Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1790/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja Korita Ćurić j.d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, OIB 21235662544, i II. tužitelja INA-industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, oboje zastupani po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, protiv I. tuženika PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika GĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i III. tuženice SĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Saši Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj PSP-29/2024-14 od 22. svibnja 2025., dana 1. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj PSP- 29/2024-14 od 22. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tuženici samovlasno smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnine na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja poslovnu zgradu u [adresa], Zgrada površine 177 m2, benzinska stanica Zgrada površine 295 m2, dvorište površine 4530 m2, a koji se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da su srušili ogradu na nekretnini u neposrednom posjedu I. tužitelja i posrednom posjedu II. tužitelja te spriječili I. tužitelja pri izvođenju radova, kao i zahtjev da se naloži tuženicima prestati uznemiravati I. i II. tužitelje u njihovom posljednjem, mirnom posjedu nekretnine na način da prestanu rušiti ogradu na navedenoj nekretnini i sprječavati vršenje radova te im se zabrani svako daljnje uznemiravanje i smetanje I. i II. tužitelja u posjedu opisane nekretnine pod prijetnjom novčane kazne (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 900,00 eur sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. pa do isplate.

2. Žale se tužitelji pobijajući rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud rješenje preinači u smislu žalbenih navoda te prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelji su tužbenim zahtjevom zatražili posjedovnu zaštitu nekretnine upisane u posjedovni list broj [broj posjedovnog lista] pri Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, tvrdeći da su ih tuženici zasmetali u posljednjem i mirnom posjedu i to 22. veljače 2024. nasilnim rušenjem postavljene ograde te 23. veljače i 26. veljače 2024. sprječavanjem radnika, koje je angažirao I. tužitelj, u izvođenju radova građevinskim strojem na predmetnoj nekretnini.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je predmetno rješenje opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, jer se rješenje ne može ispitati, osobito jer nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

7. Prema ocjeni ovoga suda, iz rezultata dokaznog postupka, kao i obrazloženja pobijanog rješenja, za sada se ne može zaključiti jesu li ostvarene zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite u smislu odredbi članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), jer relevantne činjenice prvostupanjski sud nije u cijelosti raspravio ni dokaze ocijenio niti pojedinačno niti dovodeći ih u vezu sa ostalim dokazima.

8. Prema odredbi članka 219. ZPP-a, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile.

9. Prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Osnovano tužitelji u žalbi ističu kako sud u obrazloženju rješenja provodi samo djelomičnu ocjenu dokaza pri čemu je izostala sveobuhvatna analiza svakog dokaza zasebno i svih zajedno posebno u kontekstu materijalnih dokaza u spisu. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 8. ZPP-a te nije pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja.

11. Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelji pozivaju na konkretne i jasno određene radnje smetanja posjeda koje su tuženici navodno počinili dana 22., 24. i 26. veljače 2024., a koje uključuju rušenje ograde i sprječavanje izvođenja radova na predmetnoj nekretnini.

12. Odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U stavku 2. istoga članka, propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (stavak 3.).

13. Odredbom članka 441. ZPP-a propisano kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Također je propisano kako je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako iz dokaza predloženih po tužiteljima nije bilo moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da su upravo tuženici izvršili utužene čine smetanja posjeda. Nadalje, prvostupanjski sud smatra kako se odlučne činjenice u ovome sporu, odnosno jesu li tuženici samovlasno smetali tužitelje u posjedu, ne može utvrđivati očevidom na licu mjesta pa da stoga taj dokaz kao nesvrsishodan nije proveden.

15. Međutim, osnovano žalitelji ukazuju kako je izostala ocjena dokaza koje su predložili tužitelji, i to fotografija koje prikazuju srušenu ogradu te potvrda MUP-a o intervencijama 22., 24. i 26. veljače 2024. Pored toga, izostala je i analiza iskaza samih tuženika u kojima spominju kako su pokušali spriječiti izvođenje radova tužitelja na predmetnoj nekretnini. Sud nije ocijenio dokaze u međusobnoj povezanosti niti se očitovao o očiglednim proturječnostima među iskazima stranaka pa je time obrazloženje suda kontradiktorno i nejasno.

16. Prvostupanjski sud prihvaća iskaze tuženika i svjedoka kao vjerodostojne, dok iskaze tužitelja ne prihvaća bez kritičke analize i bez da ih dovede u vezu s fotografijama te zanemaruje činjenicu da su tuženici naveli da su intervenirali prilikom izvođenja radova te da je obavještena policija.

17. Pored toga, odbijanjem prijedloga za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta bez obrazloženja zašto je isti nesvrsishodan, sud je onemogućio tužitelje u dokazivanju njihovih tvrdnji. Nije jasna tvrdnja suda da se činjenica da li su tuženici smetali posjed ne može utvrđivati očevidom, jer je očevidom moguće utvrđivati postojanje fizičkih tragova smetanja (npr. oštećenja, položaj ograde) te uspoređivati stanje na licu mjesta s navodima stranaka i fotografijama.

18. Pored toga, iz obrazloženja rješenja ne proizlazi jasan i logičan zaključak tko je bio posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine, što je osnovna pretpostavka za odlučivanje u sporu smetanja posjeda.

19. Iz svih navedenih razloga, valjalo je rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

20. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevu tužitelja za pružanje posjedovne zaštite, na temelju pravilne i svestrane ocjene u postupku izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, vodeći računa i o odredbama članka 221.a ZPP-a, uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalno pravnih zakonskih odredaba.

21. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke pobijanog rješenja pa će sud prvog stupnja o troškovima odlučiti zajedno s novom odlukom o glavnoj stvari sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Splitu 1. rujna 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Daniela Pivčević