Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-906/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Maksu Skendžić, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i protustranke JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, povodom žalbe protustranka izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: R1-78/2024-17 od 5. svibnja 2025., dana 1. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: R1-78/2024-17 od 5. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Dijeli se suvlasnička zajednica nekretnina RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] ĐF, dvorište od 192 m2, voćnjak od 638 m2, kuća k.b. 24 od 92 m2, pomoćna zgrada od 40 m2, pomoćna zgrada od 29 m2, pomoćna zgrada od 17 m2, ukupne površine od 1008 m2, na kojima su stranke suvlasnici i to:
- RF u 1/3 dijela,
- ĆF (R) u 1/3 dijela, i
- JF (Perin) u 1/3 dijela, tako da se dioba ima izvršiti prodajom nekretnina na javnoj dražbi.
II. Nalaže se protustranci MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da predlagatelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troška ovog izvanparničnog postupka naknadi iznos od 418,83 eura (slovima: četiri stotine osamnaest eura i osamdeset tri centa), te se nalaže protustranci JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da predlagatelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troška ovog izvanparničnog postupka naknadi iznos od 418,83 eura (slovima: četiri stotine osamnaest eura i osamdeset tri centa), u roku od 15 dana, dok se predlagatelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu izvanparničnog troška preko dosuđenih iznosa u točki II. izreke ovoga rješenja.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom protustranke pobijaju rješenje i pozivaju se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno suđenje.
2.1. Prema odredbi čl. 48. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15- pročišćeni tekst i 94/17-ispravak; dalje: ZV) kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije, a prema odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku (NN br. 59/23) u izvanparničnom postupku na granice ispitivanja prvostupanjskog rješenja u povodu žalbe na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o granicama u kojima drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u povodu žalbe, ako odredbama tog ili drugog zakona nije drukčije određeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Žalbenim navodima protustranke nisu dovele u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, i to:
- da u tijeku postupku među strankama nije postignut sporazum o načinu razvrgnuća isplatom, dok je na okolnost utvrđenja mogućnosti fizičke diobe i vrijednosti diobnih nekretnina izveden dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku mr.sc. Slavku
M, dipl. ing. građ. Iz Vinkovaca,
- da se na nekretninama koje su predmet razvrgnuća ne može provesti etažiranje sukladno suvlasničkim omjerima svakog od suvlasnika (predlagateljica i protustranke su suvlasnici, svaki u 1/3 dijela), a također se ne može provesti niti nekakav drugi oblik fizičke diobe,
- da je na temelju provedenog vještačenja utvrđeno da ukupna tržišna vrijednost nekretnina koje su predmet razvrgnuća na dan vještačenja iznosi 78.893,82 EUR, odnosno da 1/3 dijela svakog od suvlasnika iznosi 26.297,94 EUR.
5.1. Nadalje, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kojim je sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao vjerodostojno, objektivno i u skladu s pravilima struke, imajući kod toga u vidu da ga je vještak usmeno dodatno obrazložio čime je detaljno i stručno odgovorio na sva pitanja i primjedbe protustranaka. U tom kontekstu ovaj sud žalbene tvrdnje protustranaka u odnosu na taj dio ocjenjuje kao neargumentirane i ničim konkretizirane, s obzirom da protustranke u žalbi (toč. 4. i 5.) samo podsjećaju da su tijekom postupka prigovarali provedenom vještačenju i predlagali provođenje novog vještačenja, ali je sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da je u cijelosti prihvatio mišljenje vještaka. Protustranke i dalje smatraju da su utvrđenja vještaka neutemeljena, prvenstveno jer u [adresa] nema potražnje za kupovinom kuća, a da je vještak koristio poredbenu metodu kod vještačenja zasigurno bi bilo utvrđeno da je vrijednost kuće mnogo niža, slijedom čega smatraju neosnovanim navod da je vrijednost nekretnina bez obzira na metodu vještačenja (troškovna ili poredbena) ista ili približno ista.
5.2. Prema ocjeni ovoga suda takvim žalbenim navodima protustranke nisu dovele u sumnju činjenice koje su utvrđene u prvostupanjskom postupku, a koje je prvostupanjski sud utvrdio provođenjem dokaza građevinskim vještačenjem, koji dokaz (vještačenje) se u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a provodi kad je radi utvrđivanja ili razrješenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Protustranke u žalbi ničim ne argumentiraju svoje tvrdnje da u [adresa] nema potražnje za kupovinom kuća, odnosno da bi poredbenom metodom vrijednost kuće bila utvrđena u znatno nižem iznosu od vrijednosti koja je procijenjena temeljem provedenog vještačenja.
6. Međutim, načinom i opsegom obrazloženja u dijelu u kojem je otklonio prigovor prava na dom kojeg je iznijela protustranka JF, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer rješenje u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud u toč. 17. obrazloženja samo navodi:
„17. Tijekom postupka protustranka JF navodi da živi u predmetnoj nekretnini, te navodi da smatra da treba izbjegavati razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, jer bi se u tom slučaju na dražbi nalazila nekretnina koje je jedini dom protustranke JF. Iako se protustranka JF poziva na to da mu diobne nekretnine čine jedini dom, on to svoje pravo tijekom postupka nije ničim dokazao, jer na okolnost utvrđenja eventualne činjenice da bi mu diobne nekretnine predstavljale jedini dom, te da bi mu civilnim razvrgnućem bilo povrijeđeno pravo na dom, nije predložio niti jedan dokaz.“
6.1. Protustranke u žalbi osnovano tvrde da se JF tijekom postupka pozvao na pravo na dom jer je nekretnina koja je predmet razvrgnuća nekretnina (kuća) u kojoj živi i predstavlja mu jedinu nekretninu, ali je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja samo naveo da on tijekom postupka nije dokazao da je nekretnina njegov dom. Tvrde da je neprovođenje testa razmjernosti u sudskom postupku razlog zbog kojeg je utvrđeno da je Republika Hrvatska povrijedila čl. 8. (vjerojatno se misli na odredbu iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) u predmetima vođenima protiv nje kod Europskog suda za ljudska prava.
6.2. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija - NN Međunarodni ugovori br: 18/97; 6/99; 14/02; 13/03; 9/05; 1/06 i 2/10) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., u čl. 8. st. 1. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.
6.3. Protustranke osnovano tvrde da u slučaju kada se stranka pred domaćim sudom pozove pravo na dom, neuzimanje u obzir tog prigovora svakako predstavlja povredu te ga se ne može opravdavati odredbama domaćeg prava.
6.4. Prema mišljenju ovoga suda u konkretnim okolnostima kada se iz vještačkog nalaza i mišljenja može osnovano pretpostaviti da nekretnina koja je predmet razvrgnuća predstavlja dom (jer se nedvojbeno radi o nekretnini na kojoj se nalazi kuća podobna za stanovanje, na adresi [adresa]), kod čega tijekom postupka niti nije bilo sporno da u toj kući živi protustranka JF, čije je prijavljeno prebivalište na toj adresi, tada nije dovoljno samo zaključiti da protustranka JF ničim nije dokazao svoje tvrdnje da mu nekretnina koja je predmet razvrgnuća čini jedini dom, pa je prvostupanjski sud propustio dati relevantne razloge u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, čime je ostvarena već navedena bitna povreda.
7. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćena je žalba protustranaka, ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, a u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom će nastojati da se iznesu sve odlučne činjenice i predlože dokazna sredstva u pogledu tog konvencijskog prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati:
- radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke JF, pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je „dom“ činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu,
- dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u pravo na dom protustranke JF,
- je li to miješanje u skladu sa zakonom,
- je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije,
- je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu.
8.1. Pritom je teret dokaza da se radi o njezinu domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njezino pravo na dom na protustranci JF, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li provedba razvrgnuća civilnom diobom nekretnina nužna u demokratskom društvu, teret dokaza na predlagateljici (isto proizlazi i iz zaključka broj 1. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 16. i 17. rujna 2015.).
8.2. U pogledu načina provođenja testa razmjernosti prvostupanjski sud se upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-7534/2014 od 25. ožujka 2015. i poslovni broj: U-III-3039/2015 od 23. rujna 2015. odnosno na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske te se upozorava da iz stanja ovog spisa proizlazi da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava, konkretno prava predlagateljice kao suvlasnice na razvrgnuće predmetne nekretnine (koje pravo proizlazi iz odredbe čl. 47. st. 1. ZV- a) i eventualno pravo na dom protustranke JF kao suvlasnika predmetne nekretnine, pa će prvostupanjski sud biti dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost.
U Varaždinu 1. rujna 2025.
Sudac
Milko Sambolek
