REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-718/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupan po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Lovri Zovko, odvjetniku u OD Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 28. svibnja 2025., poslovni broj: Povrv-137/2024-5, 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, od 28. svibnja 2025., poslovni broj: Povrv- 137/2024-5.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, pod posl. brojem Ovrv. 6415/2024 od 20. prosinca 2024. u točki I. kojim je naloženo tuženiku namiri tužitelju tražbinu namiri tražbinu u iznosu od 42,48 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 10,62 EUR od 21.11.2023.,

- na iznos od 10,62 EUR od 21.12.2023.,

- na iznos od 10,62 EUR od 21.01.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 21.02.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u točki III. kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu 212,50 EUR-a, sa zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadno troškova parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu 131,64 EUR (sto tisuća trideset jedan euro i šest deset i četiri centa), sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana. "

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je izreka kontradiktorna sa obrazloženjem, da o odlučnim činjenicama postoji kontradiktornost u odnosu na provedene dokaze i navode iz presude čime da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da je tuženik evidentiran kao pretplatnik u evidencijama HRT-a za sporno razdoblje, te da HRT kao ovlaštena javna ustanova vodi evidenciju pretplatnika sukladno zaprimljenim prijavama. Navodi i da obveza nije u ugovornom odnosu tužitelja i tuženika, već u samom Zakonu o HRT-u, te da nema veze s korištenjem usluge, već posjedovanjem bilo koje vrste prijamnika, da je važno da tuženik ima prijamnik, a u konkretnom slučaju da je prijava sačinjena temeljem Zapisnika koji je sačinio kontrolor na adresi prijave gdje je osobnim zapažanjem ustanovio da se radi o prijamniku (televizor) uz napomenu da obveznik odbija potpisati zapisnik.

2.2. Smatra da ukoliko tuženik nešto spori da to mora i dokazati te nadalje obrazlaže situaciju u kojoj je tuženica plaćala mjesečne pristojbe dobrovoljno, čime je potvrdila posjedovanje i vlasništvo prijamnika, a zatim navodi da je dostavio dokaz podnošenjem prijave prijamnika potpisane od tuženice, pa da se teret dokaza da potpis tuženice nije njezin, nalazi na tuženici (što se ne odnosi na konkretni spor i na tuženika).

2.3. Ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe procesnog prava na način što je na neprihvatljiv način primijenio odredbu članka 8. ZPP-a jer da je prvostupanjski sud primjenom navedene odredbe trebao donijeti odluku u njegovu korist.

2.4. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka navodeći da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti, te mu dosuditi troškove parničnog postupka uz pripadajuću zakonsku kamatu.

2.5. Predlaže da se preinači pobijana presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev i održi u cijelosti na snazi platni nalog, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uz pripadajući PDV, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 467. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a.

5.1. U ovome postupku obzirom na vrijednost predmeta spora od 42,48 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a u kojem se žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavka 2. i članak 467. stavka 1. ZPP-a) pa je ovaj sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

5.2. Na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud povodom žalbe stranaka po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u odnosu na navedene bitne povrede, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, izreka presude nije kontradiktorna sa obrazloženjem niti postoji kontradiktornost u odnosu na provedene dokaze i navode iz presude, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tužitelja. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud donio presudu na temelju dokaza za koje je ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica i na temelju istih koje je pravilno ocijenio, donio pobijanu presudu.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, poslovni broj: Ovrv-6415/2024 od 20. prosinca 2024., kojim je ovršeniku (sada tuženiku) naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 42,48 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eura sa zateznim kamatama.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je među strankama sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, je li tuženik vlasnik ili posjednik tv prijamnika na adresi [adresa], je li prijavio tv prijamnik, a time i obveza tuženika za podmirenje utužene tražbine.

8. Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18, 114/22, 20/23, 18/24; - dalje ZHRT), propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, a stavkom 5. istog članka, da je osoba koja ima u vlasništvu ili posjedu prijamnik, a nije član kućanstava, dužna prijaviti prijamnik najkasnije u roku od 30 dana od nabave prijamnika.

9. Prema citiranoj zakonskoj odredbi, budući da je tužitelj kao obveznika plaćanja rtv pristojbe na navedenoj adresi evidentirao tuženika, koju evidenciju je tuženik tijekom postupka osporio navodeći da nije obveznik plaćanja predmetne pristojbe jer nije izvršio prijavu prijamnika, na tužitelju je bio teret dokaza da je upravo tuženik obveznik plaćanja, što nije dokazao jer iz dostavljenih dokaza ne proizlazi postojanje obveze tuženika na plaćanje utužene tražbine.

10. Prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev odnosno ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, uz zaključak da tužitelj na kojemu je teret dokaza, nije dokazao da je tuženik izvršio prijavu prijamnika jer nije potpisao niti prijavu niti zapisnik za pokretanje prekršajnog postupka koji je sačinio kontrolor tužitelja (pri čemu tužitelj nije dostavio dokaz o ishodu eventualnog prekršajnog postupka), te da su dostavljeni dokazi i to evidencija pretplatnika i evidencija duga odnosno saldo-konti kartica, isprave koje je sačinio tužitelj pa su kao takve jednostrane isprave temeljem kojih se ne može utvrditi da je tuženik doista obveznik plaćanja rtv pristojbe.

11. Naime, u predmetnom postupku, kod činjenice da je tuženik osporio da ima prijamnik i da je prijavio prijavu prijamnika, teret dokaza u vezi prijave bio je na tužitelju. Tužitelj u spis nije dostavio prijavu prijamnika sa vlastoručnim potpisom tuženika, a izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvadak iz evidencije po pretplatniku, te zapisnik kontrolora tužitelja, predstavljaju jednostrane akte tužitelja, a ne javne isprave u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, koje stoga ne dokazuju osnovanost utuženog potraživanja.

11.1. Temeljna pretpostavka postojanja obveze na plaćanje rtv pristojbe je da obveznik ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili audiovizualnog prijamnika, koju pretpostavku tužitelj nije dokazao, pri čemu se ističe da dostavljena evidencija ne sadrži sve propisane elemente koje bi prijava trebala sadržavati odnosno ne sadrži OIB niti datum rođenja tuženika, da evidencija tužitelja ne znači automatizmom da je tuženik obvezan platiti utuženo potraživanje, te da tužitelj nije dostavio u spis važeći cjenik ili tarifu iz kojih bi bilo vidljivo na koji način je formirana visina pristojbe, pa slijedom navedenog primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a, tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu

13. Budući da tužitelj žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III pobijane presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

13.1. Odluka o parničnom trošku u stavku III izreke presude sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, a tuženiku je osnovano dosuđen trošak u iznosu od 131,64 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, - dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 1. rujna 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec