Baza je ažurirana 02.06.2026. zaključno sa NN 38/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-267/2025-5

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi prava na pomoć u kući, 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/24-02/04, URBROJ: 524-11-02/6-25-2 od 24. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-07/24-02/04, URBROJ: 524-11-02/6-25-2 od 24. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Požega KLASA: UP/I-551-07/24-03/14, URBROJ: 139-077-05/58-31-24-3 od 16. srpnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se pod točkom 1. ukida rješenje Centra za socijalnu skrb Požega KLASA: UP/I-551-07/21-03/37, URBROJ: 2177-30- 05-58-21-14 od 22. travnja 2021. kojim je tužitelju priznato pravo na pomoć u kući. Pod točkom 2. je riješeno da tužitelju prestaje pravo na pomoć u kući zbog prihoda, a pod točkom 3. da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja tuženika navodeći da njegova mirovina nije 294,30 eura kako se to navodi već 224,71 eura budući da radi duga ima obustavu na istoj. Tvrdi da nije u obzir uzeto da je 80% invalid i da ne može raditi teže poslove kao što su cijepanje drva, košenje trave i slično. Smatra sramotnim da je osnovica za izračun drugih naknada 66,26 eura, a što se nije mijenjalo godinama te da su osobe s niskim primanjima i invaliditetom zaboravljene. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja, te u vezi tužbenih prigovora navodi kako iz podataka o mjesečnim primicima službene evidencije Ministarstva financija - Porezne uprave proizlazi da je tužitelj u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka po službenoj dužnosti 13. lipnja 2024. ukupno s osnova mirovine ostvario iznos od 882,89 eura. Odnosno, za mjesec ožujak 278,83 eura, travanj 313,63 eura te za svibanj 290,43 eura, dakle prosječno 294,30 eura, a koji iznos prelazi iznos 400% osnovice iz Zakona o socijalnoj skrbi (265,45 eura). Poziva se na propisano člankom 15. stavkom 1. točkom 16. Zakona o socijalnoj skrbi, prema kojem se prihodom smatraju novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način, primjerice primitak od udjela u kapitalu, kamate od štednje i sl. ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu, umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza. U vezi navoda tužitelja o obustavi na mirovini radi duga navodi da isto ne utječe na visinu njegovih prihoda, nego na visinu novčanih sredstava s kojima tužitelj raspolaže nakon obustave.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Odgovor na tužbu je dostavljen tužitelju u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), ali se na isti nije očitovao.

5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio kako je između stranaka sporna primjena prava, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, riješio ovaj upravni spor bez rasprave. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Požega KLASA: UP/I-551-07/21-03/37, URBROJ: 2177-30-05-58-21-14 od 22. travnja 2021. tužitelju priznato pravo na pomoć u kući u visini 50% cijene troškova usluge pomoći u kući.

8. Prilikom utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za daljnje ostvarivanje priznatog prava u skladu s obvezom predviđenom člankom 312. točkom 3., a u vezi s člankom 311. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.), utvrđeno je da tužitelj živi sam u kući, da je korisnik mirovine, ali i da ostvaruje pravo na mirovinu u prosječnom mjesečnom iznosu od 294,30 eura u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka.

9. Odredbom članka 100. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da je pomoć u kući usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć roditelja, bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera ili djeteta osigurati podmirenje svakodnevnih životnih potreba.

9.1. Prema stavku 2. tog članka, usluga pomoći u kući se odobrava: 1. starijoj osobi kojoj je prema procjeni Zavoda potrebna pomoć druge osobe; 2. osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja prijeko potrebna pomoć druge osobe.

10. Člankom 101. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi je predviđeno da usluga pomoći u kući se odobrava osobi iz članka 100. ovoga Zakona ako: 1. nema u vlasništvu imovinu kojom može osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba, osim stana ili kuće koju osoba koristi za stanovanje; 1. nema u vlasništvu imovinu kojom može osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba, osim stana ili kuće koju osoba koristi za stanovanje; 2. nije sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora; 3. je prosječan mjesečni prihod samca ili prihod po članu kućanstva u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka manji od 300 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona.

10.1. Prema stavku 2. tog članka, ako prosječan mjesečni prihod samca ili prihod po članu kućanstva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka prelazi iznos od 300 % osnovice, a nije veći od 400 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, korisniku koji ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka odobrava se 50 % cijene troškova usluge pomoći u kući.

11. Prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o osnovici za izračun iznosa drugih naknada u sustavu socijalne skrbi (Narodne novine, broj 23/22.), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, osnovica iz članka 22. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi je iznosila 500,00 kn (66,36 eura).

12. Spisu upravnog postupka je priloženo izlistanje primitaka za tužitelja za razdoblje od tri mjeseca prije pokretanja postupka (13. lipnja 2024.), odnosno primitaka od ožujka do svibnja 2024. iz kojeg je razvidno da je tužitelj na ime mirovine ostvario prosječni mjesečni iznos za ožujak, travanj i svibanj 2024. od 294,30 eura. Budući da taj iznos prelazi osnovicu od 400% iz članka 22. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno primitak tužitelja je veći od 265,45 eura, tužitelj više ne ispunjava potrebi uvjet za ostvarivanje prava na pomoć u kući od 50% cijene troškova predviđen odredbom članka 101. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno primitak prelazi propisani cenzus.

13. Prigovor tužitelja da je iznos mirovine pogrešno utvrđen jer radi obustave zbog duga prima iznos od 224,71 eura se ne može prihvatiti budući da članak 15. stavak 1. točka 16. Zakona o socijalnoj skrbi jasno propisuje što se smatra pod prihodom odnosno, novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način, primjerice primitak od udjela u kapitalu, kamate od štednje i sl. ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu, umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza. Stoga umanjenje prihoda po osnovi duga nije relevantno.

14. Ali, iako su u trenutku vođenja postupka po službenoj dužnosti pokrenutog 13. lipnja 2024. pravilno primijenjeni Zakon o socijalnoj skrbi koji je tada bio na snazi, te odluka Vlade Republike Hrvatske o osnovici za izračun iznosa drugih naknada u sustavu socijalne skrbi (Narodne novine, broj 23/22.), prema kojima tužitelj nije udovoljavao pretpostavkama za priznavanje prava na pomoć u kući, u međuvremenu su donesene izmjene i dopune Zakona o socijalni srbi (Narodne novine, broj 61/25.) te nova Odluka Vlade Republike Hrvatske o osnovici za izračun iznosa drugih naknada u sustavu socijalne skrbi (Narodne novine, broj 151/24.), koja je na snazi od 1. siječnja 2025., kojom je povišena osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih naknada u sustavu socijalne skrbi na 75,00 eura. Stoga tužitelj, ukoliko prema sadašnjim primicima udovoljava izmijenjenom cenzusu, može podnijeti novi zahtjev za ostvarivanje predmetnog prava.

15. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 1. rujna 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu