1                Poslovni broj Gž-1333/2022-4

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA              

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola               Poslovni broj Gž-1333/2022-4

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz Ž., OIB…, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva Z., B. i partneri d.o.o., Z., protiv tuženog Grada Z., Z., OIB…, radi ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-51/2020 od 30. rujna 2022., u sjednici održanoj 4. rujna 2023.

 

 

presudio je

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-51/2020 od 30. rujna 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

             

Obrazloženje

 

1.          Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva etaža – 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom na čest. broj 10044 stambena četverokatnica koja se sastoji od 31 stambene jedinice i tri poslovna prostora sa zemljištem površine 823 m2 upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 12979 k.o. Z., s kojom je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) - natkriveni trijem i dva prolaza u prizemlju zgrade u grafičkom prilogu označeno žutom bojom, posebni dio je korisne površine 326,95 m2, korisne vrijednosti korisnih površina od 163,48 m2, sve prema Potvrdi ZŽ, Grada Z., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, klasa: 361-01/18-02/158; urbroj: 2198/01-5/2-19-2 izdane 10. svibnja 2019. godine, na način da: a ) brišu se upisi u listu B; b) uz uknjižbu prava vlasništva na navedenoj etaži u korist tuženika, za cijelo, naložen rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019. godine.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisati zemljišnoknjižno stanje upisano Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Z- 11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019. godine u zemljišnoknjižnom ulošku broj 12979 k.o. Z., i to: 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) - natkriveni trijem i dva prolaza u prizemlju zgrade u grafičkom prilogu označeno žutom bojom, posebni dio je korisne površine 326,95 m2, korisne vrijednosti korisnih površina od 163,48 m2, u upisano kao javno dobro u općoj uporabi - javni prolaz i trijemovi, u neotuđivom vlasništvu Grada Z., te uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoknjižnom ulošku broj 12979 k.o. Z. na čest. broj 10044 stambena četverokatnica koja se sastoji od 31 stambene jedinice i tri poslovna prostora sa zemljištem površine 823 m2 kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019. godine, sve u roku od 15 dana.“

 

2.          Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog odluke o troškovima postupka. Poziva se na odredbu članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Ističe da je tuženik njemu i ostalim suvlasnicima k.č.br. 10044 k.o. Z. protupravno oduzeo posebni dio nekretnine, izvan za to propisane procedure i bez odgovarajućeg pravnog akta, čime im je povrijeđeno pravo na nepovredivost vlasništva. Navodi da se do provođenja ispravnog postupka predmetna nekretnina nalazila u vlasništvu fizičkih osoba pa se po pravnom statusu ne može smatrati komunalnom infrastrukturom – javnim dobrom u općoj uporabi u smislu odredbi članaka 59., 60. i 61. u vezi s člankom 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG), a da nije ni proveden postupak propisan člankom 132. stavcima 1., 2. i 3. ZKG-a iako je riječ o zgradi izgrađenoj prije stupanja na snagu ZKG-a. Prigovara dopuštenom upisu jer prijedlogu za pokretanje pojedinačnog postupka ne prileži niti jedna isprava kojom tuženik dokazuje osnovanost svoga prijedloga. Ističe da za uspostavu etažnog vlasništva nisu ispunjene pretpostavke iz članka 73. stavka 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) te da predmetni dio građevine ne može predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu prema članku 67. ZVDSP-a, jer se radi o prostoru otvorenog tipa unutar nosivih betonskih kolona i strukturalne površine odnosno tlocrta zgrade. Tužitelj smatra da se uknjižbom tuženika na predmetnom posebnom dijelu nekretnine narušava pravni institut etažiranja, kao i načelo pravnog jedinstva nekretnine. To da proizlazi iz činjenice da je zakonodavac člankom 132. ZKG-a predvidio različit način za uređenje i evidenciju stvarnopravnih odnosa u pogledu komunalne infrastrukture pa nema mjesta ovakvom proizvoljnom „izmišljanju“ stvarnopravnih instituta. Pita se po kojoj pravnoj osnovi tuženik prisvaja ravnopravno suvlasništvo zgrade, a time i suvlasništvo ostalih zajedničkih dijelova zgrade, kao i jesu li onda i ostali zajednički dijelovi javno vlasništvo. Smatra da bi pravni status ovog dijela zgrade mogao biti najsrodniji statusu fasada zgrada u gradskoj jezgri, koje su zajedničko vlasništvo suvlasnika zgrade, a koje eventualno može biti ograničeno u javnom interesu, odnosno predstavljati ograničeno privatno vlasništvo normirano člankom 31. i drugima ZVDSP-a. Ističe da je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje, budući da se uopće nije upuštao u analizu izvedenih dokaza, koji međutim potvrđuju navode tužitelja, pa je na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troškova postupka.

 

3.          Sa žalbom tužitelja sud prvog stupnja postupio je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

 

4.          Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kome navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka uviđajem utvrđeno kako predmetni dio nekretnine u naravi predstavlja dio najpoznatije ulice u Grada Z. - K., a da nije riječ o zajedničkim dijelovima zgrade kako su oni definirani člankom 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/97., dalje: Uredba o održavanju zgrada). Posebno ističe da je odredbama članka 132. stavaka 3. i 4. ZKG-a za upis komunalne infrastrukture po tome zakonu isključena primjena drugih propisa koji bi mogli utjecati na dopustivost upisa. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

5.          Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.          Predmet spora je tužba za ispravak (pogrešnog) upisa dopuštenog rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019., kojim je ispravljen upis na k.č.br. 10044 stambena četverokatnica koja se sastoji od 31 stambene jedinice i tri poslovna prostora sa zemljištem površine 823 m2, upisana u zk.ul. 12979 k.o. Z., na način da je upisan novi suvlasnički dio s kojom je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) - natkriveni trijem i dva prolaza u prizemlju zgrade u grafičkom prilogu označeno žutom bojom,  korisne površine 326,95 m2, korisne vrijednosti korisnih površina 163,48 m2, uz uknjižbu prava vlasništva u korist Grada Z.

 

6.1.      Upis je izvršen na temelju Potvrde Zadarske županije, Grada Z., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: 361-01/18-02/158; Ur.broj: 2198/01-5/2-19-2 izdane 10. svibnja 2019., kojom je potvrđeno da posebni dio stambeno poslovne zgrade u Z., izgrađene na k.č.br. 10044 k.o. Z., prikazan u etažnom elaboratu građevine T.D. E-1814 iz prosinca 2018. po ovlaštenom inženjeru geodezije B. R., A. d.o.o., kao natkriveni javni trijem i dva prolaza u prizemlju, posebni dio korisne površine 326,95 m2, a korisne vrijednosti korisnih površina 163,48 m2, predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.

 

6.2.      Tužitelj je suvlasnik predmetne nekretnine čiji je prigovor odbijen rješenjem poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019. pa je predmetni postupak pokrenut na temelju ovlaštenja i u roku kako su propisani člankom 200.g u vezi s člankom 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.).

 

7.          Sud prvog stupnja je na temelju obavljenog uviđaja, fotografija, prethodno navedene potvrde Grada Z. i uvida u spis poslovni broj Z-1983/19, Rz-383/19 utvrdio da predmetni dio nekretnine predstavlja javni trijem i dva prolaza koja su u javnoj upotrebi i koje koriste svi građani te je odbio tužbeni zahtjev pozivom na članak 60. stavak 2. ZKG-a i članak 360. stavak 1. ZVDSP-a.

 

8.          Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

9.          U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10.      Osnovano, međutim, tuženik prigovara da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za zaključak o pravnom statusu predmetnog dijela nekretnine.  Time je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

11.      Sud prvog stupnja nije primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebao primijeniti čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). Ostvaren je i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), jer zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice. Međutim, unatoč tome žalbu je valjalo odbiti, jer je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a i uz pravilnu primjenu materijalnog prava o tužbenom je zahtjevu trebalo jednako odlučiti (članak 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, članak 368. stavak 2. ZPP-a).

 

12.      Žalitelj u žalbi ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su predmetni natkriveni trijem i dva prolaza u javnoj upotrebi odnosno da su dostupni svima. Međutim, osporava da bi se radilo o komunalnoj infrastrukturi i sugerira da bi trebalo primijeniti odredbe ZVDSP-a o ograničenju prava vlasništva.

 

13.      Odredbom članka 59. stavka 1. točka 2. ZKG-a propisano je da su komunalna infrastruktura, između ostaloga, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila. Prema članku 60. stavku 2. ZKG-a javne prometne površine su one površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.

 

13.1. Za područje Grada Z. je člankom 2. točka 1. Odluke o komunalnom redu (Glasnik G. Z. broj 3/08.) određeno da se javno prometnim površinama smatraju ulice, ceste, trgovi, javni prolazi (kroz zgrade i između zgrada i drugi otvoreni prostori ispred zgrada), mostovi, pothodnici, nathodnici, parkirališta, nogostupi, stajališta javnog gradskog prometa, pristaništa i uređene obale, kupališta i drugo.

 

13.2. U članku 35. stavku 4. ZVDSP-a određeno je da su javna dobra u općoj uporabi stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje su namijenjene za uporabu svih i svatko se može služiti njima na način koji je radi te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su te stvari dane na upravljanje, a to se prema stavku 8. na odgovarajući način primjenjuje na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave.

 

14.      Ovaj sud podržava zaključak prvostupanjskog suda da predmetni dio nekretnine predstavlja komunalnu infrastrukturu - javni trijem i dva prolaza.

 

14.1. To je utvrđenje sud prvog stupnja utemeljio na obavljenom uviđaju (u ovom, kao i zemljišnoknjižnom postupku). Uviđajem u ovom postupku utvrđeno je da se predmetna dva prolaza i trijem ispod zgrade na k.č.br. 10044 k.o. Z. nalaze na adresi…, odmah uz šetalište K., dok iz utvrđenja suda u zemljišnoknjižnom postupku proizlazi da je općepoznato da je cijeli blok zgrada uz … izgrađen s javnim trijemovima i prilazima u prizemljima stambenih zgrada na način da su u svakom trenutku dostupni svima.

 

14.2. Ovome valja dodati da je iz fotografija priloženih nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka razvidno da su sporni dijelovi nekretnine popločeni istim opločenjem kao i … u Z. uz koju se protežu.

 

14.3. Zaključak da se radi o javnoj površini odnosno komunalnoj infrastrukturi posredno proizlazi i iz odluka donesenih u upravnim postupcima vezano za korištenje predmetnog dijela nekretnine, a iz kojih je razvidno da već više od dvadeset godina tim prostorom kao javnom površinom raspolaže Grad Z., odnosno konkretno:

 

-  iz Rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i komunalnu djelatnost Zadarske županije klasa: UP/II-363-01/02-01/70 od 11. lipnja 2002. kojim je odbijena  žalba protiv Rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalne djelatnosti, Odsjeka komunalnog redarstva G. Z. klasa: UP/I-363-04/02-01/177 od 22. travnja 2002. kojom je žalitelj u tom postupku (kao vlasnik ugostiteljskih stolova i stolica postavljenih na predmetnoj javnoj površini) osporavao da predmetna površina predstavlja javnu površinu; u tome postupku je Grad Z., između ostalog, tvrdio da on navedenu površinu redovito čisti, po potrebi vrši popravke pločnika te financira javnu rasvjetu, a nadležno tijelo utvrdilo je da predmetna površina predstavlja javnu površinu koja se u smislu ZVDSP-a ima smatrati javnim dobrom u općoj uporabi jer je notorna činjenica da je cijeli blok zgrada uz … zamišljen, projektiran i izgrađen s natkrivenim javnim trijemovima i prolazima u prizemljima stambenih zgrada na način da bi isti u svakom trenutku bili dostupni neograničenom broju korisnika (svima) te da na taj način predmetne površine služe, tim više što se u prizemlju zgrada nalazi čitav niz trgovina, a pješačka komunikacija se za kišnih vremena obavlja isključivo tim putem,

 

-    iz Presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6503/2002-4 od 28. rujna 2006. kojom je odbijena tužba te je zauzeto shvaćanje da je prostor ispred objekta Mimoza sukladno članku 2. stavku 1. Odluke o komunalnom redu (Glasnik Grada Z. broj 6/97.) javno prometna površina, jer u naravi predstavlja natkriveni javni trijem i prolaz u prizemlju stambene zgrade i

 

-    iz Rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije klasa: UP/II-363-01/19-01/485 od 24. siječnja 2020. kojim je odbijena žalba protiv rješenja komunalnog redara Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Z. klasa: UP/I-363-04/18-01/313, urbroj: 2198/01-9/4-19-21 od 18. studenoga 2019., kojim je žalitelju u tom postupku naloženo da javnu površinu na k.č.br. 10044 k.o. Z. - prolaz ispred ugostiteljskog objekta M. vrati u prvobitno stanje odnosno da demontira keramičke pločice i izrađenu podkonstrukciju na koju su postavljene pločice, uz zaključak da se radi o javno prometnoj površini.

 

14.4. Iz spisu priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka za nekretnine koje se nalaze u blizini predmetne (k.č.br. 10232/3, 10013, 10026, 10049 i 10050, sve k.o. Z.) proizlazi da su na svakoj od tih nekretnina kao posebne etaže upisani natkriti javni trijemovi i prolazi u prizemlju zgrade u vlasništvu Grada Z., što potvrđuje tvrdnju tuženika da je čitav blok zgrada uz … tako projektiran da natkriveni trijemovi i prolazi imaju javnu funkciju.

 

14.5. Grad Z. predmetnim dijelom nekretnine raspolaže ugovorima o zakupu javne površine, kako proizlazi iz ugovora s L. D. od 20. travnja 2021. i I. C. G. d.o.o.od 15. rujna 2021.

 

15.      ZKG, koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018., je u članku 61. stavku 1. prvi put jasno definirao pravni status komunalne infrastrukture kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi (članak 61. stavak 4. ZKG-a), a upisuje se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinica lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom (članak 61. stavak 5. ZKG-a). Upis u zemljišne knjige ima deklaratorno značenje, jer je vlasništvo stečeno na temelju zakona.

 

16.      Iz isprava u spisu proizlaze sljedeće činjenice vezano za izgradnju i zemljišnoknjižno stanje na predmetnim nekretninama:

 

-    predmetna građevina izgrađena je na temelju Odobrenja za izgradnju Općine Z., Odjela za komunalne poslove i građevinarstvo broj: 05-14848/1-63 od 29. siječnja 1964. po zahtjevu investitora Gradsko poduzeće J.,

 

-    investitoru Gradskom poduzeću J. dozvoljena je uporaba objekta Rješenjem broj: 11059/1-1966 od 31. svibnja 1966.,

 

-   Rješenjem Komisije za imovinsko-pravne poslove Skupštine općine Z. klasa: UP-I-944-18/90-01/263, urbroj: 2198-09-07-2-90-2 od 2. listopada 1990. utvrđeno je da je građevinsko poduzeće J. nositelj prava korištenja na k.č.br. 10044 k.o. Z. u površini od 823 m2 na kojem je izgradio stambeno-poslovni objekt te je ovlašten na temelju tog rješenja i ugovora o međusobnim pravima i obvezama kojega će zaključiti s Općinom Z. ishoditi uknjižbu prava korištenja, a sve s ciljem uknjižbe vlasništva na u međuvremenu prodanim poslovnim prostorima,

 

-   na temelju toga rješenja Općina Z. i G.P. J. zaključili su Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta klasa: UP-I-944-18/90-01/263, urbroj: 2198-09-07-2-90-3 14. studenoga 1990.,

 

-   predmetna k.č.br. 1044 k.o. Z. bila je upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja zemljišta u korist vlasnika pojedinih dijelova zgrade dok na tom zemljištu postoji zgrada te pravom korištenja četvrte etaže - prvog, drugog, trećeg i četvrtog kata stambene četverokatnice, koji katovi se sastoje od 31 stambene jedinice, u korist G.P. J., da bi na temelju članka 367. ZVDSP-a predmetno zemljište bilo uknjiženo kao vlasništvo G.P. J.,

 

-  naknadno je na nekretnini izvršen upis posebnih dijelova s ciljem uspostave pravnog jedinstva, kako proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka.

 

17.      U konkretnom slučaju radi se, dakle, o komunalnoj infrastrukturi izgrađenoj još prilikom izgradnje zgrade 1964. odnosno prije stupanja na snagu ZKG-a.

 

17.1. Za evidentiranje takve infrastrukture u katastru i upis u zemljišne knjige predviđen je poseban, pojednostavljeni postupak u prijelaznim i završnim odredbama ZKG-a. Prema članku 132. stavku 1. ZKG-a komunalna infrastruktura iz članka 59. stavka 1. toga Zakona izgrađena do dana stupanja na snagu toga Zakona koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje evidentira se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, potvrde jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi i rješenja  nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnu knjigu. Komunalna infrastruktura iz stavka 1.  evidentira se u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao neotuđivo vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe (stavak 3.).

 

17.2. Za potrebe provedbe osporenog upisa nesporno nije proveden postupak predviđen prethodno citiranom odredbom članka 132. stavka 1. ZKG-a, ali to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, stavkom 5. toga članka propisano je da evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige komunalne infrastrukture na način propisan stavcima 1., 2. i 3. ne isključuje mogućnost njihova evidentiranja u katastru i upisa u zemljišne knjige na način propisan zakonima i drugim propisima iz stavka 4. Tuženik se opredijelio za pojedinačni ispravni postupak, a u predmetnom parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak valjalo je ocijeniti jesu li ispunjene  pretpostavke za taj upis odnosno postoji li upisano pravo i tko je nositelj toga prava. Budući da se ne radi o geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine, već o prizemlju stambeno-poslovne zgrade, za provedbu upisa nije bilo nužno izraditi geodetski elaborat. Činjenica da je riječ o komunalnoj infrastrukturi proizlazi iz izvedenih dokaza, kako je prethodno obrazloženo, pa stoga izostanak potvrde Grada Zadra kojom bi potvrdio tu činjenicu nije od utjecaja na zakonitost izvršenog upisa.

 

18.      Tužitelj neosnovano ističe da je predmetni dio nekretnine suvlasništvo svih suvlasnika zgrade. Prema članku 370. ZVDSP-a, kojim je uređena uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade odnosno povezivanje etažnoga vlasništva sa suvlasništvom, vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu toga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama toga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako tim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno (stavak 1.); vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. toga članka nakon stupanja na snagu toga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. toga članka (stavak 2.); vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. toga članka pripada stupanjem na snagu toga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta (stavak 3.).

 

18.1. S obzirom na to da predmetni dio zgrade još od izgradnje ne služi zgradi kao cjelini već ima namjenu javne površine, dostupne svima, to uspostavom jedinstva nekretnine po članku 370. ZVDSP-a nije postao suvlasništvo suvlasnika zgrade (vlasnika posebnih dijelova) već je taj dio bio neupisan, a upis je izvršen osporenim rješenjem na temelju ZKG-a koji je uredio pravni status komunalne infrastrukture.

 

19.      Predmetni dio nekretnine ne može se smatrati zajedničkim dijelom zgrade po članku 5. stavku 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list FNRJ“ broj 16/59., 48/59., 12/62., „Službeni list SFRJ“ broj 10/65., 57/65., „Narodne novine“ broj 52/73., 46/90.), koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje zgrade, a kojim je bilo propisano da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, što služe zgradi kao cjelini (temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizacijska, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za grijanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl.), svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.

 

19.1. Ni člankom 3. važeće Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/97.) predmetni dio nekretnine nije predviđen kao zajednički dio.

 

20.      Na prigovor tužitelja da nisu bili ispunjeni uvjeti za uspostavu etažnog vlasništva uslijed izostanka suglasnosti suvlasnika po članku 73. ZVDSP-a valja odgovoriti da se u ovom postupku ne radi o uspostavi etažnog vlasništva već upisu već ranije stečenog vlasništva odnosno usklađenju stvarnoga i zemljišnoknjižnog stanja. Odredbom članka 132. stavka 4. ZKG-a propisano je da se na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige komunalne infrastrukture iz stavka 1. ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje o parcelaciji građevinskog zemljišta niti odredbe drugih zakona i propisa kojima se uređuje katastar zemljišta i nekretnina, vlasništvo, druga stvarna prava i zemljišne knjige, a koje su protivne stavcima 1. i 2. toga članka. Na odgovarajući način se ovdje može primijeniti članak 6. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) („Narodne novine“ broj 121/13., 61/18., 63/19.) kojim je propisano da za upis prava vlasništva posebnog dijela nekretnine stečenog na temelju propisa donesenih prije stupanja na snagu ZV koji nije bio upisan u knjigu položenih ugovora nije potrebna pisana suglasnost svih suvlasnika te nekretnine iz članka 73. stavka 1. ZV (a ni potvrda da je posebni dio samostalna uporabna cjelina iz stavka 3. istoga članka).

 

21.      Tuženik nije imao druge mogućnosti osim da se navedeni dio nekretnine, s obzirom na položaj unutar gabarita zgrade, u dijelu njenog prizemlja, upiše kao posebna etaža. Svaki drugačiji upis bio bi protivan načelu jedinstva nekretnine propisanom člankom 9. stavkom 1. ZVDSP-a prema kojemu pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Očito je da uslijed okolnosti nastalih još od vremena izgradnje zgrade na predmetnoj nekretnini sada koegzistiraju dva pravna režima – jedan za predmetni natkriveni javni trijem i dva prolaza (kao javno dobro u općoj upotrebi u neotuđivom vlasništvo jedinice lokalne samouprave), a drugi za preostali dio nekretnine (u privatnom vlasništvu). Uređenje odnosa između ovlaštenika na nekretnini iz tih dvaju pravnih režima nije predmet ovog postupka pa žalitelj to pitanje neosnovano problematizira (i) u žalbi.

 

22.      Predmetni dio nekretnine je, po samom zakonu, javno dobro u općoj uporabi u  neotuđivom vlasništvu Grada Z.. Sud je u pojedinačnom ispravnom postupku propustio na taj način izvršiti upis, jer je upis (bio) izvršen samo u korist Grada Z.. Međutim, taj je propust otklonjen naknadno (za trajanja prvostupanjskog postupka) izvršenim upisom po rješenju Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-58/2021 od 27. travnja 2021. na temelju Odluke o proglašenju statusa javnog dobra u općoj uporabi klasa: 940-01/20-01/136 od 22. prosinca 2020. Tom Odlukom, unatoč već prethodno (na temelju zakona) stečenom vlasništvu, proglašeno je da su javni prolazi i trijemovi, pa između ostalih i natkriti javni trijem i dva prolaza na k.č.br. 10044 k.o. Zadar, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Z.. Odluka je donesena na temelju članka 35. ZVDSP-a te članaka 59. stavka 1. točka 2., 60. stavka 2., 61. stavka 1. i 62. stavka 1. ZKG-a.

 

23.      Slijedom navedenoga, kako na temelju činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka, kao i činjenica koje je ovaj sud utvrdio na temelju isprava priloženih spisu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva za brisanje upisa izvršenog na temelju rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019., valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavka 2. i članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP-a.

 

24.      Budući da sa žalbom nije uspio, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a).

 

U Puli 4. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Alenka Paus,v.r.