Poslovni broj Gž-1020/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja RRS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika 1. RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Adnanu Omanoviću, odvjetniku iz Zagreba i 2. Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika Grada Zagreba izjavljenima protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3356/2017-34 od 07. svibnja 2025. godine, dana 01. rujna 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3356/2017-34 od 07. svibnja 2025. godine u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka iz točaka II izreke.
II Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3356/2017-34 od 07. svibnja 2025. godine u dijelu točke II izreke u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tog tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
III Odbijaju se zahtjevi tuženika RR i Grada Zagreba za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena (točka I izreke).
2. U točkama II izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici RR troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 eura, a tuženiku Gradu Zagrebu u iznosu od 4.625,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na te iznose od 07. svibnja 2025. godine po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istim točkama izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
3. Protiv navedenog rješenja pravovremene žalbe podnose tužitelj i tuženik Grad Zagreb.
4. Tužitelj pobija rješenje u dijelu točaka II izreke u kojima je usvojen zahtjev tuženika RR i [adresa] za naknadu troškova parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se rješenje u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
5. Tuženica RR u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbije, pri čemu potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
6. Tuženik Grad Zagreb pobija rješenje u dijelu točke II izreke u kojem je odbijen preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a, te predlaže da se rješenje u naznačenom dijelu preinači, pri čemu uz žalbu prilaže podnesak od 15. siječnja 2018. godine, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
7. Odgovor na žalbu tuženika Grada Zagreba nije podnesen.
8. Žalbe nisu osnovane.
9. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u podnesku od 03. travnja 2025. godine povukao predmetnu tužbu uz suglasnost tuženika, pa pozivom na odredbu članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučuje kao u točki I izreke pobijanog rješenja.
10. Nadalje utvrđuje da tuženicima u skladu s odredbama članaka 158. stavak 1. i 155. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pripada pravo na naknadu parničnih troškova na teret tužitelja, i to tuženici RR u iznosu od 3.500,00 eura, a tuženiku Gradu Zagrebu u iznosu od 4.625,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na te iznose počev od dana donošenja pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a, pa u tom dijelu usvaja u točkama II izreke zahtjeve tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, a u preostalom dijelu izreke odbija njihove zahtjeve po toj osnovi.
11. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik Grad Zagreb navode iz podneska od 10. siječnja 2018. godine mogao istaknuti na ročištu održanom dana 18. siječnja 2018. godine, pa da trošak sastava tog podneska nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, pri čemu tom tuženiku ne dosuđuje niti zatraženi trošak sastava podneska od 15. siječnja 2018. godine, budući utvrđuje da se takav podnesak ne nalazi u spisu.
12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da je prilikom donošenja pobijanog rješenja ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
13. Naime, iz sadržaja zapisnika sa ročišta koje je u ovom predmetu održano dana 18. siječnja 2018. godine (list 77 i 78 godine) proizlazi da je u spis bio dostavljen podnesak tuženika Grada Zagreba od 15. siječnja 2018. godine, pri čemu je očitom pogreškom naznačeno da se radi o podnesku tuženice RR, a na to da je tuženik Grad Zagreb priložio u spis navedeni podnesak ukazuje i to što je u istom zapisniku zabilježeno očitovanje punomoćnika tužitelja na sadržaj tog podneska, pa je utvrđenje suda prvog stupnja da se podnesak tuženika Grada Zagreba od 15. siječnja 2018. godine ne nalazi u spisu u proturječju s gore navedenim utvrđenjima iz spomenutog raspravnog zapisnika.
14. Međutim, neovisno o gore navedenom, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao u točkama II izreke rješenja.
15. Naime, neosnovani su navodi tužitelja da se na ročištima od 18. siječnja 2018. godine i 20. veljače 2019. godine raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa da je tuženicima mogao biti priznat trošak zastupanja na tim ročištima po punomoćnicima- odvjetnicima u skladu s Tbr. 9. toč. 2. Tarife, a ne primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, jer je iz sadržaja tih zapisnika vidljivo da se na spomenutim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari.
16. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik Grad Zagreb svoje navode iz podneska od 10. siječnja 2018. godine mogao istaknuti na ročištu od 18. siječnja 2018. godine, što je mogao učiniti i u pogledu navoda iz podneska od 15. siječnja 2018. godine, iz čega proizlazi da troškovi sastava tih podnesaka nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Pri tome na navode tuženika Grada Zagreba valja odgovoriti kako nije sporno da stranke imaju pravo da svoje činjenične tvrdnje i pravnu argumentaciju osim usmeno na ročištu izlažu i obrazlažu i u pisanim podnescima, ali to samo po sebi ne znači obvezu suda da za sve takve podneske prizna strankama naknadu, jer se pravo na istu prije svega prosuđuje u skladu s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a. Budući je punomoćnik tuženika Grada Zagreba bio nazočan na ročištu od 18. siječnja 2018. godine, te je na tom ročištu imao mogućnost iznijeti svoje tvrdnje i stajališta koja su sadržana u njegovim podnescima od 10. siječnja 2018. godine i 15. siječnja 2018. godine, to nije bilo nužno da ovaj tuženik takva stajališta i tvrdnje iznosi i u naznačenim podnescima, pa je odbijanjem zahtjeva tog tuženika za naknadu troškova sastava tih podnesaka pravilno primijenjeno materijalno pravo, u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP- a.
17. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali navodi tuženika Grada Zagreba.
18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka iz točaka II izreke, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, a primjenom iste odredbe ZPP-a, u vezi s odredbom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a na jednaki način odlučiti i o žalbi tuženika Grada Zagreba izjavljenoj protiv naznačenog dijela prvostupanjskog rješenja.
19. Budući da tuženik Grad Zagreb nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka, a nije prihvaćen niti zahtjev tuženice RR za naknadu troškova u vezi odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
20. Rješenje suda prvog stupnja u točki I izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 01. rujna 2025. godine
S U D A C :
Alen Perhat
