju od 2011.do 2012. godine, pa sve do otprilike 2018. godine. U to vrijeme je za firmu Lignor vođen blagajnički dnevnik koji je vodila tada njegova supruga ČU, ali u formi bilježnice, koja je u međuvremenu imala psihičkih problema i njegova kćerka VU ima psihičkih problema. Kada je on davao pozajmicu firmi Lignor, a što je činio iz razloga što je bila ekonomska kriza, pa je trebalo pomoći rad firme, on bi gotovinu u određenom iznosu davao OU, njegovoj supruzi tada, koja bi ispisala uplatnicu, on bi ju potpisao i ona bi to odnijela u Finu. Taj bi novac sjeo na račun firme i s njim bi se raspolagalo. Ona bi o tome obavijestila knjigovodstveni servis DU, on bi sastavio ugovor i arhivirao. Na pitanje kako je evidentirano vraćanje pozajmica njemu, odgovorio je da mu niti jedna pozajmica nije vraćena. Pozajmice "su izvađene iz firme" na način da njegova supruga napiše, on je potpisao jedan dio tih uplatnica, jedan dio nije, i onda bi njegova supruga odnijela te uplatnice u Finu i tamo bi joj isplatili na ruke i ona bi s tim novcima plaćala plaću radnicima koji su radili "na crno". Kada ga se pita kako objašnjava nalaz financijsko knjigovodstvenog vještaka koji je utvrdio da u njemu isplaćene pozajmice odgovorio je da je to laž. Naime njegova supruga je, kako je rekao, podignute iznose u Fini isplaćivala radnicima. Njemu tada nije trebalo sredstava. Na pitanje kako objašnjava da su ove isplate evidentirane kao vraćanje pozajmica njemu, odgovorio je da nigdje to nije evidentirano odnosno samo se vidi u Fini da je izvršena isplata. Fina bi slala podatak knjigovodstvenom servisu da je skinut taj iznos, ali ne da ga je on primio. Na pitanje tko je potpisivao financijska izvješća na kraju godine izjavljuje da je on. On je imao karticu firme tako da nije imao potrebu odlaziti u Finu i podizati gotovinu. Kada ga se pita od kuda mu novci koje je posuđivao firmi Lignor iskazao je da je to njegova cjeloživotna ušteđevina. Naime, njemu je bio blokiran račun tako da je novce držao na računu firme. Kada ga se pita koja je razlika između ugovora o pozajmici priloženih uz tužbu i ugovora o pozajmici priloženih kod odgovora na tužbu, a odnose se na isto razdoblje, odgovorio je da se ugovori priloženi uz tužbu odnose na dugoročno razdoblje, dok se ugovori priloženi uz odgovor na tužbu odnose na razdoblje od jedne godine, a koji su sastavljeni kako bi nastupila zastara. Kada ga se pita kako je to da je grafološki vještak utvrdio da je njegov potpis i na jednim i drugim ugovorima odgovorio je da grafološki vještak nije točno izvještačio odnosno točno je da je originalni potpis u ugovorima priloženih uz tužbu njegov potpis. Osnova ovoga spora je da njegove kćerke i žena imaju narcisoidni poremećaj i ne mogu podnijeti autoritet i činjenicu da je on stvorio firmu Lignor, a njegova mlađa kćer nije htjela svjedočiti jer zna istinu. Na pitanje kako su evidentirane pozajmice firmi, a kako pozajmice koje je firma davala, odgovorio je da firma nikad nije davala pozajmice, a pozajmice koje su se davale firmi su evidentirane na način uplatnicama u Fini kako je već naveo, a potom su se vraćale isplatnicama koje on nije primio već su dobili radnici isplatom na crno. Ugovore o pozajmici je sastavljao knjigovodstveni servis DU. On nikada nije podigao iznose u Fini već ih je podizala njegova supruga i nikada njemu nije isplaćivala iznose, već radnicima tako da firma Lignor prema njemu ima dug kako je utuženo plus još 40.000,00 eura koje mu nije isplaćeno. Ove isplate plaće radnicima na crno su se evidentirale u obliku bilježnice, a evidenciju u bilježnicu je vršila OU. On nikada nije kontrolirao podatke iz bilježnice, tada su bili pošteni odnosi. Zna da ona ne bi uzela novac sebi. Kada je njegova supruga isplaćivala radnike sredstvima njegova pozajmice on joj je dao taj nalog jer je bio direktor. Financijska vještakinja nije uzela u obzir bilježnicu koju je njegova supruga sakrila.

18. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj dao pozajmicu tuženiku, koju prema navodima tužitelja tuženik nije vratio, a prema navodima svjedoka OU, bivše supruge tužitelja, da su pozajmice vraćene tijekom 2012. i 2014. Iskazala je u odnosu na pozajmicu temeljem Ugovora o pozajmici br. 6 i uplatnice od 18.12.2013., izvod 2010/13 na iznos 54.000,00 kuna, da je taj jedan put ona otišla u FINU gdje je podigla iznos od 54.000,00 kuna koji iznos je ona predala na ruke tužitelju s kojim je tada bila u braku. Iskazala je i da je ona osobno je ispunjavala sve uplatnice koje su išle prema FINI i tuženik ih je potpisivao i ona bi lupila štambilj firme. Tako je i spomenutu uplatnicu od 18.12.2013. ona ispunila, a potpisao ju je PU. Svjedok UU iskazala je da je radila "papire" preko servisa GU za firmu Lignor d.o.o. sve do 2014. godine i da ne zna da li je ostalo kakvih otvorenih pozajmica od strane firme Lignor d.o.o. prema PU i ako je po kojim ugovorima su ostale pozajmice. DU nema saznanja o pozajmicama, a VU, kćerka tužitelja, iskazala je da joj je poznato da je njezin otac davao pozajmice firmi, ali na način da bi gotovinu iz firme pretakao u formu pozajmica. Iskazala je i da je u razdoblju 2011. do 2012. ostalo pozajmica njenog oca firmi Lignor, ali ne zna u kojem iznosu i ne zna da li se pozajmice odnose na utužene ugovore i da je sve razvidno iz financijskog vještačenja provedenog u ovom postupku. Tužitelj s druge strane navodi da mu niti jedna pozajmica nije vraćena. Navodi da su pozajmice "su izvađene iz firme" na način da njegova supruga ispiše uplatnice, a on je potpisao jedan dio tih uplatnica, jedan dio nije, i onda bi njegova supruga odnijela te uplatnice u Finu i tamo bi joj isplatili na ruke i ona bi s tim novcima plaćala plaću radnicima koji su radili "na crno".

19. Sud je odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje u kojemu je potrebno utvrditi postojanje i visinu dugovanja tuženika prema tužitelju po dostavljenim ugovorima o pozajmici.

19.1. Sudski vještak Sanda Marinac u svom pisanom nalazu i mišljenju od je navela da je tužitelj je uz tužbu dostavio osam Ugovora o pozajmici numeriranih od broj 1 do 8, sa datumima sklapanja jednakim kako je proknjižena uplata u poslovnim knjigama tuženika. U svim ugovorima je ugovorena zakonska kamata i način plaćanja gotovinom, te rok dospijeća 6 godina od dana uplate sredstava. Svi ugovori se nalaze u spisu, strana 4-1 do 12-2. Nadalje je navela da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio sedam Ugovora o kratkoročnoj pozajmici sklopljenih 2011. godine numeriranih od broj 1/2011 do broja 7/2011 i jedan ugovor koji je sklopljen 2012. godine broj 1/2012. Datumi ugovora odgovaraju stvarnim datumima uplata pozajmica prema izvodima žiro računa tuženika. U poslovnim knjigama tuženika, na knjigovodstvenoj računu 2145 - obveze za zajmove - FU, uplate pozajmica su proknjižene na datum zbirnog tjednog izvoda, a ne na stvarni dan uplate. U navedenim ugovorima je ugovoreno da se pozajmica daje bez kamata uplatom na žiro račun, te s rokom dospijeća od 1 godine od dana uplate sredstava. Svi ugovori se nalaze u spisu, strana 20-2 do 35-9. Pregledom izdvojenih original izvoda žiro računa od listopada 2012. do siječnja 2013. godine utvrdila je da su u poslovnim knjigama tuženika evidentirane sve uplaćene pozajmice zajmodavca PU, a preslike izvoda žiro računa prilaže uz nalaz i mišljenje.

19.2. Pregledom izdvojenih original izvoda žiro računa od siječnja 2013. do listopada 2014. godine utvrdila je da su u poslovnim knjigama tuženika evidentirani povrati pozajmica zajmodavcu HU i da tuženik nema evidentiranu obvezu temeljem zajmova prema tužitelju. Povrati pozajmica tužitelju su evidentirani u poslovnim knjigama podizanjem gotovog novca sa žiro računa tuženika sa opisom transakcije „povrat pozajmice“.

19.3. U izvodima žiro računa je navedeno da je novac podigao PU, osim za podizanje gotovine za povrat pozajmice dana 14.3.2013. u iznosu od 20.000,00 kuna i dana 21.3.2013. godine u iznosu od 100.000,00 kuna. Također je u izvodu žiro računa od 18.12.2013. za podizanje gotovine u iznosu od 54.000,00 kuna navedeno da je novac podigla OU. Pisanim putem je od punomoćnice tužene zatražila original blagajničke isplatnice iz 2013. i 2014. godine kojima se dokazuje povrat pozajmice u gotovini HU. Gđa OU joj je osobno dostavila tražene izvode žiro računa i izjavila da u 2013. i 2014. godini tuženik nije vodio dnevnik blagajne i ispostavljao isplatnice kao dokument kojim primatelj svojim potpisom potvrđuje primitak dane pozajmice u gotovini, nego da su u izvodu podizanje gotovine sa žiro računa tuženika izravno knjižili kao povrat pozajmice.

19.4.Temeljem utvrđenih činjenica sudska vještakinja je dala mišljenje da pregledom priloženih ugovora o pozajmici utvrđuje da se ugovori dostavljeni od tužitelja razlikuju od ugovora dostavljenih od tuženika po samom naslovu, po broju ugovora, po datumu izdavanja, po datumu dospijeća, po ugovorenoj kamati, po načinu uplate pa i po samom iznosu kod ugovora broj 5 i 6. Nije utvrdila čiji su ugovori autentični, ali je utvrdila da i tuženik i tužitelj imaju isti iznos ukupno danih pozajmica u iznosu od 594.000,00 kuna. Prema izvodima tuženika sudska vještakinja je utvrdila da je PU podigao 420.000,00 kuna gotovog novca sa žiro računa tuženika kao povrat pozajmice i to dana 15.01.2013. godine u iznosu od 38.000,00 kuna, dana 27.03.2013. godine u iznosu od 20.000,00 kuna, dana 10.05.2013. godine u iznosu od 5.000,00 kuna, dana 31.05.2013. godine u iznosu od 15.000,00 kuna, dana 28.06.2013. godine u iznosu od 10.000,00 kuna, dana 31.07.2013. godine u iznosu od 10.000,00 kuna, dana 28.08.2013. godine u iznosu od 20.000,00 kuna, dana 07.10.2013. godine u iznosu od 5.000,00 kuna, dana 24.10.2013. godine u iznosu od 5.000,00 kuna, dana 30.10.2013. godine u iznosu od 20.000,00 kuna, dana 07.11.2013. godine u iznosu od 6.000,00 kuna, dana 18.11.2013. godine u iznosu od 20.000,00 kuna, dana 29.11.2013. godine u iznosu od 25.000,00 kuna, dana 02.12.2013. godine u iznosu od 10.000,00 kuna, dana 13.12.2013. godine u iznosu od 26.000,00 kuna, dana 23.12.2013. godine u iznosu od 7.000,00 kuna, dana 27.01.2013. godine u iznosu od 47.000,00 kuna, dana 28.02.2013. godine u iznosu od 45.000,00 kuna, dana 31.03.2013. godine u iznosu od 46.000,00 kuna, dana 18.07.2014. godine u iznosu od 6.000,00 kuna, dana 22.08.2014. godine u iznosu od 8.000,00 kuna, dana 28.10.2014. godine u iznosu od 26.000,00 kuna. OU je 18.12.2013. godine podigla 54.000,00 kuna, da u izvodu imenom i prezimenom nije evidentirana osoba koja je podigla 120.000,00 kuna, i to dana 14.3.2013. u iznosu od 20.000,00 kuna i dana 21.3.2013. godine u iznosu od 100.000,00 kuna. Tuženik u 2011., 2012., 2013. i 2014. godini nije vodio dnevnik blagajne i ispostavljao dokumente blagajnička uplatnica kojim bi primio podignuti novac u blagajnu, niti je izdavao dokumente blagajnička isplatnica, na kojoj bi primatelj potpisom potvrdio primitak gotovine za povrat pozajmice.

19.5. Sanda Marinac saslušana na glavnoj raspravi ostala je kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Iskazala je da su u poslovnim knjigama tuženika evidentirane primljene pozajmice od tužitelja i evidentirani su povrati tih istih pozajmica na način da je podignuta gotovina sa žiro-računa. Prema poslovnim knjigama tuženika ne postoje evidentirane obveze prema tužitelju temeljem uplaćenih pozajmica. Prema izvodima žiro-računa i prema univerzalnim nalozima za plaćanje utvrdila je da je gotovinu sa žiro-računa podigao PU, OU i u dva navrata na izvodu žiro-računa nije upisana osoba koja je podignula gotovinu. Na pitanje iz čega se može utvrditi da je zajam tužitelju vraćen odgovorila je da je to vidljivo iz izvoda žiro-računa tuženika i univerzalnih naloga za plaćanje temeljem kojih je tuženik podigao gotovinu sa žiro- računa, a mjesto opsluživanja je bilo FINA [adresa] i novac je mogla podići osoba ovlaštena za zastupanje tuženika ili opunomoćenik. Na pitanje da li je tražila podatke od banaka o prometu na žiro-računu vezano za podizanja 2013. -2014. odgovorila je da nije zatražila jer je tuženik dostavio original izvode za navedeno razdoblje na uvid, ona ih pregledala i kopirala a isti se nalaze i u spisu. Dala je nalaz i mišljenje nakon pregleda original dokumentacije dostavljene od tuženika sa uvjerenjem da je dostavljena dokumentacija vjerodostojna. Na pitanje da li bi pomogle te isprave poslovnih banaka u provjeri isprava tuženika, odgovorila je da se svi dokumenti nalaze u spisu, a misli da banka nema arhivirane univerzalne naloge za plaćanje jer je mjesto opsluživanja bilo u Financijskoj agenciji u Pleternici a rokovi za arhiviranje tih dokumenata su protekli, misli da su ti rokovi 5 godina. Nadalje je iskazala da je prema čl. 12 Zakona o računovodstvu poduzetnik koji vodi poslovne knjige i podiže gotovinu sa žiro-računa dužan voditi blagajnički dnevnik i uplatno-isplatne knjigovodstvene isprave vezane uz novčani tijek gotovine i da nije utvrdila da je tuženik vodio analitičku evidenciju gotovog novca. Na pitanje postoje li u evidenciji tuženika virmanski nalozi za podizanje gotovine odnosno iznosa 120.000,00 kuna, odgovorila je da postoje i također u spisu a zovu se univerzalni nalog za plaćanje. Na pitanje kako je moguće da nije imenom i prezimenom evidentirana osoba koja je podignula iznos od 120.000,00 kuna od 14.3.2013. i 20.000,00 dana 21.3.2013. odgovorila je da je moguće da je službenik u FINI propustio upisati ime i prezime osobe koja je podignula gotov novac, ali na nalogu za plaćanje odnosno podizanje gotovine je upisan OIB osobe koja je podigla gotovinu. Na pitanje da li je gotovina koja je podignuta položena na neki račun, odgovorila je da nije utvrdila da je gotovina položena na bilo koji drugi račun tužitelja ili u blagajnu. Transakcija podizanja gotovog novca je proknjižena kao zatvaranje pozajmice prema tužitelju. Ovo zatvaranje pozajmice je knjižila osoba koja vodi knjige kod tuženika. Utvrdila je da su uplate evidentirane u poslovnim knjigama tuženika temeljem izvoda žiro-računa tuženika. Na pitanje tko je kod tuženika odgovoran kao i kod bilo kojeg društva, za vođenje poslovnih knjiga, odgovorila je da je odgovorna osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva a taj posao je mogla povjeriti nekom od svojih radnika ili knjigovodstvenom uredu. Ukoliko knjigovodstveni ured vodi knjige, odgovorna je osoba za zastupanje trgovačkog društva. Na pitanje da li će osoba koja u FINI podiže novac biti legitimirana, odgovorila je da će djelatnik FINE najprije legitimirati osobu i utvrditi da li je ovlaštena za podizanje gotovine. Sve poslovne promjene kao i podizanje gotovine sa žiro-računa su vidljive u financijskim izvještajima poduzetnika.

20. Tužitelj je naveo da prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje u dijelu u kojem vještakinja navodi kako je utvrđeno da je PU tuženiku temeljem ugovora o pozajmici pozajmio ukupno iznos od 594.000,00 kn međutim ne prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje u dijelu u kojem se navodi kako je on podigao iznos gotovog novca od 420.000,00 kn za žiro računa tuženika kao povrat pozajmice.

21. Obzirom je tužitelj osporio svoje potpise na dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, te predložio vještačenje na okolnost jesu li tužiteljevim rukopisom uneseni OIB i drugi podaci u dokumentaciju, sud je odredio grafološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" na okolnost potpisa tužitelja na priloženim ugovorima o zajmu i univerzalnim nalozima za plaćanje.

21.1. U pisanom nalazu i mišljenju od 21.5.2024. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" po samostalnom vještaku za rukopise i dokumente Nataliji Milanja Hribar, navedeno je da je sporni materijal koji treba vještačiti izvornici Ugovora o pozajmici str. 115-122 ( čije su preslike priložene uz tužbu) te izvornici Ugovora o kratkoročnoj pozajmici str. 126-141 (čije su preslike dostavljene uz odgovor na tužbu) kao i indigo kopije univerzalnih naloga za plaćanje str.167. Nesporni materijal čine nesporni potpisi i rukopis po diktatu na sudskoj raspravi od 9.5.2022. ( str.149-1 do 160-3), izvornik zahtjeva za osobnu iskaznicu i karton osobne iskaznice ( omot na strani 124-1), karton osobne iskaznice ( omot na str. 124-1), zapisnici sa sudskih rasprava ( str. 74, 148 i 165), izjava o raskidu ugovora ( omot na str.167) te izvornici računa otpremnica od 29.11.2012.,14.12.2012., 19.12.2012. i 21.12.2012.

(sve omot na str. 203).

21.2. Analizom spornih potpisa PU sa strane 115-122, utvrđeno je da su isti izrazito varijabilni i to obzirom na sve rukopisne karakteristike, kao što su opći izgled potpisa, ritam pisanja, kalibar potpisa, nagib pisanja, oblikovanje grafema i njihov međusoban odnos te slijed poteza. Navedena varijabilnost je relativno neuobičajena, pogotovo kad se uzmu u obzir datumi na navedenim dokumentima, prema kojima su sporni' potpis nastali unutar kraćeg vremenskog perioda (od listopada 2011. do siječnja 2012.god.). Usporedbom s cjelokupnim nespornim materijalom PU, navedeni sporni potpisi pokazuju najviše sličnosti s nespornim potpisima ispisanim po diktatu 2022.god. i to prvenstveno po svojoj varijabilnosti te svim ostalim rukopisnim karakteristikama. Varijabilnost potpisa, a pogotovo kraćih parafnih potpisa kao što se radi u konkretnom slučaju, izrazito je otežavajuća okolnost traženoga vještačenja. Uvažavajući sve utvrđeno, a pogotovo varijabilnost spornog, ali i dijela nespornog materijala, mišljenje se daje u najnižem stupnju vjerojatnosti u pozitivnom dijelu skale mišljenja, za ovaj dio spornih potpisa. Analizom spornih potpisa PU sa strane 126-141, utvrđeno je da su isti relativno ujednačeni obzirom na sve rukopisne karakteristike (opći izgled potpisa, ritam pisanja, kalibar potpisa, nagib pisanja, oblikovanje grafema i njihov međusoban odnos te slijed poteza).Usporedbom s cjelokupnim nespornim materijalom PU, utvrđene su podudarnosti u svim rukopisnim karakteristikama, kako slijedi (i to prvenstveno u odnosu na nesporne potpise iz 2012., dostavljene uz nadopunu naloga za vještačenje):opći izgled potpisa, ritam pisanja, kalibar potpisa, oblikovanje grafema te njihov međusoban odnos, slijed poteza. Značajne razlike nisu utvrđene te je bilo moguće davanje decidiranog mišljenja za ovaj dio spornih potpisa. Analizom spornih potpisa PU sa naloga za plaćanje iz omota sa strane 167, utvrđeno je da su isti relativno varijabilni. Osim toga, otežavajuća okolnost traženoga vještačenja je i činjenica da su ovi potpisi dostavljeni u formi indigo-kopije, jako slabo; vidljivi (nije moguće u potpunosti pratiti tijek poteza), relativno loše kvalitete kopije (pogotovo u podruju potpisa), a većina ih je ispisana u području otiska pečata. Usporedbom s cjelokupnim nespornim materijalom PU (a pogotovo s potpisima iz 2007. i 2013.), utvrđene su sličnosti obzirom na opći izgled potpisa te oblikovanje grafema i njihov odnos. Uvažavajući sve utvrđeno, mišljenje se daje u najnižem stupnju vjerojatnosti u pozitivnom dijelu skale mišljenja, za ovaj dio spornih potpisa. Usporedbom rukopisa kojim su ispisani podaci za OlB, ali i ostali podaci na nalozima za plaćanje (iz omota sa strane 167), s nespornim rukopisom izuzetim po diktatu od PU (iz 2022.god.), utvrđene su razlike u svim rukopisnim karakteristikama (opći izgled rukopisa, oblikovanje svih slova i znamenaka). Obzirom da nesporni materijal nije vremenski u potpunosti prilagođen spornom materijalu (koji potječe iz 2013.god.), mišljenje nije bilo moguće dati kao decidirano, već se isto daje u najvišem stupnju vjerojatnosti u negativnom dijelu skale mišljenja.

21.3. Mišljenje je grafološkog vještaka da PU dolazi u obzir kao mogući skriptor spornih potpisa na dokumentaciji unutar spisa sa strane 115-122, PU ispisao je sporne potpise na dokumentaciji unutar spisa sa strane 126-141, PU dolazi u obzir kao mogući skriptor spornih potpisa na dokumentaciji unutar spisa sa strane 167, PU vrlo vjerojatno gotovo sigurno nije ispisao podatke u rubrikama naloga za plaćanje unutar spisa sa strane 167.

21.4. Saslušana na glavnoj raspravi, sudski vještak Natalija Milanja Hribar u cijelosti je ostala pri pisanom nalazu i mišljenju od 21.5.2024. godine. Tada je dio mišljenja dan u stupnjevima vjerojatnosti a dio je dan kao decidirano mišljenje. Prema pravilima struke te metodi koja se koristi u centru za vještačenja mišljenja se mogu iskazati unutar skale od devet stupnjeva od kojih su dva krajnja decidirana mišljenja a između su mišljenja u stupnjevima vjerojatnosti. U konkretnom slučaju mišljenja u stupnjevima vjerojatnosti dana su zbog relativno neprilagođenog nespornog materijala te izrazite varijabilnosti nespornih ali i spornih potpisa. Osim toga dio spornih potpisa na univerzalnim nalazima za plaćanje dostavljen je u formi indigo kopije ali jako loše kvalitete koja nije omogućavala davanje decidiranog mišljenja. Karakteristike spornog materijala uvjetuju svako vještačenje potpisa i rukopisa te u konačnici dano mišljenje. Vezano uz univerzalne naloge za plaćanje i sporne potpise na njima ukoliko nije moguće pribaviti izvornike navedenih dokumenta nema potrebe niti za nadopunom nespornog materijala budući je kvaliteta ovih spornih potpisa loša te ne onemogućava davanje decidiranog mišljenja. Varijabilnost nečijeg potpisivanja je strogo individualna karakteristika neke osobe budući postoje osobe koje se cijeli život mogu potpisivati ujednačeno a postoje osobe koje imaju izrazito varijabilan način potpisivanja. Da li se radi o namjernoj varijabilnosti u konkretnom slučaju nije moguće sa sigurnošću utvrditi, budući su nesporni potpisi pogotovo potpisi iz ranijih godina ispisani van diktata, ispisani uglavnom spontanim rukopisom. Ukoliko mišljenje vezano uz autentičnost nekog spornog potpisa nije dano kao decidirano kao u konkretnom slučaju uvijek postoji određena vjerojatnost da je neka druga osoba skriptor spornih potpisa. Ali varijabilnost u nespornom načinu potpisivanja PU koja je vidljiva i na slikama gdje je dan prikaz dostupnih nespornih potpisa je vrijedna karakteristika njegovog rukopisa. Iskazala je da - dolazi u obzir kao "mogući skriptor" je najniži stupanj vjerojatnosti u pozivnom dijelu skale mišljenja u kojem osobu povezujemo sa spornim potpisima, zatim "vrlo vjerojatno gotovo sigurno nije" je najviši stupanj vjerojatnosti u negativnom dijelu skale mišljenja (prvi do decidiranog negativnog mišljenja). Skala mišljenja: Osoba je skritpor, osoba vrlo vjerojatno gotovo sigurno je skriptor, osoba vrlo vjerojatno je skriptor, osoba vjerojatno je skriptor, osoba dolazi u obzir kao mogući skriptor. Negativna skala: osoba vjerojatno nije skriptor, osoba vrlo vjerojatno nije skriptor, osoba vrlo vjerojatno gotovo sigurno nije skriptor te decidirano osoba nije skriptor spornog potpisa.

22. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog grafološkog vještačenja obzirom su isprave na kojima treba provesti vještačenje spornih potpisa predane u preslici a što prema grafološkom vještaku saslušanom na glavnoj raspravi ne omogućava davanje decidiranog mišljenja zbog loše kvalitete spornih potpisa, tako da se novim grafološkim vještačenjem ne bi ostvarila svrha vještačenja temeljem iste sporne odnosno nesporne dokumentacije.

23. Sud je utemeljio odluku na nalazu i mišljenju grafološkog i knjigovodstveno financijskog vještaka čije nalaze prihvaća kao logične, istinite i u skladu sa pravilima struke.

23.1. Naime knjigovodstveno financijski vještak Sanda Marinac je utvrdila pregledom izdvojenih original izvoda žiro računa od siječnja 2013. do listopada 2014. godine da su u poslovnim knjigama tuženika evidentirani povrati pozajmica zajmodavcu HU i da tuženik nema evidentiranu obvezu temeljem zajmova prema tužitelju.

23.2. Pritom navodi da nije utvrdila čiji su ugovori autentični, ali da i tuženik i tužitelj imaju isti iznos ukupno danih pozajmica u iznosu od 594.000,00 kuna. Stoga sud ne nalazi odlučujućim ovu okolnost odnosno koji su ugovori autentični obzirom je visina pozajmice ista, a iz nalaza i mišljenja proizlazi da tuženik nema obvezu temeljem zajmova prema tužitelju u utuženom razdoblju. Knjigovodstveno financijska vještakinja je prema izvodima tuženika utvrdila da je PU podigao 420.000,00 kuna gotovog novca sa žiro računa tuženika kao povrat pozajmice, OU u iznosu od 54.000,00 kuna i da u izvodu nije imenom i prezimenom evidentirana osoba koja je podigla iznos od ukupno 120.000,00 kuna. Dakle ukupno je podignut iznos od 594.000,00 kuna za koji je sudski vještak utvrdio da se radi o povratu pozajmica tužitelju. Tužitelj PU je na pitanje kako objašnjava nalaz financijsko knjigovodstvenog vještaka koji je utvrdio da su ove isplate evidentirane kao vraćanje pozajmica njemu, odgovorio je da je to laž i da nigdje to nije evidentirano, odnosno samo se vidi u Fini da je izvršena isplata i da je Fina slala podatak knjigovodstvenom servisu da je skinut taj iznos, ali ne da ga je on primio. S druge strane OU iskazala je da joj je poznato da je njen suprug Lignoru d.o.o. dao pozajmice ali da su one vraćene kroz 2013. i 2014. Sud poklanja vjeru iskazu ove svjedokinje u dijelu da je ona iznos koji je podigla dana 18.12.2013. predala tužitelju, odnosno po njegovom nalogu dalje postupala s istim, jer je u konačnici on potpisivao financijska izvješća na kraju godine. EU koja je jedno vrijeme vodila knjige za tuženika, iskazala je da ona nije uočila neke nepravilnosti u smislu uplata i isplata, u smislu da je netko drugi podizao novce s računa firme, ona je evidentirala ono što piše na izvodu. Obzirom je transakcija podizanja gotovog novca proknjižena kao zatvaranje pozajmice prema tužitelju, prema nalazu sudskog vještaka, dakle u poslovnim knjigama je evidentirano podizanje gotovog novca sa žiro računa tuženika sa opisom transakcije „povrat pozajmice“, te obzirom je završni račun koji se predavao FINI odnosno financijska izvješća za firmu potpisivao tužitelj kao direktor firme, što znači da mu je bilo poznato kome su isplaćivani povrati pozajmica, sud nalazi utvrđenim da tuženik nema obvezu temeljem zajmova prema tužitelju u utuženom razdoblju.

23.3. Grafološki vještak je naveo da tužitelj PU dolazi u obzir kao mogući skriptor spornih potpisa na ugovorima o pozajmici str.115-122 koje je u spis dostavio tužitelj (što je najniži stupanj vjerojatnosti u pozitivnom dijelu skale mišljenja u kojem osobu povezujemo sa spornim potpisima), a da je na ugovorima o kratkoročnoj pozajmici str.126-141 koje je u spis dostavio tuženik, tužitelj PU ispisao sporne potpise. Dakle sudska vještakinja je dala decidirano mišljenje da je tužitelj potpisao ugovore koje je priložio tuženik, a čiju vjerodostojnost pobija upravo tužitelj. Točni su i navodi tuženika iz odgovora na tužbu da je iz priloženih uplatnica vidljivo kako je npr. iznos od 58.000,00 kn plaćen na ime pozajmice 5/2011 dana 5. prosinca 2011. godine, a iznos od 99.000,00 plaćen na ime pozajmice 6/2011 dana 8. prosinca 2011. godine, koji iznosi odgovaraju ugovorima priloženima od stane tuženika. Suprotno tome, prema ugovorima koje je dostavio tužitelj, ugovor 5/2011 od 9. prosinca 2011. godine glasi na iznos od 99.000,00 kn, dok ugovor 6/2011 također od 9. prosinca 2011. godine glasi na iznos od 58.000,00 kn. Što se tiče ugovora 7/2011, iz uplatnice je vidljivo da je pozajmica plaćena 12. prosinca 2011. godine, što odgovara datumu ugovora dostavlja tuženik, a u suprotnosti je s datumom ugovora 7/2011 koji je dostavljen od strane tužitelja, u kojem je naveden datum 13. prosinca 2011. godine. Sve navedeno upućuje da bi ugovori dostavljeni od strane tuženika bili vjerodostojni.

23.4. Što se tiče naloga za plaćanje, svjedok VU iskazala je da ih je ona ispunjavala a potpisao tužitelj PU, a i sam tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je njegova supruga ispisivala uplatnice a on je potpisao jedan dio tih uplatnica, jedan dio nije. Stoga nalaz i mišljenje grafološkog vještaka da PU dolazi u obzir kao mogući skriptor spornih potpisa na dokumentaciji unutar spisa str.167, a da vrlo vjerojatno gotovo sigurno nije ispisao podatke u rubrikama naloga za plaćanje sa str.167 odgovara njihovim navodima, jer su oboje iskazali da je uplatnice ispunjavala VU, a potpisivao PU. Stoga sud cijeni iskaz tužitelja da su podizani novci sa računa ali da ih on nije primio, protivan cjelokupno provedenom dokaznom postupku.

24. Stoga je sud odbio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) tako da je sud naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak i to trošak zastupanja po punomoćniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 788,37 eura, zastupanje na pripremnom ročištu održanom dana 9.11.2022. u iznosu od 788,37 eura, zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 9.5.2023., 3.4.2025. i 10.7.2025. u iznosu od 1.186,00 eura za svako ročište te sastav obrazloženih podnesaka od 6.4.2023., 1.2.2024. i 3.7.2024. u iznosu od 1.186,00 eura za svaki, što sve uz obračunati PDV od 25% iznosi 10.865,93 eura.

26. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 1. rujna 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. OD Hećimović & partneri d.o.o.

2. OD Duplić, Strukić, Šarić iz Zagreba